Prijateljstva

[baja]

Samo, ono što je meni prijateljstvo značilo prije 20 ili prije 10 godina nije baš isto ono što mi znači i danas.

možeš li ovo pojasniti?
jer, prijateljstvo je prijateljstvo.. samo se forma prijateljevanja mijenja kroz godine

Kakva su vaša prijateljstva? Kad izuzmete partnere i braću i sestre iz te priče, koliko imate najboljih prijatelja, koliko prijatelja, koliko poznanika? Što vam ti ljudi znače, koliko su vam dio života, koliko vi dio njihovog? Na kraju, zašto imate prijatelje?

kao dijete sam bila poprilično asocijalna; druga djeca su mi bila (pre)agresivna i neprivlačna
prvi mi je prijatelj bila knjiga jer sam u otuđenosti rano naučila čitati
svoju prvu najbolju prijateljicu, od dvije, sam upoznala prvog dana škole u drugom razredu, sjećam se kao da je bilo jučer
drugu sam upoznala na faksu ali zapravo u obližnjoj bitiji na partiji biljara
za obje me veže dugogodišnje intenzivno druženje i potpuna otvorenost, soulmates
putovi su nam se razišli, živimo u različitim gradovima i susreti su rijetki ali još uvijek emocionalno one su onaj najuži krug i za njih mogu reći da su doživotne
al' smjenjivala su se, naravno, kroz život i ona manje intenzivna prijateljstva, ljudi koje bi bilo nepošteno nazvati samo poznanicima; iako su nam se putovi nepovratno razišli, s nekima ne i u najboljem raspoloženju, ipak su ostavili traga na meni
danas imam, što nikad prije nisam imala, širi krug prijateljica različitih profila s kojima njegujem povremene izlaske i raspoloživost za kavu u slučajevima hitnosti (ekstremne tuge ili sreće)
odlično je kad se posreći da se nađemo u punom broju
prijateljstvo kao, valjda, jedini iskreni ljudski odnos nekako podrazumijeva da mi je bračni drug i prijatelj

a što se tiče davanja bubrega, to sam najčešće čula kao uvod za traženje usluge

[ombia]

[

Daleko su ružniji i teži prekidi komunikacija koje nisam u stanju nastavljati. Ovdje počinje klizavi teren: lako je moguće da mi netko slavodobitno skoči za vrat kao izdajniku, control freaku ili već tako nešto. Naime, ne mogu biti uz onoga tko se samouništava svojim životnim odabirima. Sve znam: nemam pravo misliti za druge, nemam pravo procjenjivati što je za koga dobro, a što ne, itditditd - ali, sve je to lijepa teorija: u praksi je sasvim očito kad netko, nošen teškim denialom ili već nečim, takoreći gura prste u utičnicu. Ja to ne mogu gledati, eto.u.

Kako ovo shvatiti? Prijatelj je u losem braku i denajalu i ti vise ne mozes biti s njim prijatelj?
Ili mozes, a dogovorite se da se oko jedne teme ne slazete i da cete ju zaobilaziti.
Ovako ispada da ga kaznjavas sto se ne rastaje i da tvoji prijatelji moraju imati savrsene zivote.

Inace da ponovim, prijateljstvo ne dajem bezvjetno. Da vidim kojim slucajem da neki moj prijatelj gusta u tome sto je polijao macku benzinom i zapalio ju, gotovi smo te sekunde.

[Lord Byron]

Kako ovo shvatiti? Prijatelj je u losem braku i denajalu i ti vise ne mozes biti s njim prijatelj?
Ili mozes, a dogovorite se da se oko jedne teme ne slazete i da cete ju zaobilaziti.
Ovako ispada da ga kaznjavas sto se ne rastaje i da tvoji prijatelji moraju imati savrsene zivote.

