Sjeća li se ko havarije spomenute nuklearne centrale?
E pa tamo u Japanu (i šire) je se i te kako sjećaju.
Po jednoj studiji od desetog mjeseca 2015., broj karcinoma tiroidne žlijezde kod mlađih od 18 povećava se godišnje 20 do 50 puta više nego što se očekivalo za radijacijom zahvaćeno područje. Većina od 370 000 djece u regiji testirana je i potvrđeno je ili se sumnja da je njih 137 oboljelo, 25 novih u odnosu na prethodnu 2014. godinu.
Inače se taj oblik raka javlja u jednom do dva slučaja godišnje na svakih milion djece. http://bigstory.ap.org/article/9bd0b3e5 ... -radiation http://www.sciencealert.com/experts-lin ... -radiation
Neke ranije studije pokazuju mnogo veći broj (oko 50% od 300 000 testiranih) abnormalnosti u tiroidnim žlijezdama djece, pa čak navode i 250, 300, 350 ili 1300 slučajeva karcinoma na milion (zavisi gdje se taj milion krene i završi brojati -statistika je divna stvar). http://www.sciencemag.org/news/2016/03/ ... -fukushima
U svakom slučaju se događa epidemija obolijevanja mnogo veća od službenih prognoza vladinih zdravstvenih ustanova.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 06 Mar 2016, 18:00
by haram
A sjeća li se tko curenja visokoradioaktivne vode iz oštećenih reaktora i okolnih spremnika u podzemne vode i Pacifik?
E pa još curi. Ako se curenjem može nazvati otjecanje 300 tona dnevno. Ili prosječno između 8 i 93 milijarde Bq dnevno.
Za usporedbu:
"Rizik od raka pluća raste za 16% na svakih 100 Bq/m3 povećanja koncentracije radona." http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs291/en/
Našao na debelforumu jedan zanimljiv link... nisam provjeravao koliko je točno sve šta piše, ali daje onako nekako okvirnu sliku koliko je nuklearna energija bezopasna i jeftina kad negdje nešto pukne.
1. Tokom topljenja jezgra nuklearnog reaktora, tri volontera su skočila u „radioaktivni bazen“ kako bi otvorili cev kroz koju su mogla da isteku radioaktivne supstance.
2. Oni su preminuli odmah, ali su sprečili još jednu eksploziju koja je mogla da bude 10 puta veća i jača nego ona kada je Amerika bacila nuklearnu bombu na Hirošimu!
3. Nivo radijacije je bio toliko veliki da su preminule morali da stavljaju u olovne kovčege.
4. Oni koji su radili na čišćenju i sprečavanju još veće katastrofe mogli su da rade bezbedno samo 40 sekundi, čak i u specijalnim odelima protiv zračenja.
5. Posle prve eksplozije, Gajgerov brojač (tip detektora koji meri jonizujuće čestice) je u kontrolnoj sobi pokazao broj 3.63 – bezbedan nivo radijacije.
6. Međutim, brojač je bio dizajniran tako da je 3.63 ujedno i najveća vrednost. Pravo očitavanje je bilo 15.000!
7. Projekat „skloništa“ koji je napravljen da pokrije i zaštiti nuklearnu elektranu košta dve milijarde dolara – 29 000 tona čeličnih, olovnih i raznih drugih struktura.
8. Sklonište, koje je u planu da se radi u narednim godinama, će biti veće od Kipa slobode u Njujorku!
9. Sećate se grada Pripjata, koji je udaljen samo tri kilometra od Černobila? Stanovnicima grada nije rečeno o kakvoj je katastrofi reč čak puna dva dana od prve eksplozije.
10. Da nekako i razumemo što im nisu saopštili. Zbog panike i plana šta treba uraditi, ali ostatak sveta je o katastrofi saznao tek kada su detektori za radijaciju počeli da „luduju“ u Švedskoj.
11. Radijacija je bila toliko jaka da su oči vatrogasaca koji su bili na licu mesta promenile boju iz braon u plavu!
12. Narodu je rečeno da treba da piju vodku, više nego uobičajeno, u nadi da će smanjiti šanse od nastanka raka (kancera) tiroidne žlezde (masovno ga je imalo stanovištvo koje je živelo u okolnim gradovima i zemljama).
13. Zona od skoro 500 kilometara kvadratnih oko elektrane je sada utočište mnogih divljih životinja.
14. Zanimljivo je da su vukovi, lisice i još neke ugrožene vrste prebegle tamo da žive kako bi bile nepristupačne lovcima.
15. Na mestu eksplozije pronađene su posebne vrste pečuraka koje žive tako što se hrane radioaktivnim otpadom!
16. Zanimljivo je da su one pronađene na zidovima reaktora i da razlažu ozračene čestice u energiju.
17. Ako želite da budete na mestu događaja i pogledate sami „crnu tačku sveta“, možete da zakažete turu preko interneta za samo 250 (američkih) dolara.
18. Ovo čitanje je sasvim bezbedno, za bezbednost ture nas nemojte držati za reč. Ono što će Vam pomoći oko shvatanja mera bezbednosti je to što je direktor elektrane rekao da područje oko nuklearke i grada Pripjata neće biti naseljivo bar još narednih 20.000 godina!
19. Vojska je, koristeći specifične instrumente i artiljerijske granate ispunjene srebrnim jodidama, stvorila veštačke kišne oblake iznad tog područja.
20. I poslednja zanimljiva činjenica je da je ta kiša stvorena sa namerom da spere radioaktivne čestice koje su lebdele u vazduhu, i „spusti“ ih na zemlju kako ne bi nastavile da se kreću ka drugim gradovima i ostatku sveta.
Da li sad dovoljno znate o nuklearnoj katastrofi u Černobilu? A sve je to bilo pre skoro 30 godina! A neki su mislili i da je Fukušima „mala stvar“…
A genijalci koji tvrde da je budućnost u nuklearnoj enerđiji... da bi se pokrile SADAŠNJE potrebe za energijom, trebalo bi broj nuklearnih reaktora sa sadašnjih 440 koji daju 375 GW povećati na 15 000 za potrebnih 15 TW... što znači, statistički gledano, da bi imali jednom mjesečno negdje u svijetu havariju sa djelomičnim ili potpunim topljenjem jezgre, u rasponu od Otoka Tri Milje, Sellafielda, do Fukušime i Černobila. Istovremeno bi trebalo izgraditi jednu novu, i sigurno dekomisionirati jednu staru - svakog dana, što je prilično nemoguće obzirom da je period gradnje 6-12 godina, a dekomisije (zatvaranja i brtvljenja radiacije) 20 godina. Sadašnji nivo potrošnje rudarenog urana može trajati 80 godina, a s 15 000 nuklearki bi bio 5 godina. Tu su još i drugi problemi poput još uvijek nezadovoljavajuće riješenog odlaganja otpada, nalaženja 15 000 pogodnih lokacija, mogućnosti širenja nuklearnog naoružanja, krajnje opasnih incidenata sa nuklearnim oružjem poput onog u Palomaresu ili Goldsborou, opasnosti od terorizma...
Zajebava me prijevod pa lutam internetom. I čitam pizdarije kao što je onih 20 činjenica. Ova im je najbolja: Ovo čitanje je sasvim bezbedno... Zbilja očekuju da i tekstove o Černobilu čitamo s aluminijskom folijom na glavi?
Šteta što nisu naveli izvor, to jest odakle su preveli.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 21 Nov 2016, 21:55
by haram
MmeTipfeler wrote:Zajebava me prijevod pa lutam internetom. I čitam pizdarije kao što je onih 20 činjenica. Ova im je najbolja: Ovo čitanje je sasvim bezbedno... Zbilja očekuju da i tekstove o Černobilu čitamo s aluminijskom folijom na glavi?
Mislim da ne, rekao bih da su se malo našalili, ali da su u drugom dijelu rečenice - "za bezbednost ture nas nemojte držati za reč" sasvim ozbiljni.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 21 Nov 2016, 23:14
by Šabović Adis
MmeTipfeler wrote:Zajebava me prijevod pa lutam internetom. I čitam pizdarije kao što je onih 20 činjenica. Ova im je najbolja: Ovo čitanje je sasvim bezbedno... Zbilja očekuju da i tekstove o Černobilu čitamo s aluminijskom folijom na glavi?
Šteta što nisu naveli izvor, to jest odakle su preveli.
Aluminijumska folija zaustavlja samo beta - zrake, a nije da ne postoje i "radioaktivni tekstovi" tipa magarac ko pročita itakoto. Od EPP te ni 30cm olova ne zašiti, pitaj obavještajce!
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 29 Nov 2016, 20:51
by el_comandante_
haram wrote:A genijalci koji tvrde da je budućnost u nuklearnoj enerđiji... da bi se pokrile SADAŠNJE potrebe za energijom, trebalo bi broj nuklearnih reaktora sa sadašnjih 440 koji daju 375 GW povećati na 15 000 za potrebnih 15 TW... što znači, statistički gledano, da bi imali jednom mjesečno negdje u svijetu havariju sa djelomičnim ili potpunim topljenjem jezgre, u rasponu od Otoka Tri Milje, Sellafielda, do Fukušime i Černobila. Istovremeno bi trebalo izgraditi jednu novu, i sigurno dekomisionirati jednu staru - svakog dana, što je prilično nemoguće obzirom da je period gradnje 6-12 godina, a dekomisije (zatvaranja i brtvljenja radiacije) 20 godina. Sadašnji nivo potrošnje rudarenog urana može trajati 80 godina, a s 15 000 nuklearki bi bio 5 godina. Tu su još i drugi problemi poput još uvijek nezadovoljavajuće riješenog odlaganja otpada, nalaženja 15 000 pogodnih lokacija, mogućnosti širenja nuklearnog naoružanja, krajnje opasnih incidenata sa nuklearnim oružjem poput onog u Palomaresu ili Goldsborou, opasnosti od terorizma...
Intervju sa tadašnjim japanskim premijerom, Naoto Kanom, od 29.11. 2016.
Tokio je bio na rubu nuklearne katastrofe
Japanski premijer u vrijeme 2011. potresa i cunamija otkrio je da je država bila za debljinu lista papira udaljena od ruba nuklearne katastrofe koja bi zahtijevala hitnu evakuaciju 50 miliona ljudi.
- Rekao je da je razmatrao evakuaciju Tokija i područja u krugu od 250 kilometara, i uvođenje izvanrednog stanja.
- Rekao je kako nije imao jasnih informacija od operatera Tepco-a.
- Bio je vrlo šokiran ponašanjem Nobuaki Terasaka, ključnog vladinog savjetnika za nuklearna pitanja: "Ispitivali smo ga, a on nije bio sposoban dati jasne odgovore."... "Pitali smo ga zna li išta o nuklearnim problemima, a on je odgovorio - ne, ja sam diplomirao ekonomiju."
Terasaka, upravitelj Agencije za nuklearnu i industrijsku sigurnost, kasnije je otpušten.
- Tsunehisa Katsumata, ondašnji Tepcov upravitelj, pred nekoliko dana je optužen za kriminalne propuste.
- Čitava ta situacija je bivšeg premijera (i nekadašnjeg studenta fizike na Tokijskom Institutu za Tehnologiju) od pobornika nuklearne energije preokrenula u totalnog protivnika.
Ma jok, radi se o tome da neki nisu sposobni da proberu sposobne i kad imaju izbora. Loš izbor je loš izbor lošeg izbornika (ok. i izabranika, jer nije odbio "funkciju" - šta ekonom zna o at. fizici jbt. )
Poenta je da laik može izabrati jedino većeg laika - stručnjaka jok, stručnjak će ga zaćerat' utripizdematerine laičke, izbirljive, demokracke.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 05 Dec 2016, 01:54
by haram
"The disaster at the Fukushima Daiichi nuclear plant in March released far more radiation than the Japanese government has claimed. So concludes a study1 that combines radioactivity data from across the globe to estimate the scale and fate of emissions from the shattered plant.
The study also suggests that, contrary to government claims, pools used to store spent nuclear fuel played a significant part in the release of the long-lived environmental contaminant caesium-137, which could have been prevented by prompt action. The analysis has been posted online for open peer review by the journal Atmospheric Chemistry and Physics." https://www.scientificamerican.com/arti ... ment-said/ http://www.atmos-chem-phys.net/12/2313/2012/
"With these developments in mind, a scientific community that can speak with one voice and make a credible case against the government-industry publicity campaign is crucial. The Japanese Scientists’ Association envisioned its role as accurately communicating to people around the world the dangers of nuclear power and the seriousness of the damage suffered by the Japanese people. And the group hoped to use science to counter the forces that promote nuclear power in Japan, and demand that Japan give top priority to renewables." Fukushima today: A first-person account from the field and the conference table
"Now, five years after the accident, Fukushima is recognized around the world as a symbol, but the meaning of the nuclear accident that happened there continues to be debated, in Japan and globally. Massive amounts of contaminated water remain under the stricken reactor site and in some 1,000 storage tanks on it; large areas of the surrounding countryside remain contaminated; the problem of dealing with three melted reactor cores has yet to be resolved." Fukushima, five years on
Šta je, i ja sam, kao pojedinac, vodootporan na radijaciju! Rejdijejšn - hu?
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 05 Dec 2016, 02:21
by haram
Šabović Adis wrote:Ma jok, radi se o tome da neki nisu sposobni da proberu sposobne i kad imaju izbora. Loš izbor je loš izbor lošeg izbornika (ok. i izabranika, jer nije odbio "funkciju" - šta ekonom zna o at. fizici jbt. )
Poenta je da laik može izabrati jedino većeg laika - stručnjaka jok, stručnjak će ga zaćerat' utripizdematerine laičke, izbirljive, demokracke.
Pa istina, ako je Kan sam birao tim, i on snosi neku odgovornost (po ovome šta priča, reklo bi se da nije). Ali on je bar izvukao neku pouku, a danas su u Japanu isti takvi uskovidni pronuklearni političari na vlasti. Koliko još havarija se treba desiti?
Šabović Adis wrote:Šta je, i ja sam, kao pojedinac, vodootporan na radijaciju! Rejdijejšn - hu?
