Gazda » wrote:
Objektivno, veće rabljeno vozilo nije f.o. kupnja jer će biti skuplje za osigurati, registrirati, natočiti i servisirati. Malo vozilo je jeftinije za održavanje.
Što se tiče sigurnosti, to je i tako faktor samo za žene, one ne znaju izbjeći bijelu pastiricu kad im iskoči na cestu.
Proljetni dan.
Pjev ptica i zujanje zaposlenih pčela razlijeva se zrakom punim peluda. Dražesna seoska cestica vijuga među procvjetalim livadama. Gore na kestenovoj grani vjeverica iznenađeno zastriže ušesima od iritantnog zvuka približavajuće male gradske škatule na četiri kotača.
- Toplog li dana – snuždi se Gazda uspravno sjedeći za volanom, oznojenog lica, gotovo priljubljenog uz šoferšajbu skučenog prometala. Na trenutak, u njemu se javi želja za klima-uređajem, no odmah potom otjera od sebe takvu izdajničku misao. Taman uze lijevom rukom nespretno okretati ručicu prozorskog stakla kadli daleko ispred sebe začuje potmulu grmljavinu.
- Oho! – začudi se Gazda zirkajući prema nebu bez trunka oblačka – Otkud sad to? – priupita, te za svaki slučaj iskuša rade li mu još uvijek brisači...
(u isto vrijeme, na istoj seoskoj cesti, par kilometara dalje...)
Užarenim asfaltom grabili su, na 110-inčnom međuosovinskom razmaku, kotači kao ugljen crnog Dodgea Challengera '70. Duboki, prožimajući zvuk osam cilindara posloženih u V parao je užeglo poslijepodne.
Nikolajevna je bosim nogama lagano držala papučicu gasa. Sandale su nonšalantno bačene ležale na zadnjem sjedalu auta. Zajedno sa radio prijemnikom, pjevušila je Springsteenovu
Candy's room...
(pokraj 157-og kilometra iste seoske cestice, između auta i škatule koji su se kretali jedan prema drugome...)
U parku pored ceste JPK je, eskivirajući predavanje, po tko zna koji put dijelio svoju pivu sa svizcem. U glavi je upravo preračunavao koliko centi od ukupne cijene pive otpada na pojedini gutljaj (pokušavajući raditi što manje gutljaje kako bi bili jeftiniji) kadli se pred njegovim razgoračenim očima iza debelih stakala nerdovskih naočala odigrao nesvakidašnji prizor...
(na 157. kilometru opisane seoske cestice...)
Mala bijela pastirica (
Motacilla alba alba) iznebuha se stvorila pred velikim kotačima jurećeg automobila. Prestrašena glasnim zvukom motora smeteno se ukopala na asfaltnoj podlozi.
Nikolajevna je reagirala trenutno. Snažno smotavši volan dodala je gas namjerno izazivajući oversteer te je zadnji dio auta počeo pretjecati prednji, neumoljivo krenuvši na škatulicu koja je dolazila iz suprotnog smjera.
U tom trenutku unutar male gradske škatule jednom čovjeku se pred očima odvrtio cijeli njegov fiskalno odgovorni život, a jedne, na sniženju kupljene muške pamučne gaće su se uneredile. I upravo tada, taj je čovjek iz sveg srca zavapio za dodatnim centimetrima, no to nisu bili oni dodatni centimetri za kojima je čeznuo cijeli život; sada se radilo o očajničkoj želji za više centimetara između prednjeg kraja otužne škatulice i njegovih drhtavih nogu.
Prije nego je JPK-ova razjapljena vilica došla do donje mrtve točke, Nikolajevna je vješto namotala kontru i, dodirnuvši Gazdinu škatulu samo laganim povjetarcem, nestala u oblaku bijele prašine.
...
Isprepadani Gazda se jedvice iskobeljao iz škatule, odgegao do JPK-a na nestabilnim nogama i piskutavim glasom zamolio gutljaj pive.
A JPK bi mu dao, stvarno bi mu dao, no… koliko je to zapravo f.o.?
moja snobovska guzica se bojala akcije prodajmo karambol hlebincu i bojala sam se da pokvarena lažljiva guzica prijašnjeg vlasnika skriva stvarno stanje super povoljne prilike i kilometre 
Što mogu, izgubila sam samopouzdanje u ljude :avakarabatic: 
