Mislim da jednostavno nisam sposobna davati 100% od sebe.
Ili je ovo što dajem ustvari 100%, nemam pojma.
Dajete li sto posto od sebe?
- baja
- Posts: 4084
- Joined: 19 Sep 2011, 11:09
neex_anais » wrote:Dajete li sto posto u sve što radite?
ništa mi nije važnije od djeteta, a ni njoj ne dam 100%
iscijeđena sam beskorisna i sebi, i drugima
- Libertango
- Posts: 11
- Joined: 14 Nov 2011, 15:43
ex_anais » wrote:I kako se sad dati bar 20 posto u faks... odjebati posao?
Nemoj. To isto sam napravila i ja. Iz istih razloga.
Ja imam plaću 3300 a ona 8000
Od dana otkaza do danas sam dala ispita, slovima i brojkama hm nula (0), zirou, niš, niente, nil, nix, ne znam vjerovatno ima još riječi za potpuni neuspjeh, doduše za mene i moj faks bi trebalo izmisliti skroz novu riječ...
S druge strane, imam kolegicu koja je napravila isto to, radila, otišla kad više nije mogla podnosti mobbing i sad je pred diplomom, ali to je bilo od jutra do sutra učenje u nacionalnoj-i stvarno joj svaka čast. SVAKA ČAST.
Znači može se i tako a može se i nakon posla ali biti rastrgan na sto strana-neće ići.
Druga kolegica koja radi u administraciji i isto studira ta je pak nakon 6 mjeseci u knjižnici u koju je išla nakon posla popucala na živce kad je pala taj ispit, ono to je bio bijes, strašno nešto, vozila sam se s njom u autu nakon što je pala, nije mi bilo svejedno, rekoh: "Samo ti mene pusti tu na semaforu dok sam živa i skuliraj se na poslu i pazi kak voziš do posla."
Na kraju je ipak dala taj ispit ali nije islo glatko-ipak moraš odraditi svoj dio na poslu, ima i dečka s kojim živi i onda još i ispiti, čuj nešto mora patiti, rijetki su ti koji si sve poslože kako treba i da sve stignu.
A opet, bilo bi šteta da to pustiš, ako imaš par ispita do diplome-a znaš kako je, ako ništa drugo trebat će ti papir kad buš htjela napredovati.
Samo si posloži prioritete i onda će biti puno lakše.
Još da i ja poslušam svoje proročanske riječi i super.
It takes 2 2 tango...
- blue
- Asgard
- Posts: 3913
- Joined: 20 Sep 2011, 10:42
Mislim da te ovo nikad, nikad ne bi trebalo kočiti, ako si dobra u nečemu, pokaži se, zauzmi se za sebe i možda ćeš imati sreću da te netko primjeti, ako stojiš u kutu neće te vidjet. Ljudi su zavidni, ali to nije tvoj problem Naravno, ne zagovaram gaženje preko leševa da bi postigla nešto.ex_anais » wrote: Skužila sam da nemam balans. Da u nekim stvarima dajem maksimum, a u nekima minimum. Što nije nužno dobro, štoviše, može biti jako loše. Npr. uneseš se u neki prijateljski ili ljubavni odnos i na kraju izađeš iz istog kao olupina, iscrpljen i osiromašen. Ili, uneseš se u posao 100% iako svi drugi daju mnogo manje i onda ili i sam počneš zabušavati ili imaš nekakav feeling nepravde.
Ponekad me i strah stršati. Dati sebe 100 posto. Jest da će neki to prepoznati, doduše rijetki, ali prije zbog takvih stvari dobijem po nosu. Netko ispadne zavidan pa onda narušim i prijateljski i poslovni odnos.
Mislim da sa 100% davanja čovjek izgori, u kojem god području davao i da takvo nešto može biti samo faza, i privatno i na poslu.
-
- Posts: 21733
- Joined: 18 Sep 2011, 18:25
E, jebiga. Ispada da kako god okrenem, rezultat je 0 s ispitima. Ne znam zašto sam tako užasno nemotivirana.Libertango » wrote:
Nemoj. To isto sam napravila i ja. Iz istih razloga.
Ja imam plaću 3300 a ona 8000 :ma ma: :ma ma: :ma ma:
Od dana otkaza do danas sam dala ispita, slovima i brojkama hm nula (0), zirou, niš, niente, nil, nix, ne znam vjerovatno ima još riječi za potpuni neuspjeh, doduše za mene i moj faks bi trebalo izmisliti skroz novu riječ...