E da, neznaš jel bi se smijao il plako
Ono; šta bi bilo da pukne brana iznad Njujorka, koja katastrofa bi bila da se polupaju fotonaponski paneli, i šta fali životinjama bez ljudi oko Černobila, nema veze šta su pune tumora i i žive tek toliko dugo da se razmnože?
I onda dođu internetski mudrijaši sigurno usidrenih guzica prosipat statistike o broju žrtava; kakti pukla brana tu-i-tu (ispod koje nije nit smjelo bit naselje al ko jebe raju sitnog zuba profit je bitan) pa podavila više ljudi nego što ih je stiglo pomret prije evakuacije oko havarirane nuklearke (oko koje nije nit smjelo bit naselja al ko jebe raju sitnog zuba profit je bitan) - i sad je nuklearna energija šatro sigurnija od hidro.
I samodopadnim debilima/fahidijotima niš ne znači porast kancerogenih oboljenja populacije, glavno je da probrane statistike opravdavaju njihov sebični konformizam
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 07 Mar 2017, 06:02
by haram
Riknuo i treći robot poslat da pronađe gdje se točno zavukla sitnica od 600 metričkih tona istopljenog pa skrućenog goriva i visokoradioaktivnog materijala reaktora br.2 (jednog od tri istopljena na spomenutoj elektrani).
Lociranje odbjeglog goriva je nužno prije njegovog sakupljanja i pečaćenja na sigurnu (LoL!) lokaciju u Nigdjezemsku... ili bar 100 metara dalje, "privremeno" jelte ... I to opet pomoću istih takvih robota kakvi stalno rikavaju.
Računa se da će samo ta operacija trajati još debelo iza 2020te, a koštat će 35 milijardi USD najmanje. https://www.bloomberg.com/news/articles ... ead-robots
A 300 tona visokoradioaktivne vode i dalje svakodnevno "curi" u Pacifik... već sedmu godinu -što je preko 2 200 dana, ili 660 000 tona do sada... i ne nazire se kraj.
Zašto zapravo rikavaju ti roboti? Zato što su se ipak našli u blizini opasne tvari? Ili je uzrok nešto drugo?
Zaštitna kupola reaktora 2 jedina nije raznesena eksplozijom vodika pa je i radijacija unutra viša nego kod ostala dva reaktora kojima je raspršena u atmosferu.
Do sada najviše izmjereno zračenje u tom reaktoru je 650 sieverta na sat, Tošibini i Hitaćijevi roboti su dizajnirani da izdrže do 1 000 Sv (kod odraslog zdravog čovjeka kraća izloženost na 1 Sv izaziva akutnu radijacijsku bolest a 10 Sv je momentalno smrtonosno), ali kako visoka radijacija razara i elektroniku, roboti moraju biti što primitivniji -a što su primitivniji, to teže savladavaju prepreke i izvršavaju zadatke. Ponekad jednostavno zapnu u kršu koji je posvuda, i ne mogu se isčupati sve dok ne ostanu bez energije.
The utility has focused on removing spent fuel in the upper part of the reactor building, which Toshiba aims to extract with a claw-like system. This fuel didn’t melt and is still in a pool that controls its temperature. The used-fuel in No. 3 is scheduled to begin removal before the end of the decade, the first among the three reactors that melted down. Toshiba is developing another robot to search for melted fuel, planned to enter sometime in the year ending March 2018. The company hasn’t announced yet the design or strategy.
- dakle veselje sa mogućim novim masivnim oslobađanjima radijacije u atmosferu još nije gotovo.
“We got a very good hint as to where the fuel could be from this entire expedition” Tepco official Yuichi Okamura said Thursday at a briefing in Tokyo. "I consider this a success, a big success."
-
Očito da ne postoje jasni i pouzdani planovi za rješavanje ovakvih krajnje opasnih situacija, i sve se pokušava riješiti u hodu. TEPCO i japanska vlada samo ispaljuju izjave za javnost kako bi se stvorio dojam kako je sve pod kontrolom, a zapravo se sve svodi na šeprtljave pokušaje sitnim koracima koji uglavnom propadaju.
Čovjek stvarno nije mogao smisliti kompliciraniji i opasniji način da zakuhava vodu.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 25 Mar 2017, 21:15
by Stitch
Roboti su korisni kod rizičnih i za zdravlje opasnih poslova, ali nisu svemoćni. Pogotovo oni s osjetljivijom elektronikom.
ma oko te fukushime se uglavnom pretjeruje i pisu se senzacionalisticki clanci da stvore paniku i privuku klikove, treba ljude pustit da rade svoj posao kod sanacije i gotovo
- jel to biser rekao "sve je pod kontrolom, samo zli jezici ometaju sanaciju"?
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 18 May 2017, 19:14
by haram
E da vidimo kako to zapravo izgleda te "ljude pustit da rade svoj posao kod sanacije i gotovo"...
In 2002, the president of the country's largest power utility was forced to resign along with four other senior executives, taking responsibility for suspected falsification of nuclear plant safety records.
The company was suspected of 29 cases involving falsified repair records at nuclear reactors. It had to stop operations at five reactors, including the two damaged in the latest tremor, for safety inspections.
A few years later it ran into trouble again over accusations of falsifying data.
In late 2006, the government ordered TEPCO to check past data after it reported that it had found falsification of coolant water temperatures at its Fukushima Daiichi plant in 1985 and 1988, and that the tweaked data was used in mandatory inspections at the plant, which were completed in October 2005.
And in 2007, TEPCO reported that it had found more past data falsifications, though this time it did not have to close any of its plants.
Naohiro Masuda, predsjednik TEPCOve dekomisione kompanije, u intervjuu prije dvije godine: "... nemamo pojma o stanju ostataka (istopljene jezgre i drugog materijala unutar reaktorske kupole), o njihovom obliku niti o čvrstoći. Moramo ih daljinski ukloniti sa 30 metara visine, ali nemamo takvu tehnologiju (u uvjetima tolike radijacije), ona jednostavno ne postoji... Još uvijek ne znamo je li moguće ispuniti reaktorske kontejnere sa vodom. Našli smo neke pukotine i rupe u tri kontejnerska silosa, ali ne znamo jesmo li ih našli sve. Ako se ispostavi da ima još rupa, trebamo tražiti neki drugi način da uklonimo krš (visokoradioaktivni, naravno)
PITANJE: Što je sa od vlade zadanim ciljem da se s tom operacijom započne do 2020-te?
Masuda: To je veliki izazov. Iskreno, ne znam je li to moguće."
Dr.Dale Klein, bivši predsjedavajući Američke nuklearne regulatorne komisije, sadašnji član savjetodavnog odbora pri TEPCO-u:
(u odgovoru na novinarsko pitanje može li se, pošto nema tehnologije kojom bi se izmjestilo (kamo uopće?) istopljeno ili poluistopljeno radioaktivno gorivo, u krajnjem slučaju sve riješiti kao u Černobilu, zatvaranjem u betonski sarkofag) "To je nešto što nikada još nije bilo rađeno. Jedinice 1,2, i 3... istopljeno gorivo probilo je dno reaktorskih posuda... ne znamo koliko i kamo se pomaklo."
Akira Ono, aktualni upravitelj NE Fukushima Daiichi:
"Nemamo ideja kako razmontirati reaktore... tehnologija još ne postoji... nema održive metodeda riješimo rastopljeno gorivo... tako puno nesigurnosti... nemamo precizne informacije... inžinjeri su deklarirali problem kao nerješiv..."
Sve u svemu, priznao je da vladin rok da se nuklearka dekomisionira do 2051. nerealan, kao i da zapravo tek treba biti izumljena tehnologija da bi se sa time započelo. http://enenews.com/times-worst-possible ... uel-videos http://enenews.com/times-200-year-wait- ... rmountable
Katsuhiko Ishibashi ( August 8, 1944) je profesor na Istraživačkom centru za urbanu sigurnost pri Kobe univerzitetu i seizmolog sa radovima s područja seizmike i tektonike u i oko područja japanskih otoka. Nedavno je skovao termin genpatsu-shinsai, koji sadržava riječi za "nuklearna energija" i "zemljotresna nesreća".
Rekao je kako povijest japanskih nuklearnih nesreća proizilazi iz pretjeranog samopouzdanja u projektiranju. 2006 bio je član vladinog pododbora zaduženog za reviziju nacionalnih vodiča po pitanjima protuzemljotresne otpornostinuklearnih elektrana, koja je objavljena 2007.
Njegov prijedlog da odbor prerazmotri standarde za praćenje aktivnih kvarova odbijen je, i na zaključnom sastanku odbora podnio je ostavku uz obrazloženje kako je postupak revizije neznanstven, a zaključci su naštimani da pogoduju financijskim interesima električnih distributera (Japan Electric Association), koji su imali 11 od 19 članova tog pododbora, i da je među ostalim problemima novi vodič posljedično teško manjkav jer dizajnerski podcjenjuje gibanje tla tijekom zemljotresa.
U svibnju 2011. rekao je "Da je Japan ranije preduprijedio opasnosti, mogli smo spriječiti Fukushimu". https://en.wikipedia.org/wiki/Katsuhiko_Ishibashi
2007. napisao je za novine članak pod nazivom:
Why Worry? Japan's Nuclear Plants at Grave Risk From Quake Damage http://apjjf.org/-ishibashi-katsuhiko/2495/article.html
u kome sumira: ... Tijela bi trebala dobro razmotriti vladinu manjkavu politiku nuklearne sigurnosti, zajedno s problemima izazvanim nedavnim potresom zbog radikalne reforme vladinog pristupa osiguravanju sigurnosti nuklearnih elektrana.
Inače, ne može postojati održiva budućnost za nuklearnu sigurnost Japana.
Nedavno je počelo suđenje trojici najviših tadašnjih TEPCO-vih izvršnih dužnosnika radi nepoduzimanja protumjera radi cunamija, i neadekvatnog reagiranja nakon. http://thediplomat.com/2016/03/3-tepco- ... -disaster/
Žrtveni jarci politike koja i dalje ignorira stručne ekspertize da bi išla na ruku indistriji i biznisu koji iza nje stoji.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 27 May 2017, 20:45
by haram
Japan trenutno ima četiri restartana nuklearna reaktora, od ranijih predpotresnih 54.
Dva su 2015. restartana u NE Sendai, unatoč upozorenjima vulkanologa da je 50 km udaljeni vulkan pred erupcijom. 2016. se i dogodila umjerena erupcija. Snagu erupcija je nemoguće pouzdano predvidjeti. Geološki nalazi pokazuju da je već u relativno nedavnoj prošlosti iz istog vulkana piroklastična bujica stala na samo 5km od sadašnje lokacije elektrane. http://thebulletin.org/why-was-sendai-n ... tarted8644
Japan, pored toga što je stalno ugrožen potresima i cunamijima, ima trenutno 110 aktivnih i još mnogo puta veći broj uspavanih vulkana i kaldera. Ima i ta 54 većinom ugasla reaktora, sa jednom od najvećih svjetskih koncentracija radioaktivnog materijala.
Što bi se dogodilo ako bi tok lave ili piroklastična bujica došli do koje od koncentracija tog materijala?
Za ilustraciju, članak in Popular Science: Možemo li pohranjivaiti nuklearni otpad u vulkane? A regular lava flow is hazardous enough, but the lava pouring out of a volcano used as a nuclear storage facility would be extremely radioactive. Eventually it would harden, turning that mountain's slopes into a nuclear wasteland for decades to come. And the danger would extend much farther. "All volcanoes do is spew stuff upward," Rowe says. "During a big eruption, ash and gas can shoot six miles into the air and afterward circle the globe several times. We'd all be in serious trouble." http://www.popsci.com/science/article/2 ... -volcanoes
Na kraju, ovakve izjave već zvuče tragikomično: Nuclear power: least deadly, tied for lowest carbon footprint https://www.fool.com/investing/general/ ... -fear.aspx
Valjda prvo trebamo radijacijom kontaminirati čitav globus i početi masovno crkavati (ili to makar treba par miliona Japanaca za početak), da bi statistike nekakvih birokrata počele navijati za neku drugu opciju.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 28 May 2017, 08:27
by haram
Japanese geochemists, headed by Dr Satoshi Utsunomiya (Kyushu University, Japan), analysed samples collected from within an area up to 230 km from the FDNPP. As caesium is water-soluble, it had been anticipated that most of the radioactive fallout would have been flushed from the environment by rainwater. However, analysis with state-of-the-art electron microscopy in conjunction with autoradiography techniques showed that most of the radioactive caesium in fact fell to the ground enclosed in glassy microparticles, formed at the time of the reactor meltdown.
The analysis shows that these particles mainly consist of Fe-Zn-oxides nanoparticles, which, along with the caesium were embedded in Si oxide glass that formed during the molten core-concrete interaction inside the primary containment vessel in the Fukushima reactor units 1 and/or 3. Because of the high Cs content in the microparticles, the radioactivity per unit mass was as high as ~4.4x10^11 Bq/g, which is between 10^7 and 10^8 times higher than the background Cs radioactivity per unit mass of the typical soils in Fukushima.
...
Closer microparticle structural and geochemical analysis also revealed what happened during the accident at FDNPP. Radioactive Cs was released and formed airborne Cs nanoparticles. Nuclear fuel, at temperatures of above 2200 K (about as hot as a blowtorch), melted the reactor pressure vessel resulting in failure of the vessel. The airborne Cs nanoparticles were condensed along with the Fe-Zn nanoparticles and the gas from the molten concrete, to form the SiO2 glass nanoparticles, which were then dispersed.
Analysis from several air filters collected in Tokyo on 15 March 2011 showed that 89% of the total radioactivity was present as a result of these caesium-rich microparticles, rather than the soluble Cs, as had originally been supposed.
According to Dr Satoshi Utsunomiya: "This work changes some of our assumptions about the Fukushima fallout. It looks like the clean-up procedure, which consisted of washing and removal of top soils, was the correct thing to do. However, the concentration of radioactive caesium in microparticles means that, at an extremely localised and focused level, the radioactive fallout may have been more (or less) concentrated than anticipated. This may mean that our ideas of the health implications should be modified". https://phys.org/news/2016-06-radioacti ... shima.html
Dakle zahvaljujući ostakljenom izotopu cezija koji se raspršio po regiji koja obuhvaća nekih 230km (uključujući i Tokio), radijacija iz Fukušime je na nekim mjestima daleko koncentriranija i trajnije prisutna nego što su to stručne ekstrapolacije ranije predviđale, i time ima i jači negativni efekt na ljudsko zdravlje.
