Trkeljanje.com

vrrrlet » wrote:
Afričkog. Vrlo graciozno stvorenje.

To je ovaj, azawakh


Lijep je, ali velik Vjerojatno mu je takav i apetit za trkom


Uglavnom, razmišljam o nabavci novog psa pa nisam načisto još sama sa sobom.
Strah me tog hrtovskog jurenja za svim što se kreće.

m.za » wrote: Lijep je, ali velik Vjerojatno mu je takav i apetit za trkom


Uglavnom, razmišljam o nabavci novog psa pa nisam načisto još sama sa sobom.
Strah me tog hrtovskog jurenja za svim što se kreće.

Njemu ti je tu hladno po zimi i treba puno prostora za trčanje.

A kakvog pesa bi ti? Odnosno, što tražiš od psa?

vrrrlet » wrote:
Njemu ti je tu hladno po zimi i treba puno prostora za trčanje.

A kakvog pesa bi ti? Odnosno, što tražiš od psa?

Da je dobroćudan, da nema kratke noge, da nije minijaturan, da nije glomazan...
Mislim, ozbiljna sam.
Pas koji će rado živjeti u stanu, ali da može preživjeti i u vrtu, s kojim se može šetati ali da ne mora baš nositi GPS jer će odlutati za mačkom i probuditi se drugi dan u 50 km udaljenom selu, nekompliciranog karaktera, da je podložan (i podložak), tip ljubimca koji će voljeti biti razmažen, da nema jako zahtjevnu dlaku.....onako, uglavnom da je kao ja

vrrrlet » wrote:Sad si me sjetila nekih divnih pasa koje smo imali. Hrta smo grizli za rep do krvi, ništa nam nikad nije učinio. Ispoljavao se na strancima zato.

Beljiganeri... ... tko ima vremena za psa, ovo je strahovito jak, okretan, prekrasan i pametan pas. Tko nema vremena, neka ga zaboravi, to nije pes za pizdarije.

Joj, belgijaneri su mi tiha patnja.
Bila sam u dilemi između dobermana i belgijanera, no na kraju sam se odlučila za dobermana i nisam požalila.
Savršeni psi. Baš skroz savršeni i jedva čekam kad ću ponovo imati uvjete za jednog.

m.za wrote:Ima li tko iskustva sa whippetom ili malim talijanskim? Jako mi je simpa mali taljan, ali čujem da je jako sklon lomovima i da ga treba držati pod pojačanim nadzorom

Mali talijani su divni. Da, skloni su lomovima, ali osim toga, nemaju nikakvih pasminskih bolesti.
Iznimno su otporni, dugo žive i, za razliku od ostalih hrtova, nisu teški za rad.
I puno drhću

Što očekuješ od psa?
Za što ti treba i kakve uvjete imaš?

m.za » wrote: Da je dobroćudan, da nema kratke noge, da nije minijaturan, da nije glomazan...
Mislim, ozbiljna sam.
Pas koji će rado živjeti u stanu, ali da može preživjeti i u vrtu, s kojim se može šetati ali da ne mora baš nositi GPS jer će odlutati za mačkom i probuditi se drugi dan u 50 km udaljenom selu, nekompliciranog karaktera, da je podložan (i podložak), tip ljubimca koji će voljeti biti razmažen, da nema jako zahtjevnu dlaku.....onako, uglavnom da je kao ja

Talijanac ti baš i nije za to.
Srednji šnaucer?
Erdel terijer?
Koker?

m.za » wrote: Da je dobroćudan, da nema kratke noge, da nije minijaturan, da nije glomazan...
Mislim, ozbiljna sam.
Pas koji će rado živjeti u stanu, ali da može preživjeti i u vrtu, s kojim se može šetati ali da ne mora baš nositi GPS jer će odlutati za mačkom i probuditi se drugi dan u 50 km udaljenom selu, nekompliciranog karaktera, da je podložan (i podložak), tip ljubimca koji će voljeti biti razmažen, da nema jako zahtjevnu dlaku.....onako, uglavnom da je kao ja

U svakom slučaju - kujica. Kuje neće lutati u potrazi za seksom i općenito su dokazivije, vjernije i normalnije.

