Sekularni kalendar

[MmeTipfeler]

Na Fejsu smo. Šerajte post.

[Nukac]

Na današnji je dan 1927. godine rođena Lea Deutsch, poznata i kao Dragica Dajč (Zagreb, 18.01.1927. – Auschwitz, 1943.), zagrebačka dječja glumica koja je ubijena za vrijeme Holokausta, najmlađa glumica koja je stala na daske Hrvatskog narodnog kazališta.
Lea je rođena 18. 1. 1927 u zagrebačkoj židovskoj obitelji Stjepana i Ivke Deutsch rođene Singer. Otac Stjepan bio je odvjetnik, a majka Ivka obrazovana domaćica koja se aktivno bavila šahom. Obitelj Deutsch živjela je u zagrebačkoj Gundulićevoj ulici na broju 39 u dvokatnoj kući. Prezime su im ponekad pisali Dajč. Ivka Deutsch je bila pasionirana ljubiteljica kazališta, te su zbog toga njihov dom redovno su posjećivali najpoznatiji kazališni umjetnici tog vremena, od Nine Vavre i Vike Podgorske do Božene Kraljeve, Marije Ružičke-Strozzi, Josipa Bacha i Tita Strozzija. Lea je imala mlađeg brata Sašu. Leinu nadarenost je prva primijetila njena teta Vera Singer, nastavnica klavira, koja je savjetovala svojoj sestriIvki da kćeri pruži odgoj koji će omogućiti razvoj njenog talenta. S četiri i pol godine naučila je čitati, a s pet i pisati, a okolinu je fasciniralo što je, iako malo dijete, imala oštro zapažanje, te je kritički popratila sve što je pročitala. Lea je od malih nogu pohađala satove glume, plesa i klavira.
Tito Strozzi je predložio Leinim roditeljima da ju upišu u tada vrlo popularnu dječju kazališnu skupinu "Dječje carstvo" u Hrvatskome narodnom kazalištu. Lea je počela glumiti u HNK-u s pet godina, te je ubrzo postala popularna dječja glumica. Profesionalnu karijeru započela je kao "čudo od djeteta" igrajući male uloge u profesionalnim predstavama Narodnog kazališta, od Molièra do Shakespearea. Prvu ulogu odigrala je s pet godina u HNK glumeći Prisku u Freudenreichovim "Graničarima", a publiku je osvojila ulogom Marijete u komediji Giacanta Galline u komediji "Tako jena tom svijetu, dijete moje". Lein mentor je bio Rod Riffler, suvremeni učitelj plesa i koreograf iz Zagreba. Zagrepčani su bili oduševljeni Leom, zbog njezinog iznimnog talenta prozvali su je "hrvatskom Shirley Temple". Svi su bili opčinjeni njome, tako je čak glasovita pariška firma "Pate" došla u Zagreb i snimila o njoj kratki dokumentarac s idejom da ju pokušaju plasirati na europsko tržište (početkom studenog 1935.). Ubrzo je iz Pariza stiglo pismo u kojem su Lei ponudili godinu dana boravka u Parizu, dok ne nauči francuski jezik. No Lea je to odbila jer nije željela napustiti Zagreb i prijatelje. Kritičari su pisali hvalospjeve o Lei. Nazivali su je "čudom", "velikom umjetnicom", "malom Ljerkom Šram", "najnovijom atrakcijom Zagreba", tražili od nje intervjue, fotografirali je i uzdizali u zvijezde. Kako je u međuvremenu umro Josip Bach, ravnatelj Drame i kućni prijatelj obitelji Deutsch, a Lea postala iznimno slavna, njen otac je s novom upravom kazališta, Brankom Gavellom kao ravnateljem Drame i Brankom Šenoom kao intendantom kazališta, uredio drukčije honorare. Tako je Lea od tada dobivala za male uloge 100 dinara, a za glavne koje donose veliki prihod čak 1000 dinara.