Za to baš treba jaka volja.S druge strane, imam kolegicu koja je napravila isto to, radila, otišla kad više nije mogla podnosti mobbing i sad je pred diplomom, ali to je bilo od jutra do sutra učenje u nacionalnoj-i stvarno joj svaka čast. SVAKA ČAST.
Ja sam mislila da će me rastrganost odlijepiti od ne rađenja ničega. Ako već ne učim, bar ću raditi.Znači može se i tako a može se i nakon posla ali biti rastrgan na sto strana-neće ići.
Tu se mogu poistovjetiti.Druga kolegica koja radi u administraciji i isto studira ta je pak nakon 6 mjeseci u knjižnici u koju je išla nakon posla popucala na živce kad je pala taj ispit, ono to je bio bijes, strašno nešto, vozila sam se s njom u autu nakon što je pala, nije mi bilo svejedno, rekoh: "Samo ti mene pusti tu na semaforu dok sam živa i skuliraj se na poslu i pazi kak voziš do posla."
Trebat će mi, da. I više ne smijem zajebati. Ali toliko sam puta već sebe iznevjerila, u početku sam samo brojala koliko sam puta starce iznevjerila, a onda sam odustala i sad brojim koliko sam puta sebe razočarala. Nema smisla više ni brojati.A opet, bilo bi šteta da to pustiš, ako imaš par ispita do diplome-a znaš kako je, ako ništa drugo trebat će ti papir kad buš htjela napredovati.
A nije ovo ni posao, ja radim posao, ali napola volontiram. To me najviše i ždere. Što radim koliko i oni koji za to dobivaju plaću.
Prioritet bi mi trebao biti faks. Zašto onda radim sve naokolo nije mi jasno.Samo si posloži prioritete i onda će biti puno lakše.
Razmišljala sam da odjebem sve i zatvorim se u kuću i učim, ali morala bih iskopčati net. Ali to baš nije zdravo. Ne net nego odjebati sve.
E, znam, lako je druge savjetovati.Još da i ja poslušam svoje proročanske riječi i super.
- Libertango
- Posts: 11
- Joined: 14 Nov 2011, 15:43
ex_anais » wrote:[quote="[url=https://trkeljanje.com/viewtopic.php?p=51956#p51956]
E, jebiga. Ispada da kako god okrenem, rezultat je 0 s ispitima. Ne znam zašto sam tako užasno nemotivirana.
Pa gle, ne znam kaj točno studiraš, nije valjda pravo ako je javi se na pm pa ćemo skupa plakat i kukat
Realno, spominješ 20%, ne znam koliko bi 100% značilo (za tebe)-10 sati učenja, 8 sati
Ako gledaš tako, onda za dvadeset posto zbilja ne moraš odustajat od posla (to bi bilo bedasto, ali vjerovatno to nisi ni mislila ozbiljno-to da bi pustila posao), digni se pola sata ranije i legni 45 minuta kasnije-to ti je već 20% a ni tvoj društveni ni tvoj profesionalni život ne treba patiti. I to ti je početak.
Što se mene pak tiče, ja sam isto već dosta vremena u nekom čudnom životnom razdoblju, ne samo faksualno, općenito neka letargija i pad energije, već mi i na zdravlje utječe, ali realno nije to pitanje fucksa već i nekih drugih stvari u pozadini svega. Dakle pitanje svih pitanje, koliko to ustvari želiš, da li si dovoljno zainteresirana za tu struku i za literaturu i radi čega želiš taj papir, koliki su faktor očekivanja roditelja, a koliko se tu radi o tebi i tvojim željama. Iskreno
Ovo što ti veliš: Ne da mi se sad upisivati nešto drugo... zašto bi morala upisivati nešto drugo, dočekat penziju ko SSS i umrijet ko SSS nije neki veliki krimen, realno.
Ako imaš neku zanimaciju koju voliš i možeš od nje živjeti. Ili ako imaš neku zanimaciju kojom se baviš iz gušta a radiš posao koji ti samo donosi prihode koji su ti dovoljni za život.
A u svakom slučaju net i tv bi trebalo otkačit na neko vrijeme, ako si u situaciji kad ne znaš što bi sama sa sobom i u kojoj si nezadovoljna i u kojoj si osvjestila svoje nezadovoljstvo, malo otić na friški zrak, protegnuti noge, sama sa svojim mislima, i nekaj bu se iskristaliziralo.
On topic, ne dajem 100%, ko što veli Buzz Luhrman: The race is long....
It takes 2 2 tango...
- Herp
- Nikki Gauda
- Posts: 2239
- Joined: 18 Sep 2011, 22:42
Dugo sam razmišljala o ovoj temi, napisala odgovor pa ga obrisala, analizirala do u beskonačnost.
