Ja sam najbrže išla 140
na praznoj, suhoj autocesti, super vidljivost; a onda je slabašni tutač počeo drmat kao turbulencije i proizvodit glasne zvukove, kazaljka se micala naočigled, a osjećaj je bio kao da se sprema poletiti
Morala sam smanjit dakako
Kad vozim tuđe aute ne pada mi na pamet isprobavanje granica
I driftah ovu zimu, bilo je zabavno
Također - prazna cesta i prazan parking, mogla sam se stumbat u nanose snijega, rinzol ili stup rasvjete, pa ono, sama pala, sama se ubila
karambol » wrote:
Naravno da sam bio bez onih koje volim i nikada, ama baš nikada, nisam vozio preko 140 sa djetetom u autu. Kad je princeza u autu nema šanse vidjeti ikoga za volanom osim uzornog i discipliniranog te nadasve defanzivnog vozača.
Supruga je svašta sa mnom isprobala, od raznih vozilica do stilova i načina kako sam je vozio, ali u tim ekstremnim situacijama sam bio sam ili s nekim od kolega ili frendova tko mi može biti suvozač.
Nisam luđak s autoceste, ali kad imam neku priliku dati si gušta, podići si adrenalin, a da mi ne prijeti zatvor, psihijatrijski pregled ili debela novčana kazna, učinim to. Dakle, rijetko...
Kužim. I ako su ti prijatelji dovoljno samoubilački nastrojeni, da ih ne smeta da možda poginu od tuđe ruke - isto ok