Prekid komunikacije

[Stitch]

Kad ljudi prestanu razgovarati, bilo zbog svađe bilo zbog nekog nesporazuma, dobiju čudne ideje. Sve otad neizgovoreno u njihovu umu poprima katastrofalne atribute i razmjere. Ono što zbog nedostatka konkretnih podataka ne znaju dopune sami, ali ne čine to činjenicama nego vlastitim bjesovima, strahovima i pretpostavkama koje mogu, ali i ne moraju biti zasnovane na stvarnosti. Prekid davanja i primanja informacija, ne nužno verbalnih, smrt je svakog odnosa, ma koliko dobar i dubok prije bio. Zato uvijek osjećam neobičnu suspregnutost, pa i hladnoću između sebe i osobe s kojom sam prestao komunicirati. Ona pojma nema kakve mi se misli vrte glavom pa vjeruje da joj zamjeram i ono što joj ne zamjeram, a ja se naknadno možda kolebam pitajući se jesam li pogriješio i pretjerao ili sam ipak bio u pravu.

Jako nerado gubim dobre ljude. A sad je tu još bauk - ne samo stvarni razlog prekida nego i određena nelagoda zbog toga što smo se udaljili, sumnja u vlastite odluke, ponos koji me uvjerava da sam dobro postupio kad sam spalio mostove... No ponos griješi. Život nije ništa drugo doli krpanje srušenih mostova. U svakom selu gradi kuću, glasi mudrost koju sam kao dijete od djeda čuo. Pravo je rekao, nisam se jednom, milom ili silom, vratio da poližem ono što sam popljuvao.

Osim u ekstremnim slučajevima, šutnja nije rješenje. A oni su, objektivno, rijetki. Situacija da će vas tkogod ozbiljno povrijediti, strašno vam nauditi, moguća je, takvo što uopće ne niječem, ali devedeset devet posto toga dâ se popraviti. Razgovorom. Ako vam je stalo, dakako.

[Šabović Adis]

A šta je s onom šutnja je zlato?

[drug mile]

Moja žena ponekad samnom prekine komunikaciju. Šutimo danima. Onda mi ona oprosti pa opet normalno razgovaramo. Najčešće nemam pojma što se dogodilo i ta me šutnja posve nespremnog iznenadi, ali se pravim da znam šta sam napravio i da mi je krivo zbog toga. Jer da kažem da zaista nemam pojma koji joj je vrag, vjerojatno bih morao u autu spavati

[Stitch]

A šta je s onom šutnja je zlato?

Osim kad nije.

Moja žena ponekad samnom prekine komunikaciju. Šutimo danima. Onda mi ona oprosti pa opet normalno razgovaramo.

Nemam takvih iskustava. Žena i ja brzo se pomirimo, nije nam običaj šutjeti. No s nekim ljudima ne razgovaram, katkad na njihov poticaj, katkad na svoj. I to se teško mijenja, uglavnom zbog toga što je proteklo previše vremena. Udaljili smo se, otuđili. Ako sam se nekad i trudio promijeniti taj odnos, sad se više ne trudim. Premda, velim, ne volim gubiti dobre ljude.

[Šabović Adis]

Osim kad nije.
(...)

Znaš da si pronašao nekog posebnog ako s njim možeš zajedno šutjeti

Nisam ja to reko. Ne znam čak ni otkud sam to pokupio al mi se sviđa.

[Stitch]

Ne govorimo o istome, to o čemu pišeš spada u drugu domenu.

[Šabović Adis]

Ne govorimo o istome, to o čemu pišeš spada u drugu domenu.

Al priznaj da je super!

[Stitch]

Pa jest, nisam rekao da nije. No ovdje je riječ o prekidu komunikacije među sukobljenim stranama. O mehanizmu kojim se rješavaju svađe. Tu nema miroljubivog, dobrovoljnog kontempliranja u tišini. Upravo suprotno, stvara se nova, dodatna napetost koja onemogućava ljude da se pomire.

[Šabović Adis]

Pa jest, nisam rekao da nije. No ovdje je riječ o prekidu komunikacije među sukobljenim stranama. O mehanizmu kojim se rješavaju svađe. Tu nema miroljubivog, dobrovoljnog kontempliranja u tišini. Upravo suprotno, stvara se nova, dodatna napetost koja onemogućava ljude da se pomire.

Pa ok, ali ako već govoriš o mehanizmu kojim se rješavaju svađe, s posebnim naglaskom na rješavanju...reako bih da je čak i to ok, jer svaka naredna izgovorena riječ može biti i kap koja je prelila čašu. Sukob koji postoji među sukobljenim stranama tad poprimi drugačije dimenzije. Naprimjer fizičke. Ono, s riječi na djela.
Ne znam ja to, jaran mi pričo...