Utjeha, što bi to bilo ?

[Eks]

Žao mi je, Chili.

Kao što Bara kaže, ne znam što bih rekla...

[karambol]

Utjesiti me ponekad moze I cvrkut ptica na sljivi ispod prozora. Moze I duga. Utjeha nije period bez tuge. Upravo u tim trenucima tuga je poput plime, ali bude dobro jer sam naucio ploviti po tim valovima.
Utjeha na jedan nacin istice tu tugu. Fura je ruku pod ruku, ali je drzi pokrivenom...
Znam da nece pobjeci I podivljati. Da nece iz te tuge narasti zvijer koja mi kida pluca svojim kandzama. Zato mi je utjeha prijatelj I nikad nisam siguran u kojem ce se obliku pojaviti.

[Perzefona]

Chili

[Donna Sole]

svi



sad mi malo neugoda ko da sam žicala zagrljaje i tako to

[Emericzy]

Jedina utjeha koja mi je zaista funkcionirala i odnosila teret je bila psihoterapija. Sve ostalo nije odnosilo onu neku tupu bol i kamen na duši i u želucu. Pisala, trčala, plakala, vježbala, šta god, ništa nije pomagalo. Ni bliske osobe. Jer sam sve drugo probala, i plakanje sa sobom nakon kojeg bi teret bio još veći, i razgovore s bliskim osobama koje mi nisu mogle pomoći jer sama ispovijed ponekad zbilja ne znači ništa, trebali su mi drugi uvidi i netko tko me potpuno razumije. Tek danas sam svjesna koliko sam bila sretna što sam imala takav vid pomoći i preporučam ga svakome tko tuguje bez obzira u vezi čega.

U nas se na ovo gleda s potpuno besmislenom odbojnošću, a to je jedna od najboljih stvari koju čovjek u depresiji i sličnim ružnim stanjima može napraviti. Jedna od rijetkih stvari koje stvarno pomažu.

Naravno, treba naletjeti na dobrog stručnjaka, ali tako je i sa zubarom i ginekologom i internistom, jebiga.

[Eks]

U nas se na ovo gleda s potpuno besmislenom odbojnošću, a to je jedna od najboljih stvari koju čovjek u depresiji i sličnim ružnim stanjima može napraviti. Jedna od rijetkih stvari koje stvarno pomažu.

Naravno, treba naletjeti na dobrog stručnjaka, ali tako je i sa zubarom i ginekologom i internistom, jebiga.

Istina. Ljudi olako odustanu od terapeuta pod izlikom da su svi isti, ali ne odustaju od zubara. No, promijenit će se i to. Jedino što to nije baš jeftin sport ako se ne ide preko uputnice.

[Whereabout]

Utjeha bi mogla biti ono što su nam u stanju pružiti oni koji nas razumiju, u tvojem slučaju, Chili , možda oni koji su prošli nešto slično. U nekim drugim slučajevima možda i oni koji sami nisu prošli slično ili isto, ali razumiju princip. Ne znam kako to kod nas funkcionira s grupama podrške, ali se sjećam da je u slučaju, na primjer, seksualnog zlostavljanja bila pokrenuta neka inicijativa i iz upisa se dalo shvatiti da takvo što još ne postoji. Postoje razne grupe za oboljele, to sam znala viđati, i čini mi se da sam čula za neku grupu namijenjenu za roditelje.

[nina williams]

Definitivno dodir. Kad mi treba utjeha, osjetim se malom pa mi i doslovno i metaforički prija da je u tom trenutku neko veći i jači. I ja se skupim, a taj me neko zagrli. Glede utješitelja, to je po principu ko prvi naiđe: majka, tajo il dragović. Neke stvari još uvjek odrađujem na djetinji način.

[Zekoslawa]

Evo i ja ne znam šta bih rekla, Čilimamo. Na sve drugo valjda bih imala kakvu ideju, al na ovo nekako zanijemim. I neugodno mi pričati o tim svim nekim drugim teškim i naizugled bitnim stvarima koje se pričine tako beznačajnima pored ovoga.