Kao što sam rekao, nije to sasvim jednostavno za objasniti. Tek, dva detalja: kao prvo, o kakvom "kažnjavanju" pričaš? Kažnjavanje bi značilo da je moje prijateljstvo nekakva nagrada, a ne smatram se tako posebno vrijednim da bi ljudi uskraćeni za mene rastrojeno pogledavali u ambis s kakve litice.

Kao drugo, tvoja raspravna pozicija je uvijek ista: hrpa pitanja od kojih pola nema veze s onim što sam napisao. Ajmo malo zamijeniti mjesta pa ti meni reci kako bi trebalo i moglo izgledati nastavljeno prijateljstvo u slučaju o kojem govoriš, dakle kad čovjek živi u lošem braku, mjesecima i godinama je nesretan zbog toga lošeg braka, mjesecima i godinama razgovarate što i akko s tim lošim brakom, i on mjesecima i godinama ne poduzima ništa (pritom ne mielim nužno na razvod)? I dalje bi ga, uime nekakvog prijateljstva, daljnjim mjesecima i godinama slušala kako ponavlja jedno te isto, ne poduzimajući ništa? Ograničila bi vaše razgovore na već spomenutu uzbekistansku poljoprivredu?

U oba slučaja se postavljka jednostavno pitanje: kome takvo prijateljstvo uopće treba, tj. kakva je dobrobit za ikoga od tog prijateljstva?

[Tupelo]

Ajme, ja bih i bubreg svakom dala. Ok, ne baš svakom, ali nisam jako izbirljiva: dovoljno je da umire, da mu treba, da mu moj paše i da nije neki silovatelj ili slično okrutna osoba ili netko tko bi potratio ostatak života pijan u jarku dok mu dječica umiru od gladi.

Najgore od svega je što znam da je ovo istina.

Nije mi jasno kako ja ovako laka na davanju nemam dečka.

[ombia]

Kao što sam rekao, nije to sasvim jednostavno za objasniti. Tek, dva detalja: kao prvo, o kakvom "kažnjavanju" pričaš? Kažnjavanje bi značilo da je moje prijateljstvo nekakva nagrada, a ne smatram se tako posebno vrijednim da bi ljudi uskraćeni za mene rastrojeno pogledavali u ambis s kakve litice.

Kao drugo, tvoja raspravna pozicija je uvijek ista: hrpa pitanja od kojih pola nema veze s onim što sam napisao. Ajmo malo zamijeniti mjesta pa ti meni reci kako bi trebalo i moglo izgledati nastavljeno prijateljstvo u slučaju o kojem govoriš, dakle kad čovjek živi u lošem braku, mjesecima i godinama je nesretan zbog toga lošeg braka, mjesecima i godinama razgovarate što i akko s tim lošim brakom, i on mjesecima i godinama ne poduzima ništa (pritom ne mielim nužno na razvod)? I dalje bi ga, uime nekakvog prijateljstva, daljnjim mjesecima i godinama slušala kako ponavlja jedno te isto, ne poduzimajući ništa? Ograničila bi vaše razgovore na već spomenutu uzbekistansku poljoprivredu?

U oba slučaja se postavljka jednostavno pitanje: kome takvo prijateljstvo uopće treba, tj. kakva je dobrobit za ikoga od tog prijateljstva?

O kakvom kaznjavanju pricam? Recimo imam dobrog prijatelja, stalo mi je do njega. Razumijemo se, lijepo nam je skupa.
I sad on prekine prijateljstvo jer sam ja u sjebanoj vezi i samounistavam se. Da, osjecala bih se kaznjeno.
Jer nisam bila na visini zadatka. otpisao me jer nisam ispunila neke njegove norme zivljenja.

I da pogodilo bi me vrlo da zbog toga ostanem bez prijatelja, tak da Lorde nemoj furati tu laznu skromnost (kome bi ja falio?) ne stoji ti bas, iako je u ulozi furanja tvojih argumenata.