Kojeg pesa, to ti ne bih znao, meni pesi nisu hobi već ukućani, zadnjih 20 godina imam samo labradore i ne zanimaju me drugi. O njima ne treba misliti, oni misle za tebe, potpuno su nezahtjevni, pametni su, vole žderati, ali mene moj tenk ne košta više od 200 kuna mjesečno. Pouzdani su s derištima koja bi zapravo i trebalo ugristi do kosti, mačke ne obadaju. Mana im je strahovito velika količina otpadnih dlaka, usisavanje svaki dan (ja volim usisavati ).

Ni pod razno jazavčare, terijere. I one minijatrune pse koji služe tome da ih možeš voditi veterinaru i frizeru jednom tjedno.

Pudlica ima srednjih veličina, pametne su navodno, ne gube dlaku... ali su pudlice. Ako možeš podnijeti pudlice, navodno su dobar izbor.

Tupelo će ti sigurno dati još više paščadi na uvid, ona je više u tome. Ali pazi se da ti ne uvali svog pesa.

m.za » wrote: Da je dobroćudan, da nema kratke noge, da nije minijaturan, da nije glomazan...
Mislim, ozbiljna sam.
Pas koji će rado živjeti u stanu, ali da može preživjeti i u vrtu, s kojim se može šetati ali da ne mora baš nositi GPS jer će odlutati za mačkom i probuditi se drugi dan u 50 km udaljenom selu, nekompliciranog karaktera, da je podložan (i podložak), tip ljubimca koji će voljeti biti razmažen, da nema jako zahtjevnu dlaku.....onako, uglavnom da je kao ja

..udomi nekog.

Tupelo » wrote:
Joj, belgijaneri su mi tiha patnja.
Bila sam u dilemi između dobermana i belgijanera, no na kraju sam se odlučila za dobermana i nisam požalila.
Savršeni psi. Baš skroz savršeni i jedva čekam kad ću ponovo imati uvjete za jednog.

Kao mali sam strahovito htio dobermana. Kada bih imao vremena i para za pizdarije, križao bi ih s crnim labradorima.

Belgijski ovčar je zaista poseban pas. Nikada neću prežaliti što nas je prerano napustila, ali zahvalan sam i na tom prekratkom vremenu s njom.

Tupelo » wrote:
Talijanac ti baš i nije za to.
Srednji šnaucer?
Erdel terijer?
Koker?

Jesam rekao da će ti pokušati prodati svog pesa?

..a unda » wrote: ..udomi nekog.

Opet može udomiti nekog kome zna pasminske karakteristike. Moja belgijanerica je bila iz azila.

vrrrlet » wrote:
Opet može udomiti nekog kome zna pasminske karakteristike. Moja belgijanerica je bila iz azila.

..neka dodje u taj pseci azil i nek apas odabere nju. to je najbolje..

..a unda » wrote: ..i nek apas odabere nju. ..

ili sioux

baja » wrote: ili sioux

eto, vec smo mu mozda i ime dali.

molio bih vidjet mirzu.. ..volio bih vidjet mirzu kako zove pasa. stavi ruku na usta kao indijanac i vice..av av av av!

Tupelo » wrote:
Mali talijani su divni. Da, skloni su lomovima, ali osim toga, nemaju nikakvih pasminskih bolesti.
Iznimno su otporni, dugo žive i, za razliku od ostalih hrtova, nisu teški za rad.
I puno drhću

Što očekuješ od psa?
Za što ti treba i kakve uvjete imaš?

Tako mi je i zapeo za oko Jadnik je bio na plaži i tako je bio prestrašen (valjda, možda samo neurotičan ) i tresao se na +42 C, gazda ga je konstantno morao grliti, tješiti i nositi (bilo ga je strah hodati po šljunku ) sa sobom čak i kad je htio samo skočiti po sladoled jer je ovaj počeo plakati čim se odmaknuo pol metra Došlo mi je da ga i ja idem zagrliti

Kuća sa vrtom, život unutra u stanu.
Posao: ljubimac za po kući i za van. (ne čuvar i slično, ne za izložbe, ne za uzgoj)

Tupelo wrote:
Talijanac ti baš i nije za to.
Srednji šnaucer?
Erdel terijer?
Koker?