To bi značilo da bi mogli malo revidirati i statistike oboljelih/umrlih od raka izazvanog nuklearnim akcidentima/nuklearnom energetikom kojima mašu pronuklearni lobisti -koji inače iz svojih računica već izostavljaju i oboljele u regijama s rudnicima urana, pogotovo onim afričkim.
I još jedan "argument" pronuklearnih lobista koji drži vodu koliko i havarirana NE Fukušima Dai-iči: onaj o "velikoj jeftinoći" električne energije (ajmo se pravit blesavi kao da astronomski troškovi regionalnih gospodarstvenih šteta i dekomisija havariranih NE spadaju u neki drugi svemir): Nuklearna energija - još uvijek nesposobna da preživi bez državnih subvencija http://www.ucsusa.org/nuclear-power/cos ... ies-report
Za usporedbu, obnovljivi izvori: In reducing government backing, the U.S. is following Europe’s example. After years of generous renewable subsidies, Germany, Spain, and the Czech Republic have cut back recently. In January the U.K. plans to slash subsidies for rooftop solar panels by 87 percent. This is all part of an investment cycle that’s moving in phases around the world, says Jigar Shah, the founder of SunEdison. “The incentives created a global industry that can move to the hot markets. First it was Europe, then the Americas, and now it’s in China, India, and Africa.” https://www.bloomberg.com/news/articles ... -subsidies
- samo zabilješka, poslije ću se vratit da proučim pažljivije
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 29 May 2017, 17:24
by MmeTipfeler
Harame, otkako si postao selebriti na Fejsu, pristižu nam zahtjevi da iz svega ovog materijala sastaviš vlastiti i originalni sažetak. Može i po točkama. Čitatelji su se, kažu, malo pogubili.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 29 May 2017, 23:26
by haram
Sažetak je da šest godina nakon havarije nitko ne zna što bi ni kako bi s golemim količinama srednje radioaktivnog materijala koji je nagomilan svuda po havariranoj nuklearki, da se ne zna gdje su se sve razlile rastopljene visokoradioaktivne reaktorske jezgre, da se to ne može riješiti zatvaranjem u betonski sarkofag, da su skupim i kompliciranim operacijama stvaranja betonsko-ledenih zidova bezuspješno pokušavali da zaustave 400 tona visokoradioaktivne vode koliko još od 2011te dnevno iscuri u Pacifik, da su tu skladišni bazeni sa tisućama istrošenih visokoradioaktivnih gorivnih šipki koje u mogućem metalnom požaru mogu teško zagaditi čitavu sjevernu hemisferu (južnu bi spasila koriolis strujanja atmosfere), da se neposredno nakon havarije razasuti radioaktivni izotopi mnogo duže i koncentriranije nego što se ranije smatralo zadržavaju u području sve do Tokija, da je postotak djece sa rakom i drugim abnormalnostima tiroidne žlijezde alarmantno visok u regiji, da za ostvarenje vladinog plana da se sve to riješi do 2050te jednostavno ne postoji nikakva tehnologija i da je taj plan pusta želja, da su gospodarske štete astronomski goleme... i to je od samo jedne jedine havarirane nuklearne centrale sa 4 reaktora, kakvih u Japanu, državi sa najvećim brojem potresa i cunamija, i sa 110 aktivnih vulkana, ima još 50.
Još sažetije, da sažetije ne može biti: čovjek nije mogao smisliti opasniji, kompliciraniji, skuplji i gluplji način da zakuhava vodu, uz besplatan, savršeno siguran prirodni fuzijski reaktor koji u deset minuta na ovaj planet isporuči energije koliko godišnje proizvode sve svjetske nuklearne elektrane.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 30 May 2017, 00:08
by haram
Inače, za ta remek-djela moderne tehnologije najveći problemi osim cunamija, zemljotresa, vulkana i Homera Simpsona u kontrolnim sobama -su štakori
Još sažetije, da sažetije ne može biti: čovjek nije mogao smisliti opasniji, kompliciraniji, skuplji i gluplji način da zakuhava vodu, uz besplatan, savršeno siguran prirodni fuzijski reaktor koji u deset minuta na ovaj planet isporuči energije koliko godišnje proizvode sve svjetske nuklearne elektrane.
Kad nitko neće, morat ću ja.
Na stranu NE, ali meni za deset minuta na plinskom špaheru pet litara vode proključa, a na suncu se jedva zagrije, i to oko dva sata popodne i ljeti. Što mi je činiti zimi? I bez zezanja, kako se solarna energija skladišti?
Na kraju, po čemu su obnovljivi izvori energije obnovljivi? Ne vidim da se tu išta obnavlja. Točnije bi bilo reći da se ne troši, bar ne onako kako se troši ugljen ili benzin.
Na stranu NE, ali meni za deset minuta na plinskom špaheru pet litara vode proključa, a na suncu se jedva zagrije, i to oko dva sata popodne i ljeti.
Zapitaš li se koji procent od ukupno utrošene energije je i iskorišten za samo zagrijavanje?
Što mi je činiti zimi? I bez zezanja, kako se solarna energija skladišti?
Valja je prvo pretvoriti - u električnu, pa u akumulatore.
Na kraju, po čemu su obnovljivi izvori energije obnovljivi? Ne vidim da se tu išta obnavlja. Točnije bi bilo reći da se ne troši, bar ne onako kako se troši ugljen ili benzin.
E, kao količina, je konstata. Mijenja samo vidove. A i agregatna stanja...
Zapitaš li se koji procent od ukupno utrošene energije je i iskorišten za samo zagrijavanje?
Ne, jer se taj postotak uglavnom ne navodi ni u izjavama o prirodnom fuzijskom reaktoru, kao što je ova Haramova. Da se razumijemo: ne znam, ali nigdje nitko i ne iznosi jasne usporedbe.
Valja je prvo pretvoriti - u električnu, pa u akumulatore.
Pri tome, dakako, nema nimalo opasnosti za okoliš.
E, kao količina, je konstata. Mijenja samo vidove. A i agregatna stanja...
Dakle, nije obnovljivo. Naziv je pogrešan. Sročen tako da nas sve dovede u zabludu.
Ne, jer se taj postotak uglavnom ne navodi ni u izjavama o prirodnom fuzijskom reaktoru, kao što je ova Haramova. Da se razumijemo: ne znam, ali nigdje nitko i ne iznosi jasne usporedbe.
Hihi, kad bi navodili ispalo bi da profit (gain) nije moguć. Jer i nije. Učinak je uvijek <100% radilo se o solarki, fisiji, HE, TE. Ostatk je zagađenje.
Pri tome, dakako, nema nimalo opasnosti za okoliš.
Od akumulatora?
Dakle, nije obnovljivo. Naziv je pogrešan. Sročen tako da nas sve dovede u zabludu.
A đes'ti vid'la da se stranci znaju suštinski, tačno, izrazit'?
to je tako veliko područje, a ti tako malo toga znaš (da budem blag)... kao da Kurspahićevog Koriolana idem tumačiti prvoškolskoj dječici... odakle da počnem?
joj...
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 01 Jun 2017, 01:37
by haram
Na stranu NE, ali meni za deset minuta na plinskom špaheru pet litara vode proključa, a na suncu se jedva zagrije, i to oko dva sata popodne i ljeti.
Prvo da objasnim tih "deset minuta".
Rekao sam da u sat i pol na čitavu površinu Zemlje padne energije kolika je totalna godišnja proizvodnja svih elektrana. Krivo. U sat vremena padne toliko (1).
Ali nek je i sat i pol, to je 90 minuta. Trenutni udio nuklearne energetike je oko 11% (2). I to je tih 10 minuta. Zbog kojih imamo nuklearne havarije*, neriješene probleme oko deponiranja visokoradioaktivnog otpada, devastirane regije radi rudarenja, nebrojene oboljele od posljedica radijacije...
1) In a single hour, the amount of power from the sun that strikes the Earth is more than the entire world consumes in an year.
To put that in numbers, from the US Department of Energy:
Each hour 430 quintillion Joules of energy from the sun hits the Earth. That's 430 with 18 zeroes after it!
In comparison, the total amount of energy that all humans use in a year is 410 quintillion Joules. http://www.businessinsider.com/this-is- ... wer-2015-9
The Sun is the major source of energy for Earth’s oceans, atmosphere, land, and biosphere. Averaged over an entire year, approximately 342 watts of solar energy fall upon every square meter of Earth. This is a tremendous amount of energy—44 quadrillion (4.4 x 1016) watts of power to be exact. As a comparison, a large electric power plant produces about 1 billion (1x 109) watts of power. It would take 44 million such power plants to equal the energy coming from the Sun. https://www.nasa.gov/pdf/135642main_bal ... fold21.pdf https://earthobservatory.nasa.gov/Featu ... /page3.php
Na stranu NE, ali meni za deset minuta na plinskom špaheru pet litara vode proključa, a na suncu se jedva zagrije, i to oko dva sata popodne i ljeti.
Aha.
Spukni onda ekran s onog starog tevea od 72" iz podruma (koji je u biti obična Fresnel leća), i stavi pod njega taj lonac s pet litara vode, pa da vidiš šta će ostati i od vode i od lonca:
Čak ti netreba ni nuklearna elektrana za to
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 01 Jun 2017, 04:13
by haram
Što mi je činiti zimi?
A što inače činiš? Uzimaš hamper i cekere u ruke i ideš u Sibir po plin i ugljen?
I bez zezanja, kako se solarna energija skladišti?
Kinetički, termalno, kemijski, elektrokemijski... ju nejmit -aj gatit.
Sunčevo zračenje se sastoji od vidljivog spektra, toplinskog i ultraljubičastog. Može se konzervirati samo dio, ili više komponenti.
Ona razvijaju dovoljnu temperaturu (2 500°C) za termolizu, tj razdvajanje vodika od kisika iz obične vode.
Termoliza može pomoću odgovarajućih katalizatora biti rađena i na mnogo nižim temperaturama, već od 500°C.
Možeš koristiti i fotonaponske panele da dobivaš struju za elektrolizu kojom izdvajaš vodik.
Imaš još brdo učinkovitih načina da dobivaš vodik, a da nisu vezani uz fosilnu industriju. http://www.nrel.gov/hydrogen/proj_produ ... ivery.html
Što će nam uopće vodik? Pa kad se opet spoji s kisikom, dobiva se elektična struja i voda kao nusproizvod -i to je jedan od načina da se sunčeva energija konzervira za vrijeme kada sunca nema (a inače ga uvijek negdje na ovoj lopti ima kako god ju okreneš). Vodikom se lako i efikasno manipulira ako je u spoju amonijaka (postoje mnoge studije i pokusi koji i to dokazuju), i brzo se može implementirati u postojeće industrijske strukture da nadomjesti fosilna goriva.
Još jedan dokazan način je da se sunčeva toplina pohranjuje u rezervoarima sa rastopljenim solima.
Tako imaš komercijalne termalne solarne elektrane Ivanpah 1-2-3 u Arizoni, ili Andasol 1-2-3 u Španjolskoj, koje zadržavaju 90% svojeg kapaciteta još osam sati nakon zalaska Sunca.
Možeš i sunčevu energiju pretvarati u kinetičku pa imaš postrojenja sa masivnim valjcima ili diskovima koji isporučuju nekih 90% uložene energije u dnevnim ciklusima.
1950tih su u nekim dijelovima Švicarske i Belgijskog Konga vozili i gyrobusevi sa masivnim zamašnjacima, jer neke dionice puteva nisu bile elektrificirane.
I bez zezanja, kako se solarna energija skladišti?
A što je vjetar? Jel to možda zračno strujanje uzrokovano razlikama u pritiscima zbog zagrijavanja-hlađenja?
Vjetra inače nema noću, ili za oblačnih dana?
Niti netrebaju neki posebni spremnici za sunčevu energiju, oceani sami svakodnevno apsorbiraju toplinsku energiju ekvivalentnu onoj koju sadrži 250 miliona barela nafte. I ta energija se može danonoćno izvlačiti.
Na kraju, po čemu su obnovljivi izvori energije obnovljivi? Ne vidim da se tu išta obnavlja. Točnije bi bilo reći da se ne troši, bar ne onako kako se troši ugljen ili benzin.
Možda zato što se troše ali se nikada ne mogu potrošiti -za razliku od fosilnih i nuklearnih? Uostalom, i fosilni su zapravo biokemijski uskladištena sunčeva energija, samo što se obnavljaju daleko sporije nego što ih mi trošimo.
Ma ima još brdo načina za iskorištavanje obnovljivih izvora, mnogi dokazano održivi, neki još u eksperimentalnoj fazi, ali na žalost nije znanost ta koja daje završnu riječ kako bi ovaj svijet trebao izgledati.
Odluke su u rukama političara i onih koji na njih utječu.
Tragikomično je to da mase ljudi i dalje naivno vjeruju kako je Donald Trump slučajno i demokratski izabran, a ne da suzbije ekspanziju obnovljivih izvora i očuva biznis fosilnima.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 01 Jun 2017, 06:47
by MmeTipfeler
Rekla sam da ništa ne znam o NE, ali o jeziku ipak nešto znam. Pa krećem od toga. Obnovljiv znači 'onaj koji se može obnoviti'. Ni engleski nije puno pametnije - renewable energy. Sunčeva energija, energija vjetra, geotermalna energija, a valjda toga ima i još - ništa se od toga ne obnavlja, nego se samo prividno ne troši, kao što se troši ugljen ili nafta. Kažem prividno zato što to trošenje ne možemo pratiti jer se odvija u vrlo dugačkom razdoblju. Istina je i da Sunce grije, vjetrovi pušu, a plima i oseka smjenjuju se bez obzira na to hoćemo li ih mi za nešto iskoristiti ili ne. No to te izvore ne čini obnovljivima.
Dakle, vratimo se na to kako ništa ne znam i razmišljam kao osoba razmažena tekovinama moderne civilizacije. Hoću toplu vodu, hoću jednostavno kuhanje kave, hoću grijanje, hoću internet. Televizor nemam - ni novi ni stari, prvi mi je svjetionik daleko, a baš mi se i ne zajebava s Gospodarom muha. Osim toga, džezvu za kavu mislim još koji put upotrijebiti - nije ni ekonomično ni ekološki svaki put rastopiti novu.