Potom su uslijedile brojne uloge u dječjim predstavama kazališne skupine Dječje carstvo, zatim u predstavama G. Hauptmanna "Pred zalaz sunca" te u Maeterlinckovoj "Sestri Beatrice“. Tito Strozzi za nju piše, a Josip Deči uglazbljuje operetu "Čudo od djeteta". Igrala je s najvećim glumcima tog vremena, od Božene Kraljeve i Strahinje Petrovića do Hinka Nučića i Augusta Clića, anajzapaženije uloge ostvarila je u predstavama "Čudnovate zgode šegrta Hlapića", "Tonček i Točkica" i "Umišljeni bolesnik". Nije voljela naučene uloge od riječi do riječi: svaka njezina predstava bila je nova i svježa. Odbijala je uloge u koje se nije mogla uživjeti, a najviše je voljela ulogu Lujze iz "Umišljenog bolesnika" jer je to bila osjećajna uloga u kojoj se mogla slobodno kretati. Pred početak Drugog svjetskog rata, kao gimnazijalka Treće ženske realne gimnazije u Klaićevoj ulici, glumila je u Shakespearovoj "Zimskoj priči", koju je režirao Gavella, dokazujući da izrasta u ozbiljnu glumicu. Zatim je 1940. igrala u drami "Spis 516", svojoj zadnjoj pravoj predstavi, a posljednji put je nastupala u HNK-u u scenskoj igri "Živa šahovska igra" 15. 3. 1941 godine gdje je ona kao Igra, odjevena poput paža, vodila i publici objašnjavala poteze, a njene prijateljice iz razreda glumile uloge šahovskih figura. Na kraju je izgovorila 250 stihova, završivši igru riječima, koje su se kasnije smatrale zlogukim, oproštajnim rječima Lee Deutsch: "Evo vam vaših lovor vijenaca, i s time je naša igra svršena!"
Godine 1941 osnutkom Nezavisne Države Hrvatske (NDH) doneseni su rasni zakoni. U nadi da će izbjeći progon obitelj Deutsch je prešla na katoličanstvo. Lea je u jesen 1941 bila izbačena iz HNK, kao i ostali Židovi, a ubrzo i iz gimnazije. U to vrijeme njezin kolega Relja Bašić ju je nekoliko puta vidio kako nepomično sjedi na klupi preko puta kazališta u malenom kaputiću, uzorak riblja kost, sa žutom Davidovom zvijezdom na rukavu i satima bulji u zgradu u kojoj je nekada bila zvijezda, a sada nije mogla ni ući u zgradu. Misleći da se Lei i njenom mlađem bratu Saši neće ništa dogoditi, u to vrijeme se još naivno vjerovalo da ustaše neće dirati žene i djecu, Lea i Saša su s majkom ostali u stanu, dokle je Leina oca Stjepana sakrio ugledni liječnik Vilko Panac u Bolnici Sestara Milosrdnica sa lažnom dijagnozom trahoma. Kad bi ustaška policija došla u bolnicu na odjel zaraženih od trahoma, dr. Panac bi im rekao da mogu ući, ali na svoju odgovornost. Ustaše zbog tog upozorenja i bojazni zaraze nikad nisu ulazili. Za obitelj Deutsch angažirali su se mnogi poznati i nepoznati Zagrepčani, glumci Tito Strozzi, te par Vika Podgorska i Hinko Nučić, ali nisu je uspjeli spasiti. Leu je fiktivnim brakom pokušao spasiti i mladi ustaša, koji se uselio u dio njihova stana, ali njena majka nije na to htjela pristati, jer je Lea još bila maloljetna. Obitelj Deutsch pokušali su spasiti i "obični" ljudi organiziravši put do Karlovca gdje su se trebali spojiti s partizanima, ali na žalost morali su se vratiti u Zagreb jer se nisu uspjeli spojiti s "vezom". Gestapo i ustaše su u noći s 2. na 3. 5. 1943 godine uhapsili sve preostale Židove u Zagrebu, njih 1.700, a među njima nadrabina Miroslava Šaloma Freibergera, i Leu zajedno s majkom i bratom. Deportirali su ih u Auschwitz u stočnom vagonu. Lea je umrla (imala je slabo srce uslijed preboljenedifterije u djetinjstvu) u vagonu, iz kojeg je od 75 ljudi njih 25 umrlo,prije nego što je stigla u logor. Imala je 16 godina. Svjedoci kažu da je Leino srce prepuklo od tuge, jer nije mogla izdržati bol i gorčinu, koja ju je zadesila. Leina majka i brat ubijeni su u plinskoj komori odmah po dolasku, dok je otac kraj rata dočekao u bolnici u kojoj se skrivao. Stjepan Deutsch umro je 1959. u Zagrebu, pokopan je na židovskom dijelu groblja na Mirogoju, a na nadgrobnoj ploči je i Leina slika.
Slijedeći put dok šećete Gundulićevom zastanite pred brojem 39 i sjetite se Lee.