Ne
Ne
Ne

Prećudljivi za moj ukus svo troje. Plus su mi erdel i svi šnauceri ružni.
A treijeri općenito mi se ne sviđaju po karakteru, šnaucere ni ne poznam baš ali čini mi se da nisu ni oni daleko

vrrrlet wrote:
U svakom slučaju - kujica. :cer ek: Kuje neće lutati u potrazi za seksom i općenito su dokazivije, vjernije i normalnije.

Radije bih muškog, nisam nikad imala kuju

Jazavčar, terijer, pudl i frizerski psi me ne zanimaju

..a unda wrote: ..udomi nekog. :to p:

E ali strah me je odraslih, voljela bih štenca. a onda se pojavljuje problem da ne znaš najčešće ni koje je pasmine, pa tako ni što očekivati.
O očekivanjima fizičkog izgleda ne bih jer ću ispasti razmaženo obijesno bezosjećajno smeće
Najviše me strah tih kratkih nogu i kobasičastog tijela i polarne dlake.

edit: Hvala svima, ali nemojte mi predlagat pasmine više, ja sam uglavnom odlučila koja pasmina će biti - samo me zanimalo nečije iskustvo u vezi manjih hrtova. (jedino me napušteni štenac još malo muči)
Poslala bih Vrletu pm, al me malo strah :drhće: :taljančić:

..a unda » wrote: ..neka dodje u taj pseci azil i nek apas odabere nju. to je najbolje..

ne preporuča se. pas koji želi tebe možda i je pas koji je najbolji za tebe :cesar milan bulshit: ali zna ti pojesti veću količinu živaca od onoga kojeg ti želiš. isprobano.
jednom sam pustila da pas odabere mene. nikad više pa ni onda!!!

m.za » wrote: Plus su mi erdel i svi šnauceri ružni.

Molim?????

Ignore lista.

Jedino ako si vidjela neuspjele primjerke erdela.

Lord Byron » wrote: Molim?????

Ignore lista.

Jedino ako si vidjela neuspjele primjerke erdela.

Tebi je ovo lijepi pas?


Izgleda kao prepariran, kao da nije riječ o živom biću

Pa ta glava

Bez uvrede jasno, ali.. .....kao cok rekli bi domaći ljudi

m.za » wrote: Tebi je ovo lijepi pas?

Fotka je bezvezna. Koliko si ih vidjela uživo, u pokretu, u "ponašanju"?

MadnessInMethod » wrote:
ne preporuča se. pas koji želi tebe možda i je pas koji je najbolji za tebe :cesar milan bulshit: ali zna ti pojesti veću količinu živaca od onoga kojeg ti želiš. isprobano.
jednom sam pustila da pas odabere mene. nikad više pa ni onda!!!

..ok, razumijem. evo, ovo bice su tri puta izabirali i udomljavali i vracali. e, onda je ona izabrala ljude..

Lord Byron » wrote: Fotka je bezvezna. Koliko si ih vidjela uživo, u pokretu, u "ponašanju"?

Ne puno, priznajem. Možda na smotrama,izložbama i sl., a 2-3 baš uživo negdje po gradu itd.
Nemam kontakata ni sa jednim.
Izgleda mi kao da nije živ, ozbiljno, ne doživljavam ga uopće. Djeluje kao da će mu počet ispadat punjenje



Unda, to je tvoj tj. vaš?

Lord Byron » wrote: Fotka je bezvezna. Koliko si ih vidjela uživo, u pokretu, u "ponašanju"?

Ja sam ih vidio nekoliko. I slažem se: izgledaju kao igračke.

m.za » wrote: Možda na smotrama,izložbama i sl., a 2-3 baš uživo negdje po gradu itd.
Nemam kontakata ni sa jednim.

Meni nijedan pas na izložbi ne izgleda "kao pas".

