Trkeljanje.com

Niti jedan dalmatinski pas (:mig:) kojeg sam upoznala nije bio naročito pametan ni bistar ni podložan nekoj naročitoj dresuri. Jebiga
Užasno teški za učenje, čini mi se.

Mislim da sam čitala da je to na neki način točno, jer su se kod nastajanja pasmine fokusirali toliko na izgled (slično ovom što govori Tupelo) i dobivanje tih točki, da je budući karakter potpuno zanemaren bio.

I nisam rekao da je bila pametna, ali je bilo toliko staložena i strpljiva da ju se svakako moglo smatrati mudrom.

m.za » wrote:Niti jedan dalmatinski pas (:mig:) kojeg sam upoznala nije bio naročito pametan ni bistar ni podložan nekoj naročitoj dresuri. Jebiga
Užasno teški za učenje, čini mi se.

Naodno su druga najgluplja pasmina uopće.

schmokljan » wrote:I nisam rekao da je bila pametna, ali je bilo toliko staložena i strpljiva da ju se svakako moglo smatrati mudrom.

Staloženost i strpljivost je još teže dosegnuće od pameti kod dalmatinera. Čime si ju hranio?

vrrrlet » wrote:
Staloženost i strpljivost je još teže dosegnuće od pameti kod dalmatinera. Čime si ju hranio?

Praxitenima?

Nije do nas, jednostavno je bila takva, i znam da su se mnogi čudili. Imala je tri okota, prvi su svi bili mrtvorođenci, drugi put smo ju parili s nekim dalmatinerskim šampionom, a onda smo zaključili da nas boli džon za te stvari i puštali je okolo. Dobila je preslatke potomke, mahom crne s ponekim bijelim dijelom tijela - jednom su samo šapice bile bijele - parila se naime sa zlatnim retriverom, dvije ulice dalje, u vlasništvu jedne zgodne plavuše. Za razliku od njih ta plavuša i ja se nikad nismo parili.

Lastan » wrote: Praxitenima?

schmokljan wrote:Nije do nas, jednostavno je bila takva, i znam da su se mnogi čudili. Imala je tri okota, prvi su svi bili mrtvorođenci, drugi put smo ju parili s nekim dalmatinerskim šampionom, a onda smo zaključili da nas boli džon za te stvari i puštali je okolo. Dobila je preslatke potomke, mahom crne s ponekim bijelim dijelom tijela - jednom su samo šapice bile bijele - parila se naime sa zlatnim retriverom, dvije ulice dalje, u vlasništvu jedne zgodne plavuše. Za razliku od njih ta plavuša i ja se nikad nismo parili.

Još jednom se potvrđuje da je bolje biti pas nego čovjek. Čovjeke ne puštaju okolo da se pare.

schmokljan » wrote:I nisam rekao da je bila pametna, ali je bilo toliko staložena i strpljiva da ju se svakako moglo smatrati mudrom.

Schmokljane Ispričavam se ako je zbog moje nespretnosti ispalo da ja tvrdim da si ti rekao da je bila pametna, a to je laž jer su istraživanja pobila tu mogućnost. Nisam to rekla Nisam te čak ni kvotala (isprike i za to ).
Samo opservacija

Lastan wrote: Praxitenima?

Malo pijem, malo šarcu geben


Vidiš, nisam uopće uzela dalmatinera u razmatranje, a u fizičkom smislu bi bio idealan.
(I pasao bi uz kauč )

POstoje li neke vježbe za bildanje šteneće inteligencije?
Kako bi se uopće trebalo dresirati takvu jednu, uvjetno rečeno gluplju, pasminu?

Već neko vrijeme razmišljam o psu koji bi zivio u kući..dakle ne velikom psu..Imali smo mačku ali smo ju zbog bolesti morali dati na uspavljivanje i nekako nisam spremna za macu...Koje su vaše preporuke za male pse???

Đurđica » wrote:Koje su vaše preporuke za male pse???

Kakve uvjete imaš i što očekuješ od psa?

Imam kuću, dvorište....ali baš bih voljela psa koji bi mi bio u kući..naravno i vani na šetnji ali prvenstveno da bude unutra...da bude dobar prema djeci, "lakoodgojiv", privržen...

Đurđica » wrote:Imam kuću, dvorište....ali baš bih voljela psa koji bi mi bio u kući..naravno i vani na šetnji ali prvenstveno da bude unutra...da bude dobar prema djeci, "lakoodgojiv", privržen...