Sve je ovo lijepo i krasno, ali mene bi zanimalo vidjeti, crno na bijelome, koliko košta i koliko utječe na okoliš uporaba takozvanih obnovljivih izvora energije.
Rekla sam da ništa ne znam o NE, ali o jeziku ipak nešto znam. Pa krećem od toga. Obnovljiv znači 'onaj koji se može obnoviti'. Ni engleski nije puno pametnije - renewable energy. Sunčeva energija, energija vjetra, geotermalna energija, a valjda toga ima i još - ništa se od toga ne obnavlja, nego se samo prividno ne troši, kao što se troši ugljen ili nafta. Kažem prividno zato što to trošenje ne možemo pratiti jer se odvija u vrlo dugačkom razdoblju. Istina je i da Sunce grije, vjetrovi pušu, a plima i oseka smjenjuju se bez obzira na to hoćemo li ih mi za nešto iskoristiti ili ne. No to te izvore ne čini obnovljivima.
Dakle, vratimo se na to kako ništa ne znam i razmišljam kao osoba razmažena tekovinama moderne civilizacije. Hoću toplu vodu, hoću jednostavno kuhanje kave, hoću grijanje, hoću internet. Televizor nemam - ni novi ni stari, prvi mi je svjetionik daleko, a baš mi se i ne zajebava s Gospodarom muha. Osim toga, džezvu za kavu mislim još koji put upotrijebiti - nije ni ekonomično ni ekološki svaki put rastopiti novu.
Prvo si se žalila kak ti sunce u tvom dvorištu nebi moglo ni lonac vode zagrijat, sad ti ne paše kak bi moglo i taj lonac rastopit... gdje nestade ona tvoja zlatna sredina?
Nekako imam dojam da ti vidiš primjenu šurikena jedino u individualnoj samogradnji, na nivou kućanstava, dok ti ja pričam o kompletnoj globalnoj energetici.
Sve je ovo lijepo i krasno, ali mene bi zanimalo vidjeti, crno na bijelome, koliko košta i koliko utječe na okoliš uporaba takozvanih obnovljivih izvora energije.
Hah, koliko košta... struja je najskuplja u Njemačkoj, Danskoj i Španjolskoj, zemljama sa najvećim udjelom obnovljivih, ali najjeftinija u Indiji, koja većinu el.energije dobiva iz domaćeg ugljena. Želiš li možda zato plaćati struju u Indiji?
A znaš šta: u Čileu bi ju mogla dobit i badave. I to su ostvarili tek pet-šest godina nakon puštanja u pogon prvih solarnih postrojenja. https://en.wikipedia.org/wiki/Solar_power_in_Chile http://www.sciencealert.com/chile-is-pr ... y-for-free
Kod nas bi, bez sumnje, vrli naši vlastodužnosnici, tj.njihovi poduzetnički puleni, jedva dočekali priliku da nam i sijanje Sunca naplaćuju.
No ne možeš promatrati cijenu nečega jedino kroz to što ti vidiš na svom računu, ako i zajednica za koju izdvajaš i od koje primaš koristi još dodatno istu stvar plaća za tebe.
Fossil Fuel Subsidies
IN-DEPTH ANALYSIS
...
2. KEY FINDINGS:
Three international organisations (the IEA, the IMF and the OECD) have attempted to
collect data on fossil fuel subsidies, using different methodologies.
• The IEA estimates that fossil fuel consumption subsidies in 2013 totalled USD 548 billion
(5% of the total GDP of the 40 countries included in its analysis.
• The OECD estimates total support at USD 160-200 billion annually (amongst its members
plus the BRIICS (Brazil, Russia, India, Indonesia, China, and South Africa)).
• The OECD values the total of fossil fuel subsidies for the EU at €39 billion. In the EU the
subsidies were 603 euros per person in 2013.
• The IMF estimates that global (post-tax) subsidies amounted to USD 2.0 trillion in 2011.
• Despite the potential benefits that could result from the removal of fossil fuel subsidies,
governments are often reluctant to undertake reform. http://www.europarl.europa.eu/RegData/e ... 372_EN.pdf
Ima jedan zgodan YT-video u kome jedan američki senator Obami suze roni da jedna velika naftna kompanija neće opstati ako ovaj iz državnog proračuna za tu godinu uskrati nekoliko desetaka milijardi dolara dotacija za naftnu industriju.
Već sam prije pokazao jednu od analiza koje govore da je bez državnih dotacija i nuklearna energetika neodrživa.
I samo racionalno promotrivši; kako jedan energent, koji se prvo traži, pa crpi iz nekog subpolarnog podmorja ili daleke kontinentalne dubine, odatle transportira, pa prerađuje u energetski visoko zahtjevnim postupcima, pa opet transportira, pa skladišti, pa tek onda sagorijeva -kako jedan takav energent može biti cijenom konkurentan drugome koji praktično pada s neba?? I još da neki u tome svemu masno zarade? Ne smrdi ti tu nešto od repa do glave?
Imaš i neke eksternalije, poput privrednih troškova zbog ekoloških šteta, ili zdravstvenih troškova, koje ti isto tako ne vidiš na svojem računu za struju ili benzin.
Na kraju, koliko čitav planet i sav život na njemu tebi vrijede? Manje od razlike od 20 lipa po kW/h? Koju možeš lako nadoknaditi već ako poklopiš onaj lonac s vodom.
Ali prošla, 2016ta godina bila je prijelomna: obnovljivi izvori postali su jeftiniji od fosilno-nuklearnih gotovo svugdje u razvijenom svijetu, ukidanju subvencija unatoč. Solar and wind is now either the same price or cheaper than new fossil fuel capacity in more than 30 countries, according to a new report from the World Economic Forum. The influential foundaton has described the change as a "tipping point" that could make fighting climate change into a profitable form of business for energy companies. http://www.independent.co.uk/environmen ... 09251.html
Izvjesni politički krugovi su jedino što drži nuklearnu i fosilnu energetiku na životu.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 03 Jun 2017, 14:19
by haram
koliko utječe na okoliš uporaba takozvanih obnovljivih izvora energije.
Zavisi od tehnologije koju ćemo koristiti, i pameti i sredstava u razvoj koje ćemo uložiti.
Sam rad niti jednog obnovljivog izvora nema za nusproizvod neke toksične elemente -kao što recimo vađenje, prerada i sagorijevanje fosilnih energenata oslobađa kancerogene čestice i ima širok spektar drugih negativnih posljedica, od lokalnih do globalnih, ili havarije na nuklearkama tj. rudarenje urana...
Velike akumulacijske hidroelektrane mogu promijeniti lokalne ekosustave, na vjetroelektrane se osjetljive duše žale zbog buke i povećanja smrtnih slučajeva kod ptica i šišmiša, kao i kod termo-solarnih postrojenja gdje se sunčeve zrake fokusiraju ogledalima pa pečeni piceki ipak padaju s neba (ali te iste osjetljive duše obično se ne uznemiravaju i tričarijama kao BP/Exxon oil spill, AGW, ili INES nezgodama/nesrećama).
Najveći problem bi mogli imati ako bi omasovili uređaje sa velikim udjelom toksičnih elemenata ili bionerazgradivih materijala, koje bi nakon isteka roka trajanja po dobrom starom običaju lifrali u susjedovo dvorište ili najbližu grabu. Takvih materijala ima podosta u aktualnim solarnim panelima, ali većina njih može biti zamijenjena biorazgradivima, a ostatak se može principijelnom politikom zbrinjavati kao što su se sjetili pohranjivati i reciklirati i elektronički otpad, nakon što se skužilo koliki to problem može postati u planetarnim razmjerima.
Najvjerojatnije će se javiti i neki novi još nepredviđeni indirektni problemi, kao što bi možda bio utjecaj masovnog uzgoja biljnih kultura za sektor energetike umjesto prehrane, ali mislim da bi se trebali složiti da je dekomisija jedne nuklearne ili fosilne elektrane mnogo veći problem od ćenđanja isluženih solarnih panela ili lagera u vjetroturbinama. Havarije da i ne spominjemo.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 03 Jun 2017, 22:29
by haram
Michio Kaku na svojoj stranici prošle godine:
Situacija u Fukušimi je relativno stabilna sada... jednako kao što si stabilan kada se držiš noktima za rub litice, a nokti ti pucaju jedan po jedan.
...
Nadajmo se da neće biti novih potresa, ili pucanja cijevi, ili potpune evakuacije radnika, što sve može ponovti tu noćnu moru opet. http://bigthink.com/dr-kakus-universe/h ... a-meltdown
Svi nizozemski vlakovi već su pogonjeni strujom iz njihovih vjetroelektrana: oko 5 500 putovanja dnevno koja prevezu oko 600 000 putnika. Jedna sjevernomorska vjetrenjača u sat vremena svoga rada proizvede energije za skoro 200km puta jednog vlaka. Do 2020. nastojat će da povećaju energetsku efikasnost za još 35%, u usporedbi s onom iz 2005. https://www.theguardian.com/world/2017/ ... powered-ns
Japan je također bogat i geotermalnom i maritermalnom energijom, a njihova poljoprivreda (i stanovništvo) proizvode i goleme količine bioplina, ima i nezanemarive solarne potecijale. https://en.wikipedia.org/wiki/File:Sola ... pan-en.png
I svi ti izvori bi se međusobno mogli po potrebi preklapati i nadopunjavati, uz poneku dodatnu pričuvnu elektranu na zemni plin.
Stoga, nisam pretjerao kada sam napisao da je najkompliciraniji, najopasniji, i najgluplji način stvaranja el. energije cijepanje atoma.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 04 Jun 2017, 17:56
by MmeTipfeler
Ja se ne slažem ni s čim dok mi se ne predoče konkretne činjenice. Ovo su sve senzacionalistički članci. Oprosti, ali jesu.
A to i jest žalosno, ne samo u slučaju Fukušime - uostalom, zašto je Fukušima veći problem od Černobila? Kad god dođe do neke tragedije, havarije ili katastrofe, pogotovo ako su u pitanju stvari o kojima svi misle da sve znaju, a zapravo nemaju pojma, kao što je nuklearna energija, sa svih se strana jave pametnjakovići, svaki sa svojim mišljenjem. Zato mi i ne pada na pamet čitati linkove koje stavljaš. Hoću sažetak, ne skrivanje iza tuđega mišljenja. Ili "mišljenja".
Uostalom, da ne idemo dalje, vidi način tvojega razmišljanja, Harame. Ja kažem da za deset minuta dovedem do ključanja pet litara vode na plinskom plameniku. Ti mi kao protuargument gurneš pod nos stari televizor i rastopljeni lokot, a onda to proglasiš mojim argumentom. I još dodaš da lonac treba poklopiti, nešto što je najnormalnija stvar u kuhinji. No shit, Sherlock! Ja pitam što se zbiva po noći, kada nema sunca, a ti brže bolje dodaš vjetroelektrane.
Znam postoje razni tzv. obnovljivi izvori energije, ali ako trebaš tri takva izvora nasuprot jednom "klasičnom" izvoru, baš ne vidim da smo na dobitku. Ni mi ni okoliš.
Sve ima dobre i loše strane. I ne, ne mislim da su NE idealno rješenje: smišljene su u trenutku kada je postalo očito da s fosilnim gorivima nećemo dugo izdržati, da hidroelektrane nisu svugdje rješenje, a zahtijevaju i poplavljivanje velikih područja.
Međutim, izričita sam protivnica teorija zavjere i katastrofičarskih prognoza. Uostalom, da u svemu tome ima toliko istine koliko ima galame, ovog planeta već odavno ne bi bilo.
Ja se ne slažem ni s čim dok mi se ne predoče konkretne činjenice. Ovo su sve senzacionalistički članci. Oprosti, ali jesu.
"Senzacionalistički članci"? "Dok ti se ne predoče konkretne činjenice"?
Aj pokaži mi da sam igdje naveo neki senzacionalistički izvor kome se ne može vjerovati.
I kojem izvoru bi ti vjerovala? Večernjaku ili 24 Sata?
Što točno i zašto misliš da nije činjenica?
A to i jest žalosno, ne samo u slučaju Fukušime - uostalom, zašto je Fukušima veći problem od Černobila?
Nije veći, al bogami nije ni manji. A čini mi se da tebi niti Černobil nije baš neki veliki problem. Jel misliš da istjecanje 400 tona radioaktivne vode dnevno u ocean, godinama, nije veliki problem? Ostakljeni cezij koji se godinama zadržava u široj regiji uključujući i Tokijo nije problem? Brda visokoradioaktivnog materijala s kojima ne znaju što bi nisu problem? Nemogućnost preciznog lociranja tri istopljene jezgre nije problem? Nepostojanje tehnologije da se sve to ukloni boktepitaj kuda nije problem? Zašto?
Inače, Černobil su tek nakon 30 godina pokopali u betonski sanduk, sa Fukušimom se ne nazire kraj. To ti veli i onaj "senzacionalistički" TV-intervju sa direktorom Fukušime glavom i bradom pred čitavom Azijom i svijetom.
Kad god dođe do neke tragedije, havarije ili katastrofe, pogotovo ako su u pitanju stvari o kojima svi misle da sve znaju, a zapravo nemaju pojma, kao što je nuklearna energija, sa svih se strana jave pametnjakovići, svaki sa svojim mišljenjem. Zato mi i ne pada na pamet čitati linkove koje stavljaš. Hoću sažetak, ne skrivanje iza tuđega mišljenja. Ili "mišljanja".
A isusebože, i Michio Kaku ti je "pametnjaković sa svojim mišljenjem"? Koji su ti onda autoriteti?
Znaš zašto uopće dolazi do takvih havarija? Jer upravo ti pametnjakovići tupe da se ništa ne može dogoditi. Tako su tupili i sa Otokom Tri Milje, sa Sellafieldom, tako su tvrdili i prije Černobila, tako su se kleli i prije Fukušime, i prije svakog od nekoliko desetaka težih akcidenata. Dok su drugi upozoravali da se svašta može dogoditi. Ko je tu onda pametnjaković?