[Nukac]

Na današnji je dan 1809. godine rođen Edgar Allan Poe (Boston, Massachusetts, SAD, 19. siječnja 1809. - Baltimore, Maryland, SAD, 7. listopada 1849.), rođen kao Edgar Poe, američki pisac, pjesnik, urednik i književni kritičar iz doba američkog romantizma.
Njegov otac i majka, David Poe ml. i Elizabeth Hopkins Poe (oboje zanimanjem glumci) preminuli su u roku od dvije godine nakon njegova rođenja (otac 1810., majka 1811.). Poea je posvojio trgovac duhanom John Allan iz Richmonda, koji ga je nakon nekoliko godina poslao u Englesku gdje je Poe od 1815. do 1820. pohađao Manor School u Swindon Newingtonu. Nikad legalno posvojen, prezime Allan uzeo je kao srednje ime.
Godine 1826., Poe odlazi na studij na Virginijsko sveučilište, no izbačen je zbog kockarskih dugova, što ga dovodi u svađu s Johnom Allanom koji ga se tada odrekao kao sina. Godine 1827. pridružio se vojsci, lagavši o svom imenu i dobi; 1830. stiže do West Pointa, ali je izbačen godinu kasnije zbog neizvršavanja dužnosti.
O slijedećem periodu Poeova života malo se zna, osim da je 1833. živio s očevom sestrom u Baltimoreu. Nakon što je s kratkom pričom Poruka u boci osvojio 50 dolara, započinje karijeru spisatelja: u časopisima Southern Literary Messenger (u Richmondu, gdje je stvarao od 1835. do 1837.), te philadephijskim Burton's Gentleman's Magazine i Graham's Magazine (1839.-1843.), izlaze neka od njegovih najpoznatijih djela.
Godine 1836., Poe ženi trinaestogodišnju rođakinju Virginiju Clemm, koja će kasnije od posljedica tuberkuloze postati invalidom, te naposlijetku i preminuti, što se smatra uzrokom Poeovog neobuzdanog alkoholizma i uzimanja opijuma. Slavna pjesma Annabel Lee (1849.) posvećena je Virginiji.
Njegova prva zbirka, Priče iz Groteske i Arabeske, pojavila se 1840. godine, a sadrži jedno od njegovih najpoznatijih djela, Pad kuće Usherovih. U ranim 1840-ima, izlazi i Školjkareva prva knjiga, njegovo najprodavanije djelo.
Mračna poema o izgubljenoj ljubavi, Gavran donijela je Poeu svjetsku slavu kad je izdana 1845., a Umorstva u Rue Morgue te Ukradeno pismo, također iz tog perioda, smatraju se Poeovim najpoznatijim kriminalističkim romanima. Također, bio je aktivan književni novinar.
Godine 1848., depresivan i u očaju, Poe pokušava samoubojstvo. Nakon toga je poslije zabave na putu novoj zaručnici nestao na tri dana. Početkom listopada 1849. godine pronađen je u očajnom stanju na ulici u Baltimoreu, te je odveden u bolnicu, gdje je i na koncu preminuo 7. listopada 1849. godine.

[Nukac]

Na današnji je dan 1736.g. rođen James Watt (19.1.1736.-25.8.1819.), škotski izumitelj i inžinjer. On je 1765. izumio parni stroj novog tipa (imao je kondenzator i uređaj za isisavanje zraka i kondenziranje pare), a 1769. poboljšao je Newcomenov stroj patentiravši parni stroj koji je za osiguranje broja okretaja imao centrifugalni regulator. U proizvodnju parnih strojeva krenuo je 1774. sa partnerom Matthewom Boultonom. Njemu je u čast zbog iznimnog doprinosa razvoju, jedinica snage u međunarodnom sustavu mjernih jedinica dobila oznaku watt. Osim parnog stroja, poznat je i po mnogim drugim inovacijama kao npr. stroju za kopiranje nacrta i parnoj lokomotivi, a manje je poznata činjenica daje bio i vrstan kemičar - 1786. g. prisustvovao je pokusima dobivanja klora iz klorovodične kiseline i manganovog dioksida, te je otkrio da se vodena otopina klora može koristiti za bijeljenje odjeće u tekstilnoj industriji. U mirovinu je otišao 1800.g. ali je i dalje radio na inovacijama te je otkrio metodu mjerenja udaljenosti teleskopom, usavršio je uljne svjetiljke, parni stroj za peglanje te stroj za kopiranje kipova. Preminuo je 25.8.1819. u Heathfieldu kraj Birminghama. Od 2009.g. Engleska banka je objavila da će se Wattov i Boultonov lik biti na novčanici od 50£; a 2011.g. je inauguriran u Scottish Engineering Hall of Fame.

[MmeTipfeler]

Moram dodati da je na današnji dan rođena i moja prijateljica čiji rođendan uvijek pobrkam. Tako sam joj i ove godine čestitku poslala jučer. Zapravo, prekjučer, ali s time da joj je isporuče jučer. Na kraju smo se dogovorile da će tu čestitku sačuvati za današnji dan.

[Riona]

A moj je biJo jucer. A vi nista! Sekularni kalendar ne biljezi


Sent using T

[Nukac]

Pa sretan rodjendan.

[Riona]

pa, hvala

[MmeTipfeler]

Pa i od mene.

[Riona]

Pa i od mene.

