kriza srednjih godina
- Euklid
- old school
- Posts: 15047
- Joined: 04 Jun 2012, 18:13
- Location: una ballata del mare salato
kriza srednjih godina je nešto najljepše što mi se dogodilo još tamo negdje od kad su me neočekivano napustile moje 20-teblaze » wrote:ima li koga ovdje u krizi srednjih godina? kako se manifestira?
ima li koga u srednjim godinama a da nije u krizi?
dapače, sad mi je još bolje jer imam i love a nađe se i ponešto vremena
toliko...
'if you fall, i'll be there' (floor)
- Pero
- Posts: 2161
- Joined: 24 Feb 2012, 09:12
Kad sam bio u krizi srednjih godina sjetio sam kako je to bilo kad sam bio tinejdžer. Nažicao starce da mi kupe gramofon, pojačalo, tuner i stereo zvučnike, Acoustic Research AR15. Onda sam ostario, membrane na zvučnicima su se raspale i sve je pokrio sloj prašine. U međuvremenu su izmislili home video 5+1 i kad sam ušao u krizu srednjih godina sjetio sam se svoga tinejdžerskog zanosa i kupio Monitor Audio, posljednju seriju koja se proizvodila u Engleskoj (prije nego što su sve prebacili u Kinu). I tako slušao ja to koju godinu, a sad isto skuplja prašinu. Sad sam izašao iz krize srednjih godina.
- Pero
- Posts: 2161
- Joined: 24 Feb 2012, 09:12
Kad sam bio u krizi srednjih godina sjetio sam kako je to bilo kad sam bio tinejdžer. Nažicao starce da mi kupe gramofon, pojačalo, tuner i stereo zvučnike, Acoustic Research AR15. Onda sam ostario, membrane na zvučnicima su se raspale i sve je pokrio sloj prašine. U međuvremenu su izmislili home video 5+1 i kad sam ušao u krizu srednjih godina sjetio sam se svoga tinejdžerskog zanosa i kupio Monitor Audio, posljednju seriju koja se proizvodila u Engleskoj (prije nego što su sve prebacili u Kinu). I tako slušao ja to koju godinu, a sad isto skuplja prašinu. Sad sam izašao iz krize srednjih godina.
- blaze
- Posts: 2370
- Joined: 20 Sep 2011, 23:00
e, da, to.Pero » wrote:kad sam ušao u krizu srednjih godina sjetio sam se svoga tinejdžerskog zanosa i kupio Monitor Audio, posljednju seriju koja se proizvodila u Engleskoj (prije nego što su sve prebacili u Kinu). I tako slušao ja to koju godinu, a sad isto skuplja prašinu. Sad sam izašao iz krize srednjih godina.
mene su recimo danas zvali iz trgovine da je stigao krevet koji sam naručila, a ja sam skontala da ga baš i nemam čime platiti. cijelo popodne razmišljam što sam ja zapravo mislila, kao da mi je na umu neka zaboravljena kombinacija ćiribu ćiriba, samo je se ne mogu trenutačno sjetiti
generalni zaključak je da baš nisam normalna
ako ne odem, popušit ću 10% pologa. nije ni to najstrašnije, ali stvarno me muči taj neki osjećaj koji me bio obuzeo da je sve moguće
a baš nema neku realnu osnovu
danas trkeljam! poklon uz jutarnji naklon
- karambol
- Posts: 8110
- Joined: 09 Jan 2012, 12:55
Ma, to je mit.
Das is nihc bogznakaj. To je vrijeme kada primjećujemo brz protok vremena. I onda nam se učini kako će nam kroz prste iscuriti posljednja zrnca pijeska, a mi nismo ispunili baš sve mladenačke snove... Čovjek se preplaši kako mu dolazi vrijeme kad će jahati samo bijelog konja u sanitarnim čvorovima pa se odluči u zadnji tren potrošiti lovu, koju kao mladac nije imao ili nije čuvao, na harleya ili yamahu ili ducatija ili...porschea ili, pak, ako je budžet manji onda restaurira kadeta ili bubu iz svoje godine rođenja...
Onda nas pucaju razne nostalgije...zavisno od pubertetsko-studentskih afiniteta.