Za koji kuki ste onda uopce prijateljevali ak vas ne bi pogodilo da vise niste prijatelji, a to jos zbog necega sto niste jedno drugome direktno ucinili?

Ne pitam namjerno ono sto nisi napisao, pitanja su u konacnici tu da mi pojasnis nesto sto si napisao a nisam mozda razumjela. Te mi je ta opaska o pitanjima djelovala prilicno iznervirano i dramatizirano.

I dalje bi ga, uime nekakvog prijateljstva, daljnjim mjesecima i godinama slušala kako ponavlja jedno te isto, ne poduzimajući ništa?

Pa napisala sam odgovor na ovo gore vec u prijasnjem postu. Pa svejedno necu izvuci neku generalizaciju o nacinu tvog pisanja kao sto si ti o mome.

Da ponovim, dogovorili bi se da tu temu izbjegavamo. I funckionira vec duze.

Nemoj karikirati ima milion tema osim uzbekistanke poljoprivrede o kojima mozemo i koje su intimne i samo nase, nije sve tako crno bijelo. Ili cemo godinama spasavati prijateljev brak ili nemamo uopce o cemu razgovarati?
Bitnije je pitanje zapravo bi li se ta osoba mogla drzati toga da se tema ne spominje.
No velim imam jednu takvu situaciju vec duze i ovo kako smo sad organizirali odnos nam obojema pase.

U oba slučaja se postavljka jednostavno pitanje: kome takvo prijateljstvo uopće treba, tj. kakva je dobrobit za ikoga od tog prijateljstva

Pa nije jedino sto mi prijatelj moze pruziti glumatanje mog bracnog savjetnika?
Ocito nase prijateljstvo cini mnogo vise. I da to bi bilo steta izgubiti.
Malo mi je cudan takav stav sve ili nista.
Ne bih voljela tako uvjetovati moje prijatelje (ne ne znaci da ti to cinis).

[A.P.]

Pa cije je druzenje s prijateljima takvo?

Nije druženje s prijateljima takvo, nego tako učestalo druženje i s prijateljima i neprijateljima je MENI takvo. Jednostavno meni stvara napor i nervozu, nemaš o čemu pričati, uzmeš osobu zdravo za gotovo, ide mi na živce to stalno i obavezno druženje. Ne znam, mislim da smo sve u svemu različite osobe pa ti to neću nikad skroz moć objasnit

[ombia]

Nije druženje s prijateljima takvo, nego tako učestalo druženje i s prijateljima i neprijateljima je MENI takvo. Jednostavno meni stvara napor i nervozu, nemaš o čemu pričati, uzmeš osobu zdravo za gotovo, ide mi na živce to stalno i obavezno druženje. Ne znam, mislim da smo sve u svemu različite osobe pa ti to neću nikad skroz moć objasnit

Pa to sto smo razlicite ne znaci da jedna strana ne moze shvatiti drugu.
I zapravo da, ako se s nekim vidim par puta tjedno neki razgovori ce onda biti banalniji od drugih, jebiga kad se iscrpe filozofske teme, dodje se i do svakodnevice.

Iako davno su prosla vremena da nekoga vidim par puta tjedno na kavi. To je bilo dok sam studirala i imala fakat puno vise vremena.

[Herp]

Uf, uf, otkud da počnem

Imam najbolju prijateljicu, od prvog srednje. Ne smijem je previše tračati jer tuka piše na ovom forumu no naglasit ću da ono čime je zaslužila ovu prestižnu titulu je par stvari: dugotrajnost prijateljstva, intenzivno druženje u formativnom razdoblju, uvažavanje međusobnih različitosti, te, meni posebno draga, činjenica da je ona jedina osoba koja tako dobro zna moj život, kao i ja njen, da se praktički nikad ne dogodi situacija u kojoj jedna drugu pitamo "Koja Ana? Koji Marko? Tko ti je taj Tomica?" jer se već sve zna.

