Fukušima, ljubavi moja

Gička gora
User avatar
haram
persona non grata
Posts: 2958
Joined: 24 Jul 2015, 04:13
Location: scorched earth

Re: Fukušima, ljubavi moja

Post by haram » 03 Apr 2018, 03:59

Radioaktivna voda iz Fukušime i dalje curi sa oko dvije milijarde bekerela dnevno, već ulazeći u osmu godinu nakon početka krize, za razliku od recimo 2013. kada je curilo i više od 30 milijardi. 8km dalje izmjerena količina od 0.02 bq po litri ne smatra se opasnom po zdravlje ljudi i riblji fond. Može se reći da je gradnja podzemnog ledenog zida (a i onog morskog), ipak značajno smanjila curenje.
https://japantoday.com/category/nationa ... w-into-sea

Sad još samo trebaju skužiti šta će sa milijardom tona radioaktivne vode u bazenima. To je samo što se tiče vode, jelte. :kava:



User avatar
haram
persona non grata
Posts: 2958
Joined: 24 Jul 2015, 04:13
Location: scorched earth

Post by haram » 20 May 2018, 15:32

To je ptica! Ne, to je avion! Ne... to je Supermen! Ne, to je... nuklearni reaktor! :cerek:

Da-da, u nadrealističkoj nuklearmaniji koja je pedesetih i šezdesetih godina XX stoljeća pucala javno mnijenje na istoku i zapadu, dok se primjena nuklearne tehnologije vidjela na svakom koraku; električna je energija trebala postati prejeftina da bi joj se uopće mjerila potrošnja, zamišljani su nuklearni pogonjeni brodovi, vlakovi, automobili, frižideri, špareti, usisavači, i dok je radioaktivni otpad bilo dovoljno zakopati koji metar u zemlju u dvorištu... u to zlatno doba atomskih mokrih snova je američkim vojnim stratezima koji su razmišljali kako što prije isporučiti što više megatona po ideološki pogrešno obojanoj glavi stanovnika sinula i ideja o stvaranju nuklearno pogonjenog bombardera za promptnu reakciju koji bi mogao biti u zraku praktično bez vremenskog ograničenja - ako izuzmemo pritezanje šerafa, podmazivanje kugličnih ležajeva, brisanje šajbi, i fiziološko-psihološke potrebe posade mjesecima zatočene u tijesnom prostoru bez smartfona, interneta, DVDova, video-kazeta, džepnih video-igrica (osim džepnog biljara) i sličnih blagodati XXI stoljeća. Njihovoj genijalnosti nije zasmetala niti mogućnost da je mnogo lakše usavršiti tehniku pretankivanja goriva za vrijeme leta... Pa i danas imamo slične genijalce koji vide nuklearnu energiju kao jedino energetsko rješenje za nestanak nafte. :cerek:

Najveći inženjerijski problem bio je to što nuklearni reaktor, već sam monstrumozno glomazan i težak, zahtijeva i zaštitu od radijacije koja bi bila dovoljna barem da piloti požive (planiralo se da posade budu sastavljene od veterana za koje se nije očekivalo da još mogu imati djece), a koja neće do nemogućeg otežati čitav zrakoplov. U svrhu ispitivanja utjecaja radijacije na posadu, 1953. modificiran je najveći ikad sagrađeni bombarder, NB-36, raspona krila 70 metara, doleta 30 000 km, sa klasično pogonjenih 6 propelerskih motora i 4 mlazna, umjesto bombi ukrcan je portabl 3-megavatni zračno hlađeni ( :facepalm: ) reaktor, a 5-člana posada bila je koliko-toliko zaštićena u olovno-gumenoj 11-tonskoj kabini. Bombarder je od rujna 1955. do ožujka 1957. letio iznad Texasa i Novog Meksika 47 probnih letova ili sveukupno 215 sati od kojih je 89 reaktor bio operativan.
Kako avioni općenito imaju i tu nezgodnu osobinu da se mogu srušiti kada i gdje stignu, vojni su stručnjaci nadošli na još jedno genijalno rješenje: eksperimentalni nuklearni avion je pratio transporter sa vodom marinaca, koji bi u slučaju rušenja poiskakali oko mjesta pada, onemogućavajući tako pristup civilnim spasilačkim i istražnim službama, radoznalcima, sakupljačima suvenira i nekrofilima. Jedinicu su od milja zvali "brigada svijetlećih u mraku". Nitko nije rekao što ako se i oni sruše tko će njih osiguravati. :D
Ti testovi su pokazali da zračenje tijekom leta nije dovoljno da ubije tako zaštićenu posadu (bar ne momentalno), idući korak trebao je biti konstrukcija 80-tonskog propulzivnog sistema, za koji su postojale dvije idejne koncepcije: jednostavno direktno korištenje topline reaktora za zagrijavanje usisane struje zraka (kakvo inače proizvodi sagorijevanje mješavine klasičnog goriva i zraka) ali koje bi neizbježno rigalo i radioaktivni materijal, i indirektno koje bi imalo neki prenosnik topline uz mnogo manji odljev zračenja ali koje bi jako zakompliciralo konstrukciju. Američki stratezi su se odlučili za ovaj drugi pristup, obavljeni su i neki zemaljski testovi motora za budući WS-125 super-dalekometni strateški bombarder, mornarica je pak imala svoje planove za atomski hidroavion...
No predsjednik Eisenhover, još i više nego prije njega Truman, bio je nevoljan prepustiti daljnje rasipanje sredstava vojnim stratezima na volju, NB-36 "leteći reaktor" je krajem 1957. rastavljen i zakopan u zemlju (jasno), i izgledalo je kao da se odustalo od čitave ideje...
No tada je krajem 1958. u američkim medijima kao bomba odjeknula vijest da pokusni sovjetski nuklearno pogonjeni bombarder M-50 Bounder već leti -još jedan udarac nakon lansiranja Sputnjika, narod je shvatio da su američkoj politici potrebne neke promjene :rofl: i program je nastavljen uz intenzivan rad i spor napredak i na direktnom prljavijem i na indirektnom čišćem ciklusu.

