Ne znam kako je nabasao na mene. Odavno sam oguglala na one tulave prijedloge za povezivanje, koje mi fejs sam skuha. Baš me jako veseli upoznati tetu od strica i njezinu mačku. Samo zato što imam telefonski broj mesara Ivana, jer me nazvao da mi kaže da je naručeno stiglo, fino i friško i čeka me.
Ali ovi tražitelji prijateljstva, to mi diže tlak.
Pa me tako pridometnula voditeljica društva u koje sam se uvalila, tražeći korist za sebe. (Da. priznajem. ima jeftinih karata za koncerte. Pepela, pepela mi dajte!) Nismo si prijateljice. Ne poznajem njezine najbliže, nisam sigurna ima li psa ili mačku. Ali nas povezuje "glazba je zvonka radost".
gotovo istodobno, pojavio se i jedan političar. Poznajemo se, ali ne tako. Niti sam zainteresirana za politiku, niti on ima moj broj. Kako, zaboga!? I zašto? I, da budem iskrena, posve mi je nejasno to njegovo fejsbukiranje. Gospodin je u ozbiljnim godinama, i nekako, više mi djeluje kao netko tko ne zna gdje se pritisne onaj gumb na laptopu. Ali on skuplja pastvu, bit će, pa je eto namjerio i mene dodati. nekako sam sigurna da nemamo iste ideje, ali... Nek se nađe, misli on, što nas je više, bit će veselije.
I eto, danas, odjednom, taj fra. Pogledala sam mu stranicu, da vidim, kojim on to dobrom, ali nisam otkrila. Vidim samo da je mlad, da dijeli propovjedi, savjete i sličnu robu (ne pitajte koliko je korisno, nisam isčitala), i da ima 4459 prijatelja. I tako, baš mu ja falim, da malo zaokružim brojku.
Ja sam jednog čovjeka slučajno tražila da budemo frendovi. Da, slučajno, listajući one prijedloge. Čovjek me je veselo dodao. Meni je strašno neugodno i ne želim ga razočarati, pa mu reći, da je posljedica slučaja. I tako smo frendovi. On lajka moje fotke, ja njegove.
Jednom sam jednoj slučajnici rekla da se vjerojatno zabunila. Nikako da je povežem s ičim. Nikad mi nije odgovorila.
Postoje li serijski tražitelji prijateljstva? To je neka nova bolest?