Uz nju, ljudi koje bih isto tako nazvala prijateljima ima, hm, desetak, s tendencijom rasta.
Ovih desetak su sve redom ljudi s kojima se družim 10+ godina, vežu nas i neki zajednički interesi, kao i drugi zajednički prijatelji, s njima se osjećam blisko i opušteno, i nemam zadrške u razgovoru i ophođenju s njima. Mogu se s njima plakati, smijati, povjeriti im bilo što, pa i nazvati ih u 3 ujutro ako treba.

Moram naglasiti da nisam od intenzivnih odnosa i da se rijetko s kim vidim češće od jednom mjesečno. Jebiga, treba i održavati kontakte s toliko ljudi.

Ima tu još, naime, i stanoviti broj poznanikoprijatelja / prijatelja u nastajanju / prijatelja iz kompjutera s kojima također dijelim lijepe trenutke, pa i smijehove, suze, tajne. Stravično sam otvorena osoba, nekome vjerojatno i prenapadna (no, s takvima se ne družim, valjda ), lako se vežem za ljude, lako se otvaram.

Iako, polako osjećam posljedice otuđenja i selekcije, vele da hoće to u tridesetima desilo se uglavnom s ljudima s kojima se druženje svelo isključivo na ispijanje kava, bez ikakvog sadržaja. Takvi odnosi su očito podložniji distanciranju, iako su mi sve te osobe još uvijek drage i još uvijek bih im sve dala da trebaju. Osim one koja me nije pozvala na svadbu.

[Mulica]

Nije druženje s prijateljima takvo, nego tako učestalo druženje i s prijateljima i neprijateljima je MENI takvo. Jednostavno meni stvara napor i nervozu, nemaš o čemu pričati, uzmeš osobu zdravo za gotovo, ide mi na živce to stalno i obavezno druženje. Ne znam, mislim da smo sve u svemu različite osobe pa ti to neću nikad skroz moć objasnit

pa ček onda, kažeš da ti je tvoj partner najbolji prijatelj, sve zna, sve znaš, ovo ono truć srać...

koliko se s njim viđaš? jednom mjesečno? ili se viđate svaki dan, al ne pričate nego se samo pojebete i svak ode na svoju stranu? ili se gledate svaki dan...uz poneki jeb? ili zajedno gledate tv, uz tihu misu? a imate dogovor da jednom mjesečno baš razgovarate? ...i tada razgovarate sat - dva i onda više nemate dijaloga do veljače?

[A.P.]

Jesu tebi partner i prijatelji ista razina odnosa, ono, za izjednačiti?

[Mulica]

Jesu tebi partner i prijatelji ista razina odnosa, ono, za izjednačiti?

ne, ali ti si rekla da ti je partner najbolji prijatelj!

ja to nisam rekla!

[A.P.]

Ne trolaj, Mulice.
I pošić je prošo

[Mulica]

Ne trolaj, Mulice.
I pošić je prošo

ne trolam, ozbiljno pitam! doduše, dosadno mi je i nemam šta radit pa sam odlučila tebe cjepidlačit oko jedne riječi/fraze/votevra ...ali svejedno, triba mi pojašnjenje

jučer se hristos rodio! znači da je danas hristošje stjepanje!

[A.P.]

jučer se hristos rodio!

A danas ja

Pa prvenstvena je razlika što se s prijateljima ne jebem, ili u slučaju dužih i prisnijih veza, ne dijelim s njima zajednički život, troškove, djecu, i tako te stvari. On mi je intimniji po difoltu, to jednostavno nisu iste vrste odnosa, mogla si odmah usporediti i partnera i mamu ili tako nešto
Partner mi je prvenstveno blizak emotivno i seksualno, prijatelji su... nisu mi na taj način bliski

[Herp]

Stevanje, Mulice, Stevanje.