Pa i tebi hvala.

kako sam iskamcila cestitke!:E


Sent using T

[Nukac]

Danas se prisjećamo Georgea Jacoba Holyoakea (13.4.1817. – 22.1.1906.), sekularista i humanista koji je bio predvodnik britanskog sekularnog pokreta i pokreta slobodoumlja. Široj je javnosti postao poznat 1842.g. kada je nakon održanog javnog govora na Cheltenhamskom tehničkom institutu postao zadnja osoba osuđena za blasfemiju u Velikoj Britaniji. Nakon izdržanja šestomjesečne zatvorske kazne postao je simbol otpora te je osnovao i uređivao uspješan tjednik "The Reasoner" u kojem je kritizirao kršćanstvo i predlagao da se ono zamijeni sa sustavom uvjerenja baziranom na razumu i logici - za kojeg je 1851.g. skovao termin "sekularizam". Sam je pojam bazirao na individualnoj slobodi mišljenja i izražavanja bez uplitanja države, Crkve ili društva; istodobno smatrajući da termin "ateizam" ima negativne konotacije, te je kasnije prihvatio agnosticizam. Osim značajnog doprinosa sekularnom pokretu, bio je i pod utjecajem socijalističkih ideja Roberta Owena te je bio aktivan član nenasilnih Moral čartista i oštri zagovornik društvene reforme radi poboljšanja prava radnika. Svoje viđenje društvenih problema isticao je u The Reasoneru, koji je 1853.g. prodavao 5000primjeraka tjedno te je tako postao jedan od najvažnijih radničkihtjednika 19. stoljeća. Holyoake je ostao vođa sekularnog pokreta do 1858.g. kada ga je zamijenio militantniji Charles Bradlaugh. Preminuo je 22. siječnja 1906.g. u Brightonu, a u spomen njegovom doprinosu pokretu kooperacije 1911.g. otvorena je Holyoake kuća koja služi kao arhiv pokreta.

[Nukac]

Na današnji je dan 1713. godine preminuo Pavao Ritter Vitezović (Senj, 7. siječnja 1652. – Beč, 20. siječnja 1713.), hrvatski književnik, povjesničar, jezikoslovac i nakladnik. Bio je nositelj plemićkog naslova baruna. Zalagao se da osnova hrvatskog pravopisa bude fonetska tj. da svaki glas ima svoje, uvijek jednako, slovo. Predlagao je i uporabu dijakritičkih znakova u hrvatskom pravopisu i tako bio ispred svog vremena. Pokazalo se da je svojim radom bio preteča Ilirskog preporoda.
Prvi hrvatski profesionalni pisac, rodio se u Senju kao sin graničarskoga časnika, potomka njemačkih doseljenika iz Elzasa, i majke Hrvatice. Osnovnu školu završio je, pretpostavlja se, u rodnome gradu, u kojemu je još vladala glagoljaška tradicija i ugođaj, jer je još god. 1248. senjski biskup dobio od pape povlasticu, da se u njegovoj biskupiji smije služba božja obavljati narodnim jezikom. Kod jezuita u Zagrebu pohađa gimnaziju; završivši šesti razred (retoriku) prekinuo je školovanje i otišao u Rim. Neki drže, da se zbog simpatija spram pobunjenika Zrinskog i Frankapana morao skloniti iz domovine. U hrvatskome (ilirskom) zavodu upoznaje znamenitoga povjesničara Ivana Lučića, a potom ga susrećemo u Kranjskoj u mjestu Bogenšperk kraj Litije, gradu baruna i glasovitog polihistora Ivana Vajkarda Valvasora, pod utjecajem kojega počinje proučavati domovinsku povijest i zemljopis. Kod Valvasora izučava, pored ostalog, tiskarsko umijeće, svladava izradbu bakroreza i njemački jezik. Još za života je stekao glas najučenijega čovjeka u Hrvatskoj, ime kojega je daleko prešlo granice domovine.
Ako za Vitezovićev politički program možemo, uvjetno, reći da je bio ponešto i maglovit, treba naglasiti da su mu kulturne vizije neobično temeljite. Od najveće je važnosti njegov rad na pravopisu i jeziku. Pitanja kako se "s maloćom dijačkih aliti latinskih slov obilje hrvatskoga našega jezika dobro ali pravo" može pisati proganjalo je Vitezovića cijeli život. "Kao i Budiniću, Kašiću i drugim piscima - ističe Kombol - nametala se i Vitezoviću potreba, da se jednom sredi latinički pravopis kod Hrvata, gdje 'vsaki po svojoj volji i prez reda piše', i on o toj reformi govori u nekolikim predgovorima svojih djela, u Kronici, u Priručniku i u Plorantis Croatae saecula duo, upućujući čitaoce na svoju raspravu Orthographia Illyricana. Premda ta rasprava nije na žalost sačuvana, ipak se iz ostalih Vitezovićevih djela vidi, kako je izgledala njegova reforma pravopisa, nesumnjivo najpodesnija od svih, što su dotad pokušane. Vitezović je zaključio da je "dijački iliti latinski abcdar nezadovoljan s 23 svojimi literarni aliti slovmi" za hrvatski jezik, pa je žalio što su Hrvati za svoje pismo prihvatili nesavršenu latinicu umjesto glagoljicu. Provodeći načelo, da svaki fonem treba imati samo jedno slovo i da se svaki glas označuje uvijek istim slovom, pomažući se dijakritičkim znakovima, Vitezović je već pošao putem, kojim će kasnije poći Gaj i ilirci, i on je za taj svoj novi način pisanja mogao s pravom, kazati, da je 'kruto dobar, lagak i pravičan'. Vitezović se u rješavanju grafijskih problema vratio izvoru: pismu koje su poznavali "stari Hrvati s Jeronimom i ostali" , dakle glagoljici. Shvativši bit glagoljskoga pisma počeo je postupno u svojim djelima odbacivati dvoslove i troslove. Nitko prije Vitezovića, uvjeren je jezikoslovac Milan Moguš, "nije predložio tako dosljedan monografemski sustav na bazi dijakritičkih znakova", pa su Gaj i ilirci samo ostvarili njegova grafijska rješenja. Grafijske su reforme na sjeveru i jugu Hrvatske, ističe Moguš, "vođene do tada odjelito. Vitezović, zalažući se za političko sjedinjenje hrvatskih pokrajina, prvi predlaže ista grafijska rješenja za obje sredine. Ta se njegova misao postupno širila po čitavoj Hrvatskoj. Zbog toga je Vitezović postao jednim od najznačajnijih figura u povijesti hrvatskoga književnoga jezika u prijelomnim desetljećima iz 17. u 18. stoljeće". (M. Moguš, Povijest hrvatskoga književnoga jezika, str. 92.)

