Sekularni kalendar

[MmeTipfeler]

"Ne postoji hereza niti filozofija koja bi crkvi bila odvratnija od čovjeka.
(James Joyce, 02.02.1882. - 13.01.1941.)

Reče on i ode u Pariz.

[Nukac]

Na današnji je dan preminuo Johannes Gutenberg (1397. - 3.2.1468.), njemački tiskar i izumitelj tiskarske preše. On je 1440. godine razvio tehniku tiskanja došavši na ideju da izlijeva pojedinačna slova iz metala i da od slova sastavlja redove i stranice, te je konstruirao drvenu prešu pomoću koje se dobijao otisak pritiskom ravne ploče preko lista papira - radilo se o uređaju koji je omogućavao mehaničko umnožavanje tekstova. Svoj prvi tipografski rad, latinsku Bibliju (tzv. "Biblija od 42 retka" jer je bila tiskana u 2 stupca po 42 retka), dovršio je i tiskao 1455. godine. Izum tiskarskog stroja jedan je od najvećih izuma u području upravljanja znanjem jer je mogućnost distribucije otisnute riječi, stvar koju danas uzimamo zdravo za gotovo, revolucionalizirala čitav svijet tako što je omogućila eksponencijalno širenje pismenosti, kulture i znanja svim ljudima, te je posljedično došlo do napretka znanosti u renesansnoj Europi. Smatra se da je upravoGutembergov izum tiskarske preše bio ključan u širenju reformacijeEuropom - Luterov prethodnik, Jan Hus, nije imao tiskarsku prešu injegove ideje se nisu mogle širiti dovoljno brzo te je stoga Husitskipokret ostao lokalan i nije izazvao širu reformaciju kao Lutherovpokret. U čast Gutembergu podignute su brojne statue od kojih jenajpoznatija ona u Mainzu, gdje se nalazi i Sveučilište JohannesaGutenberga u Mainzu i Gutenbergov Muzej posvećen povijesti tiskanja. Kao svojevrsno odavanje priznanja ovom velikanu, Michael Hart je 1971.g. započeo tzv. Projekt Gutenberg sa ciljem da sve knjige koje su u javnom vlasništvu prebaci u elektronički oblik radi njihova očuvanja i dostupnosti svima koji su željni znanja. Projekt digitalne knjižnice danas broji oko 45.000 naslova, s prosjekom od 50-ak novih knjiga tjedno. Gutenbergu u čast nazvan je i asteroid 777 Gutenberga.

[Šabović Adis]

O-ho ti se od Felerke za ovo...

[MmeTipfeler]

O-ho ti se od Felerke za ovo...

Ne znam što si pod ovime mislio, Adise, ali Gutenberga proklinjem već godinama i nadam se da se prži pod Sotoninim nogama. Pismenost je trebala ostati u samostanima, a ne da nas alfabetska demokratizacija dovede do interneta. I tko zna što nas još sve čeka.

[Nukac]

Danas je teflonski rodjendan.

[MmeTipfeler]

Još jedan izum kojega bolje da nikada nije bilo. Nije istina da se na teflonsko posuđe ništa ne lijepi, nije istina da se onim nježnim spužvicama može očistiti bez oštećivanja, plastičnom lopaticom nikada ne možeš prevrnuti palačinku ili šmarn kao metalnom pa na kraju ispadne za jednokratnu upotrebu.

[Nukac]

Slučajno teflonske tavice postoje već cca 70-80 godina, baš mi ne izgleda da je izum bio besmislen.
Tek u novije vrijeme su keramičke ili kamene tavice počele zamijenjivati one teflonske.
Inače, teflon ima i bezbroj drugih primjena, ne samo u kuhinji za tavice, i kao takav je jedan od jako velikih i značajnih izuma.

[Nukac]