Neki pomisle da su opet (ili još uvijek) zgodni kao Johnny Depp ili Rock Hudson, a i ako baš nisu onda se uvjere da mogu biti pa krene uzaludan trud po teretanama, trčanje po kvartu, izlasci u fensi birceve, poliranje gebisa ili novi gebis te u težim slučajevima transplantacija kose i fejslifting, depilacija i manikura...
Neki kupe gitaru i puca ih lirika, a neki krenu u muške izazove poput kupovine pucaljke, odlaska u lov, pentranja po liticama i bacanje s istih uz raznovrsna pomagala...
I onda te jednog dana prođe. Silom ili pameću...uglavnom ovo prvo. Ili dobro najebemo pa pamet proradi ili nad netko pametniji (bračna družica, jel...) ...uvjeri da smo ipak muškarci u zrelim srednjim godinama...
A sve ostalo je mit...
Das is nihc bogznakaj. To je vrijeme kada primjećujemo brz protok vremena. I onda nam se učini kako će nam kroz prste iscuriti posljednja zrnca pijeska, a mi nismo ispunili baš sve mladenačke snove... Čovjek se preplaši kako mu dolazi vrijeme kad će jahati samo bijelog konja u sanitarnim čvorovima pa se odluči u zadnji tren potrošiti lovu, koju kao mladac nije imao ili nije čuvao, na harleya ili yamahu ili ducatija ili...porschea ili, pak, ako je budžet manji onda restaurira kadeta ili bubu iz svoje godine rođenja...
Onda nas pucaju razne nostalgije...zavisno od pubertetsko-studentskih afiniteta.
Neki pomisle da su opet (ili još uvijek) zgodni kao Johnny Depp ili Rock Hudson, a i ako baš nisu onda se uvjere da mogu biti pa krene uzaludan trud po teretanama, trčanje po kvartu, izlasci u fensi birceve, poliranje gebisa ili novi gebis te u težim slučajevima transplantacija kose i fejslifting, depilacija i manikura...
Neki kupe gitaru i puca ih lirika, a neki krenu u muške izazove poput kupovine pucaljke, odlaska u lov, pentranja po liticama i bacanje s istih uz raznovrsna pomagala...
I onda te jednog dana prođe. Silom ili pameću...uglavnom ovo prvo. Ili dobro najebemo pa pamet proradi ili nad netko pametniji (bračna družica, jel...) ...uvjeri da smo ipak muškarci u zrelim srednjim godinama...
A sve ostalo je mit...
Ja cijeli život sanjam kako odlazim uz rijeku starim parobrodom koji vozi sol
I da nosim jednu davnu nikad prežaljenu ljubav tanku, dugačku cigaru i par mamuza od zlata...
I da nosim jednu davnu nikad prežaljenu ljubav tanku, dugačku cigaru i par mamuza od zlata...
- blaze
- Posts: 2370
- Joined: 20 Sep 2011, 23:00
ne znam koliko je to mit
kad sam kao mlađa registrirala taj pojam, nekako sam prihvaćala tumačenja okoline. ona su ispala dosta uopćena, plošna i zapravo kriva. a kako nisam bila u srednjim godinama, nisam ni mogla imati neki bolji uvid, pa sam to prihvaćala
danas mi se čini da su ljudi u krizi zapravo u pravu. izgubiš sve iluzije, o životu, o ljudima. snizi ti se prag tolerancije na glupost. drugačije razlučuješ bitno od nebitnog. i onda ti nalijepe krizni epitet
sjećam se kad sam bila u 7. razredu, mojoj kolegici otac je bio, malo je reći bog. ja nikog nisam čula da s toliko strahopoštovanja i ponosa govori o tati. i onda je tata otišao. ona je bila u šoku. tata je otišao "k nekoj drugoj ženi". u svakom slučaju, ako je i bilo nekih svađa i trzavica, toga očito nije bilo pred kolegicom i njenom sestrom. njima ništa nije bilo jasno. to se rastumačilo kao "kriza srednjih godina" kad ljudi polude. moja ju je kolegica doživjela kao izdaju i teško razočaranje, nakon čega više nije spominjala tatu (iz jednog ekstrema u drugi)