[Nukac]

Danas se prisjećamo baruna Paula Henrija Thiry d'Holbacha, izvorno njemačkog imena Paul Heinrich Dietrich von Holbach (rođen u Edesheimu, 8. prosinca 1723. – umro u Parizu, 21. veljače 1789.), francuskog filozofa i enciklopedista. Autor je poznatog filozofskog traktata "Sustav prirode" i drugih filozofskih djela. Pisao je pod pseudonimom Jean-Baptiste Mirabaud, kojeg je preuzeo po uzoru na jednog prethodnog francuskog pisca i prevoditelja. Uvjereni ateist i pristalica filozofskog materijalizma, te suradnik u pisanju opće enciklopedije "L'Encyclopédie", D'Holbach je bio jedna od najznačajnijih ličnosti radikalnog prosvjetiteljstva.
U svojim filozofskim djelima, posebno u Sustavu prirode i pojednostavljenoj inačici Zdravom razumu D'Holbach razvija svoj metafizički sustav utemeljen na materijalizmu i strogom determinizmu, koji će mu kasnije poslužiti kao teorijski temelj za oštru kritiku Crkve i općenito kršćanstva. D'Holbach je dao i važan doprinos etici u svojim posljednjim djelima La politique naturelle i Système social u kojima predlaže društveni moral utemeljen na imanentnosti i utilitarizmu, odbacujući ideje ikakve Božje nagrade i kazne nakon smrti. Imao je bitnu ulogu u razvoju i jačanju francuskog prosvjetiteljstva, ne samo kao filozof, već i kao popularizator znanosti, posebno geologije i kemije koje su bile njegove specijalnosti. Okupio je oko sebe velik broj europskih intelektualaca onog doba organizirajući debatna druženja usvom domu u kojima je, između ostalih, sudjelovao i David Hume.

[Nukac]

Na današnji dan obilježavamo rođenje Sir Francisa Bacona (22.1.1561. - 9.4.1626.), engleskog filozofa empirista, pravnika i državnika koji se smatra jednim od utemeljitelja novovjekovne znanosti i filozofije.
Kritizirao je metodu dedukcije te je postavio princip eksperimenta kao najviši princip znanstvenog istraživanja. Temeljito je razradioinduktivnu metodu spoznaje definirajući ju kao jedinstvo eksperimenta i racionalne spoznaje, smatrajući da je prije njene uporabe potrebno očistiti razum od predrasuda koje onemogućuju objektivnu spoznaju (tzv. "idoli" koje je dijelio u 4 grupe: predrasude plemena, pećine, trga i kazališta), te da se tek promatranjem pojava i time stečenim iskustvom može znanstveno razumijeti svijet oko sebe. Njegovo glavno, nedovršeno djelo jest Instauratio Magna u kojem je težio "velikoj obnovi" tj. temeljitoj preobrazbi znanosti i života uopće. Zagovarao je tezu da je cilj znanosti i filozofije opskrbiti ljudski život novim pronalascima i dobrima, povećati čovjekovu moć nad prirodom u korist društva, a sve u cilju stjecanja dodatnih znanja jer "znanje je moć".

