Margarita » wrote:
A da se opustiš treba sigurnosti a za sigurnost treba vježba. I trebala bih još vježbati na parkingu, ali ne kao jučer ispred zgrade, samo sam čekala kad će me susjedi početi gađati paradajzima zbog mog kretanja i stajanja. Jako mi je neugodno proizvoditi buku. Reći ću instruktoru da me ne tjera još na cestu,
kad se uspaničarim onda mi pogotovo ne ide.
Jesi li imala isti osjećaj kad si polagala za auto?
Onda učini tako kako si rekla. Neka ti da još vremena dok se taj strah ne rastepe, a u međuvremenu idi na parking nekog šoping centra i vježbaj, vježbaj, vježbaj... Poistovjeti se sa strojem, budi dio njega, odnosno, neka on bude dio tebe...
Kad sam prvi puta sjeo u rally auto provozan sam na suvozačkom mjestu i unatoč godinama za volanima i milijunima kilometara koji su proletjeli ispod mog dupeta u tom se dupetu smrz'o dvekec... Tek kad sam sjeo i primio volan izgledao sam sam sebi kao zadnji vezer jer - ugasio se, krivo sam mijenjao, mučio sam stroj...sve dok me trema nije prošla nakon nekoliko očajno odvezenih krugova...
Kako kaže dr. Sheldon Cooper...Be the ball, be the ball...I'm the ball, I'm the ball...