Čak ni skockani i superduper istrimani i iščetkani erdel u šetnji na lajni nije "to" - kad bi te se neki dohvatio "u slobodnom stanju", bila bi kuhana i pečena.

..a unda » wrote:

E pa to ... normalne veličine a da izgleda kao - pas.

Najviše volim mješance neke srednje veličine, ovako nešto



Mirza, baci se u rizik, mješanac pa kakav ispadne. Nećeš falit sigurno.

Nikolajevna » wrote:Mirza, baci se u rizik, mješanac pa kakav ispadne. Nećeš falit sigurno.

Pustimo li postrani element "dobročinstva", s mješancem može "falit" temeljito. Onako, kao da u trgovini uzimaš parfem u bijeloj kutiji na kojoj piše "Parfem".

Lord Byron » wrote: Pustimo li postrani element "dobročinstva", s mješancem može "falit" temeljito. Onako, kao da u trgovini uzimaš parfem u bijeloj kutiji na kojoj piše "Parfem".

A kako možeš falit? Da neće izrasti u pasanca?

Nikolajevna » wrote:
A kako možeš falit? Da neće izrasti u pasanca?

Ne znaš kakvu narav i kakav genetski materijal dobivaš. Čistokrvni pas nije nužno pitanje snobizma.

Lord Byron » wrote: Ne znaš kakvu narav i kakav genetski materijal dobivaš. Čistokrvni pas nije nužno pitanje snobizma.

Pa ne znaš, pa šta? I kad ne znaš, koliko to možeš falit? Što se to može izrodit iz jednog blentavog pseta? Daj molim te.


Kakav sad snobizam?
Na ovo ne moraš odgovoriti.

Nikolajevna » wrote:
Pa ne znaš, pa šta? I kad ne znaš, koliko to možeš falit? Što se to može izrodit iz jednog blentavog pseta? Daj molim te.


Kakav sad snobizam?
Na ovo ne moraš odgovoriti.

zamisli penzića u malom stanu koji je uzeo mješanca, ispadne da pas ima nepresušnu energiju i trebaju mu sati i sati istrčavanja? što se može iz toga izroditi? osim frustriranog vlasnika, frustriranog psa i gomile problema?
ili ljudi koji nemaju iskustva s odgojem pasa koji dobiju tvrdoglavo pseto kojem ne mogu nametnuti svoju volju?
baš nikakve probleme ne vidim tu, što se može izroditi iz blentavog pseta...

Moj najbolji, nikad prežaljeni (danas joj je druga godišnjica smrti, počivala u miru na kraju imanja ) pas, za koji je apsolutno svatko tko je s njom stupio u kontakt tvrdio da je jedan od najboljih pasa s kojim su ikad imali kontakta, bila je mješanka pekinezera, labradora, njemačkog ovčara i isusa valjda.
Eto, u obranu mješanaca

S druge strane, mješanac terijera je valjda najgore pseto koje smo ikad imali. Niti s jednim mješancem nikad problema tog tipa. Jebemti pasmine.

ja sam imala mješanca vižle i križanke njemačkog i škotskog ovčara. isto je bio predivan pas. doduše, malo plašljiv, ali u granicama normale. i divan, odan, pametan, lako odgojiv, druželjubiv, razigran... jedino što je od škota povukao dlaku. vagone i vagone dlake. što je još jedna ilustracija da ne možeš znati što ćeš dobiti: i mama i tata su imali "vojničke frizure", izrazito kratku dlaku, a i on je kao štene imao kratku dlaku. a onda je, pri prvom linjanju, niotkud iznikao vagon duuuuge čupave dlake. mislim, ništa strašno - ali pokazuje da nikada ne znaš što ćeš dobiti.

Recite (i meni) da sam snob, ali teško mi se odlučiti za mješanca Nisam baš za mačka u vreći
Ni po pitanju estetike (jebiga, snob ), a kamoli što se tiče osobnosti.

..a unda wrote: ..ok, razumijem. evo, ovo bice su tri puta izabirali i udomljavali i vracali. e, onda je ona izabrala ljude..