[Nukac]

Na današnji je dan 1857. godine rođen Andrija Mohorovičić (Volosko kraj Opatije, 23.01.1857. - Zagreb, 18.12.1936.), istaknuti hrvatski meteorolog i seizmolog. Dolaskom na mjesto upraviteljaMeteorološkog opservatorija u Zagrebu (1892.) usmjeruje svoj rad na tri područja. U prvom znanstveno objašnjava pojedine meteorološke pojave. Uz to mu je 1901. godine povjereno vođenje čitave meteorološke službe tadašnje Hrvatske i Slavonije, koju podiže kadrovski i instrumentalno na europsku razinu. I napokon, aktivnosti opservatorija postupno proširuje i na ostala područja geofizike.
Pokazao je zanimanje za osobito upadljive meteorološke pojave kao što su bili tornado kraj Novske 1892. god. i "vijor" kod Čazme 1898. godine. Proučavao je klimu grada Zagreba, a u svom posljednjem radu s područja meteorologije (1901) razmatra smanjivanje temperature atmosfere s porastom visine. Početkom travnja 1893. godine Mohorovičić je uredio mrežu postaja za praćenje nevremena s grmljavinom, a 1899. godine osnovao je u kotaru Jaska postaje za obranu od tuče. Početkom 1899. godine izradio je projekt za istraživanje i iskorištavanje bure u području našeg krša, jer kako kaže "... od kolike bi to blagodati biloza naše pusto primorje".
Početkom 20. stoljeća Mohorovičićev znanstveni interes okreće se isključivo problemima seizmologije. Analizom pokupskog potresa od 8. listopada 1909. godine, Mohorovičić je posebno unaprijedio spoznaje o mehanizmu rasprostiranja valova bližih potresa kroz Zemlju. Tom prilikom prvi je u svijetu na osnovi valova potresa utvrdio plohu diskontinuiteta brzina, koja dijeli koru od plašta Zemlje i koja je njemu u čast nazvana Mohorovičićev diskontinuitet.Ubrzo nakon Andrije Mohorovičića i drugi znanstvenici potvrđujupostojanje tog sloja.
Opća je odlika Andrije Mohorovičića kritičnost u radu. Volio je spajati opažanja s teorijom, ali nikada nije teoriju pretpostavljao motrenju. Iz njegovih izvještaja vidljiva je težnja da uradi i više, u čemu ga je sprečavao nedostatak materijalnih sredstava. Njegove misli i ideje bile su vizionarske i došle su do izražaja tek mnogo poslije (djelovanje potresa na zgrade, iskorištavanje energije vjetra, modeli Zemlje, potresi s dubokim žarištem, obrana od tuče itd.).

[Nukac]

Na današnji je dan 1928. godine rođen engleski zoolog, etolog inadrealistički slikar Desmond Morris John. Posebno je plodan autor na području ljudske sociobiologije. U ranoj fazi istraživanja ograničavao se na uočavanje obrazaca u ponašanju životinja, poglavito ptica i čimpanzi, da bi vremeno počeo uspoređivati uzorke u njihovu ponašanju sa ljudskim ponašanjem te je 1967. godine objavio svoje najpoznatije i prvo djelo koje se u potpunosti bavilo ljudskim ponašanjem: The Naked Ape: a Zoologist's study of the Human as a revolutionised animal (Goli majmun: Zoologova studija o čovjeku kao revolucioniziranoj životinji).
Slijedile su godine istraživanja širokog polja interesa, od obrazacaljudskog ponašanja do utjecaja boja interijera na čovjeka. Uz to što je bio nadareni slikar, bio je i kurator izložbe slika i crteža koje sunaslikale čimpanze, prigodnog naziva Ape Artists. Morris trenutno radi na novim projektima, slika te putuje oko svijeta u svrhu prikupljanja novih činjenica i uočavanja novih obrazaca ponašanja životinja.

[MmeTipfeler]

Taj nadrealizam nikako da umre. No dobro, kad već i Thompsona nazivaju "postmodernističkim umjetnikom", više me ništa ne čudi.

Današnji je dan, općenito gledano, dosadan, a da nema mene, bio bi još i dosadniji. Uz mene, evo još nekoliko stvarčica. Zbrda-zdola.

Karlo II. u Engleskoj raspušta Parlament. Godine 1679., samo ne znam je li to bilo prvi ili drugi put. to je onaj koji se svađao s Cromwellom.

Šezdesetak godina prije toga, točnije 1616., otkrivena je Ognjena zemlja. Po drugi put u sto godina. Prvi ju je, dakako, otkrio Magellan pa se zato tjesnac koji je odvaja od Patagonije i naziva Magellanovim prolazom. No Nizozemac Jacob Le Maire pronašao je prolaz između argentinskoga dijela Ognjene zemlje i argentinske Isla de los Estados pa se to sada zove Maireov tjesnac (Estrecho de le Maire). Meni se Le Maire čini vrlo sumnjivim kao nizozemsko prezime, jako vuče na francuski, pa su mu valjda za inat južnoameričkog pingvina koji ondje stvara naseobine nazvali Spheniscus magellanicus.