Ali sa smjenom predsjednika, Kennedy je otkrio da zadnji špijunski izvještaji Eisenhoveru govore kako je sovjetski nuklearni avion varka, M-50 Bounder je tek klasičan mlaznjak ne pretjerano učinkovit, kako se SAD koncentriraju na pogrešne ciljeve dok zaostaju na drugim bitnim poljima kao što je raketna tehnologija. I tako je Kennedy nakon 15 godina istraživanja i ulupanih oko milijardu (tadašnjih) dolara, 1961. naredio zatvaranje cjelokupnog programa kao besperspektivnog u doglednoj budućnosti, i razvoj drugih efikasnijih oružanih sistema: podmornica na nuklearni pogon sa raketama s nuklearnim bojevim glavama, i interkontinentalnih balističkih projektila, sposobnih da u vrlo kratkom vremenu i sa zadovoljavajućom preciznošću dosegnu najdublje ciljeve u SSSR-u.

Tragikomika u čitavoj priči je isplivala 1991. sa otvaranjem tajnih arhiva nakon raspada SSSR-a: zbog straha od američkog napretka, sovjetski nuklearno pogonjeni eksperimentalni bombarder, Tupolev Tu-95 The Bear, je zaista letio, počevši od 1961.... uz dva klasično pogonjena turbopropelerska motora, imao je i dva eksperimentalna nuklearna turbomlazna motora, obavio je 40 letova, bio je baziran na direktnom prljavom pogonskom sistemu, posade gotovo da nisu imale radijacijske štitove, i ispuštao je radijaciju kao kakav leteći Černobil.
Iz pisma jednog od testnih pilota, E.A. Gurjanova:
"Svi smo bili ozračeni, ali smo to ignorirali. Od dvije posade, samo su trojica preživjela: mladi navigator, vojni navigator, i ja. Prvi koji je otišao, mladi tehničar, imao je samo tri godine da umre."



https://en.wikipedia.org/wiki/Convair_NB-36H
https://en.wikipedia.org/wiki/Aircraft_ ... Propulsion
https://en.wikipedia.org/wiki/WS-125
https://en.wikipedia.org/wiki/Myasishchev_M-50
http://www.aviation-history.com/article ... ombers.htm
https://en.wikipedia.org/wiki/Tupolev_Tu-95LAL


I danas obje zemlje tvrde da imaju tehnologiju da proizvode bespilotne nuklearno pogonjene rakete, radioaktivni materijal pogonskog reaktora je bonus na termonuklearnu eksploziju.
https://www.popularmechanics.com/milita ... monuclear/
https://en.wikipedia.org/wiki/Supersoni ... de_Missile
https://en.wikipedia.org/wiki/Project_Pluto
https://thediplomat.com/2018/03/russia- ... e-missile/
https://www.theguardian.com/uk/2001/dec ... ear.world1
http://pegs3.rssing.com/chan-3360826/all_p9.html
http://testpilot.ru/base/2012/03/goryunov-e-a/



User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 6937
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 20 May 2018, 16:30

Jesmo li mi što od toga kupili kao polovno? :D


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
Šabović Adis
Inventar
Posts: 3394
Joined: 22 Aug 2015, 20:45
Location: Sarajevo

Post by Šabović Adis » 20 May 2018, 16:37

Samo politiku. Ozračenu. :rofl:


Potpisujem bjanko smrtne presude :mirko:

User avatar
haram
persona non grata
Posts: 2958
Joined: 24 Jul 2015, 04:13
Location: scorched earth

Post by haram » 20 May 2018, 16:38

Idući logičan korak u glavama vojnih stratega bio je, naravno, tenk na atomski pogon :cerek:
ali on ipak nije toliko odmakao kao avion.



Zanimljiva je povijest jednog Centurion tenka, tada vrhunca vojne tehnologije, na kojem je 1953. na testnom poligonu u Australiji izvršen test otpornosti na nuklearnu eksploziju. Nakon relativno bliske detonacije koja je izazvala iznenađujuće malo oštećenja, zaključeno je kako bi eventualnu posadu ubio udarni val... zatim je bez prolaska ikakve detonaminacije odvezen i korišten nekoliko mjeseci u uobičajenim mirnodopskim aktivnostima po Australiji, i tek onda dekontaminiran. I idućih 23 godine je korišten i unapređivan, uključujući i 15-mjesečnu službu u Vijetnamskom ratu gdje je i probijen RPG-om a tadašnja posada ranjena ali kompletna preživjela.
1990. se u lokalnom australskom glasilu Geelong Advertiser pojavio podatak kako je od 16 vojnika koji su radili na obnovi, održavanju i apgrejdanju tog tenka njih 12 umrlo od raka, kao što ga je dobio i veteran koji je o tome govorio.

https://en.wikipedia.org/wiki/Centurion ... lear_tests
http://www.raeme.info/opse746.php?op=ar ... =3#article