Nikolajevna » wrote:
E pa to ... normalne veličine a da izgleda kao - pas.

Slažem se.

Unda, taj pas (ako sam dobro shvatila tvoj) je došao kod tebe kao odrastao? I to nakon što je promijenio nekoliko vlasnika?
Ne znam, mene bi u takvom slučaju bilo malo strah Bojala bih se neke njegove eventualne nepredvidive reakcije Ono: pas kojeg ne poznam, prošao tko zna što, pas za kojeg ne znam što mu je u glavi.
Svaka čast na velikom srcu i ljubavi za životinju i vjerujem da nije bilo dvojbe da je riječ o pozitivcu željnom topline kad ste ga odlučili uzeti, ali brijem da ja ne bih bila u takvoj situaciji uopće opuštena u početku (tko zna, možda i nikad). A to nije najsretniji početak suživota
(a može bit da je to zato jer imam jedno ružno iskustvo s psom, tuđim. Kao normalnim , pa sam naučila da je to ipak na kraju samo životinja, unatoč svemu)

Kako je onda bilo (pre)odgajati odraslog psa?

Što se tiče mačka u vreči, ja sam imala dvije bokserice (u različitom periodu), jedna je bila hiperaktivno, tvrdoglavo, svojeglavo, zaigrano stvorenje, a ujedno i moj prvi, nikad prežaljeni pas.
Druga je bila labrador u obliku boksera. Divno, drago, poslušno i strpljivo stvorenje.
Nebo i zemlja, a ista pasmina.

MadnessInMethod » wrote:mješanca vižle i križanke njemačkog i škotskog ovčara

Isuse, daj mi molim te, barem na pp, sliku ovoga

I ja sam vidjela dosta primjera da pasmina nije jamstvo karaktera.
Rottweileri će vjerojatno biti tromiji, ali da će ijedna pasmina biti pouzdano poslušna, odana i odgojiva, to teško.
Hoće li jesti cipele i namještaj, to se ne zna dok ne dođe u kuću. Od ovoga nisu cijepljeni ni oni s rodovnicima.
Silajn, super je što si je mogla voditi na posao!
Ja moju mogu ponekad. Takvu ludu.

Jooj, da, mislim da ipak jesi imala sreće.

Almost Rosey » wrote: Isuse, daj mi molim te, barem na pp, sliku ovoga

žao mi je, preddigitalno doba, preminuo je prije 10 godina, prije blagodati kamere na mobitelu. imam samo jednu fotku te pseće legende, a i ta je zalijepljena u album.
ali - paradoksalno - izgledom je najviše podsjećao na groenendala (dugodlaki belgijaner), toliko da se čak nekoliko ljudi zbunilo kad ga je vidjelo, jer te varijante pasmine kod nas baš i nema.

MadnessInMethod » wrote:ali - paradoksalno - izgledom je najviše podsjećao na groenendala (dugodlaki belgijaner), toliko da se čak nekoliko ljudi zbunilo kad ga je vidjelo, jer te varijante pasmine kod nas baš i nema.

aaa! AAA!!!


Pardon.

Taj ćuko izgleda ko mitsko biće

m.za » wrote:Recite (i meni) da sam snob, ali teško mi se odlučiti za mješanca Nisam baš za mačka u vreći
Ni po pitanju estetike (jebiga, snob ), a kamoli što se tiče osobnosti.




Slažem se.

Unda, taj pas (ako sam dobro shvatila tvoj) je došao kod tebe kao odrastao? I to nakon što je promijenio nekoliko vlasnika?
Ne znam, mene bi u takvom slučaju bilo malo strah

Je, a kaj misliš kako je bilo psu? Da njega nije bilo strah ići kod Unde? Što je mogao očekivati - nema ti hrane dok ne pročitaš cijeli post? Želudac krulji, a još dvije kartice do zdjelice...