Sitnice kao što su premijera Borisa Godunova i Kaligulino ubojstvo, nakon čega rimskim carem postaje Gravesov Klaudije, nećemo posebno isticati, ali zato ima nekoliko zanimljivosti iz svijeta filma: 1925. Hitchcock snima prvi film (The Pleasure Garden, doduše, u nijemom izdanju; 1940. počinje prikazivanje Plodova gnjeva prema istoimenome Steinbeckovu romanu (režiser: John Ford, glavna uloga: Henry Fonda), 1948. pojavljuje se Blago Sierra Madre (istoimeni Travenov roman, režiser: John Huston, glavna uloga: Humphrey Bogart), 1976. Jack Nicholson dobiva Zlatni globus za ulogu u filmu Let iznad kukavičjeg gnijezda.

Ostalo su sve neke ratne i revolucionarne strahote.

[Riona]

@Mme T., to je bio dio kalendara sa ugodno ljudskim licem. Malo o filimićima i kazalištu.

[Nukac]

Samo prenosim.

Na današnji je dan 1882. godine rođena engleska spisateljica Virginia Woolf (25.01.1882. - 28.03.1941.), jedna od ključnih autorica narativnoga modernizma i osnivačica feminističke književne kritike.
Njezin prvi roman, «The voyage out», 1915., nije donio veći kreativni proboj, ali je postavio neke od njenih dominantnih tema i vidova izričaja: lirski pristup zbilji i introspekciju u analizi fluktuirajućih stanja ljudske (posebice ženske) psihe. Otprilike iz toga doba datiraju prvi snažniji živčani slomovi i napadaji duboka psihičkoga raskola koji su je pratili do konca života i koji su je u konačnici doveli do samoubojstva. Kao vid radne terapije Virginia Woolf i njen suprug osnivaju «Hogarth Press», nezavisnu nakladu koja je trebala služiti afirmaciji avangardnih i marginaliziranih pisaca.
Poslije još dva romana («Noć i dan», 1919. i «Jakovljeva soba», 1922.), slijede veliki ostvaraji književnoga modernizma: romani «Gospođa Dalloway», 1925., «Svjetionik», 1927., «Valovi», 1931. te zbirke eseja i književnih kritika, «Svoj vlastiti prostor»/«A room of one's own», 1929., «Tri gvineje»/«Three guineas», 1938.
Njeni su romani visoko eksperimentalni: na više mjesta radnja, koja je počesto svakodnevna i uobičajena, rastače se u svijesti (ženskih) protagonista; snažan lirizam i jezična virtuoznost stvaraju dojam svijeta prebogatoga vizualnim i drugima senzornim asocijacijama, kao i senzibilne likove uronjene u neprestano preispitivanje smisla vlastite doživljajnosti i opstojnosti same. Po svjetonazoru mješavina epikurejskoga materijalista i bergsonovskoga idelaista, kao i estet na tragu Waltera Patera - Virginia Woolf u svojim je romanima kreirala svijet uglavnom ograničen na intelektualiziranu englesku višu srednju klasu, ali univerzalan po dosegu za pažljivijega čitatelja. Sama je radnja često banalna: gospođa Dalloway sprema zabavu i sijelo, a cijela se radnja vrti oko toga događaja; u «Svjetioniku» je opisan izlet gđe Ramsay s brojnom obitelji, kao i tvorački napor slikarice Lily Briscoe; «Valovi» su zbirka lirskih solilokvija šestero prijatelja. Pjesnički recitativi pretvaraju taj roman u nešto nalik na poemu u prozi.
Zbirke kritika i eseja Woolfove su još utjecajnije, bar od 1970-ih godina. U njima je zasnovala feminističku književnu kritiku, a ton u njima varira: s jedne se strane pojavljuju, faktografski zasnovane, lamentacije o zapostavljenosti žena i njihovoj onemogućenosti u umjetničko-tvoračkim procesima; s druge pak strane Woolfova inzistira da je «ženska», kao i «muška» umjetnost zapravo androgina, pa je sloboda izražaja ženskoga iskustva i percepcije svijeta marginalna: pravi umjetnik nadrasta spol. Ovdje je Virginia Woolf pokazala smjesu zrele kritičnosti i naivnosti: izrazito maskulini autori kao Melville ili Faulkner teško da se mogu utrpati u koš dvospolačkoga vidozora. S druge strane, Virginia Wolf sjajno je raščlanila i ilustrirala povijesnu datost «ženske sudbine» koja je mnoge potencijalne kreativne osobnosti osudila na skučenu i samo djelomice ostvarenu egzistenciju.
Njen pozniji rad uključuje konvencionalniji roman «Godine», 1937. (ne baš uspjelo djelo), te posljednje veliko ostvarenje, roman «Među činovima»/»Between the acts», 1941. godine. Opet snažno eksperimentalnu prozu u kojoj su sažete njezine opsesivne teme: rekreacija svijeta kroz visoko metaforizirani jezik; seksualna ambivalencija i, najvažnije - meditacija o protoku vremena i života, utjelovljena u fikcionaliziranom i estetiziranom prikazu skoro cijele engleske povijesti. Mučena napadajima duševne bolesti (slušne i vizualne halucinacije, duboka depresija), još pojačanima izbijanjem 2. svjetskoga rata, Virginia Woolf počinila je samoubojstvo utapljanjem u rijeci Ouse, kraj imanja u Rodmellu u Sussexu.