Na današnji je dan 1815. godine rođen Josip Juraj Strossmayer (Osijek, 4. veljače 1815. – Đakovo, 8. travnja 1905.), hrvatski biskup, teolog, političar, kulturni djelatnik (utemeljitelj središnjih hrvatskih znanstvenih i kulturnih institucija) i pisac.
Već za vrijeme školovanja pristajao je uz Ilirski pokret u Hrvatskoj. Od 1842. do 1847. godine profesor je đakovačkog sjemeništa, a potom je dvije godine u Beču dvorski kapelan i jedan od trojice direktora u Augustineumu. U to doba predavao je i kanonsko pravo na Bečkom sveučilištu.
Na prijedlog bana Josipa Jelačića imenovan je 18. studenoga 1849. đakovačkim biskupom. Prigodom ustoličenja u čast i dužnost biskupa Strossmayer je svoj program izrazio riječima: "sve za vjeru i za domovinu" i tom je vjerskom i narodnosnom programu ostao vjeran čitava života. J.J. Strossmayer je kao biskup naslijedio golema imanja đakovačke biskupije, koja je iskoristio za svoje kasnije mecenatske priloge i darove na kulturnom i prosvjetnom polju. Najveću i najizrazitiju mecenatsku aktivnost Strossmayer je razvio u vrijeme najžešćih političkih borba u Hrvatskoj. To je bilo razdoblje između 1860. i 1873. godine. Nakon tzv. Luksemburškog manifesta cara Franje Josipa I. o liberalizaciji društvenoga života imenovan u Carevinsko vijeće, gdje traži samostalnost Hrvatske i ujedinjenje svih njezinih dijelova.
Ističe se na Vatikanskom koncilu (1869.-1870.), gradi katedralu u Ðakovu, zgradu HAZU (1877.-1880.), podaruje Akademiji zbirku slika starih majstora (koja postaje temeljem Strossmayerove galerije 1884.), pomaže rad hrvatskih škola i knjižnica, čitaonica, rad na rječniku, podržava Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo, pomaže časopise, novine, književnike, znanstvenike i umjetnike. Materijalno je pomagao i tiskanju raznih znanstvenih djela u akademijinim izdanjima. Zalaže se za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa potičući narodni duh riječima: "Narodna je knjiga i glavni plod duha svakoga naroda i glavno pomicalo njegova razvitka, pače u nesnosnim prilikama javnoga života jedino sidro, koje ga čuva od propasti." U političkom se pogledu zauzimao za sjedinjenje hrvatskih zemalja, za građanske slobode i za prava hrvatskoga jezika. Na kulturnom planu zauzimao se za to da hrvatski narod ide u korak s ostalim kulturno razvijenim narodima Europe. Akademijina knjižnica, arhiv i galerija slika najveće su kulturne dragocjenosti hrvatskoga naroda.
Zalaganjem za to da se Mariju Jurić Zagorku 1860. primi u uredništvo Obzora, nasuprot protivljenju uredništva, pokazao se i kao pionirom borbe za ženska prava. Marija Jurić primljena je kao politička suradnica i referentica mađarsko-hrvatske politike.
J.J. Strossmayer je, u suočavanju sa u 19. stoljećima aktualnim težnjama za germanizacijom i/ili mađarizacijom slavenskih naroda na području Austrije i Ugarske, vidio izlaz u idejama panslavizma i austroslavizma. Iz takvih promišljanja iznjedrilo se i ime današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti: ona se 1866. godine kada ju je Strossmayer osnivao zvala "Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti".
Nakon što se tijekom narednih desetljeća Strossmayer imao priliku podrobnije upoznati s političkim težnjama tadašnje srpske politike, on prepoznaje da od nje prijeti slična prijetnja kakva je dolazila i od drugih nacionalističkih politika koji su u ono doba htjele Hrvatsku i hrvatstvo posve dokinuti, te taj teritorij i stanovništvo pripojiti svojim nacionalnim područjima.
Za svoju domovinu, Crkvu i biskupiju Strossmayer je učinio zaista mnogo. Unatoč čestim razočaranjima, jer mnogi su sprečavali njegov rad, nije odustajao. Bio je doista znak protivljenja, često neshvaćen u svom vremenu, a u kasnijim razdobljima jednostrano prikazivan izvan konteksta i u dnevnopolitičke svrhe svih vlada i država koje su se na ovim prostorima izmijenile tijekom 20. stoljeća. Rodio se prerano. Vrijeme za oživotvorenje nekih njegovih ideja došlo je tek stotinjak godina kasnije s II. vatikanskim saborom koji je, prema nekima, bio najbolja Strossmayerova rehabilitacija. O Strossmayerovoj širini i veličini naš pjesnik Antun Gustav Matoš je napisao: «Njemačko dijete i najljepši primjer naše asimilacione snage, 'Eseker' i hrvatski rodoljub, velikaš Crkve i pionir nauke, najomraženiji i najmiliji sin roda, bez sumnje najslavniji, 'naša dika'…».