Ne, problemi tamo su toliko golemi da nema sažetijeg načina da ih se iznese, zapravo propustio sam vjerojatno još dosta toga.
I što je bilo kada sam napisao da je cepanje atoma najgluplji i najopasniji način za zakuhati lonac vode? Jel trebam izvlačit svoje "mišljenje" iz guzice, kao što to čine pronuklearni apologete, umjesto što ga potkrijepljujem stručnim ekspertizama?
Uostalom, da ne idemo dalje, vidi način tvojega razmišljanja, Harame. Ja kažem da za deset minuta dovedem do ključanja pet litara vode na plinskom plameniku. Ti mi kao protuargument gurneš pod nos stari televizor i rastopljeni lokot, a onda to proglasiš mojim argumentom. I još dodaš da lonac treba poklopiti, nešto što je najnormalnija stvar u kuhinji. No shit, Sherlock! Ja pitam što se zbiva po noći, kada nema sunca, a ti brže bolje dodaš vjetroelektrane.
Bojim se da je tvoje razmišljanje pod navodnim znacima, sori.
Rekao sam da u deset minuta na Zemlju padne onoliko sunčeve energije koliko proizvedu sve nuklearne elektrane u svijetu. I obrazložio sam to. Ti si se ničim izazvana sjetila reć da u deset minuta zagriješ lonac vode na plameniku, koji sunce u podne ne može niti zagrijati. Ja sam ti pokazao kako možeš taj tvoj lonac u par minuta ne samo zagrijati, nego i rastaliti.
Gle, pokazao sam ti snagu koncentriranog sunčevog zračenja, pokazao sam ti hrpu načina na koje se skladišti sunčeva energija, kao i da se mogu koristiti i drugi izvori kada sunca nema. Nisi shvatila ono o Ivanpah i Andasol komercijalnim solarnim termalnim elektranama, koje zadržavaju 90% vršnog kapaciteta još osam sati nakon zalaska sunca? Ili ono o rotacionim valjcima koje radi Siemens?
I što, s vjetroelektranama se ne bi trebali igrati? Mislim, imaš krivu ideju da sunčeva energija može biti samo tamo nekakvi solarni panelići što daju par wati struje u podne. E pa nije. U sat vremena do Zemljine površine stigne energije koliko čitava civilizacija proizvede u godinu dana, treba nam pokupiti samo mali djelić toga. Misliš da to nije istina? Hoćeš da iskopam stranice gdje se to fizikalno-matematički dokazuje i eksperimentalno potkrjepljuje? Što ćeš onda na to reći -opet "senzacionalizam"? Nije ti dovoljno što sa lećom veličine jednog kvadratnog metra možeš žariti i paliti po svim materijalima? Ne možeš zamisliti koliko je to energije na stoput, ili tisuću, ili deset tisuća puta većoj površini?
Znam postoje razni tzv. obnovljivi izvori energije, ali ako trebaš tri takva izvora nasuprot jednom "klasičnom" izvoru, baš ne vidim da smo na dobitku. Ni mi ni okoliš.
Zašto zaboga ne bi bili na dobitku? Uostalom, bolje je imati što fleksibilniju energetiku, nego oslanjati se samo na jedan izvor (koji je već sam za sebe i više nego dovoljan za globalne potrebe)? Šta je toliko devastirajuće u korištenju kombinacije obnovljivih -objasni? Trebamo više ladica za kartice s različitim pojmovima?
Sve ima dobre i loše strane. I ne, ne mislim da su NE idealno rješenje: smišljene su u trenutku kada je postalo očito da s fosilnim gorivima nećemo dugo izdržati, da hidroelektrane nisu svugdje rješenje, a zahtijevaju i poplavljivanje velikih područja.
Prvo, NE su komercijalizirane radi vojne industrije kojoj su trebale velike količine urana i plutonija za masovnu proizvodnju nukl.oružja. NE nikad nisu bile potrebne uz fosilna goriva.
Đizus, na prvoj stranici ti je elaborirano zašto NE ne može nikada biti većinski izvor energije. Jednostavno nema dovoljno goriva.
Pitaj stanovništvo Fukushima prefekture što misli o nuklearnoj energiji, pogotovo roditelje djece sa tiroidnim kancerom i abnormalnostima, i jel bi rađe birali život uz HE ili NE.
Međutim, izričita sam protivnica teorija zavjere i katastrofičarskih prognoza. Uostalom, da u svemu tome ima toliko istine koliko ima galame, ovog planeta već odavno ne bi bilo.
Što, kombinirane i ponavljane studije najjačih svjetskih istraživačko-obrazovnih ustanova, poput NASA-e, MIT-a, KIT-a, SFU-a, NOOA, NREL-a itd-itd-itd... koje predviđaju skori kolaps ekosustava i društva -tebi su "teorije zavjera"?
"Katastrofično" ti je što Scientific American prenosi studiju sa open acces stručnog portala europskih geoznanstvenika koja pokazuje kako je daleko više radijacije oslobođeno u atmosferu nego što stoji u izvještajima japanske vlade?
"Teorija zavjere" ti je kada ti na službenoj stranici glasila EU parlamenta iznesu ekonomske analize koliko milijardi ta EU i ostatak svijeta izdvajaju za industriju fosilnih goriva? Teorija zavjere ti je kada već i na wikipediji piše koliko milijardi politički fosilni lobiji primaju od te industrije?
I kada treba početi galamiti? Kad počnemo krepavati kao muhe, iako smo prije bili svjesni šta nam se sprema?
Mislim... budi konkretna, gdje što i zašto krivo piše, umjesto što ponavljaš floskule pokupljene od nekakvih šupljih izvora. Nemoj uletavati na ovakvu raspravu kao sekretarica Donalda Trumpa, sori.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 04 Jun 2017, 21:51
by haram
Evo opet dva "pametnjakovića" o Fukušimi:
- tada aktualni premijer Naoto Kan, diplomirani fizičar sa Tokijskog instituta za tehnologiju, koji je od pobornika postao protivnik nuklearne energije https://en.wikipedia.org/wiki/Naoto_Kan ... _education
- i Arnold Gundersen, ovlašteni upravitelj nuklearnih postrojenja u krizama i vještak za nuklearne akcidente (između ostalog), koji je postao zviždač https://en.wikipedia.org/wiki/Arnold_Gundersen
I šta oni kažu, Madam? Ili da ti ja kažem šta kažu?
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 04 Jun 2017, 23:52
by haram
Evo, Madam, skraćene verzije sadašnjeg stanja u samoj NE Fukushima, iz izvora koji se baš i ne može nazvati senzacionalistički (sori, ne može kraće) (a bilo bi i duže da se čitava regija promatra):
Six years after the largest nuclear disaster in a quarter-century, Japanese officials have still not solved a basic problem: what to do with an ever-growing pile of radioactive waste. Each form of waste at the Fukushima Daiichi Nuclear Power Station, where three reactors melted down after an earthquake and a tsunami on March 11, 2011, presents its own challenges.
400 Tons of Contaminated Water Per Day
The Tokyo Electric Power Company is pumping water nonstop through the three reactors to cool melted fuel that remains too hot and radioactive to remove. About 400 tons of water passes through the reactors every day, including groundwater that seeps in. The water picks up radiation in the reactors and then is diverted into a decontamination facility.
But the decontamination filters cannot remove all the radioactive material. So for now, all this water is being stored in 1,000 gray, blue and white tanks on the grounds. The tanks already hold 962,000 tons of contaminated water, and Tokyo Electric is installing more tanks. It is also trying to slow the flow of groundwater through the reactors by building an underground ice wall.
Within a few years, though, and no one is sure exactly when, the plant may run out of room to store the contaminated water. “We cannot continue to build tanks forever,” said Shigenori Hata, an official at the Ministry of Economy, Trade and Industry.
Continue reading the main story
The authorities are debating whether it might be acceptable, given the relatively low radioactive levels in the water, to dilute the contaminated water and then dump it into the ocean. But local fishermen are vehemently opposed. Many people still do not trust Tokyo Electric because of its bungled response to the disaster, the worst nuclear accident since Chernobyl.
3,519 Containers of Radioactive Sludge
The process of decontaminating the water leaves radioactive sludge trapped in filters, which are being held in thousands of containers of different sizes.
Tokyo Electric says it cannot quantify the amount of radioactive sludge being generated. But it says it is experimenting with what to do with it, including mixing it with cement or iron. Then it will have to decide how to store it.
64,700 Cubic Meters of Discarded Protective Clothing
The estimated 6,000 cleanup workers at the site put on new protective gear every day. These hazmat suits, face masks, rubber gloves and shoe coverings are thrown out at the end of each shift. The clothing is compressed and stored in 1,000 steel boxes stacked around the site.
To date, more than 64,700 cubic meters of gear has been discarded, the equivalent of 17 million one-gallon containers. Tokyo Electric says it will eventually incinerate all this contaminated clothing to reduce the space needed to store it.
Branches and Logs From 220 Acres of Deforested Land
The plant’s grounds were once dotted with trees, and a portion was even designated as a bird sanctuary. But workers have cleared about 220 acres of trees since the meltdown spewed radiation over them.
Now, piles of branches and tree trunks are stacked all over the site. Officials say there are about 80,000 cubic meters of this waste, and all of it will have to be incinerated and stored someday.
200,400 Cubic Meters of Radioactive Rubble
Explosions during the meltdown filled the reactors with rubble. Workers and robots are slowly and carefully trying to remove this tangled mass of crushed concrete, pipes, hoses and metal.
Tokyo Electric estimates that more than 200,400 cubic meters of rubble — all of it radioactive — have been removed so far and stored in custom-made steel boxes. That is the equivalent of about 3,000 standard 40-foot shipping containers.
3.5 Billion Gallons of Soil
Thousands of plastic garbage bags sit in neat rows in the fields and abandoned towns surrounding the Fukushima plant. They contain soil that was scraped from land that was exposed to radiation in the days after the accident.
Japan’s Ministry of the Environment estimates that it has bagged 3.5 billion gallons of soil, and plans to collect much more. It will eventually incinerate some of the soil, but that will only reduce the volume of the radioactive waste, not eliminate it.
The ministry has already begun building a massive, interim storage facility in Fukushima prefecture and negotiating with 2,360 landowners for the thousands of acres needed to complete it. And that is not even a long-term solution: The government says that after 30 years it will need another site — or sites — to store radioactive waste.
1,573 Nuclear Fuel Rods
The ultimate goal of the cleanup is to cool and, if possible, remove the uranium and plutonium fuel that was inside the three reactors at the time of the disaster.
Hundreds of spent fuel rods are in cooling pools inside the reactors, and the company hopes to have cleared away enough rubble to begin removing them next year.The much bigger challenge will be removing the fuel that was in use in the reactor core at the time of the meltdown.
The condition and location of this molten fuel debris are still largely unknown. In one reactor where a robot was sent in January, much of the melted fuel is believed to have burned through the bottom of the inner reactor vessel and burrowed into the thick concrete foundation of the containment structure.
The plan is to completely seal the containment vessels, fill them with water and use robots to find and remove the molten fuel debris. But the rubble, the lethal levels of radiation and the risk of letting radiation escape make this an exceedingly difficult task.
In January, a camera inserted into one of the reactors detected radiation levels high enough to kill a person in less than a minute. A robot that was sent into the reactor last month had to be abandoned after debris blocked its path and radiation disabled it.
Tokyo Electric hopes to begin removing fuel debris from the reactor cores in 2021. The entire effort could take decades. Some say the radioactive material may prove impossible to remove safely and have suggested leaving it and entombing Fukushima under a concrete and steel sarcophagus like the one used at Chernobyl.
But the Japanese government and Tokyo Electric say they are committed to removing all the waste and cleaning the site, estimated at a cost of $188.6 billion.
“We want to return it to a safe state,” said Yuichi Okamura, general manager of the company’s nuclear power and plant siting division. “We promised the local people that we would recover the site and make it a safe ground again.”
Dakle koji pametnjakovići su ispali u pravu?
Pametnjakovići koji tvrde kako je nukl. energija sigurna, jeftina i neophodna, pametnjakovići koji tvrde da komunalci u NE Fukušima imaju sve pod kontrolom, ili pametnjakovići koji govore da nuklearna energija ne valja?
A šta tek sa onim pametnjakovićem Michio Kakuom šta veli da će bit još stoput većeg belaja ako neki novi potres razdrma sva ta brda radioaktivnog krša?
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 05 Jun 2017, 08:59
by MmeTipfeler
Be careful what you wish for. Tražio si s kim ćeš se prepirati, a ja nisam napisala ni jedan i pol suvisli protuargument, ne poznajem tematiku, ali sam te u tren oka uspjela uzrujati.
Advocata diaboli i njezin opis radnog mjesta. Možda da to stavim kao kastm tajtl, hmmm? Čini se da bi mi bolje pristajalo.
Ukratko, ja sam vrlo neempatična osoba, a emocije mi općenito nisu jaka strana. Tako da argumenti o tome kako se osjećaju stanovnici nekoga ugroženog područja u meni ne izazivaju zgroženost, užasnutost i slična stanja. Dok mi atomska bomba ne padne na glavu, neću reagirati.
Nego, nema veze s Fukušimom i nuklearkama, nego općenito sa zaštitom okoliša, a na to me podsjetila ova razgradnja plastike. Vjerujem da si imao prilike pročitati rasprave o odnosu između štednih i "običnih" žarulja. Meni osobno ne pada na pamet upotrebljavati štedne žarulje jer uz njih loše vidim - pokušala sam, ne ide. Priče o tome da je toliko i toliko vati na štednoj žarulji jednako tolikom i tolikom broju sati na običnoj žarulji nisu ništa drugo nego što im ime kaže - priče. Mislim, fućka mi se što piše na mjernom instrumentu - svjetlost je drukčija. S druge strane, upotrebom štednih žarulja zaštedjet ćemo ne znam koliko struje godišnje, dakle, neće nam biti potrebne nuklearke, nego će nam biti dovoljne vjetrenjače ili štogod slično. Uz pretpostavku da to "štogod slično" ne utječe na okoliš i ne ugrožava ga, postoji člančić, studija - potraži na Gugleši - gdje se objašnjava kako te štedne žarulje, doduše, jesu dugovječne, ali im isto tako treba i cijela vječnost da se razgrade, ako se uopće ikada i razgrade. I da, to se odnosi na sve štedne žarulje, bez obzira na kvalitetu i priče o tome kako su ove dobre, a one nisu.