Koliko su ti djeca stara? Ako su klinci premaleni, svakako malo pričekaj s nabavkom šteneta patuljastih pasmina jer najčešće teže oko pola kile kad dođu u novi dom i jako ih je lagano ozlijediti.

Inače, od malih pasmina, za djecu su najbolje pudle i kavaliri.
Što se odgoja tiče, pudle su san snova. Iznimno su pametne i zbilja je lagano raditi s njima.
Kavaliri su nešto teže odgojivi, ali radi se o iznimno blagoj i nježnoj pasmini pa neki velik odgoj i nije potreban.
Također, pudle se ne linjaju pa nema problema s gomilom dlaka po kući. No, mora ih se svaka 2 mjeseca voditi na šišanje.

Inače, gotovo sve pasmine mogu boraviti u kući, psu je mjesto uz čovjeka, a ne na dvorištu; pa ako nije nužno da bude zbilja malena pasmina, svakako razmisli o nabavci nekog od ovčara. Oni su savršeni za djecu i divni za rad.
Kod njih je potreban pojačan oprez kad se tvoje dijete igra s drugom djecom jer ovčari imaju ugrađen "čip" za zaštitu svoje obitelji pa se treba paziti da pogrešno ne protumače igru i reagiraju zaštitnički.

Hvala na savjetima...mislila sam da se pudla jako linja...
Vučjak mi je preveliki za kuću...razmišljam baš o malom psu..čak i čivava mi je opcija..
Imala sam 15.g. mačku u kući..izašla bi i na dvorište, ali joj je "baza" bila u kući...nekako nisam spremna imati drugu mačku...a nedostaje mi nešto..

Đurđica » wrote:Hvala na savjetima...mislila sam da se pudla jako linja...
Vučjak mi je preveliki za kuću...razmišljam baš o malom psu..čak i čivava mi je opcija..
Imala sam 15.g. mačku u kući..izašla bi i na dvorište, ali joj je "baza" bila u kući...nekako nisam spremna imati drugu mačku...a nedostaje mi nešto..

Mi smo imali male cucke, i kod prvog velikog sam se bojao kako će to funkcionirati, hoće li mu biti dovoljno mjesta, hoće li smetati i slično.

Sad imam krmaču od labradorice i to je toliko nevidljivo i divno stvorenje, puno bolje od malog psa. Lišena je histerije, ne možeš je slučajno nagaziti ili šutnuti, ne boji se sjena, a nje se svi boje iako je potpuno neagresivna. U stanu spava u fotelji, a kada hoće van samo ode u vrt. Obožavala je i šetati, ali sada više baš i ne može na duge šetnje, jako je stara.

Đurđica » wrote:Vučjak mi je preveliki za kuću...razmišljam baš o malom psu..čak i čivava mi je opcija..

Joj, čivava nikako nije pas za djecu.
Krhke su i lagano ih je ozlijediti, a nemaju ni neku specijalno milu narav i čvaknut će bez problema.
Iz istog razloga svakako zaobiđi i gotovo sve terijere.

Budući da razmišljaš o kupovini patuljka, jako jako jako jako jako pazi od koga ga kupuješ.
Patuljaste pasmine su iznimno popularne i poprilično skupe pa šverc i štanceraj cvjetaju k'o nikad prije.
Psa ni u ludilu ne kupuj preko oglasnika tipa Plavi ili Njuškalo jer tamo prodaju gotovo isključivo šverceri i štanceri.
Da, štene iz oglasnika je jeftinije, ali u konačnici će te veterinar koštati daleko više, a velike su šanse i da će ti pući srce od tuge, budući da velik broj takvih štenaca umre tijekom prvih par mjeseci života.

Obavezno nazovi HKS i raspitaj se o leglima i uzgajivačima. Kad se odlučiš za pasminu, slobodno mi se javi pa ću ti pomoći koliko mogu da nađeš dobro leglo.

vrrrlet » wrote:ali sada više baš i ne može na duge šetnje, jako je stara.

Koliko je stara?

To je najgora stvar kod imanja pasa. Žao mi je što nisu duljeg vijeka.
Onako, da nabaviš jednog psa za cijeli život.
Naravno, ja bih se ubila da ovu moju moram gledati do kraja života.

vrrrlet » wrote:
Mi smo imali male cucke, i kod prvog velikog sam se bojao kako će to funkcionirati, hoće li mu biti dovoljno mjesta, hoće li smetati i slično.

