Dobio sam novu doktoricu. Simpatična je, ali čini mi se da o nekim stvarima znam više od nje. Maločas smo razgovarali o nefrotoksičnosti lijekova. Dala mi je Alopurinol kao prevenciju zbog povišenih urata, čime nisam oduševljen. Pijem stvari kojima je dokazana nefrotoksičnost i hepatotoksičnost - tramadol i paracetamol. Zbog toga stalno kontroliram krv i urin. Nalazi su u redu, u mokraći nemam ketona, proteina, bilirubina... Od enzima, povišen mi je jedino GGT.
Treba mi vremena da se s terapije skinem, a opasnost od gihta ne dira me previše. Alopurinol, ukratko, ne bih uzimao, preči su mi analgetici, barem dok ne otkrijem čime da ih zamijenim. Apsolutno svi antireumatici - diklofenak, ibuprofen, ketoprofen, naproksen... - otrovniji su, a utječu i na gastrointestinalni trakt. Da ih pijem od srpnja 2018., već bih mrtav bio. Opet, paracetamol pogotovo nije bajka. Oprezan sam, jako pazim na doziranje, ali vrijeme je vrijeme. U jednoj sam raspravi našao - čim ga popijete više od dva kilograma u određenom razdoblju, možete se pozdraviti s bubrezima. To je 200 kutija Lupoceta Forte. Izgleda mnogo, ali kad se podijeli na gotovo tri godine, nije. U crvenoj sam zoni, rekao bih. A ona mi na to dodaje novi opasni sastojak.