[Nukac]

Na današnji je dan rođena Rosa Louise McCauley Parks (4.2.1913. – 24.10.2005.), afro-američka aktivistica za ljudska prava i krojačica koju je američki Kongres proglasio „majkom modernog Pokreta za ljudska prava.“ Postala je poznata kada je 1.12.1955.g. na zahtjev vozača autobusa odbila ustupiti svoje mjesto bijelom putniku, što je rezultiralo uhićenjem i suđenjem zbog građanskog neposluha. To je pak izazvalo bojkot autobusnog prometa u Montgomeriju koji se razvio u jedan od najvećih i najuspješnijih masovnih pokreta protiv rasne segregacije upovijesti, koje je Martina Luthera Kinga Juniora, jednog odorganizatora bojkota, promoviralo u vođu Pokreta za ljudska prava. Uloga Rose Parks u američkoj povijesti priskrbila joj je status ikone u američkoj kulturi, a njezini postupci dali su legalitet pokretu zaljudska prava širom svijeta.

[Šabović Adis]

Ne znam što si pod ovime mislio, Adise, ali Gutenberga proklinjem već godinama i nadam se da se prži pod Sotoninim nogama. Pismenost je trebala ostati u samostanima, a ne da nas alfabetska demokratizacija dovede do interneta. I tko zna što nas još sve čeka.

Upravo to što si i napisala. I ja ga smatram svojevrsnim Prometejem koji je stvorio (temelj za?) književnu estradu upetljvaši se tamo gdje mu nije mjesto (mada, svaka posljedica ima i svoj uzrok ), ne demokratizacijom nego industrijalizacijom. A stvar se onda komplicira pa multiplicira iiiiiii eto nam Izdavaštva (editorial?)...piljarska posla, štaš'!
Srećom, mi još uvijek gajimo tradiciju razlikovanja pisanih od štampanih slova i itekako držimo do nje, Zgutenbergom ili bez (ta nećemo valjda dopustiti da nam grafolozi ostanu bez posla, zar ne?).

A sad ga još i Nukac naš'o veličat' po internetsu, fak..

[MmeTipfeler]

A sad ga još i Nukac naš'o veličat' po internetsu, fak..

Baš!

Slučajno teflonske tavice postoje već cca 70-80 godina, baš mi ne izgleda da je izum bio besmislen.

Da, toliko se godina zarađivalo na ljudskoj gluposti. Novo je, moderno je, znači dobro je.

Tek u novije vrijeme su keramičke ili kamene tavice počele zamijenjivati one teflonske.

Najbolje tave i općenito posuđe načinjeno je od gusa. Ove keramičke i/ili kamene tavice obična su šminka.

Inače, teflon ima i bezbroj drugih primjena, ne samo u kuhinji za tavice, i kao takav je jedan od jako velikih i značajnih izuma.

Nemam ništa protiv da se upotrebljava u vodovodnim cijevima, ali u kuhinji ga ne želim ni vidjeti.

[Nukac]

Danas obilježavamo dan kada je preminuo Eduard Slavoljub Penkala (20.4.1871. - Zagreb, 5.2.1922.), hrvatski inženjer i izumitelj poljsko-židovskog i nizozemskog podrijetla. Za vrijeme života izumio je 80tak izuma s područja mehanike, kemije, fizike, aeronautike (zrakoplovstva) itd. Među prvim izumima bio je termofor, džepna baterija te rotacijska četkica za zube, no najpoznatiji je po tome što je izradio prvu mehaničku olovku na svijetu 24.1.1906. godine, a 31.5.1907. prvo nalivpero na svijetu s čvrstom tintom. Putem tvornice Penkala-Moster 1908. počinje lijevati prve gramofonske ploče, a 1909. snima glasove naših operetnih i opernih pjevača na gramofonske ploče Edison-Bell-Penkala. Usporedno s procvatom tvornice intenzivno je radio na području aeronautike gdje 1907. patentira zračni jastuk, izrađuje zrakoplov po svojim nacrtima i zamislima, koji dovršava 1910. godine i iste godine na njemu leti prvi hrvatski pilot Dragutin Novak. Za vrijeme gradnje zrakoplova izgradio je hangar na vojnom vježbalištu u Črnomercu i tako otvara prvu zračnu lukuu Hrvatskoj. Izradio je i proračune te nacrte obrtne turbine ipropelera za pokretanje helikoptera, a proučavajući strujanjeaeroprofila zračnim mlazom pomoću kompresora, pronašao je novi izvor sile uzgona.
Osnovao je novu tvornicu Elevator d.d. za kemijskuindustriju, gdje je proizvodio preparat protiv svih vrsta reumatičnihbolova, prve deterđente za pranje rublja (plavilo), sredstva zaimpregnaciju drva, pečatne voskove itd. Nenadano umire 5. veljače 1922. godine, nakon službenog puta s kojeg se vratio s upalom pluća.