Be careful what you wish for. Tražio si s kim ćeš se prepirati, a ja nisam napisala ni jedan i pol suvisli protuargument, ne poznajem tematiku, ali sam te u tren oka uspjela uzrujati.
Ti? Mene? Uzrujala?
Ti mene niks vidjela uzrujano!!
Ukratko, ja sam vrlo neempatična osoba, a emocije mi općenito nisu jaka strana. Tako da argumenti o tome kako se osjećaju stanovnici nekoga ugroženog područja u meni ne izazivaju zgroženost, užasnutost i slična stanja. Dok mi atomska bomba ne padne na glavu, neću reagirati.
Nego, nema veze s Fukušimom i nuklearkama, nego općenito sa zaštitom okoliša, a na to me podsjetila ova razgradnja plastike. Vjerujem da si imao prilike pročitati rasprave o odnosu između štednih i "običnih" žarulja. Meni osobno ne pada na pamet upotrebljavati štedne žarulje jer uz njih loše vidim - pokušala sam, ne ide. Priče o tome da je toliko i toliko vati na štednoj žarulji jednako tolikom i tolikom broju sati na običnoj žarulji nisu ništa drugo nego što im ime kaže - priče. Mislim, fućka mi se što piše na mjernom instrumentu - svjetlost je drukčija. S druge strane, upotrebom štednih žarulja zaštedjet ćemo ne znam koliko struje godišnje, dakle, neće nam biti potrebne nuklearke, nego će nam biti dovoljne vjetrenjače ili štogod slično. Uz pretpostavku da to "štogod slično" ne utječe na okoliš i ne ugrožava ga, postoji člančić, studija - potraži na Gugleši - gdje se objašnjava kako te štedne žarulje, doduše, jesu dugovječne, ali im isto tako treba i cijela vječnost da se razgrade, ako se uopće ikada i razgrade. I da, to se odnosi na sve štedne žarulje, bez obzira na kvalitetu i priče o tome kako su ove dobre, a one nisu.
Any comment?
Ma to je opet mazanje očiju od strane fosilne industrije da se ostane na njihovom. Kakti po zakonu velikih brojeva štedne žarulje će donijeti značajno smanjivanje emisija stakleničkih plinova (po njima malo ima pa malo nema AGW, ili samo GW). Šipak! Kad uvedemo šuriken, moći ćeš imat Betlehem doma.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 07 Jun 2017, 06:20
by haram
Kada je krenula evakuacija, deseci tisuća ljudi napustili su to mahom ruralno područje ostavljajući sve iza sebe, uključujući i stoku i domaće životinje po imanjima. Ali jedan čovjek vidio je da nisu samo ljudi žrtve te tragedije. Naoto Matsumura vratio se u 20-kilometarsku zabranjenu zonu da brine za napuštene domaće životinje. Dobio je i titulu najkontaminiranijeg čovjeka u Japanu, ali kaže da nije zabrinut jer zbog godina očekuje da će umrijeti prije nego što ga radijacija ubije.
i TV-reportaža o tom čovjeku i razmjerima tragedije i od cunamija/potresa:
- ponovo mišljenje bivšeg premijera Kana od 22:40.
još jedna realna reportaža iz istog izvora:
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 07 Jun 2017, 22:04
by haram
Press Release
Reactor accident Fukushima – New international study on emissions of radioactive
substances into the atmosphere
The main result of the investigation is that the emissions from the power plant started earlier, lasted longer and are therefore higher than assumed in most studies conducted before.
Regarding Cesium‐137, which is of high relevance for human health due to its physical properties and the long half‐life time of 30 years, the new estimate shows that emissions started earlier and ended later than assumed in most studies so far. The total release amounts to 36 PBq, which equals 40% of the Chernobyl emissions. About 20% of the caesium was deposited on Japanese territory, while about 80% was deposited in the water.
Dr. Andreas Stohl, Norwegian Institute for Air Research (NILU), lead author of the study: “Our
calculations are based on about 1000 measurements of activity concentrations and deposition
conducted in Japan, USA and Europe. This is the most comprehensive investigation so far. There is
no doubt that the Fukushima accident is, at least in terms of the isotopes Xenon‐133 and Caesium‐
137, the most significant event after the catastrophe in Chernobyl 25 years ago.”
Dr. Petra Seibert, University of Natural Resources and Life Sciences, Vienna: „The results of the
study again demonstrate the potential for our method of inverse modelling, which is also
successfully being applied in assessing ash dispersion after volcanic eruptions.“
Dr. Gerhard Wotawa, Central Institute for Meteorology and Geodynamics (ZAMG), adds: “ZAMG
was the first institute world‐wide that published, as early as ten days after the accident, an
estimate of high emissions of radioactive substances from Fukushima‐Daiichi. This analysis was
based on a few data available to us at this time, and is now fully confirmed by a comprehensive
analysis.”
I jednom godišnje ipak je jednom godišnje. Mislim, javiti se na forumu, a pogotovo na temi koju si obećao voditi kao znanstvenu.
E dobro, onda sam ispunio kvotu za ovu godinu
Ajoj, ima toliko toga lošeg, strašnog čak, da se veli o nuklearnoj energiji i općenito smjeru u kojem svi skupa idemo, da neznam više odakle da počnem. I nije to nikakav neutemeljeni katastrofizam, to su ekstrapolacije iz znanstvenih krugova.
Evo pogledaj samo ovo:
15,000 Scientists From 184 Countries Are Warning Humankind We Are Screwed https://motherboard.vice.com/en_us/arti ... nvironment
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 10 Feb 2018, 15:14
by haram
Zagovaratelji nuklearne energetike često vole pokazivati ovakve slike rashladnih tornjeva iz kojih šiklja vodena para (toliko i o samim nuklearkama kao zero-emission postrojenjima bez utjecaja na antropogeno globalno zatopljavanje - vodena para je relativno kratkotrajan, ali vrlo potenan pojačivač efekta staklenika) kao dokaze o čistoći i bezopasnosti nuklearki u normalnom režimu rada, rugajući se "zelenima" i tvrdeći kako su radioaktivne emisije čak i manje od onih iz termoelektrana na ugljen (jep, i ugljen zrači, kao i granitne građevine ili vaš stari betonski podrum).
Malo morgen - time samo dokazuju koliki su ignorantski glupani ili pokvareni lobisti jer nuklearke i u svom rutinskom režimu rada u sklopu tehnoloških procesa ispuštaju značajne količine radioaktivnih čestica, tekućina, i plinova, i to je opisano u svim službeno (i neslužbeno) važećim tehnološkim regulativama i specifikacijama koje se tiču nuklearki.
***** "During normal operation of NPP the routine release of radioactive aerosols and particles out of the plant can be assumed to take place as a consequence of large repair and maintenance works, whereas the gaseous releases are distributed more smoothly over the whole operation cycle. The purpose of this contracted work was to evaluate the needs of development concerning the dose calculation models for routine releases and application of the models for exceptional release situations at the power plants operated by Imatran Voima Ltd and Teollisuuden Voima Ltd.
First, the differences of the calculation models concerning input data, models themselves and output
are considered. Subsequently some single features like importance of nuclides in exposure pathways
due to change of the release composition, dose calculation for children and importance of time period of particle releases are considered.
The existing dose calculation model used by the radiation safety authorities is aimed at a tool for
checking the results from calculations of doses arising from routine releases performed by the power
companies. Therefore characteristics of an independent, foreign model and its suitability for safety
authorities for dose calculations of releases in normal operation is also assessed. The needs of improvements in the existing calculation models and characteristics of a comprehensive model for safety authorities are discussed as well." http://www.iaea.org/inis/collection/NCL ... 040441.pdf
***** "Reports on releases to the environment of radioactive materials in airborne and liquid effluents from Nuclear Power Stations and Nuclear Fuel Reprocessing Plants in the European Union are published periodically." https://ec.europa.eu/energy/sites/ener/ ... ts/127.pdf
***** "Radioactive releases of Iodine 129 are controlled with measurements of the radioactivity of the liquid effluents before to be released in sea from the outlet of the reprocessing plant of La Hague. The effects on marine environment are contolled with a radioactive survey of Technecium 99 and Iodine 129 in Fucus (common seaweed).
This radioactivity is measured along north Coast of France from Roscoff in the west of Britany to Wimereux close to Belgium frontier. On other hand, the theoritical study of dispersion of radionuclides in the Channel has permitted to make a model of simulation of the transfer of pollutants and particularly Technecium 99 and Iodine 129." https://link.springer.com/chapter/10.10 ... -1369-1_26 https://www.researchgate.net/publicatio ... asurements
***** "Each commercial nuclear power plant is required to submit two annual reports, which detail (1) the radioactive effluents discharged from the site, and (2) the effects (if any) on the environment. In addition to these two annual reports, in 2007 each power plant voluntarily submitted answers to a questionnaire related to the voluntary initiative on groundwater protection, initiated by the commercial nuclear power industry." https://www.nrc.gov/reactors/operating/ ... -info.html
***** There are two potential sources of data on radiation releases from nuclear facilities that could be used to estimate doses for an epidemiologic study:
(1) Measurements of radioactivity contained in airborne1 and liquid effluents that are released from nuclear facilities.
(2) Measurements of radiation in the environment around nuclear facilities. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK201991/
"Pa valjda je to^ u strogo kontroliranim uvjetima i posljedice su dobro prostudirane i označene kao bezopasne ili prihvatljive" -dobrohotno će pomislit naivni putnik-namjernik iz Diznilenda nesvikao na gorku svagdašnjicu.
Malo morgen...
The Nuclear Regulatory Commission relies upon self-reporting and computer modeling by each reactor’s operator in an attempt to track radioactive releases and their projected dispersion. A significant portion of the environmental monitoring data is extrapolated --- it’s virtual, not real. http://static1.1.sqspcdn.com/static/f/3 ... 2Ah3hWI%3D
Da, državna regulatorna tijela, koja bi trebala za opće dobro nadzirati nuklearnu industriju, uz labavu kontrolu i na temelju nepotvrđenih simulacija poklanjaju povjerenje organizacijama iznad svega zainteresiranima za svoj profit (dok neko ne digne neku halabuku u javnim glasilima i izbije politički skandal). Genijalan sustav taj kapitalizam, nema se tu više šta dodati...
Kako to u praksi izgleda? Evo ovako:
***** Closing a nuclear reactor in California has prevented an estimated 4,319 cases of cancer in the past 20 years, according to a new study released Thursday. Researchers studied the population of the state capitol of Sacramento, an area with more than 1.4 million people living within 25 miles of the Rancho Seco nuclear power plant.
Using 20 years worth of data, researchers found an overall drop in the incidence of all cancers, including six of the 16 most common types. The sharpest drop came within a decade of the plant's closing in 1989.
“These findings suggest that the closing of Rancho Seco reduced the risk to health for local residents, and provides a basis for conducting analyses on potential long-term health changes,” the study, published in the journal Biomedicine International, states.
Researchers say more work is needed to determine if there’s a cause-and-effect relationship between the reduced incidence of cancer and the closing of the power plant, but they say the data show a statistically significant relationship in several areas.
... Previous studies on the rates of cancer near eight closed nuclear reactors showed a 25 percent decrease in childhood cancers, while the national rate rose 0.5 percent 10 years after the plants closed. https://www.healthline.com/health-news/ ... s-032813#1
***** Background radiation is a natural part of our world. But Joseph Mangano, an epidemiologist and executive director of the Radiation and Health Project in New York says that the radiation released by nuclear plants is different than background radiation and can cause health problems, although his studies showing this are highly controversial, to say the least.
“Reactors create over 100 chemicals that don’t occur in nature, “ Mangano says. “Some, like Iodine-131, Strontium-90 and Plutonium-239, are especially toxic, and affect particular organs.” Iodine gathers in the thyroid; strontium, acting as though it were calcium, heads for the bones and teeth. Cancer in these organs can result. Columbia’s annual effluent reports say that the plant has emitted 25 different isotopes since 1998.
...
In 2013, Mangano’s group, the Radiation and Health Project, released a study that assessed the health effects of living near the Rancho Seco nuclear power plant in Sacramento County, Calif, which closed in 1989. After it closed there were 4,319 fewer cancer cases over the next 20 years among residents of Sacramento County, in comparison with years when the plant was operating, Mangano said.
The study, “Long-term Local Cancer Reductions Following Nuclear Plant Shutdown,” was published in the peer-reviewed journal Biomedicine International, and was conducted by Magnano and Janelle Sherman, an adjunct professor at Western Michigan University. It said declines in Sacramento County cancer rates were observed for both males and females. The decline was four times greater in females than in males, so it was statistically significant only for females. Among the four types of cancer with a significantly decreased frequency were cancers of the female breast and thyroid." http://times.org/2013/12/18/cancer-and- ... emissions/
Dakle, epidemiološka istraživanja u područjima nakon prestanka rada nuklearnih elektrana pokazuju dugoročno drastičan pad broja kanceroznih oboljenja, naročito u najrizičnijim skupinama poput žena, trudnica, djece i eksploatiranih manjina.
A to su tek nuklearke koje "sigurno rade", bez brojanja žrtava iz akcidenata, rudarenja urana, procesuiranja nuklearnog goriva, miliona godina čekanja sa figom u džepu da visokoradioaktivni otpad za kojega ne postoji pravo rješenje postane bezopasan...
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 10 Feb 2018, 18:39
by haram
Šta se tiče Fukušime, možda ste već čuli da sad uprava lobira da se voda koju su tako marljivo skupljali šest godina jednostavno prolije u Pacifik pošto im ponestaje mjesta. Naravno da lokalne zajednice neće ni da čuju za tako nešto, a poskrivečki iskipati u međunarodne vode ili kraj obala Somalije nemoguće je zbog velike medijske pozornosti...