Na kraju, jedino pametno što mogu prosrati tute je da 100% dajem samo na poslu.
Tu nema kompromisa, nema zajebancije, nema "lako ćemo".
Sve ostalo ima, da se tako izrazim, boljih i lošijih dana.
Na kraju, jedino pametno što mogu prosrati tute je da 100% dajem samo na poslu.
Tu nema kompromisa, nema zajebancije, nema "lako ćemo".
Sve ostalo ima, da se tako izrazim, boljih i lošijih dana.
It's always darkest just before the dawn so stay awake with me, let's prove them wrong
-
- Posts: 21733
- Joined: 18 Sep 2011, 18:25
Nije pravo. Ali mi je apsolutno nezanimljivo. Samo, prošlo je previše godina, previše je uloženo i ne mogu odustati. Ili ne želim iz nekih fiksacijskih razloga, ne znam.Libertango » wrote: Pa gle, ne znam kaj točno studiraš, nije valjda pravo ako je javi se na pm pa ćemo skupa plakat i kukat
.Ako gledaš tako, onda za dvadeset posto zbilja ne moraš odustajat od posla (to bi bilo bedasto, ali vjerovatno to nisi ni mislila ozbiljno-to da bi pustila posao), digni se pola sata ranije i legni 45 minuta kasnije-to ti je već 20% a ni tvoj društveni ni tvoj profesionalni život ne treba patiti. I to ti je početak
To bi bilo ok. Da nemam još nekih faktora o kojima ne pišem. Ali pokušat ću.
Kužim skroz. Nisam ni ja bajno, status quo sucks.Što se mene pak tiče, ja sam isto već dosta vremena u nekom čudnom životnom razdoblju, ne samo faksualno, općenito neka letargija i pad energije, već mi i na zdravlje utječe, ali realno nije to pitanje fucksa već i nekih drugih stvari u pozadini svega. Dakle pitanje svih pitanje, koliko to ustvari želiš, da li si dovoljno zainteresirana za tu struku i za literaturu i radi čega želiš taj papir, koliki su faktor očekivanja roditelja, a koliko se tu radi o tebi i tvojim željama. Iskreno
Želim papir. Iz raznih razloga i jer poznajem sebe. Ima tu i očekivanja roditelja, mada su i oni davno već digli ruke na neki način, ali ima i mojih očekivanja. To što sam se zajebala i upisala nešto što ne volim ne znači da želim ostati s gimnazijom. Zapravo, radim filozofiju oko jednostavne stvari. Možda čak djeluje kao prenemaganje. Ali nije.
Istina. Samo ne znam, bojim se scenarija lupanja glavom o zid zašto nisam dala to sranje od ispita. Mada, nisam ni sad daleko od lupanja glavom o zid.Ovo što ti veliš: Ne da mi se sad upisivati nešto drugo... zašto bi morala upisivati nešto drugo, dočekat penziju ko SSS i umrijet ko SSS nije neki veliki krimen, realno.
Ako imaš neku zanimaciju koju voliš i možeš od nje živjeti. Ili ako imaš neku zanimaciju kojom se baviš iz gušta a radiš posao koji ti samo donosi prihode koji su ti dovoljni za život.
To je vjerojatno jedino pametno što mogu napraviti. Odjebati net skroz. Ne vidim drugog načina.A u svakom slučaju net i tv bi trebalo otkačit na neko vrijeme, ako si u situaciji kad ne znaš što bi sama sa sobom i u kojoj si nezadovoljna i u kojoj si osvjestila svoje nezadovoljstvo, malo otić na friški zrak, protegnuti noge, sama sa svojim mislima, i nekaj bu se iskristaliziralo.
- sabaa
- Posts: 563
- Joined: 09 Nov 2011, 21:01
Dajem 100% od sebe, i uprivatnim osnosima, a na poslu pogotovo.
Na poslu sebi ne dopuštam i ne opraštam greške i propuste koje ne zamjeram drugima, pa nekad izgorim kad se posao ne može obaviti onoliko dobro kako bi ja to htjela.
U privatnim odnosima se isto tako dajem 100%, i ne očekujem da mi se vrati svih 100%, ali ako osjetim da druga strana ulaže sebe puno, puno manje desi se da izgubim volju i ližem rane u kutu.
Na poslu sebi ne dopuštam i ne opraštam greške i propuste koje ne zamjeram drugima, pa nekad izgorim kad se posao ne može obaviti onoliko dobro kako bi ja to htjela.
U privatnim odnosima se isto tako dajem 100%, i ne očekujem da mi se vrati svih 100%, ali ako osjetim da druga strana ulaže sebe puno, puno manje desi se da izgubim volju i ližem rane u kutu.