[Nukac]

Andre Citroën - europski Henry Ford
Na današnji dan. 5. veljače 1878. godine rođen je Andre Citroën, osnivač istoimene francuske automobilske tvrtke.
„U automobilskoj industriji vas može održati jedino stalni napredak!“ Ovaj savjet dao je još 1917. Andre Citroën (5. veljače 1878 – 3. srpnja 1935.) svojim suradnicima, a koji su tek saznali da je šef odlučio ući u automobilski biznis. Bio je čovjek jakog karaktera i širokih svjetonazora koji je 1919. godine odlučio Francusku uvesti u eru motorizacije. Imao je cilj postati vodećim europskim proizvođačem automobila. Andre Citroën jedan je od najspecifičnijih proizvođača automobila u povijesti svjetske auto industrije. Vjerovao je da industrijski progres mora biti u suglasju sa socijalnim. Svoje globalne ambicije, talent, vizionarstvo i marketinški duh, Andre je uvijek podređivao i socijalnom momentu društva.
Prvi je osnovao tvorničku kantinu s posebnim nižim cijenama za radnike, uvodi besplatnu ambulantu u čijem sklopu je i zubna ordinacija gdje su radnici imali besplatnu njegu zuba. Radnici u sklopu tvornice imaju na raspolaganju vrtić, zapošljavao je i slijepe osobe, izgradio sportska igrališta, radnicama ponudio porodiljni dopust, osniva vlastito osiguranje od auto odgovornosti, prvi u Francuskoj 1921. osniva renta car, uvodi kredite za kupnju automobila, snima promotivne filmove, poduzima ekspedicije u pustinji… Veliku brigu Citroën je usmjeravao i prema djeci i mladima s željom da im prve riječi koje će izgovoriti budu: „Mama, tata i Citroën“ Andre Citroën putovao je svijetom, upoznavao ljude i običaje, a novac je naposljetku smatrao samo nužnim zlom potrebnim za preživljavanje.

[MmeTipfeler]

Za slučaj da se zaboravi, a vjerojatno hoće: Happy Retraction Day!

[Nukac]

Ali zato nismo zaboravili velikog kemicara.

Danas se prisjećamo ruskog kemičara Dmitrija Ivanoviča Mendeljejeva (rus. Дми́трий Ива́нович Менделе́ев, Tobolsk, 08.02.1834. - 02.02.1907.). Poznat je kao jedan od dvojice znanstvenika koji su stvorili periodni sustav elemenata. Upravo zahvaljujući njemu Mendeljejev je predvidio ne samo otkriće nego i svojstva elementa koji su tada tek trebali biti otkriveni. U nekoliko slučajeva poznato je njegovo neslaganje s prihvaćenim atomskim masama, govorio je da se one ne slažu s periodnim zakonom i to se pokazalo točnim.
Newlandow zakon oktava objavljen je 1866. godine, no zbog manjka mjesta za buduća otkrića i stavljanje dva elementa u jednu periodu bio je nezadovoljavajući pa je njegova ideja odbijena. Ne znajući za to Mendeljejev je radio na sličnom projektu, a 06. ožujka 1869. godine njegova ideja je predstavljena u Ruskom kemičarskom društvu. Naslov njegovog projekta bio je “Ovisnost između svojstava relativne atomske mase i elemenata“, a govorio je da ako se elementi svrstaju po atomskoj masi daju jedan redoslijed u periodama. Danas je periodni sustav elemenata jedan od simbola kemije.
Mendeljejev je dao i mnoge druge važne doprinose na području kemije. Ruski kemičar i povjesničar znanosti Lev Čugajev ga opisuje kao genijalnog kemičara, prvoklasnog fizičara, plodnog istraživača u poljima hidrodinamike, meteorologije, geologije,određenih grana kemijske tehnologije (primjerice, eksplozivi, nafta igorivo) i drugih disciplina, manje ili više vezanih za kemiju i fiziku,ali i kao potpunog eksperta kemijske industrije i industrije općenito,odličnog mislioca u oblasti ekonomije i još mnogo toga.
Mendeljejev je bio jedan od osnivača Ruskog kemijskog društva 1869. godine. Radio je i na teoriji i praksi protekcionističke trgovine i u oblasti poljoprivrede.

[MmeTipfeler]

Dogodilo se na današnji dan

Godine 1897. Marcel Proust suočio se u dvoboju s književnim kritičarom Jeanom Lorrainom koji je tri dana prije toga o njegovoj prvoj knjizi Užici i dani napisao da je osrednja i sladunjava. Dvoboj je završio neriješeno: svaki je od sudionika ispalio po jedan hitac pa su se odlučili time zadovoljiti. Šesnaest godina poslije, 1913., izišla je prva knjiga Traganja za izgubljenim vremenom.