[Mulica]

Stevanje, Mulice, Stevanje.

ccc...koji offtopic

Pa prvenstvena je razlika što se s prijateljima ne jebem, ili u slučaju dužih i prisnijih veza, ne dijelim s njima zajednički život, troškove, djecu, i tako te stvari. On mi je intimniji po difoltu, to jednostavno nisu iste vrste odnosa, mogla si odmah usporediti i partnera i mamu ili tako nešto
Partner mi je prvenstveno blizak emotivno i seksualno, prijatelji su... nisu mi na taj način bliski

ma razumim ja razliku u odnosu i sve te stvari! al ono...ti si rekla da su ti prijatelji tim bolji što ih manje viđaš! pretakanje iz šupljeg u prazno na kavama svako 2-3 dana ti je horor, nemaš o čemu pričati i tako to...pa se pitam što radiš s partnerom koji ti je najbolji prijatelj?
mislim, jel ti dosadno s njim pričat svaki dan? jel ti horor s njim svaki dan ispijat kavui pretakat iz šupljeg u prazno?

da se razumijemo, ni ja ne želim svaki dan pit kavu s istom osobom, al dok sam studirala i najbolju prijateljicu viđala svaki dan, i s njom škivavala predavanja, sidile smo svakodnevno na kavi po uru dvi i pričale! o čemu god! često smo i šutile...mjera pravog prijateljstva mi je kad ne postoje neugodne šutnje! nego kad je šutnja - šutnja! nemamo šta reći i samo sjedimo! ja čitam slobodnu, onda igra igricu na mobitelu i skupa pijemo kavu! tako je znalo bit! i nije mi bilo horor, nije mi bilo glupo, nije mi bilo dosadno...
imam još štošta reć, al ne da mi se sad ...i moram na mušku sigurnu kuću keljit depresivne smajliČe!

[A.P.]

Pa rekla sam ti da mi partner i prijatelji nisu ista vrsta odnosa, ne osjećam potrebu viđati ih jednako često, ne osjećam iste stvari prema njima, ne dijelim iste stvari s njima, i slijedom toga ne vidim zašto bih morala osjećati ikakvu jednakost u želji za provođenjem identičnog vremena s njima, kvantitativno
To je sva mudrost. Ako je tebi jednako bit s dečkom i prijateljicom dva sata, ok, ja te odnose jednostavno ne uspoređujem na taj način i to je to

[ombia]

[quote="[url=https://trkeljanje.com/viewtopic.php?p=91379#p91379]A

Pa prvenstvena je razlika što se s prijateljima ne jebem, ili u slučaju dužih i prisnijih veza, ne dijelim s njima zajednički život, troškove, djecu, i tako te stvari. On mi je intimniji po difoltu, to jednostavno nisu iste vrste odnosa, mogla si odmah usporediti i partnera i mamu ili tako nešto
Partner mi je prvenstveno blizak emotivno i seksualno, prijatelji su... nisu mi na taj način bliski

Meni to sto s nekim spavam ne znaci da sam odmah s tom osobom bliskija nego s nekim s kim dijelim sve gadosti i radosti 20 godina. Istina, partner ima odlcine sanse da postanemo najintimniji ever ali mozemo i prekinuti prije nego se to dogodi jer mi i za to treba vremena, nisu mi dosta dva tri seksa.

[Lord Byron]

Meni to sto s nekim spavam ne znaci da sam odmah s tom osobom bliskija nego s nekim s kim dijelim sve gadosti i radosti 20 godina.

A možda spavanje s nekim nije uzrok, nego posljedica bliskosti?

[ombia]

A možda spavanje s nekim nije uzrok, nego posljedica bliskosti?

Mozda.
No kad citam onu temu, spavam s nekim na prvom dejtu moram se pitati kad je do te bliskosti doslo?

[Lord Byron]

Mozda.
No kad citam onu temu, spavam s nekim na prvom dejtu moram se pitati kad je do te bliskosti doslo?

Možda je za partnerstvo potrebno više od spavanja na prvom dejtu?