danas donekle mogu razumjeti perspektivu njezinog tate. naravno, ne mogu znati što je točno bilo, ali ono što vidim, to je da su takvi razlazi vrlo stereotipni. potpuno je predvidljivo da se u svakodnevnom i punogodišnjem zajedničkom životu ljudi osjete u zamci, kavezu, otuđe se. posao, krediti, boleštine, djeca, porazi, život ti određuje toliko parametara mimo tvoje volje i na koje ne možeš utjecati. sasvim je prirodno da u nekom trenutku pukneš
to je po mom mišljenju, više kao pokušaj da izađeš iz krize
kad sam kao mlađa registrirala taj pojam, nekako sam prihvaćala tumačenja okoline. ona su ispala dosta uopćena, plošna i zapravo kriva. a kako nisam bila u srednjim godinama, nisam ni mogla imati neki bolji uvid, pa sam to prihvaćala
danas mi se čini da su ljudi u krizi zapravo u pravu. izgubiš sve iluzije, o životu, o ljudima. snizi ti se prag tolerancije na glupost. drugačije razlučuješ bitno od nebitnog. i onda ti nalijepe krizni epitet
sjećam se kad sam bila u 7. razredu, mojoj kolegici otac je bio, malo je reći bog. ja nikog nisam čula da s toliko strahopoštovanja i ponosa govori o tati. i onda je tata otišao. ona je bila u šoku. tata je otišao "k nekoj drugoj ženi". u svakom slučaju, ako je i bilo nekih svađa i trzavica, toga očito nije bilo pred kolegicom i njenom sestrom. njima ništa nije bilo jasno. to se rastumačilo kao "kriza srednjih godina" kad ljudi polude. moja ju je kolegica doživjela kao izdaju i teško razočaranje, nakon čega više nije spominjala tatu (iz jednog ekstrema u drugi)
danas donekle mogu razumjeti perspektivu njezinog tate. naravno, ne mogu znati što je točno bilo, ali ono što vidim, to je da su takvi razlazi vrlo stereotipni. potpuno je predvidljivo da se u svakodnevnom i punogodišnjem zajedničkom životu ljudi osjete u zamci, kavezu, otuđe se. posao, krediti, boleštine, djeca, porazi, život ti određuje toliko parametara mimo tvoje volje i na koje ne možeš utjecati. sasvim je prirodno da u nekom trenutku pukneš
to je po mom mišljenju, više kao pokušaj da izađeš iz krize
danas trkeljam! poklon uz jutarnji naklon
- karambol
- Posts: 8110
- Joined: 09 Jan 2012, 12:55
blaze » wrote:ne znam koliko je to mit
kad sam kao mlađa registrirala taj pojam, nekako sam prihvaćala tumačenja okoline. ona su ispala dosta uopćena, plošna i zapravo kriva. a kako nisam bila u srednjim godinama, nisam ni mogla imati neki bolji uvid, pa sam to prihvaćala
danas mi se čini da su ljudi u krizi zapravo u pravu. izgubiš sve iluzije, o životu, o ljudima. snizi ti se prag tolerancije na glupost. drugačije razlučuješ bitno potpuno je predvidljivo da se u svakodnevnom i punogodišnjem zajedničkom životu ljudi osjete u zamci, kavezu, otuđe se. posao, krediti, boleštine, djeca, porazi, život ti određuje toliko parametara mimo tvoje volje i na koje ne možeš utjecati. sasvim je prirodno da u nekom trenutku pukneš
to je po mom mišljenju, više kao pokušaj da izađeš iz krize
Da, može se i tako netko postaviti kako kažeš, ali moje je mišljenje da su takva objašnjenja najprihvatljivija onima koji se smještaju u taj krizni period u životu i tako nalaze najjednostavnije opravdanje pred vlastitom slikom u zrcalu ili jednostavno utješno tumačenje svog poraza koji ne smije biti poraz...
Po meni, problemi u ovakvim pričama su uvijek višeslojni i teško je te nezahvalno raditi skupove istih ili presjeke različitih skupova. Očekivanja su problem s kojim se ljudima najteže nositi, a ona rastu iz godine u godinu i iz generacije u generaciju. Mislimo, ne svi naravno, kako imamo pravo na sve. Udobnost, bezbrižnost, spokoj i raskoš...bez obzira ne sve.