[Nukac]

Na današnji je dan rođen Robert Boyle (25.1.1627.-30.12.1691.),englesko-irski znanstvenik i filozof. Iako se u početku svoga radaoslanjao na alkemijsku tradiciju, u kasnijim je istraživanjima njegovdoprinost polju kemije bilo toliko značajan da ga se smatra utemeljiteljem moderne kemije i pionirom eksperimentalne znanstvene metode. Najpoznatiji je po Boyle-ovom zakonu ovisnosti obujma plina o tlaku (u literaturi još poznat kao Boyle-Mariotteov zakon), koji zajedno sa Charlesovim i Gay-Lussacovim zakonom čine Zakon kombiniranih plinova. Prvi je znanstvenik koji je uočio razliku između elemenata i spojeva, izolirao metilni alkohol i aceton; a posebno ga je zanimalo rasno podrijetlo te je tome posvetio mnoga svoja kasnija istraživanja.
Njegovo se djelo The Skeptical Chemist (1661.) smatra kamenom temeljcem kemije.

[MmeTipfeler]

Samo prenosim.

Bez brige, prenijeli su i oni s Wikipedije, a Wikipedija je pak prekopirala jedan raniji tekst.

[Nukac]

Na današnji je dan 1904. godine rođen Seán MacBride (26.01.1904. – 15.01.1988.), irski i međunarodni pravnik i političar, te dobitnik Nobelove nagrade za mir.

Godine 1936. je imenovan vrhovnim zapovjednikom Irske Republikanske Armije ali je već slijedeće godine smijenjen budući da se protivio oružanim akcijama protiv Velike Britanije. Započeo je pravničku karijeru zastupajući brojne političke zatvorenike, te je sudjelovao u donošenju Europske konvencije o ljudskim pravima.

Jedan je od osnivača Amnesty International, te je obavljao brojne dužnosti u Ujedinjenim narodima i to kao pomoćnik Glavnog tajnika, predsjednik Opće skupštine, visoki povjerenik za izbjeglice, visoki povjerenik za ljudska prava, te visoki povjerenik za Namibiju.

MacBride je dobitnik Nobelove nagrade za mir 1976, godine kao osoba koja je "mobilizirala savjest svijeta u borbi protiv nepravde".

[Nukac]

Danas je Dan sjećanja na holokaust. Prisjećamo se genocida u kojemu je od strane nacista i njihovih pomagača ubijeno oko 6 milijuna Židova, 1 milijun Roma, 250.000 psihičkih bolesnika i invalida i 9.000 homoseksualaca. Na današnji je dan 1945. godine Crvena armija oslobodila najveći koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau.

Izvorno značenje pojma holokaust (grčki olokauston: "potpuno spaljen", od prefiksa olo i kauston, spaljen) jest žrtva paljenica bogovima ili dušama pokojnika kod Grka i Rimljana, pri kojoj se obično (za razliku od drugih tipova žrtvi) spaljivala cijela žrtvena životinja. Također se koristi i biblijska riječ shoah (hebrejski: שואה/šoa), što označava "nesreću" ili "propast" i koja je postala uobičajeni hebrejski naziv za holokaust.

Nacisti su koristili eufemizam, "Konačno rješenje židovskog pitanja" (njemački: Endlösung der Judenfrage). U pokušaju opravdavanja svojeg zločina nacisti su također koristili izraz lebensunwertes Leben (život nedostojan življenja). Specifičnost ovog zločina je u tome što je u drugim slučajevima genocida motiv bio pragmatičan, primjerice kontrola teritorija i resursa. Holokaust je bio drugačiji. Osnovna ideologija je bila isključivo ideološka, utemeljena na nacističkoj iluziji da postoji židovska zavjera radi kontrole svijeta koja je suprostavljena arijskoj rasi. Niti jedan genocid nije u tolikoj mjeri bio utemeljen na mitovima i
apstraktnoj, nepragmatičnoj ideologiji ali je proveden vrlo sistematično, korištenjem svim racionalnim i pragmatičnim sredstvima koja su bila na raspolaganju nacističkom režimu.
Svrha ovog memorijalnog dana je da da zauvijek očuva svijest, pamćenje i sjećanje na one koji su ubijeni tijekom holokausta, te da educira buduće generacije u svrhu sprječvanja budućih zločina uz osudu svih pojava vjerske netrpeljivosti, izazivanja, uznemiravanja ili nasilja protiv osoba ili zajednica na temelju etničke pripadnosti ili vjerskih uvjerenja.

[MmeTipfeler]

Mozarta ste, dakako, zaboravili. To sam si mogla i misliti.

Napomena: odmah prijaviti pravobraniteljici za djecu kao roditeljsko zlostavljanje.

[Nukac]

Mozart je bio vec ovaj mjesec. Obljetnica smrti.