Zagovaratelji opet vele kako tricijem kontaminirana voda i nije neki veliki dil pošto nema dokaza o njenom štetnom utjecaju (što se ne okupaju koji puta u TEPCOvim bazenima i malo progrgljaju svako jutro da nam dokažu?), da je ionako ima u oceanima kao posljedica prirodnog nastajanja i (najviše) od nuklearnih testova -pa što bi sitnica od milion tona mogla pogoršati osim možda koje ekstra perajce ili škrgicu za koju srdelicu ili planktončić? Oceani su već i ovako na samrti
Samo što je gustoća tricija u TEPCOvoj Jamnici između 1 i 5 miliona becquerela po litri, a japanska Nuklearna Regulatorna Agencija dopušta ispuštanje koncentracije ne više od 60 tisuća, pa si vi računajte s koliko miliona tona obične vode bi ju trebalo pomiješati. Da ne spominjemo i kontaminaciju sa gomilom drugih mnogo opasnijih radionuklida od kojih je navodno svih milion tona pročišćeno kroz izvjesni ALPS sustav (zato bi morski radiokemičar sa Woods Hole Oceanographic Instituta i pokretač projekta Our Radioactive Ocean Ken Buesseler htio da se svaki tank pojedinačno provjeri prije istakanja).
Inače, prosječan komercijalni japanski PWReaktor godišnje ispusti 60 triliona (ili 60 000 000 000 000 000 000) bequerlla tricija u more (kroz normalan režim rada naravno).
Na koju su foru tricij proglasili bezopasnim? Kako ijedan radioaktivni izotop, bilo vodika bilo nekog drugog elementa, može biti neštetan za zdravlje, pogotovo u tolikoj količini? Trilijun je, koliko se sjećam, milijarda milijardi, a riječ je o normalnom režimu.
Na koju su foru tricij proglasili bezopasnim? Kako ijedan radioaktivni izotop, bilo vodika bilo nekog drugog elementa, može biti neštetan za zdravlje, pogotovo u tolikoj količini? Trilijun je, koliko se sjećam, milijarda milijardi, a riječ je o normalnom režimu.
Ha eto, papir sve trpi, birokracija je iznad znanosti . Tako je japanska vlada odredila i zonu evakuacije; administrativnom odlukom da je za djecu i trudnice siguran neprestani boravak u ozračenom ambijentu u kakvom naprimjer radnici u naponu snage u Njemačkim nuklearkama borave tek dio radnog vremena.
Rekao bih da je to zapravo bilo ponukano praktičnom nemoći da se brzo evakuira veća masa ljudi dok se zemlja još borila s posljedicama razornog potresa i cunamija.
Što se tiče teške vode, posljedice unosa još nisu dobro proučene, i standardi su postavljeni više preventivno nego na temelju konkretnih zaključaka, za onu sa deuterijem smatra se da jednokratno unošenje manje količine ne predstavlja veliku opasnost pošto deuterij ne dopire odmah do svih stanica i brzo se izmjenjuje kroz organizam, čaša čiste teške vode izazvala bi samo vrtoglavicu, ali ispijanje tokom par dana je već opasno. Ono što je za sada dokazano je da oštećuje DNA, remeti diobu stanica, i eksperimenti na sisavcima pokazuju da 20% teške vode u organizmu nije preporučljivo, 25% izaziva trajnu sterilnost, a oko 50% je smrtonosno. Alge i bakterije mogu živjeti i u 100%tnoj teškoj vodi, ali za očekivati je da bi mnogi dijelovi oceanskog ekosustava bili teško pogođeni.
Ali voda iz Fukupšime je bogata tricijem koji je za razliku od deuterija radioaktivni element i posljedice po zdravlje mogu biti još teže već i kad se radi o manjim količinama. Tu razliku oni koji zagovaraju izlivanje u okoliš nekako zaboravljaju.
Svakako najgora varijanta bi bila naglo izljevanje većih količina u priobalju, a najmanje zlo je raspršivanje po oceanu. Ali i dalje je zlo. A voda se ne može vječno skupljati. Za te probleme jednostavno nema sretnog rješenja.
Još je dobro dok to područje nije pogodio kakav novi potres, cunami, ili uragan koji bi razbucao sav taj skupljeni radioaktivni materijal na sve strane.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 11 Feb 2018, 13:48
by haram
Neočekivano visoke doze radijacije detektirane u Fukušimi neki dan... 8 sieverta po satu (što je sasvim dovoljno za brzo krepati na licu mjesta... 5,5 je bingo za kancer) unutar reaktorskog kompleksa -a čak 42 u blizini temelja reaktora br.2 (onoga čiji je pregled robotima navodno pokazao da je reaktorska posuda ostala cijela). Nitko nema pojma zašto. Mycle Schneider, francuski nuklearni analitičar, već više od 20 godina savjetnik europskog parlamenta za pitanja energetike, i vodeći autor godišnjih izvještaja o stanju svjetske nuklearne energetike, još je pred par godina konstantirao kako TEPCO uopće nezna što da radi (kao da to i sam TEPCOov voditelj projekta nije javno i otvoreno priznao), i da pogrešno odabrani prioriteti mogu dovesti do katastrofe globalnih razmjera. https://sputniknews.com/environment/201 ... hima-leak/
Na koju su foru tricij proglasili bezopasnim? Kako ijedan radioaktivni izotop, bilo vodika bilo nekog drugog elementa, može biti neštetan za zdravlje, pogotovo u tolikoj količini? Trilijun je, koliko se sjećam, milijarda milijardi, a riječ je o normalnom režimu.
Ma i Fukušima i Černobil su kamilica prema veselju koje nas vrlo vjerojatno očekuje sa Sellafield/Windscale postrojenjem u kome golubovi seru po visokoradioaktivnom otpadu.
Na koju su foru tricij proglasili bezopasnim? Kako ijedan radioaktivni izotop, bilo vodika bilo nekog drugog elementa, može biti neštetan za zdravlje, pogotovo u tolikoj količini? Trilijun je, koliko se sjećam, milijarda milijardi, a riječ je o normalnom režimu.
Ne znam kako je bezopasan, ali je u svakom slučaju najmanje opasan u svojoj klasi. Tricij je beta emiter što znači da emitira elektrone visoke energije. Visoke energije u kontekstu ostalih energija čestica s kojima se susrećemo svaki dan, ali opet relativno niskih energija u usporedbi s ostalim beta emiterima. Iako beta zračenje inače prolazi kroz kožu i radi nered, ovo je dovoljno niske energije da se zaustavi na vanjskim rubovima.
Što se tiče opasnosti, bitno je što radioaktivni izotop zrači i kakav je naš kontakt s time. Do jedan radioaktivni izotop je opasan ako se unese u organizam tako šta se udiše, pojede ili popije. Izuzev ovoga, radioaktivni izotopi koji zrače alpha čestice su relativno bezopasni jer ne mogu penetrirati kožu. Oni koji zrače beta čestice su opasniji jer mogu penetrirati kožu i onda rade nered u tkivu. Nešto slično ko fliper samo loptica sve uništi putem. Treća vrsta zračenja, gamma zračenje, je najopasnije jer se sastoji od visokoenergetskih fotona koje više manje ništa ne može zaustavit.
Šta se tiče trilijuna ili miljardi, malo je valjivo govorit u apsolutnim brojevima kada se radi o veličinama koje imaju veze s brojem atoma/jezgara u nekom uzorku. Ukoliko se ti trilijuni prevedu u kilograme, i ako sam dobro nabrzinu izračunao, taj broj odgovara 150kg tricija, šta nije puno, ali se može pojmit.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 15 Feb 2018, 21:26
by Stitch
Aha, alfa-zračenje zaustavlja papir, primjerice. I nije opasno. No beta-čestice prolaze i kroz kožu i kroz metale. Rutherford je 1899. eksperimentirao s aluminijskom pločicom debljine 0,02 mm i utvrdio da ona ne zaustavlja beta-zračenje.
Gama-čestice posebna su priča. To je najopasnije ionizirajuće zračenje.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 15 Feb 2018, 22:15
by MightyMe
Koliko alpha zračenje nije opasno možeš pitat Litvinenka, kojeg su rusi otrovali Polonijem 210 koji je gotovo isključivo alpha emiter.
Sigurno je da će puno od tog prolivenog tricija završiti i u hranidbenom lancu kome je na vrhu čovjek, a ako i ne završi, učinit će ozbiljne štete na i ovako već posrnulim oceanskim ekosustavima.
Ne znam kako je bezopasan, ali je u svakom slučaju najmanje opasan u svojoj klasi. Tricij je beta emiter što znači da emitira elektrone visoke energije. Visoke energije u kontekstu ostalih energija čestica s kojima se susrećemo svaki dan, ali opet relativno niskih energija u usporedbi s ostalim beta emiterima. Iako beta zračenje inače prolazi kroz kožu i radi nered, ovo je dovoljno niske energije da se zaustavi na vanjskim rubovima.
Što se tiče opasnosti, bitno je što radioaktivni izotop zrači i kakav je naš kontakt s time. Do jedan radioaktivni izotop je opasan ako se unese u organizam tako šta se udiše, pojede ili popije. Izuzev ovoga, radioaktivni izotopi koji zrače alpha čestice su relativno bezopasni jer ne mogu penetrirati kožu. Oni koji zrače beta čestice su opasniji jer mogu penetrirati kožu i onda rade nered u tkivu. Nešto slično ko fliper samo loptica sve uništi putem. Treća vrsta zračenja, gamma zračenje, je najopasnije jer se sastoji od visokoenergetskih fotona koje više manje ništa ne može zaustavit.
Šta se tiče trilijuna ili miljardi, malo je valjivo govorit u apsolutnim brojevima kada se radi o veličinama koje imaju veze s brojem atoma/jezgara u nekom uzorku. Ukoliko se ti trilijuni prevedu u kilograme, i ako sam dobro nabrzinu izračunao, taj broj odgovara 150kg tricija, šta nije puno, ali se može pojmit.
Problem s tim kratkodometnim niskopenetrirajućim emisijama je i to šta se teško mogu detektirati/mjeriti, a opet su razorne unutar živih tkiva. Neke studije čak upućuju na zaključak da je dugotrajna izloženost slabijem alfa/beta zračenju opasnija od kratkotrajnih gama-burstova.
E da, Litvinenko je živi dokaz... ustvari, dokaz -ali ne baš živi...
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 03 Apr 2018, 03:59
by haram
Radioaktivna voda iz Fukušime i dalje curi sa oko dvije milijarde bekerela dnevno, već ulazeći u osmu godinu nakon početka krize, za razliku od recimo 2013. kada je curilo i više od 30 milijardi. 8km dalje izmjerena količina od 0.02 bq po litri ne smatra se opasnom po zdravlje ljudi i riblji fond. Može se reći da je gradnja podzemnog ledenog zida (a i onog morskog), ipak značajno smanjila curenje. https://japantoday.com/category/nationa ... w-into-sea
Sad još samo trebaju skužiti šta će sa milijardom tona radioaktivne vode u bazenima. To je samo što se tiče vode, jelte.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 20 May 2018, 15:32
by haram
To je ptica! Ne, to je avion! Ne... to je Supermen! Ne, to je... nuklearni reaktor!
Da-da, u nadrealističkoj nuklearmaniji koja je pedesetih i šezdesetih godina XX stoljeća pucala javno mnijenje na istoku i zapadu, dok se primjena nuklearne tehnologije vidjela na svakom koraku; električna je energija trebala postati prejeftina da bi joj se uopće mjerila potrošnja, zamišljani su nuklearni pogonjeni brodovi, vlakovi, automobili, frižideri, špareti, usisavači, i dok je radioaktivni otpad bilo dovoljno zakopati koji metar u zemlju u dvorištu... u to zlatno doba atomskih mokrih snova je američkim vojnim stratezima koji su razmišljali kako što prije isporučiti što više megatona po ideološki pogrešno obojanoj glavi stanovnika sinula i ideja o stvaranju nuklearno pogonjenog bombardera za promptnu reakciju koji bi mogao biti u zraku praktično bez vremenskog ograničenja - ako izuzmemo pritezanje šerafa, podmazivanje kugličnih ležajeva, brisanje šajbi, i fiziološko-psihološke potrebe posade mjesecima zatočene u tijesnom prostoru bez smartfona, interneta, DVDova, video-kazeta, džepnih video-igrica (osim džepnog biljara) i sličnih blagodati XXI stoljeća. Njihovoj genijalnosti nije zasmetala niti mogućnost da je mnogo lakše usavršiti tehniku pretankivanja goriva za vrijeme leta... Pa i danas imamo slične genijalce koji vide nuklearnu energiju kao jedino energetsko rješenje za nestanak nafte.
Najveći inženjerijski problem bio je to što nuklearni reaktor, već sam monstrumozno glomazan i težak, zahtijeva i zaštitu od radijacije koja bi bila dovoljna barem da piloti požive (planiralo se da posade budu sastavljene od veterana za koje se nije očekivalo da još mogu imati djece), a koja neće do nemogućeg otežati čitav zrakoplov. U svrhu ispitivanja utjecaja radijacije na posadu, 1953. modificiran je najveći ikad sagrađeni bombarder, NB-36, raspona krila 70 metara, doleta 30 000 km, sa klasično pogonjenih 6 propelerskih motora i 4 mlazna, umjesto bombi ukrcan je portabl 3-megavatni zračno hlađeni ( ) reaktor, a 5-člana posada bila je koliko-toliko zaštićena u olovno-gumenoj 11-tonskoj kabini. Bombarder je od rujna 1955. do ožujka 1957. letio iznad Texasa i Novog Meksika 47 probnih letova ili sveukupno 215 sati od kojih je 89 reaktor bio operativan.
Kako avioni općenito imaju i tu nezgodnu osobinu da se mogu srušiti kada i gdje stignu, vojni su stručnjaci nadošli na još jedno genijalno rješenje: eksperimentalni nuklearni avion je pratio transporter sa vodom marinaca, koji bi u slučaju rušenja poiskakali oko mjesta pada, onemogućavajući tako pristup civilnim spasilačkim i istražnim službama, radoznalcima, sakupljačima suvenira i nekrofilima. Jedinicu su od milja zvali "brigada svijetlećih u mraku". Nitko nije rekao što ako se i oni sruše tko će njih osiguravati.