The planet is fine. The people are fucked.
- emanca
- Posts: 33
- Joined: 13 Nov 2011, 10:32
na poslu, kao i ranije na faksu sam kampanjac
ili potpuna letargija i nezainteresiranost ili (kao sportaši) 120%
najgore je što sve ovisi i tome koliko mi je stalo i teško se mogu prisiliti da dajem optimum
ne znam točno šta bi značilo u privatnim odnosima davati 100% - to mi malo vuče na stalking pa ću taj dio izostaviti
vezano uz posao i rad, ja sam na trećoj godini odlučila više ne raditi niti honorarne niti bilo kakve poslove, jer su novci koje sam dobivala samo omogućavali više izlazaka, više cuganja, više interesa koji nisu završavanje faksa
pa je odluka pala da ću sjesti i učiti dok ne završim, pa koliko trajalo da trajalo.
i ja sam, kao što je netko ranije napisao, ispite davala po nekoliko u cugu, pa onda doslovno po skoro godinu dana ništa
inače, poznajem dosta ljudi baš konkretno s novinarstva koji su počeli raditi na 2-3 godini faksa i eno ih i danas, s 30 i kusur godina bez diplome. neki imaju lijepe poslove i plaće, a nekima je bome nedostatak papira frustracija jer bez papira ne mogu stepenicu više
ili potpuna letargija i nezainteresiranost ili (kao sportaši) 120%
najgore je što sve ovisi i tome koliko mi je stalo i teško se mogu prisiliti da dajem optimum
ne znam točno šta bi značilo u privatnim odnosima davati 100% - to mi malo vuče na stalking pa ću taj dio izostaviti
vezano uz posao i rad, ja sam na trećoj godini odlučila više ne raditi niti honorarne niti bilo kakve poslove, jer su novci koje sam dobivala samo omogućavali više izlazaka, više cuganja, više interesa koji nisu završavanje faksa
pa je odluka pala da ću sjesti i učiti dok ne završim, pa koliko trajalo da trajalo.
i ja sam, kao što je netko ranije napisao, ispite davala po nekoliko u cugu, pa onda doslovno po skoro godinu dana ništa
inače, poznajem dosta ljudi baš konkretno s novinarstva koji su počeli raditi na 2-3 godini faksa i eno ih i danas, s 30 i kusur godina bez diplome. neki imaju lijepe poslove i plaće, a nekima je bome nedostatak papira frustracija jer bez papira ne mogu stepenicu više
vremena su teška, ali moderna
- Jessica_R.
- Posts: 33
- Joined: 17 Dec 2011, 16:42
Dajem 100% za ono do cega mi je 100% stalo. To svakako nije karijera i posao, jer se sistem potrudi sam od sebe da uzme koliko god moze od mene kao individue. U karijeri sam mogla postici vise i to bez pretjeranog truda, ali kad vidim one koji su tu tacku postigli - ne zavidim im. Trudim se prisjetiti se onoga i onih koji su mi zaista vazni, ono po mogucnosti svakodnevno.
Pokusavam se ne porediti sa drugima. Imam svoj zivot i svoj put, i svidja mi se tako.
Pokusavam se ne porediti sa drugima. Imam svoj zivot i svoj put, i svidja mi se tako.
- Borna Paro
- Posts: 189
- Joined: 26 Sep 2011, 17:23
- Location: Iž
Riječi su jasne poput bistre vode na planinskom jezeru.ex anais » wrote:Dajete li sto posto u sve što radite?
Nemam pojma što sam točno htjela pitati. Ali nekakav ringišpil mi je u glavi. I na momente je super. Na momente je kaos.
Svakako je bolje od letargije koja me hvatala posljednjih godinu dana. Ali, imam tisuće upitnika. Imam osjećaj da puno bolje prolazi davanje prosjeka od sebe nego istinski trud. Vjerojatno ovisi gdje.
Nisi ništa pogrešno rekla.Osječaj nestalnosti u poslu koji radim je kroničan.Posao me uopće ne zanima,svakodnevica ovdje me potiskuje u mjeri da teško izbjegavam zbilju koja se uvijek vrti u nedostatku novca.
San mi je Afrika.Tamo da putujem,tamo da snivam.Zar je to toliko zahtjevno?Nije
Dat ću 100%ako prepoznam da netko preoznaje u meni potencijal koji obećava i na kojeg se možeš osloniti.Drugačije ne.Truditi se bez priznanja,konkretne nagrade,informacije u budćnosti,to je potrošnja energije uložena u vjetar.