m.za » wrote:Radije bih muškog, nisam nikad imala kuju

Meni su kuje draže.
Mirnije su, privrženije, nježnije, lakše se navikavaju na druge kućne ljubimce/djecu/nove ukućane, uglavnom su lakše za hendlanje, manje ih jebu nagoni.
Moja nije ništa od toga.
Što se tjeranja tiče, ako je ne nabavljaš za uzgoj, sterilizacija je pametna odluka i za tebe (nemaš brige i za nju (čuva joj zdravlje). Najbolje je sterilizirati je još prije prvog tjeranja jer tako u potpunosti isključuješ rizik od tumora dojki.
Mužjaka sam imala samo jednom i nikada više.

m.za » wrote:edit: Hvala svima, ali nemojte mi predlagat pasmine više, ja sam uglavnom odlučila koja pasmina će biti - samo me zanimalo nečije iskustvo u vezi manjih hrtova. (jedino me napušteni štenac još malo muči)

Za kojeg si se odlučila?


Što se pasa iz azila tiče, uvijek sam za, ali ipak treba razmisliti. Ako je nekome jako jako bitno da pas ima određene karakteristike (veličina, tip dlake, temperament...), onda je čistokrvan pas bolji izbor.
Dugo godina sam volontirala u azilu i znam da dobrih udomitelja opako nedostaje, ali isto tako znam da nepromišljeno uzimanje psa najčešće završi vraćanjem tog psa u azil. A to im stvara stres i pate zbog toga jer se jako brzo vežu za svoje ljude.

Još uvijek razmišljam da si priuštim SOP-a, to jest srpskog odbrambenog psa.

Ovo biće je genetski predpodešeno da brani liniju Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, a kako se Osijek nalazi unutar tih granica, vjerujem da bih bio siguran.

Pasmina je, istinabog, kreirana na temelju mitskog srpskog psa koji je posljednji put zalajao za vrijeme zlosretne bitke na Kosovu polju. Nastao je nježnim ukrštanjem vukova s pastirskim tornjacima, zatim s rotvajlerima, a ima tu i gena stafordskih terijera i mastifa.

No, ipak, neke sumnje me more. Postoji li opasnost da mi, dok sam odsutan nekim poslom ili, vjerojatnije, nekom kavom, napiše na vrata "Obo je Cpbija", ili kako se to već piše, i zauzme stan? Dakle - šta mi je činiti?

schmokljan » wrote: No, ipak, neke sumnje me more. Postoji li opasnost da mi, dok sam odsutan nekim poslom ili, vjerojatnije, nekom kavom, napiše na vrata "Obo je Cpbija", ili kako se to već piše, i zauzme stan? Dakle - šta mi je činiti?

Tvoje sumnje su opravdane, ali ne trebaš se brinuti - jednostavno mu odreži jaja. Dok mu jaja ne zacijele, pazi da ti ne ukrade traktor i ode u Srbiju. I nedaj mu da gleda srpsku televiziju, da ne dobije ideje.

Ne znam, ne znam vrleče.
Možeš psa istjerat iz Srbina, al' Srbina iz psa nikad.

Ili obrnuto?

Morticia » wrote:Ne znam, ne znam vrleče.
Možeš psa istjerat iz Srbina, al' Srbina iz psa nikad.

Ili obrnuto?

Ma to uopće nije srpski pas. To je gulaš različitih pasa i malo vuka. Srbi su to upakirali kao svoje, vjerojatno su ustanovili da je novostvorena pasmina starija od onih od kojih je stvorena (to uopće nije nemoguće, pitajte Đepiku ili Einsteina) i da je Kosovska bitka izgubljena samo zato što je tog dana Srpski odbrambeni pas imao proljev.

Evo ga sad.
To nije srpski pas.
To nije srpski pas, to nije srpski pas, njanjanjanjanjanja!!!

Ma nemoj.

Očito je svetska zavera protiv Srba zahvatila i kinologe.

Schmokljane, nisam ja otvorila temu.
Umjesto nje, bolje da si minirao kakvu srpsku kuću

m.za » wrote:Schmokljane, nisam ja otvorila temu.
Umjesto nje, bolje da si minirao kakvu srpsku kuću

Hahaha!

Uopće se ne radi o miniranju teme, nego o malo smijeha na temi.