I kako reče Barče - doživjela sam te tako energičnom, punom života, ali čitavo vrijeme provlači se nekakva slutnja nečega teškog u tvojim upisima. Žao mi je što se ispostavilo da je to točno, ali ti se i divim.

Inače, ja sam za ove ninine metode. Ili to ili dekica. To su nekakva instiktivna rješenja, ali kratkoročna. Za ostalo tu je vrijeme, kako reče Morti.

[Margarita]

Jednom mi je sestrična rekla da ja nisam osoba kojoj se može plakati na ramenu. Nisam ranije o tome razmišljala i malo me pogodilo kad sam skužila da je u pravu. Ja se bojim tuge, vlastite i tuđe. Ne znam se nositi s njom, nemoćna sam, samo bih se skvrčila i čekala da prođe. Dobro sam društvo za male, svakodnevne tugice, ono kad pomaže da sve okreneš na šalu, lako pronađem neku vedriju stranu. Kad je ima. Ali kad je samo mrak onda ne znam naći utjehu, ni za sebe ni za druge. Ni riječi.
Chilimama

[Morticia]

Definitivno dodir. Kad mi treba utjeha, osjetim se malom pa mi i doslovno i metaforički prija da je u tom trenutku neko veći i jači. I ja se skupim, a taj me neko zagrli. Glede utješitelja, to je po principu ko prvi naiđe: majka, tajo il dragović. Neke stvari još uvjek odrađujem na djetinji način.

Uf, a meni je sasvim, sasvim obratno.
Kad mi je teško meni je dodir, bilo čiji, kao da me netko polio kipućom vodom.

[Beau]

Uf, a meni je sasvim, sasvim obratno.
Kad mi je teško meni je dodir, bilo čiji, kao da me netko polio kipućom vodom.

i meni. ako se radi o tješilačkom dodiru

[Morticia]

i meni. ako se radi o tješilačkom dodiru

Ma meni ako se radi o bilo kakvom, da ti budem iskrena.
Kad sam u kurcu u kurcu sam, tad mi stvarno ništa drugo nije na pameti.

[Beau]

Ma meni ako se radi o bilo kakvom, da ti budem iskrena.
Kad sam u kurcu u kurcu sam, tad mi stvarno ništa drugo nije na pameti.

Ma zapravo nisam htjela ovim gigglijem reći da su mi u tim trenucima one stvari na pemti Jer nisu.
Nego, recimo, spontani dodir prijatelja koji možda ni ne zna da sam ukurcu, štajaznam, nasloni ruku na mene, opali me rukom po leđima ili nešto takvo glupo, ne bi me iznervirao. Ili najnormalniji svakodnevni poljubac od dečka.

Već me do ludila dovodi zagrljaj i pogled pun razumijevanja, te glađenje ko da sam napušteno štene. Grrrr

Iz tog razloga ni ja nikad nikom to ne radim. Do te mjere da mi je i na forumu nelagodno stavljat grlije u tu svrhu

[Euklid]

[Beau]

Fala, valjda

Evo i tebi

[schmokljan]

Utjeha nije quick fix. Za utjehu treba vjere, a za vjeru treba ljudskosti. Ne očekujte previše.

[Donna Sole]

