Žaba šećerne trske uvezena je u Australiju 1935. godine iz SAD-a, planski. Problematična je jer pod stresom pušta otrov koji ubija velikog psa u roku od nekoliko minuta, a taj je spoj i psihodeličan. Neki psi i hipiji navodno su se drogirali lizanjem leđa te žabe. Ugrozila je tamošnji ekosistem ubivši velik broj zmija i malih krokodila koji se hrane domaćim žabama.Stitch wrote: ↑31 Mar 2019, 15:34Kad čovjek zajebe, ceh plaćaju životinje. Priča o Mljetu i mungosima poznata je, a Mljet nije jedini naš otok koji je ostao bez svojih zmija. I na drugom kraju svijeta, širom oceanskih otočja, kukaju zbog štete koju su nanijele invazivne životinjske vrste. U proteklih 500 godina čak 75 posto izumrlih ptica, sisavaca, gmazova i vodozemaca nestalo je upravo na otocima. A za dobar dio toga zaslužne su strane životinje koje je na netaknuta područja doveo čovjek.
U čudu vas može ostaviti zahtjev znanstvenika: "Bolje istrijebiti mace nego da ostanemo bez gougške strnadice!" - ali kad ne znamo bolje, što nam osim rigoroznih poteza preostaje? Istrebljenje mačaka, svinja, pasa i sličnih sisavaca moglo bi spasiti čak 9,4 posto globalno ugroženih otočnih vrsta.
Lako se i brzo razmnožava pa je preplavila kontinent. Postoji enklava na sjeveru koja se od najezde brani i vatrom, kontroliranim požarima, no najezda prijeti i njoj. Gledao sam svojedobno dokumentarac.