[Nukac]

Na današnji je dan 1905. godine rođen Ulf Svante von Euler (07.02.1905. – 09.03.1983.), švedski fiziolog i farmakolog koji je 1970 godine sa Bernardom Katzom i Juliusom Axelrodom podijelio Nobleovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.
Njegovi su roditelji također bili poznati znanstvenici, Hans von Euler-Chelpin, profesor kemije, i Astrid Cleve, profesorica botanike i geologije. Njegov je otac dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1929. godine.

S obzirom da dolazi iz obitelji znanstvenika, ne iznenađuje što je mladi Ulf također započeo studij na Institutu Karolinska 1922. godine. Svoj je doktorat završio 1930. godine, te je imenovan pomoćnim profesorom farmakologije.

Slijedeće godine, on i John H. Gaddum otkrili su važno autofarmakološko načelo, tvar P. Po povratku u Stockholm, von Euler je nastavio sa istraživanjima na ovom području, te je otkrio četiri druge važne endrogene aktivne tvari, prostaglandin, vesiglandin (1935), piperidin (1942) and noradrenalin (1946). Njegova rana suradnja sa Liljestrandom je dovela do važnog otkića, Euler–Liljestrandovog mehanizma.

Od 1953. godine je bio vrlo aktivan u Nobelovoj zakladi, te je bio član Povjerenastva za fiziologiju ili medicini i predsjednik Povjerenstva od 1965. godine. Osim Nobleove nagrade, dobitnik je brojnih drugih međunarodnih priznanja i počasnih doktorata za svoj doprinos znanosti.

[Nukac]