Sad mi stvarno treba neka riječ utjehe ali ne ona uobičajena držse, biće bolje, ajme kuku, stvarno loše ili tako nešto bez značenja
Ma ne bi ja sad birala, nije da se žalim na nedostatak empatije, ali sam u tako otužnom stanju puna brige...
Naime
prije 15 dana shranili smo moju ujnu, meni jako dragu ženu, inače udovicu,baku prabaku i to...
Danas nakon jedva dva tjedna ponovo loša vijest da je umro i rođak tj njen sin ostavivši dvoje malodobne djece (4 i 5 godina) i bolesnu ženu koja je više u bolnicama nego doma s djecom.
Očajna sam. Rastužilo me to. Naravno da niko ne očekuje tako nešto ni u toj bolesnoj igri koincidencija i vjerojatnosti.
Očajna sam jer se brinem doslovno za dječake i ne znam koliko je u mojoj moći da djecu poštopoto dobijem da ne ostanu siročad u domu i po udomiteljskim obiteljima. Moj muž i djeca i ja smo spreni istog trena borit se za djecu sa sustavom. Ne s majkom, ne s obitelji nego sa sustavom jer se bojim da će birokracija sve sjebat. Ne znam zašto se bojim. Možda će sve biti u redu.
Prije dva dana sam se s pokojim rođakom čula i reče mi da mu hitno treba žena koja bi se brinula o nima jer više ne može računati na svoju bolesnu ženu. To me rastužilo i sve sam se nadala da ću se s njim dogovorit da uzmem djecu dok se ne sredi on. Eto, prekasno. Preduhitrila me glupa smrt dragog čovjeka.
I danas se po ko zna koji put pitam koliko nas treba život šamarati dok ne osvijestimo prave vrijednosti i ne okrenemo se jedni drugima u ljubavi neočekujući ništa, išta za uzvrat , samo onako dijeleći ljubav i veselje svakom koga se sjetimo...
U četvrtak ponovo idem na isto tužno mjesto gdje sam bila prije dva tjedna i srest ću iste ucviljene ljude i i opet neću znati što reći da ih ohrabrim, što reći da se ohrabrim i kako zadržati dostojanstvo u toj mučnoj atmosferi ...
Ja inače smrt doživljavam mirno bez scena, očaja i grča. Žao mi je dječaka, stalo mi je do njih.
Ne pitam za savjet kako se držati, znam to. Treba mi nešto snažno, nešto što će me motivirati..

[Whereabout]

Bez obzira na sve okolnosti koje vjerojatno ne kužim do kraja, ja bih samo savjetovala jasan i nezaobilazan razgovor s majkom koja je živa i moguće ima volju i mogućnosti biti više sa svojom djecom, i to bez obzira na to što je rekao njihov pokojni otac. Naime, jedini glas koji u pročitanoj priči ne iščitavam je majčin. Tu bih ja vidjela izvor snage - ako bi to bilo i po njenoj volji i s jasnom suglasnošću, iskreno i ljudski danom, onda bi to trebala biti dovoljna motivacija i garancija da je i potencijalni neuspjeh samo znak da se napravilo sve što se moglo i trebalo napraviti.

Nevezano, odlično mi je ono što piše u postu iznad tvog - za vjeru koja je preduvjet procesa ili pružanja utjehe (recimo tako) treba ljudskosti i stoga ne očekujte previše. Možda ne bi bilo loše s vremena na vrijeme općenito preispitati ljudskost kao element u nečemu što nas muči - ako je nema (kod drugih), radije se uklonimo kao od lošeg vremena. Ta spoznaja mi je pomogla u jednom nedavnom slučaju pa postanem gotovo utješena kad to i pročitam na nekom mjestu napisano u nekom drugom trenutku.

[visekratni klon]

Motivirati će te ljubav prema toj djeci. I pružit ćeš im sve što možeš. Ne poznajem te osobno, ali sve što sam dosad pročitala od tebe mi je dokaz da si snažna, mudra i sposobna vidjeti ljepotu u ovom svijetu i dobrotu, a to je sve što trebaš da se izboriš s ovakvim okolnostima, s takvom surovošću života.

Neću te tješiti u vezi birokracije jer ne znam kako će ispasti i kako stvari stoje, ali sam uvjerena da ćeš se lavovski boriti da ta djeca budu dobro zbrinuta i da im olakšaš bol. Ja ti želim da u tome uspiješ. Da im preneseš tu svoju snagu i optimizam, kad su već rano suočeni s tamnom stranom života, da ih naučiš da ih ta strana ne slomi. U životu je najvažnije imati nekog svog, u tako nježnoj dobi pogotovo, nekog svog na koga se možeš osloniti i tko će se za tebe pobrinuti. Vjerujem da si ti ta osoba njima.