[Jane Doe]

Vidim da je danas lakše dobit nekoliko bubrega nego jamca za kredit

A da vas pitam, jesu li bezuvjetna ta vaša prijateljstva?

Jedno moje se skoro raspalo kad je moj prijatelj u jako ružnom procesu rastave, istukao svoju, sada bivšu, ženu.

Jedino u mom životu što je bezuvjetno je ljubav prema mojoj djeci.
Sve ostalo je promjenjivo.

Nema razloga da mi netko tko mi crpi energiju na bilo koji način i dalje bude prijatelj.
Isto tako, s prijateljima, kao i s partnerom, bez obzira na različitosti među nama koje su normalne, moram imati iste neke dodirne točke. A jedna od tih je da mi ne može biti prijatelj netko tko je u stanju pretući bilo koga (osim u samoobrani).

Prijatelji su oni...koji me znaju, bez da im pričam. Koji me prihvaćaju i vole i kojima se ne trebam do u besvijest ispričavat, jer ako sam usrala imala sam bar dovoljno dobar razlog, jer isto tako i ja njih volim. Oni koji znaju da imam mana, al su im vrline tolko dobro sjele da mane prihvate bez potrebe da ih promijene.

Ovo potpisujem od riječi do riječi.

Možda je za partnerstvo potrebno više od spavanja na prvom dejtu?

Slažem se.
Partner u svakom smislu te riječi nije nužno netko s kim sam spavala na prvom dejtu.
Ne može mi partner postati preko noći

[Beta ženka]

Stevanje, Mulice, Stevanje.

Ispravak: tek sutra je, vjerovali ili ne (i ja se čudila).

A.P. Sretan ti rođendan, kao i Elvisu i Bowieju! Imaš dobar datum rođenja, nema šta.



A sad nastavite.

[A.P.]

A.P. Sretan ti rođendan, kao i Elvisu i Bowieju! Imaš dobar datum rođenja, nema šta.

I Stephenu Hawkingu Fala.


Kad sam napisala partner, mislila sam na dečka, zaručnika, muža, samo sam koristila taj izraz da ih sve obuhvatim u jednom nazivu. Nisam mislila na lika koji mi je prijatelj, a s kojim s jebem, ili na nekog lika s kojim se samo jebem. Govorim o ozbiljnim odnosima gdje s nekim zaista dijeliš život i nemaš posebnu potrebu otvarati retajske topike po ljesu i žudu da on izlazi s prijateljima i ne želi te jebat sedamdeset puta dnevno kad umoran dođe iz smjene od 12 sati.

Budući da iz takvih odnosa nastaju obitelji, krediti i retriveri, a iz prijateljskih ne baš nego uvijek idu istim tokom i intenzitetom "ozbiljnosti", meni je sasvim logično da doživljavam i poznajem partnera, kao i on mene, na puno višoj razini intimnosti, kao posljedicu drugačije prirode i intenziteta odnosa. Mislim, moje (zaista) prijateljice me znaju i u dobru i u zlu, ali to nije ista razina intimnosti i poznavanja.

Negdje sam na f.hru vidjela topik o tome povjeravate li se više/prije/radije partneru ili prijateljicama, i većina je odgovorila partnerima, meni to nešto govori o mojoj tezi

[ombia]

Al bio je i topic tamo gdje je vecina ubracenih napisala da nema potrebu za intezivnim druzenjem sa prijateljima otkad su se poudale.
Da im to sad vise ne treba.
Kod muskih je to na srecu cesto drugacije.
Zato i otvaraju zene te retajske teme jer ih zele drzati na lancu da se i oni odreknu zivota kao sto su se i one.
Pa sad ako se s nekim ne vidis bas, ne povjeravate se bas odakle da se ta intimnost odrzi? Uvene.

Konkretno i kad sam solo i udana i u necemu uzmedju, moj odnos s prijateljima je isti. I to mi je iznimno bitno.