Sad imam krmaču od labradorice i to je toliko nevidljivo i divno stvorenje, puno bolje od malog psa. Lišena je histerije, ne možeš je slučajno nagaziti ili šutnuti, ne boji se sjena, a nje se svi boje iako je potpuno neagresivna. U stanu spava u fotelji, a kada hoće van samo ode u vrt. Obožavala je i šetati, ali sada više baš i ne može na duge šetnje, jako je stara.

Labradori su dusa od psa. Mali psi, po mom iskustvu su zivcani. Ono hodam s velikim lijepim zen-pesom kroz park i "napadaju" nas ti nedorasli nesto. Psi ajmo bit tolerantni pa ih tako zvati. A ona gleda sta je ovo zivcano dolje.

vrrrlet » wrote:
Mi smo imali male cucke, i kod prvog velikog sam se bojao kako će to funkcionirati, hoće li mu biti dovoljno mjesta, hoće li smetati i slično.

Sad imam krmaču od labradorice i to je toliko nevidljivo i divno stvorenje, puno bolje od malog psa. Lišena je histerije, ne možeš je slučajno nagaziti ili šutnuti, ne boji se sjena, a nje se svi boje iako je potpuno neagresivna. U stanu spava u fotelji, a kada hoće van samo ode u vrt. Obožavala je i šetati, ali sada više baš i ne može na duge šetnje, jako je stara.

Vrlet, takva je i moja bila, ogromna, svi su je se bojali a ona jadnica nije ni znala da ima zube i čemu oni služe...

Sada sam bez psa jer mislim da više nikad neću naći takvog psa kao što je bila ona

Nju sam uzela iz jedne uzgajivačnice ( Tupelo, ti ćeš znati, u Sesvetskom kraljevcu) gdje je sirotica bila šutnuta u neki box jer je kao dugodlaka bila izrod , sva blatnjava i isprepadana...



Bila je s nama 14 godina .

No da, zapravo sam htjela reći da se divno ponašala prema djeci i da u stanu za nju nismo ni znali.
Ona je imala svoje dvorište i vrt ali je više voljela biti s nama, negdje ispod stola ili kraj kreveta i nikada nikakvu štetu nije napravila!

ombia » wrote:Mali psi, po mom iskustvu su zivcani. Ono hodam s velikim lijepim zen-pesom kroz park i "napadaju" nas ti nedorasli nesto. Psi ajmo bit tolerantni pa ih tako zvati. A ona gleda sta je ovo zivcano dolje.

Mali psi nisu živčani, nego ih ljudi takvima čine radeći upravo ovo što si ti napravila - ne tretiraju ih kao pse, ne rade s njima, ne odgajaju ih i ne daju im priliku da budu psi.

Ja nemam sta tretirati ili napraviti i odgajati tudje pse. Ono, ne ticu me se. Dok nas ne padaju.
Sama si nikad ne bih nabavila malog psa, a uostalom ti sama za svog kazes da je zifcan. Pa jel to zato sto nisi radila sa svojim psom kako treba?
K tome posve je nemoguce da svi ti mali nabrijani, bas svi imaju kretene za vlasnike.

Tristana predivna pesica.

svi mali psi koje sam imala prilike upoznati, ponašali su se ko iz ombiinog posta.
što je u u biti tužno, jer ispada da vlasnici nijednog ne tretiraju kako treba.
frednica moje frendice ima pinča-najnadrkaniej stvorenje na svijetu. istina, ponašaju se ko da je debil, upornim ponavljanjem "nemoj" "stani", a stavljaju ga u sitaucije koje su njemu neugodne.
na primjer, svi skupa, znači nas puno ljudi, pinč i maca.
i sad, maca je malo veća od pinča, ovaj je lud, kevće, laje, reži, otima se, a vlasnica ga cijelo vrijeme pokušava držati na krilu.
mislim da je problem što ljudi male pasmine poistovjećuju s igračkama, zanemarujući karakteristike pasa

ombia » wrote:Sama si nikad ne bih nabavila malog psa, a uostalom ti sama za svog kazes da je zifcan. Pa jel to zato sto nisi radila sa svojim psom kako treba?