Na današnji je dan 1849. godine preminuo veliki slovenski pjesnik France Prešeren (Vrba, 3. prosinca 1800. - Kranj, 8. veljače 1849.).
Slovenski pjesnik rođen u seljačkoj obitelji u mjestu Vrbi kod Bleda 3. prosinca 1800. godine kao treće od osmero djece Šimena i Mine. Rodni dom napustio je veoma rano (1808. ili 1809.). Prvo se preselio ujaku Jožefu u mjestu Kopanje (nedaleko Grosuplja), koji ga je dvije godine podučavao, a potom upisao u osnovnu školu u mjestu Ribnici u pokrajini Dolenjskoj (1810.-1812.) u kojoj je bio jedan od najboljih učenika. Potom je školovanje nastavio u Ljubljani (1812.-1813.) gdje je završio i šest razreda gimnazije. Nakon toga upisao je studij filozofije (1819.-1821.). Odmah nakon završetka druge godine studija 1821. godine preselio se u Beč gdje je završio i treću godinu studija filozofije. Već 1822. upisuje se na Pravni fakultet na kojem diplomira 1826. godine, a 1828. doktorira. Iste godine u ljeto nakon položenog državnog ispita u Celovcu (Klagenfurt) stječe pravo bavljena odvjetničkom praksom. No, kako se njegov slobodarski duh isticao već u studentskim danima i privukao pažnju policije molba za otvaranje odvjetničkog ureda u Ljubljani bila mu je pet puta odbijena što mu je onemogućavalo sređivanje privatnog života. Tek 1846. godine dopušteno mu je otvoriti odvjetnički ured u Kranju.
Nakon povratka iz Beča u Sloveniju Prešeren se suočio s teškim problemima porobljenog i kulturno nerazvijenog naroda. Još je bio na snazi feudalni sustav, ali se počelo sve jače osjećati mlado građanstvo. Bio je glasonoša njegovih narodnih ideja. Povezao se s Matijom Čopom, odličnim poznavateljem svjetske književnosti i usmjerio slovensku književnost u pravcu kozmopolitskog romantizma. Njih dvojica okupili su slovensku literarnu omladinu oko pjesničkog almanaha Kranjska čbelica i započeli odlučnu književnu, jezičnu i društvenu borbu. Glavne teme Prešernovih djela bile su sloboda čovjeka, nacionalna sloboda porobljenog naroda i put novog građanstva. Izvanrednom stvaralačkom sposobnošću oblikovao je novi pjesnički jezik. Polazeći od izražajne tradicije narodne lirske pjesme, proširivao je artizam stiha uvođenjem novih oblika i ritmova, osobito romanskih. Neobična snaga njegovog pjesničkog izraza ogleda se u bogatoj i bujnoj metaforici. Elegije Slovo od mladosti i Sonetje nesreče govore o razočaranju osjetljivog čovjeka u buržoaskom društvu u kojem vlada isključivo zakon novca, a u Glosi posebno o položaju pjesnika u tom društvu. Elegija svojim rojakom pokreće pitanje nacionalne svijesti Slovenaca. Satirom u tercinama Nova pisarija nastupa protiv dotadašnje utilitarističke pučko-prosvjetiteljske i vjersko-moralističke književnosti te filozofskog romantizma. Njegove najsmionije intervencije u društvenoj borbi i literarna razmimoilaženja našle su svoj izraz u epigramima (Svršeni i dr.).
U osnovi je pjesnikova odnosa prema apsolutizmu i novom građanskom društvu rezignacija u obliku otuđenosti, alijenacija kao talog Prešerenove životne spoznaje. Intimnu, ljudsku stranu Prešerenove prirode odražava njegova ljubavna lirika. Njezina je skala široka, od početne ljubavne igre u romansama preko mutnih dubina iz niza ljubavnih soneta (Ljubeznjeni sonetje) i Gazela do najvećeg uspona u elementarnim, svečanim pjesmama djevojci Juliji Primic. Sonetni venec (1834.) s akrostihom Juliji označava osjećajni i umjetnički vrhunac Prešerenove lirike. U njemu se povezuju oba osnovna elementa, osobna i nacionalna ljubav. No, neuzvraćeni osjećaji (niz novih soneta iz skupne Ni znal molitve... i očajnička Kam), ostavili su trag na čitavoj daljnjoj Prešerenovoj lirici te se ona pretvara u rezignaciju. Zbog velikog utjecaja tih činjenica na njegov literarni rad valja naglasiti kako je Prešeren imao dvije velike ljubavi: Juliju Primic (rođena 1816.), kćerku bogatog ljubljanskog trgovca, koja mu je postala jedna od glavnih poetskih inspiracija i sobaricu Anu Jelovšek (rođena 1823.) s kojom je imao troje nezakonite djece - Režiku, (1839. - 1840.), Ernestinu (1842. - 1917.) i Francu (1845. - 1855.).
Otpor na koji je naišla njegova poezija kod jansenističkog svećenstva, starije romantičke generacije, cenzure i vlasti onemogućio je daljnje objavljivanje Kranjske čbelice. Iznenada je došla i Čopova smrt (Dem Andenken des Matthias Zhop), a pjesnikov materijalni opstanak postao je sve bezizgledniji. Ep Krst pri Savici razotkriva njegovo duševno stanje. Javljaju se motivi samoubojstva u njegovim djelima, ali u pjesmi Pevcu i suprotna je spoznaja: treba znati podnositi bolove i grozote života. Mračne ljubavne balade Prekop, Zdravilo ljubezni, Ženska zvestoba, Ribič i Neiztrohnjeno srce svjedoče kako nije prebolio veliku ranu. Poslije 1838. živi usamljen. Misli mu se vraćaju mrtvim prijateljima (V spomin Andreja Smoleta; V spomin Matija Čopa). Prijateljstvo s poljskim prognanikom Emilom Korytkom urodilo je značajnim izadanjem pet svezaka slovenskih narodnih pjesama. Ovdje također valja naglasiti kako Prešeren nije prihvaćao koncepciju ilirizma za Slovence Stanka Vraza koja je nastupala s napuštanjem slovenskog književnog jezika, iako je inače Prešeren bio prožet slavenskom idejom. U tmini Metternichova apsolutizma napisao je (1844.) proročansku Zdravljicu s političkim konceptom ujedinjene Slovenije i ravnopravnih odnosa između velikih i malih naroda. Preminuo je 8. veljače 1849. godine u Kranju od ciroze jetre. Na samrti će ostaviti jednu zagonetku za sobom izričući rečenicu koja ni do danas nije razjašnjena: "Za mene bi bilo bolje da nikada nisam bio u Ribnici."

[MmeTipfeler]

Na današnji je dan 1849. godine preminuo veliki slovenski pjesnik France Prešeren (Vrba, 3. prosinca 1800. - Kranj, 8. veljače 1849.).

Dodajmo ovome i to da je danas u Sloveniji nacionalni praznik i neradni dan.

[haram]

Dogodilo se na današnji dan

Godine 1897. Marcel Proust suočio se u dvoboju s književnim kritičarom Jeanom Lorrainom koji je tri dana prije toga o njegovoj prvoj knjizi Užici i dani napisao da je osrednja i sladunjava. Dvoboj je završio neriješeno: svaki je od sudionika ispalio po jedan hitac pa su se odlučili time zadovoljiti. Šesnaest godina poslije, 1913., izišla je prva knjiga Traganja za izgubljenim vremenom.