Nekako kao da je sve manje mudrih ljudi, a u vreći je pregršt genijalaca. Malo onih koji promisle i preispituju unatoč mnogima koki razmišljaju i smišljaju...
Kriza srednjih godina je oslonac za koji se možeš uhvatiti kako bi se pridigao i dobar marketinški lonac za prodavanje muda pod bubrege.
Stvari su, uglavnom, jednostavne....2+2=5
Ja cijeli život sanjam kako odlazim uz rijeku starim parobrodom koji vozi sol
I da nosim jednu davnu nikad prežaljenu ljubav tanku, dugačku cigaru i par mamuza od zlata...
I da nosim jednu davnu nikad prežaljenu ljubav tanku, dugačku cigaru i par mamuza od zlata...
- Tea Tree
- Posts: 5418
- Joined: 03 Oct 2011, 15:57
Nemam dojam da me uhvatila ta kriza. Iako, trebalo bi druge pitati. Možda i jest, samo ja to ne vidim.
Ili mi tek predstoji.
Ne znam manifestira li se to samo kroz kupovinu skupih, a nepotrebnih stvari. Eno, nabrojao je Karambol razne simptome, ali bih rekla da je imao na umu muške simptome.
Dajte malo detalja, kako izgleda ženska kriza srednjih godina. Da vidim uklapam li se.
Ili mi tek predstoji.
Ne znam manifestira li se to samo kroz kupovinu skupih, a nepotrebnih stvari. Eno, nabrojao je Karambol razne simptome, ali bih rekla da je imao na umu muške simptome.
Dajte malo detalja, kako izgleda ženska kriza srednjih godina. Da vidim uklapam li se.
- Donna Sole
- Posts: 3242
- Joined: 30 Sep 2011, 23:18
- Location: Virgin Valley
- Been thanked: 1 time
ja to ne opažam ni kod sebe ni kod drugih...
uopće ne znam kako to prepoznati
uopće ne znam kako to prepoznati
kurvanjski avatar, a
- Beau
- Posts: 7172
- Joined: 28 Sep 2011, 10:43
Kako moze bit super ako ti muski idu na zivce?
Vis, zanimljivo.
Blaze, a sta ti tocno ide na zivce kod muskaraca?
Vis, zanimljivo.
Blaze, a sta ti tocno ide na zivce kod muskaraca?
- Bara huda
- Posts: 3109
- Joined: 03 Nov 2011, 21:49
Ja sam je prosla. Barem se nadam da jesam. Tamo negdje oko 43,44 -47,48-me, godina vamo- tamo.blaze » wrote:ima li koga ovdje u krizi srednjih godina? kako se manifestira?
ima li koga u srednjim godinama a da nije u krizi?
Zajebano razdoblje. Ne ponovilo se.
Kako se manifestiralo?
Uglavnom, unutrasnjim nezdovoljstvom.
Neispunjenoscu. Falicnosu.
Osjecajem da nesto ....nesto...nesto...bi i ne bi. Da nesto fali i istovremeno ne fali. Da je sve na svom mjestu i istovremeno da nije.
Nemam osjecaj da se radilo o ocekivanjima ili ispunjenjem ocekivanja (kojih niisam bila svjesna ), bila sam sasvim zadovoljna svojim zivotom koji sam imala da nije bilo tog jebenog ...ali.
Za koji ni nisam tocno znala sto jest.
Osim sto je bio prisutan i izazvao nezadovoljstvo.
Sobom i svijetom oko mene.
Stvar sam rijesila uz pomoc doktora i godinu dana antidepresiva ( poboljsavatelja transimitera serotonina ) i par bedastih poteza koji su, srecom, dobro prosli i onda me to nezadovoljstvo pustilo.
Nazalost, iskustvo mojih poznatih bliznjih uglavnom nije bilo takvo.
Kamo srece da se radilo o motoru, vjetru u kosi/celi ili kupovini kreveta koji ne mozes platiti.
Radilo se o dosta rastava, razjebavanja familija, trazenju sebe. Dokazivanju sebe.
I da, muski su bili ti koji su to radili.