Upravo tako. Nisam radila s njom kako treba.
Zapravo, ja sam radila, ali mužu je ona prvi pas i dopustio joj je da mu po glavi hoda.
U odgoju pasa, baš kao i u bilo kojem drugom odgoju, najvažnija je dosljednost.
Ipak, uz sve naše propuste, na psećoj livadi od nekih 25 redovnih pasa, ona je najmanja, najluđa, ali i najposlušnija.

ombia » wrote:K tome posve je nemoguce da svi ti mali nabrijani, bas svi imaju kretene za vlasnike.

Ne, nemaju svi, no oni histerični uglavnom imaju.
Ljudi su taman dovoljno glupi da mogu pomisliti da pas koji teži tri kile nije pas.
Nagledam se i naslušam takvih na dnevnoj bazi.

Pješčana » wrote:svi mali psi koje sam imala prilike upoznati, ponašali su se ko iz ombiinog posta.
što je u u biti tužno, jer ispada da vlasnici nijednog ne tretiraju kako treba.
frednica moje frendice ima pinča-najnadrkaniej stvorenje na svijetu. istina, ponašaju se ko da je debil, upornim ponavljanjem "nemoj" "stani", a stavljaju ga u sitaucije koje su njemu neugodne.
na primjer, svi skupa, znači nas puno ljudi, pinč i maca.
i sad, maca je malo veća od pinča, ovaj je lud, kevće, laje, reži, otima se, a vlasnica ga cijelo vrijeme pokušava držati na krilu.
mislim da je problem što ljudi male pasmine poistovjećuju s igračkama, zanemarujući karakteristike pasa

To. I to sto su neke pasmine zifcane. Zivjela sam s uzgajivacem terijera. Ono, nabrijani su. To nije pas koji bih zeljela sebi i famliji. Jer psi se karakterno puno razlikuju, usprkos radu sa njima.
Godinama volontiram po azilima gdje su uglavnom psi koji su hm, fali mi hrvatska rijec, osteceni. Po ponasanju, cesto i fizicki.
A divni psi.
I cak i sluzbeno "najkrvolocnije" pasmine nas nisu napadale.
Neke pasmine nisu za obitelji s malom djecom pa da se sto puta radi s njima. Ili neke su manje a neke vise pogodne za takve okoline.

Tupelo » wrote:

Koliko je stara?

12 godina. Bubaju je zglobovi. Teško im je s njom tolikom.

ombia » wrote:
Labradori su dusa od psa. Mali psi, po mom iskustvu su zivcani. Ono hodam s velikim lijepim zen-pesom kroz park i "napadaju" nas ti nedorasli nesto. Psi ajmo bit tolerantni pa ih tako zvati. A ona gleda sta je ovo zivcano dolje.

Takva je i moja. Ne primjećuje niže vrste.

Tristana » wrote:
Vrlet, takva je i moja bila, ogromna, svi su je se bojali a ona jadnica nije ni znala da ima zube i čemu oni služe...

Sada sam bez psa jer mislim da više nikad neću naći takvog psa kao što je bila ona

Nju sam uzela iz jedne uzgajivačnice ( Tupelo, ti ćeš znati, u Sesvetskom kraljevcu) gdje je sirotica bila šutnuta u neki box jer je kao dugodlaka bila izrod , sva blatnjava i isprepadana...



Bila je s nama 14 godina .

No da, zapravo sam htjela reći da se divno ponašala prema djeci i da u stanu za nju nismo ni znali.
Ona je imala svoje dvorište i vrt ali je više voljela biti s nama, negdje ispod stola ili kraj kreveta i nikada nikakvu štetu nije napravila!

Nikada neće biti isti, ali će uvijek biti tvoj pas. Prije smo imali njenu mamu, i po puno toga su jako slične, ali su u nekim stvarima nebo i zemlja. Ne mogu reći koju sam volio više, obje sam obožavao.

Ma daj, pa nemreš da ti do kraja života ovako neko opet ne naheri glavu.

Ma daj, pa nemreš da ti do kraja života ovako neko opet ne naheri glavu.

awww

Zaboravih, imala sam labradoricu jako davno, mjesanku ali meni najljepsu, s njom se "radilo" jednako kao i s terijerima, ono potpuno isto. A karakter nebo i zemlja.
Sad bacam oko na oko mene na frajere s vrtom, pa prvo uselimo mice i ja a onda i neki ogroman pas odmah iza.