Čini se da je slabo podnosio kritike

[Nukac]

Na današnji je dan 1906. godine rođen Chester Floyd Carlson (08.02.1906. – 19.09.1968.), američki fizičar i izumitelj metode kserografije, koja je postala osnova fotokopiranja i fotokopirnih uređaja.
Njegov proces elektrofotografije proizvodio je suhu umjesto mokre slike, kao što je to do tada bio slučaj korištenjem mimeografskog procesa. Carlsonov proces je kasnije nazvan kserografijom, što doslovno znači "suhi ispis". Osim što je bio značajan izumitelj, Carlson je bio i veliki donator, kako za života, tako i poslije smrti.
Dio svog imetka ostavio je Uniji za građanske slobode iz New Yorka, dok je veliki dio njegove ostavine dobilo Sveučilište Virginia uz striktne upute da se novac treba koristiti za parapsihološka istraživanja. Pored značajnih donacija koje je dao za života, Centru za proučavanje demokratskih institucija je ostavio preko 4 milijuna US$.
Carlson je iznimno cijenio rad i inovativnost: "Rad izvan škole je u mojoj mladosti bio nužnost, te sam u vrijeme koje mi je preostalo usmjerio svoje interese ka vlastitim izumima, izradi stvari, eksperimentiranju i planiranju budućnosti. Čitao sam o Thomasu Edisonu i drugim važnim izumiteljima, te mi se ideja stvaranja novosti činila kao jedan od raspoloživih načina za promjenu ekonomskog statusa pojedinca, istovremeno dovodeći u fokus moje zanimanje za tehniku i mogućnost pridonošenja koristi cjelokupnog društva."

[Nukac]

Danas se prisjećamo Thomasa Painea (29.01.1737. – 08.06.1809.), američko-britanskog filozofa i književnika.
Emigrirao je u Ameriku 1774. i radio kao novinar. Ondje je objavio knjigu "Zdrav razum" u kojoj podupire Deklaraciju o nazavisnosti, te je sudjelovao u pisanju ustava države Pennsylvanije. Vratio se u Englesku 1776. godine gdje je objavio knjigu "Prava čovjeka" zagovarajući ukidanje monarhije. Zbog toga je optužen za veleizdaju, pa bježi u Francusku i postaje član Nacionalnog konventa gdje je bio i zatočen u vrijeme terora. Vratio se u Ameriku 1802. kako bi zagovarao pravo na otpor tiraniji, republikanski sustav i suverena prava pojedinca. Predlagao je formiranje međunarodne mirovne organizacije. Njegove ideje odražavaju retoriku prosvjetiteljstva i zagovaraju nadnacionalnu ideju ljudskih prava.
Njegov antireligijski stav ga je doveo u sukob sa okolinom. Posebno u svojem djelu Doba razuma Paine promiče deizam, razum, slobodu misli, te govori protiv institucionalizirane religije općenito, a posebno protiv kršćanske doktrine. Zbog svojeg ismijavanja kršćanstva ostao je gotovo bez prijatelja, te je njegovom sprovodu nazočilo svega šestero ljudi.

[Nukac]

Na današnji je dan 1890. godine rođen Boris Leonidovič Pasternak (rus. Борис Леонидович Пастернак, 10.02.1890. - 30.05.1960.) je ruski pjesnik, književnik i nobelovac.
Djelovao je kao pjesnik, novelist, romanopisac i prevoditelj. Odrastao je u intelektualnoj sredini, studirao je filozofiju u Moskvi i Marburgu. U mladosti je bio futurist. Poezija mu je pretežno tematski apolitična, literarna i intelektualna. Piše i poeme s temom prve i druge ruske revolucije. U romanu "Doktor Živago" oslonio se na tradicije romana 19. stoljeća te je izgradio djelo na fabuli o sudbini nekoliko obitelji, obuhvaćajući prostor od zapadnih ruskih granica do Sibira, s Moskvom u središtu, opisujući dvije ruske revolucije te završavajući epilogom u vrijeme Drugog svjetskog rata. U SSSR-u mu je roman nazvan "antisovjetskim", dok mu je na Zapadu 1958. dodijeljena Nobelova nagrada za književnost, koju nije primio. Ova tragedija prepričava događaje koji obuhvaćaju posljednji period Carske Rusije, te ranih dana Sovjetskog saveza.
Zbog svojeg neovisnog i kritičkog stava prema socijalizmu, "Doktor Živago" nije bio objavljen u Sovjetskom Savezu. Roman je prokrijumčaren u Milano i tiskan 1957. godine. Slijedeće je godine Pasternak dobio Nobelovu nagradu za književnost, što je razljutilo sovjetske vlasti, te se nagađa da je bio prisiljen odbiti primiti nagradu. Njegovi nasljednici su je primili u njegovo ime 1988. godine.
Iako je romanom "Doktor Živago" stekao svjetsku slavu, ipak je ostao najviše zapamćen kao pjesnik. "Sestra moja, život", napisana 1917. godine, je nedvojbeno najutjecajnija zbirka poezije objavljena na ruskom jeziku u 20. stoljeću.