No, dobro, vratimo se na temu.

Imali smo dalmatinerku, obožavali ju, u siječnju će biti dvije godine da je umrla u 13. godini života. Predivno stvorenje, djeca su je obožavala i ona njih. I sad me nešto zanima - zašto su dalmatinerke tako lijepe, a dalmatineri ne da nisu lijepi, nego kad opuste one žvale i kad nacere zube - izgledaju čak opasno. Peggy si, doslovce, mogao uzeti kost iz usta dok jede i ona se ne bi naljutila.

schmokljan » wrote:Još uvijek razmišljam da si priuštim SOP-a, to jest srpskog odbrambenog psa.

..

..jel to kerbre?

schmokljan » wrote:
I sad me nešto zanima - zašto su dalmatinerke tako lijepe, a dalmatineri ne da nisu lijepi, nego kad opuste one žvale i kad nacere zube - izgledaju čak opasno.

Evo tu Unde pa njega pitaj

..a unda, daj sliku di se ceriš

schmokljan » wrote:
Hahaha!

Uopće se ne radi o miniranju teme, nego o malo smijeha na temi.

No, dobro, vratimo se na temu.

Imali smo dalmatinerku, obožavali ju, u siječnju će biti dvije godine da je umrla u 13. godini života. Predivno stvorenje, djeca su je obožavala i ona njih. I sad me nešto zanima - zašto su dalmatinerke tako lijepe, a dalmatineri ne da nisu lijepi, nego kad opuste one žvale i kad nacere zube - izgledaju čak opasno. Peggy si, doslovce, mogao uzeti kost iz usta dok jede i ona se ne bi naljutila.

zato jer je osmina krvi dalmatinaca..ako ne i cetvrtina..bul terijerska ili tako neka slicna..mastifska, stafordska.

kod dalmatinki se to ne vidi tako brzo, svoju cudnu cud mogu pokazati tek nakon nekog vremena.

sve u svemu, osim rijetkih i davnih primjera, ti dalmatinci su zivcani neki pasi. steta.

m.za » wrote: Evo tu Unde pa njega pitaj

..a unda, daj sliku di se ceriš

i gore nego sto je schmokljan rekao. ..i gore..

Onda je moja Peggy bila preslika tih drevnih dalmatinera. Savršeno smirena, dobra, nježna prema djeci. Svaki put kada bismo je pustili na ulicu uvijek bi neko dijete trčalo uz nju od veselja.

schmokljan » wrote:
Hahaha!

Uopće se ne radi o miniranju teme, nego o malo smijeha na temi.

No, dobro, vratimo se na temu.

Imali smo dalmatinerku, obožavali ju, u siječnju će biti dvije godine da je umrla u 13. godini života. Predivno stvorenje, djeca su je obožavala i ona njih. I sad me nešto zanima - zašto su dalmatinerke tako lijepe, a dalmatineri ne da nisu lijepi, nego kad opuste one žvale i kad nacere zube - izgledaju čak opasno. Peggy si, doslovce, mogao uzeti kost iz usta dok jede i ona se ne bi naljutila.

Jednom sam imao čast živjeti s dalmatinerom par dana pod istim krovom. Krov je nažalost bio moj. Zvali smo ga "conte", jer je puno izvoljevao, a koristan je bio kao puna vrećica od saugera koju je retardirana djevojčica zamijenila za loptu i nabija ju po boravku.

Drago mi je čuti da ima primjeraka koji nisu grofovske krvi.

Niti jedan dalmatinski pas (:mig:) kojeg sam upoznala nije bio naročito pametan ni bistar ni podložan nekoj naročitoj dresuri. Jebiga
Užasno teški za učenje, čini mi se.

Mislim da sam čitala da je to na neki način točno, jer su se kod nastajanja pasmine fokusirali toliko na izgled (slično ovom što govori Tupelo) i dobivanje tih točki, da je budući karakter potpuno zanemaren bio.

