možeš li ovo pojasniti?aisling » wrote: Samo, ono što je meni prijateljstvo značilo prije 20 ili prije 10 godina nije baš isto ono što mi znači i danas.
jer, prijateljstvo je prijateljstvo.. samo se forma prijateljevanja mijenja kroz godine
kao dijete sam bila poprilično asocijalna; druga djeca su mi bila (pre)agresivna i neprivlačnaKakva su vaša prijateljstva? Kad izuzmete partnere i braću i sestre iz te priče, koliko imate najboljih prijatelja, koliko prijatelja, koliko poznanika? Što vam ti ljudi znače, koliko su vam dio života, koliko vi dio njihovog? Na kraju, zašto imate prijatelje?
prvi mi je prijatelj bila knjiga jer sam u otuđenosti rano naučila čitati
svoju prvu najbolju prijateljicu, od dvije, sam upoznala prvog dana škole u drugom razredu, sjećam se kao da je bilo jučer
drugu sam upoznala na faksu ali zapravo u obližnjoj bitiji na partiji biljara
za obje me veže dugogodišnje intenzivno druženje i potpuna otvorenost, soulmates
putovi su nam se razišli, živimo u različitim gradovima i susreti su rijetki ali još uvijek emocionalno one su onaj najuži krug i za njih mogu reći da su doživotne
al' smjenjivala su se, naravno, kroz život i ona manje intenzivna prijateljstva, ljudi koje bi bilo nepošteno nazvati samo poznanicima; iako su nam se putovi nepovratno razišli, s nekima ne i u najboljem raspoloženju, ipak su ostavili traga na meni
danas imam, što nikad prije nisam imala, širi krug prijateljica različitih profila s kojima njegujem povremene izlaske i raspoloživost za kavu u slučajevima hitnosti (ekstremne tuge ili sreće)
odlično je kad se posreći da se nađemo u punom broju
prijateljstvo kao, valjda, jedini iskreni ljudski odnos nekako podrazumijeva da mi je bračni drug i prijatelj
a što se tiče davanja bubrega, to sam najčešće čula kao uvod za traženje usluge