[Nukac]

Na današnji je dan 1898. godine rođen njemački književnik Bertolt Brecht, punim imenom Eugen Berthold Friedrich Brecht (Augsburg, 10. veljače 1898. - Istočni Berlin, 14. kolovoza 1956.).
Studirao je prirodne znanosti i medicinu u Münchenu, ali se ubrzo posvetio kazalištu. Nakon dolaska nacista na vlast 1933., odlazi u Dansku. Kada se činilo da će 1939. početi rat, Brecht se preselio u Stockholm, gdje je ostao godinu dana. Kada je Hitler 1940. napao Dansku i Norvešku, Brecht je pobjegao u Finsku, gdje je do 1941. čekao izlaznu vizu za SAD. U emigraciji djeluje protiv nacizma i militarizma i to kao dramaturg, pisac i izdavač. 1948. godine vraća se u istočni Berlin i osniva "Berlinski Ansambl". Protestirajući protiv nepravednosti suvremene civilizacije, Brecht je počeo s totalnom, anarhističkom pobunom, da bi kasnije prihvatio marksistički nazor na svijet, kojim je snažno obojena njegova cjelokupna društvena satira.
Za Brechta kazalište je mjesto političkog prosvjetljenja i agitacije: On radi na razvoju novih oblika kazališta koje gledatelje treba potaknuti na razmišljanje i djelovanje. Takav teatar jest epski teatar, a V-efekt (Verfremdungseffekt) njegovo je osnovno sredstvo i tehnika. V-efekt znači razbijanje prepreka između publike i glumaca, kao i ideje da prvi moraju biti pasivni, a drugi aktivni. Poznate se stvari pri tome predstavljaju u novom svjetlu te tako upućuju na kontradiktornu stvarnost, dok se radnja putem komentara i songova prekida, što kod gledatelja uništava svaku iluziju.
Brechtova nemilosrdna i gorka poruga prema modernom društvu znala je ići do totalne redukcije čovjekove stvarnosti na četiri osnovne funkcije: jesti, bludničiti, mlatiti i pijančevati. Po smionosti svojega izraza, snazi eksperimenata i strastvenosti angažmana, Bertolt Brecht najistaknutiji je njemački dramatičar 20. stoljeća.

[Nukac]

Na današnji je dan 1847. godine rođen Thomas Alva Edison (11.02.1847. - 18.10.1931.), američki izumitelj i tehničar. Kao samouk u mladosti je počeo stvarati i objavljivati tehničke izume.
U mjestu Menlo Park, nedaleko od New Yorka, osnovao je glasoviti laboratorij u kojem je radio do smrti, a u njemu je 1884. godine radio i Nikola Tesla na usavršavanju dinamo-stroja. Između Edisona i Tesle je uvijek postojalo neslaganje, pa čak i netrpeljivost, ali je njihovo međusobno nadmetanje i različiti pristup inovacijama dovelo do brojnih otkrića, posebno na području električne energije.
Najpoznatiji Edisonovi izumi su mikrofon s ugljenim zrncima, megafon, fonograf, stroj za pisanje, telegrafski aparat koji otipkava tiskana slova, kvadrupleks aparat, jednostavna konstrukcija kinematografa na osnovi stroboskopskog efekta. Važan izum je žarulja s niti od ugljena, koja je služila za rasvjetu nekoliko desetljeća, prije izuma žarulje s metalnom niti. Edison je četvrti najplodniji izumitelj svih vremena sa 1093 prijavljena patenta.
Istovremeno, Edison je bio iznimno slobodnouma osoba na koju je snažno utjecalo djelo Thomasa Painea "Doba razuma". Edison je zastupao Paineov "znanstveni deizam" riječima: "Priroda je ono što poznajemo. Ne poznajemo religijske bogove. Priroda nije dobra, milostiva niti puna ljubavi. Ukoliko me stvorio bog, zamišljeni bog koji ima tri karakteristike o kojima sam govorio: samilost, dobrota, ljubav - takav je bog stvorio i ribu koju lovim i jedem. Gdje su njegova samilost, dobrota i ljubav za tu ribu? Ne; stvorila nas je priroda - priroda je stvorila sve, a ne religijski bogovi."