Ti testovi su pokazali da zračenje tijekom leta nije dovoljno da ubije tako zaštićenu posadu (bar ne momentalno), idući korak trebao je biti konstrukcija 80-tonskog propulzivnog sistema, za koji su postojale dvije idejne koncepcije: jednostavno direktno korištenje topline reaktora za zagrijavanje usisane struje zraka (kakvo inače proizvodi sagorijevanje mješavine klasičnog goriva i zraka) ali koje bi neizbježno rigalo i radioaktivni materijal, i indirektno koje bi imalo neki prenosnik topline uz mnogo manji odljev zračenja ali koje bi jako zakompliciralo konstrukciju. Američki stratezi su se odlučili za ovaj drugi pristup, obavljeni su i neki zemaljski testovi motora za budući WS-125 super-dalekometni strateški bombarder, mornarica je pak imala svoje planove za atomski hidroavion...
No predsjednik Eisenhover, još i više nego prije njega Truman, bio je nevoljan prepustiti daljnje rasipanje sredstava vojnim stratezima na volju, NB-36 "leteći reaktor" je krajem 1957. rastavljen i zakopan u zemlju (jasno), i izgledalo je kao da se odustalo od čitave ideje...
No tada je krajem 1958. u američkim medijima kao bomba odjeknula vijest da pokusni sovjetski nuklearno pogonjeni bombarder M-50 Bounder već leti -još jedan udarac nakon lansiranja Sputnjika, narod je shvatio da su američkoj politici potrebne neke promjene i program je nastavljen uz intenzivan rad i spor napredak i na direktnom prljavijem i na indirektnom čišćem ciklusu.
Ali sa smjenom predsjednika, Kennedy je otkrio da zadnji špijunski izvještaji Eisenhoveru govore kako je sovjetski nuklearni avion varka, M-50 Bounder je tek klasičan mlaznjak ne pretjerano učinkovit, kako se SAD koncentriraju na pogrešne ciljeve dok zaostaju na drugim bitnim poljima kao što je raketna tehnologija. I tako je Kennedy nakon 15 godina istraživanja i ulupanih oko milijardu (tadašnjih) dolara, 1961. naredio zatvaranje cjelokupnog programa kao besperspektivnog u doglednoj budućnosti, i razvoj drugih efikasnijih oružanih sistema: podmornica na nuklearni pogon sa raketama s nuklearnim bojevim glavama, i interkontinentalnih balističkih projektila, sposobnih da u vrlo kratkom vremenu i sa zadovoljavajućom preciznošću dosegnu najdublje ciljeve u SSSR-u.
Tragikomika u čitavoj priči je isplivala 1991. sa otvaranjem tajnih arhiva nakon raspada SSSR-a: zbog straha od američkog napretka, sovjetski nuklearno pogonjeni eksperimentalni bombarder, Tupolev Tu-95 The Bear, je zaista letio, počevši od 1961.... uz dva klasično pogonjena turbopropelerska motora, imao je i dva eksperimentalna nuklearna turbomlazna motora, obavio je 40 letova, bio je baziran na direktnom prljavom pogonskom sistemu, posade gotovo da nisu imale radijacijske štitove, i ispuštao je radijaciju kao kakav leteći Černobil.
Iz pisma jednog od testnih pilota, E.A. Gurjanova: "Svi smo bili ozračeni, ali smo to ignorirali. Od dvije posade, samo su trojica preživjela: mladi navigator, vojni navigator, i ja. Prvi koji je otišao, mladi tehničar, imao je samo tri godine da umre."
Idući logičan korak u glavama vojnih stratega bio je, naravno, tenk na atomski pogon
ali on ipak nije toliko odmakao kao avion.
Zanimljiva je povijest jednog Centurion tenka, tada vrhunca vojne tehnologije, na kojem je 1953. na testnom poligonu u Australiji izvršen test otpornosti na nuklearnu eksploziju. Nakon relativno bliske detonacije koja je izazvala iznenađujuće malo oštećenja, zaključeno je kako bi eventualnu posadu ubio udarni val... zatim je bez prolaska ikakve detonaminacije odvezen i korišten nekoliko mjeseci u uobičajenim mirnodopskim aktivnostima po Australiji, i tek onda dekontaminiran. I idućih 23 godine je korišten i unapređivan, uključujući i 15-mjesečnu službu u Vijetnamskom ratu gdje je i probijen RPG-om a tadašnja posada ranjena ali kompletna preživjela.
1990. se u lokalnom australskom glasilu Geelong Advertiser pojavio podatak kako je od 16 vojnika koji su radili na obnovi, održavanju i apgrejdanju tog tenka njih 12 umrlo od raka, kao što ga je dobio i veteran koji je o tome govorio.
^"Pripreme su napravljene temeljito. Primjerice, zaštita protiv potresa daleko je snažnija nego što su pokazala seizmička istraživanja. “I to je bio efekt ugovora: kako smo mi to plaćali, američki projektanti su to napravili čvršćim nego da su radili za sebe”, smije se Feretić."
Možda bi uvaženom profesoru na državnim jas... ovaj, Fakultetu elektrotehnike i računarstva, taj prpošni smijeh zastao u grlu da mu je recimo poznata suma novijih studija koje pokazuju da su američka seizmička istraživanja iz doba njegove mladosti bila malkice metodološki neadekvatna.
U.S. nuclear power plants designed in the 1960s and 1970s used a deterministic statistical
approach to addressing the risk of damage from shaking caused by a large earthquake (termed
Deterministic Seismic Hazard Analysis, or DSHA). Since then, engineers have adopted a more
comprehensive approach to design known as Probabilistic Seismic Hazard Analysis (PSHA).
PSHA estimates the likelihood that various levels of ground motion will be exceeded at a given
location in a given future time period. New nuclear plant designs will apply PSHA.
In 2008, the U.S Geological Survey (USGS) updated the National Seismic Hazard Maps (NSHM)
that were last revised in 2002. USGS notes that the 2008 hazard maps differ significantly from
the 2002 maps in many parts of the United States, and generally show 10%-15% reductions in
spectral and peak ground acceleration across much of the Central and Eastern United States
(CEUS), and about 10% reductions for spectral and peak horizontal ground acceleration in the
Western United States (WUS). Spectral acceleration refers to ground motion over a range, or
spectra, of frequencies. Seismic hazards are greatest in the WUS, particularly in California,
Oregon, and Washington, as well as Alaska and Hawaii. In 2010, the NRC examined the implications of the updated NSHM for nuclear power plants operating in the CEUS, and concluded that NSHM data suggest that the probability for earthquake ground motions may be above the seismic design basis for some nuclear plants in the CEUS. In late March 2011, NRC announced that it had identified 27 nuclear reactors operating in the CEUS that would receive priority earthquake safety reviews. https://fas.org/sgp/crs/misc/R41805.pdf
Slijedom logike isto bi se dalo primijeniti i na Krško. Ali puno više razloga za zabrinutost daje sam dizajn dotičnog reaktora: njegova funkcionalna preosjetljivost na visokotlačni vodeni rashladni sustav, i generalna boljka dotrajalih nuklearki tog tipa kojima se prosto iz financijskih razloga produžuje vijek trajanja: habanje nezamjenjivih ključnih metalnih komponenti uslijed povećanja koncentracije borne kiseline u rashladnom mediju. https://en.wikipedia.org/wiki/Pressuriz ... advantages
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 30 Aug 2018, 00:31
by haram
Najbogatija i tehnološki najrazvijenija nacija na svijetu, Ameri, ne znaju što bi sa svojim dotrajalim nuklearkama... jedna od njih je i San Onofre na obali Pacifika, katastrofa koja samo čeka da se dogodi...
Već šest godina ne znaju niti što bi sa isluženim i zastarjerim nuklearnim nosačem aviona USS Enterprise...
I što? Nakraju eksplodira Sunce i sve propadne? Ili kako?
Paaaa... rakete se vrate svojoj mami, odu spavat'.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 30 Aug 2018, 10:16
by haram
Brzo bi Supermen postao fejk njuz kod Donija
A bome bi se i naletio... samo SAD imaju najmanje 1481 komada nuklearnog oružja... dovoljno da unište čitav svijet, uključujući i sebe, makar sve detonirale samo po drugim kontinentima.
A "stabilni genije" želi još udesetostručit taj broj.
Zanimljivo je da je nakon raspada SSSRa i završetka hladnog rata između Rusije i SAD postignut sporazum za program Megatoni za Megawatte, po kojem je od 1993. do 2013. Americi isporučivan fisioni materijal namijenjen za sovjetske nuklearne bojeve glave, koji je SAD koristila u svojim nuklearnim elektranama. Računa se da je u tom periodu oko 10% američke proizvodnje el. energije dolazilo od ruskog materijala za bombe, i da su Ameri potrošili materijala za preko 20 000 Sovjetskih bojevih glava.
I Ameri su sa svoje strane kao simboličnu gestu dobre volje jedan dio vlastitih nukova pretvorili u gorivo. https://en.wikipedia.org/wiki/Megatons_ ... ts_Program
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 30 Aug 2018, 10:26
by Šabović Adis
Nije ti nikad palo na pamet da "završetak Hladnog rata" smatraš fejk njuzom?!
I što? Nakraju eksplodira Sunce i sve propadne? Ili kako?
Sunce i je jedna ogromna konstantna nuklearna eksplozija. Detonacija svih zemaljskih nuklearnih bombi zajedno ne bi mu ništa nama primjetno učinila.
Inače neki imaju fantazije kako bi se istrošeno radioaktivno gorivo moglo lansirati u svemir, pa i u Sunce, samo problemčić kod te ideje je što rakete ponekad naprave BUUM!, pa bi to bilo dosta nezgodno ako se desi i kada su krcate tonama visokoradioaktivnog materijala.
Najmoćnija raketa (još u razvoju), Space Launch System, trebala bi imati nosivost od 70 - 130 tona tereta do najniže orbite oko Zemlje, provjereni Saturn V nosio je do 118 tona, same SAD imaju (po onom filmiću) 88000 tona visokoradioaktivnog istrošenog goriva, pa kad se na ograničenu nosivost rakete pridoda dio tog goriva sa teškim štitovima od radijacije, nije teško zaključiti da bi za to bilo potrebno preko tisuću lansiranja, dakle na koncu astronomski troškovi koje si niti SAD ne mogu priuštiti plus preveliki rizik da se deseci tona visokoradioaktivnog materijala rasprše po čitavom globusu prema čemu bi havarije u Černobilu i Fukušimi bile tek sitne neugodnosti.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 02 Nov 2018, 17:19
by haram
Evo još jednom kakvi smo mi ljudi majmuni. Vidi se i po komentarima.
...
Sad još samo trebaju skužiti šta će sa milijardom tona radioaktivne vode u bazenima. To je samo što se tiče vode, jelte.
Nije milijarda, nego samo milion, jelte ... nakrcan "bezopasnim" radionuklidima koji su tu stigli ispiranjem oštećenih reaktora da se ne pregriju... radionuklidima kakvi su za tri tjedna ubili Litvinenka prije nego što je itko u bolnici i skužio šta se s njim događa, jelte... ja sam katastrofičar, jelte
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 06 Nov 2018, 16:07
by haram
E, radioaktivni bojskaut (iliti izvidžač)
Dakle bistri dečec je imao žarku želju da napravi oplodni nuklearni reaktor doma, pa je skupio gomilu radioaktivnih materijala ugrozivši cijelo rodno mjesto (ne mislim samo na mamu koja se ubila od sreće). https://en.wikipedia.org/wiki/David_Hahn
Najbizarnije u čitavoj priči je to šta je neki dečec bez po muke skupio toliko radioaktivnog materijala zbog kojeg je od državnih organa gonjenja bio klasificiran kao potencijalna nacionalna opasnost. Toliko o promišljenosti i usklađenosti onih iz različitih državnih instirucija zaduženih za javno dobro.
Ali glavna poanta koju mislim istaknuti je ta: šta bi bilo da je Hahn ostao fokusiran na nuklearnu energiju i bio dovoljno uporan da završi kakove visoke škole od kojih bi dobio certifikat kao nuklearni ekspert. Vjerojatno bi onda našao posao u nekoj od (za CEO) visokoprofitabilnih kompanija kao priznati stručnjak, ili čak kao neki državni savjetnik za sigurnost nuklearnih postrojenja. Brljanje po radioaktivnom materijalu u tom slučaju bilo bi smatrano kao bonus iskustvo.
Ali Hahn je ostao samo frik van društvenih tokova, pa je sa 39 godina umro od trovanja alkoholom.
Za razliku od mnogih drugih današnjih "eksperata" koji su svoju opčinjenost sireninom pjesmom atomskog doba pretočili u vrlo konkretan i profitabilan poziv. Rezultate njihovog entuzijazma vidimo.
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 08 Nov 2018, 12:04
by haram
Hipersonični projektil koji riga smrtonosnu radijaciju po svemu živomu uzduž i popreko? Slobodni svijet bi trebao napraviti invaziju na zemlju koja planira tako opako oružje masovnog uništenja, i zločince na vlasti svrgnuti i objesiti
Zgodan video u kojem je navedeno 10 činjenica o Fukušima akcidentu... osim što ne štima ona o postotku djece s tiroidnim kancerom i abnormalnostima (tu negdje još prije sam naveo studiju o tome) i što je od posljedica zračenja već umrla barem jedna osoba (i to je teško procijeniti jer kad se pojavi, rak nema osobnu iskaznicu).
Re: Fukušima, ljubavi moja
Posted: 16 Feb 2019, 17:30
by haram
A u Fukušimi se napreduje punom parom
A probe touched melted nuclear fuel debris in a destroyed reactor at the Fukushima No. 1 nuclear plant, a long-awaited milestone in the battle toward decommissioning, Tokyo Electric Power Co. said Feb. 13. http://www.asahi.com/ajw/articles/AJ201902140041.html
Dakle osam godina od havarije TEPCO se pohvalio da imaju 15 metara dugačku štipaljku kojom sretni dobrovoljci mogu prići dovoljno blizu da uslikaju i svakih osam sati črpnu do dva kilograma od mnogo tona visokoradioaktivnog krša iz probijene reaktorske posude.
)
... I to opet pomoću istih takvih robota kakvi stalno rikavaju.
jer nuklearke i u svom rutinskom režimu rada u sklopu tehnoloških procesa ispuštaju značajne količine radioaktivnih čestica, tekućina, i plinova, i to je opisano u svim službeno (i neslužbeno) važećim tehnološkim regulativama i specifikacijama koje se tiču nuklearki.
