Osjećaj srama, susramlja, neugode

[haram]

Neki dan sam imala susret sa bahatim advokatom, koji je - po ne znam koji put - parkirao na dva mjesta pred mojom kućom. Naivno sam pomislila da će se pomaknuti, kad vidi da je netko došao i treba parkirati, ali -naravno - nije. Zurio je u mene, i čekao reakciju.
Izašla sam iz auta da ga (pristojno, zbilja) ponukam da se pomakne (ako sam ne vidi o čemu se radi), a kraj je bio "Vi se meni ispričajte što sam tako parkirao, pa ću vam se maknuti".
Ostatak popodneva sam bila u lošem stanju, kao i Chilimama. Najgore je što znaš da je zaslužio neku silu bolnog tipa, a u civiliziranom društvu, takvo što baš ne dolazi u obzir. Meni je razjebo dan, a sam misli kako je sjajno shendlao situaciju. Hoću reći, neće nikad shvatiti da je socijaliziran kao hijena.

Nema druge nego da mu skuhaš stari recept: krumpir u auspuhu.
Nakon toga će, budući da je pravnik, shvatiti da se zločin ne isplati.
A ti ćeš se osjećati bolje.

[Riona]

Otkako me s mjesta na koje sam se htjela parkirati potjerao pripadnik HV-a, u uniformi i izvadivši napola pištolj iz futrole, ovakve ispade smatram sitnicama.

I što, ne osjećaš se napadnuto, povrijeđeno? Da, prema kevcu je sitnica, ali s druge strane, do kad ćemo trpit da nam nasilnici kroje parkiranje?

Nema druge nego da mu skuhaš stari recept: krumpir u auspuhu.
Nakon toga će, budući da je pravnik, shvatiti da se zločin ne isplati.
A ti ćeš se osjećati bolje.

nekako nisam sumnjala da ti znaš recept koliko soli?

[haram]

...
nekako nisam sumnjala da ti znaš recept koliko soli?

Tek toliko da boli