JPK » wrote:Dobro, o čemu ti trkeljaš?
Zar filozofija ima monopol nad definicijom korisnosti?
Naravno.
To proizlazi iz definicije pojma 'filozofija'; ne moraš ti znati da filozofiraš, da bi to bila filozofija.
JPK » wrote:Ako nam teorija omogućuje predviđanje još neotkrivenih pojava i uspješno kvantitavno opisivanje postojećih, što onda rezultira produbljivanjem razumijevanja prirode i raznom do sad nepostojećom tehnologijom, onda je ona korisna. Smatraj to definicijom.
Pa da, to je filozofska definicija, tj. to gore što si napisao, tvoj je filozofski izričaj. Što je, čini mi se, posve očito - jer se tu gore nisi pozvao na nekakva fizikalna mjerenja i ostale 'dokaze', da bi dotičnu definiciju postavio, zar ne? Jednostavno si je ispalio u eter, ne postoje fizikalna otkrića ni formule koje bi 'dokazale' tu supstancu koju zoveš 'korisnost'.
(Tj. postoji pojam 'korisnost' u fizici, ali tu gore se očito ne pozivaš na taj pojam.
)
Kao što rekoh, ne moraš ti biti svjestan da se baviš filozofijom, da bi se zaista njome bavio.
JPK » wrote:Osim toga, bitna je razlika između objašnjavanja već postojećih pojava nekim modelom i predviđanja novih pojava, koje se potom eksperimentalno otkriju. Ovo drugo je jak indikator da je teorija ispravna, a teorija relativnosti je to uspjela za cijelu hrpu fenomena.
Da ponovim, nisam nigdje napisao da je teorija pogrešna, nego upravo suprotno: da je to, po svemu sudeći - 'dobar' matematički model koji opisuje stvarnost.
Newtonova mehanika je također bila dobar matematički model za ona područja stvarnosti koja su se onda uopće mogla opaziti; vjerojatno je dobro predvidjela i neke (ali ne sve, očito) dotada nezabilježene pojave. Ti se danas ovdje stoga nalaziš u ulozi čovjeka koji bi u 18. stoljeću tvrdio da 'polje sila' *zaista* postoji (što god ta izjava uopće značila).
JPK » wrote:Nije uopće bitno na što se konkretno njegova primjedba odnosila, nego kakav joj je bio sadržaj.
Spočitavati teorijama da možda "ne odgovaraju stvarnosti nego su samo matematički model" je školski primjer
not even wrong baljezganja upravo jer se ne može opovrgnuti i ne pruža nikakav novi uvid. Nije bitno radi li se o nečemu tehničkom unutar područja ili ne.
Je, vrlo je bitno. Da ponovim: Pauli je ekspert za npr. kemiju; i njemu student dođe s nečim što pretendira biti vježba, ili rad, iz *kemije*; a iz te vježbe je očito da student nema pojma što zapravo radi, a ne samo da, npr. griješi u računanju. Otuda ono 'not even wrong'.
A ja, kao prvo, nisam rekao da teorije 'ne odgovaraju stvarnosti'. Naravno da odgovaraju, matematički model upravo i jest ono što se 'naštimava' da odgovara stvarnosti. Nego ja spočitavam TEBI da matematičke modele stvarnosti izjednačavaš stvarnosti samoj po sebi. Znači, ti ne kažeš 'teorija odgovara stvarnosti', nego kažeš 'stvarnost JEST točno to što teorija tvrdi'. To ti je filozofska, a ne fizikalna tvrdnja. Da bi meni mogao prigovoriti ovo što je Pauli svom studentu, morao bi biti ekspert za filozofiju.
Dakle, da to skraćeno kažem: tvrditi da prostor *jest* zakrivljen, a ne da se 'ponaša kao da je zakrivljen' - tvrdnja je filozofske, a ne (strogo) fizikalne prirode. Tj. tu dolazi do izvjesnog preklapanja tih područja ljudskog interesa; a meni je to izuzetno značajno. Jer, kad čovjek inače govori o fizici, ima na umu određeni 'autoritet'; fizika je ono što 'funkcionira' - jer nam, npr. omogućuje tehnologiju itd. - pa ako se neka filozofska tvrdnja potkrade pod okriljem tog autoriteta fizike, to mene nervira.
Sam Harris je, recimo, ekspert za tu vrstu podvaljivanja filozofskih tvrdnji pod okriljem ove praktično provjerljive znanosti.
JPK » wrote:Tako i ja mogu reći da cijeli svijet nije
stvaran, oh, stvarno stvaran, nego smo svi mi mozgovi u tanku spojeni žicama ili čak samo jedan mozak, pa ti dokaži da nije tako.
Uz jednu malu razliku: ja ovo gore nikad ne bih rekao, jer je to očito tvrdnja koja nije utemeljena ni na čemu (nego na fantaziji). Ja bih se ograničio da kažem nešto tipa 'vjerujem da postoji objektivna stvarnost, ali vidim da zaista ne mogu to dokazati'. Ne vidim zašto bih, doduše, pretpostavljao ovo sa žicama itd. Nego se zalažem uvijek zato da se 'tvrdi' što je manje moguće stvari.
JPK » wrote:Možda ni
stvarno, oh, stvarno stvarno ne postoje ni tri prostorne dimenzije, nego je to "samo model" koji naš mozak koristi iz tko zna kakvih razloga, pa ti dokaži da nije tako.
Možda je sve ikad samo konstrukt i model, a ti dokaži da nije tako!
Mentalna masturbacija ti je stvarno uznapredovala.
Nije to moja mentalna masturbacija nego tvoja interpretacija onog što pišem.
Tri dimenzije inače nisu samo model, nego nešto što izravno percipiramo; tko god je ikad pomislio na 'prostor', shvaćao ga je kao nešto trodimenzionalno. Intuitivnost trodimenzionalnog prostora je analogna intuitivnosti kojom spoznajemo logičke zakonitosti, primjerice; ni za jedno ni za drugo nisu potrebna nikakva egzaktna fizikalna mjerenja, teorije itd. Nego se baš moderna teorijska fizika danas često odmiče od tih nekih intutivnih predodžbi stvarnosti.