[Donna Sole]

Hvala vam, drage moje,

razgovarala sam s Centrom i naravno, situacija je upravo onakva kako sam i zamislila. Uglavnom, službenica me saslušala i uspostavili smo kontakt. Vjerujem da će voditi računa i o nama kao obitelji za dječake.
Sporo sve to ide, nadam se najboljem.

[karambol]

Draga Chilli, kad čitam što pišeš znam da si snažna i dobra. Danas mi se savršeno uklapaš u ovo..."Cvijet sa tugom gubi latice, ali umjesto njih s radošću očekuje plod."

[Euklid]

@Chili

Nadam se da u krugu svoje obitelji imam nekog ko razmislja poput tebe...

[Bara huda]

Hvala vam, drage moje,

razgovarala sam s Centrom i naravno, situacija je upravo onakva kako sam i zamislila. Uglavnom, službenica me saslušala i uspostavili smo kontakt. Vjerujem da će voditi računa i o nama kao obitelji za dječake.
Sporo sve to ide, nadam se najboljem.

Dobro je, akcija je najbolji nacin da se nosis sa zivotom.
Sto se tice dragih koji su ti umrli, jebiga, tu jedino vrijeme koliko-toliko donosi olaksanje. Dakle, tu se nema sto puno napraviti doli cekati.

Ali dok docekas, mozes raditi ono sto mislis da treba. Sto i radis, kako vidim.
Sad su bitna djeca koju je zivot ni krive ni duzne zajebo.
Ako imas kakvog prijatelja koji se kuzi u te zakonske zavrzlame oko skrbnistva, usvojenja, sto vec...a da ti nece bas naplatit savjete, mozda da se posavjetujes s njim?

Evo ili link na zakone koji sam nasla, na rodama . Ne znam koliko ce ti pomoc, ali eto, da imas sto citat.

U kakvom je stanju mama, da li je svjesna da se ne moze brinut za djecu i razmislja li kako ih zbrinuti?

[Donna Sole]

Dobro je, akcija je najbolji nacin da se nosis sa zivotom.
Sto se tice dragih koji su ti umrli, jebiga, tu jedino vrijeme koliko-toliko donosi olaksanje. Dakle, tu se nema sto puno napraviti doli cekati.

Ali dok docekas, mozes raditi ono sto mislis da treba. Sto i radis, kako vidim.
Sad su bitna djeca koju je zivot ni krive ni duzne zajebo.
Ako imas kakvog prijatelja koji se kuzi u te zakonske zavrzlame oko skrbnistva, usvojenja, sto vec...a da ti nece bas naplatit savjete, mozda da se posavjetujes s njim?

Evo ili link na zakone koji sam nasla, na rodama . Ne znam koliko ce ti pomoc, ali eto, da imas sto citat.

U kakvom je stanju mama, da li je svjesna da se ne moze brinut za djecu i razmislja li kako ih zbrinuti?

Napravila sam za sad što se da, za dva dana je sahrana, vidjet ću ostale članove obitelji i uspostavit neku komunikaciju na tu temu i organizirat šemu. Kako vidim, i drugi slično misle ko ja i vjerujem da ćemo naći neko rješenje najbolje za njih.
Pravne savjete ću dobitt od stručne ekipe, nadam se da će i to ići u korist dječaka.
Majka nije dobro nikako, čak ne znam jel uopće zna sve, vjerujem da će joj u bolnici to nekako priopćit da ne izazovu još veće zlo nego ovo sad njeno stanje.
Danas sam dobila neku energiju, vjerujem ja u sebe i svoje mile i drage da će me poduprijet u namjeri da djeci osiguramo najbolje. Kako vidim , kćer i njen dečko kanda navijaju da nam dečki dođu, oni su već napravili plan za treninge, zabavu, druženje s njima...Veseli nas to...Mogli bismo bit jedna lijepa velika obitelj...