I nisam rekao da je bila pametna, ali je bilo toliko staložena i strpljiva da ju se svakako moglo smatrati mudrom.

m.za » wrote:Niti jedan dalmatinski pas (:mig:) kojeg sam upoznala nije bio naročito pametan ni bistar ni podložan nekoj naročitoj dresuri. Jebiga
Užasno teški za učenje, čini mi se.

Naodno su druga najgluplja pasmina uopće.

schmokljan » wrote:I nisam rekao da je bila pametna, ali je bilo toliko staložena i strpljiva da ju se svakako moglo smatrati mudrom.

Staloženost i strpljivost je još teže dosegnuće od pameti kod dalmatinera. Čime si ju hranio?

vrrrlet » wrote:
Staloženost i strpljivost je još teže dosegnuće od pameti kod dalmatinera. Čime si ju hranio?

Praxitenima?

Nije do nas, jednostavno je bila takva, i znam da su se mnogi čudili. Imala je tri okota, prvi su svi bili mrtvorođenci, drugi put smo ju parili s nekim dalmatinerskim šampionom, a onda smo zaključili da nas boli džon za te stvari i puštali je okolo. Dobila je preslatke potomke, mahom crne s ponekim bijelim dijelom tijela - jednom su samo šapice bile bijele - parila se naime sa zlatnim retriverom, dvije ulice dalje, u vlasništvu jedne zgodne plavuše. Za razliku od njih ta plavuša i ja se nikad nismo parili.

Lastan » wrote: Praxitenima?

schmokljan wrote:Nije do nas, jednostavno je bila takva, i znam da su se mnogi čudili. Imala je tri okota, prvi su svi bili mrtvorođenci, drugi put smo ju parili s nekim dalmatinerskim šampionom, a onda smo zaključili da nas boli džon za te stvari i puštali je okolo. Dobila je preslatke potomke, mahom crne s ponekim bijelim dijelom tijela - jednom su samo šapice bile bijele - parila se naime sa zlatnim retriverom, dvije ulice dalje, u vlasništvu jedne zgodne plavuše. Za razliku od njih ta plavuša i ja se nikad nismo parili.

Još jednom se potvrđuje da je bolje biti pas nego čovjek. Čovjeke ne puštaju okolo da se pare.

schmokljan » wrote:I nisam rekao da je bila pametna, ali je bilo toliko staložena i strpljiva da ju se svakako moglo smatrati mudrom.

Schmokljane Ispričavam se ako je zbog moje nespretnosti ispalo da ja tvrdim da si ti rekao da je bila pametna, a to je laž jer su istraživanja pobila tu mogućnost. Nisam to rekla Nisam te čak ni kvotala (isprike i za to ).
Samo opservacija

Lastan wrote: Praxitenima?

Malo pijem, malo šarcu geben


Vidiš, nisam uopće uzela dalmatinera u razmatranje, a u fizičkom smislu bi bio idealan.
(I pasao bi uz kauč )

POstoje li neke vježbe za bildanje šteneće inteligencije?
Kako bi se uopće trebalo dresirati takvu jednu, uvjetno rečeno gluplju, pasminu?

Već neko vrijeme razmišljam o psu koji bi zivio u kući..dakle ne velikom psu..Imali smo mačku ali smo ju zbog bolesti morali dati na uspavljivanje i nekako nisam spremna za macu...Koje su vaše preporuke za male pse???

Đurđica » wrote:Koje su vaše preporuke za male pse???

Kakve uvjete imaš i što očekuješ od psa?

Imam kuću, dvorište....ali baš bih voljela psa koji bi mi bio u kući..naravno i vani na šetnji ali prvenstveno da bude unutra...da bude dobar prema djeci, "lakoodgojiv", privržen...

Đurđica » wrote:Imam kuću, dvorište....ali baš bih voljela psa koji bi mi bio u kući..naravno i vani na šetnji ali prvenstveno da bude unutra...da bude dobar prema djeci, "lakoodgojiv", privržen...

Koliko su ti djeca stara? Ako su klinci premaleni, svakako malo pričekaj s nabavkom šteneta patuljastih pasmina jer najčešće teže oko pola kile kad dođu u novi dom i jako ih je lagano ozlijediti.

Inače, od malih pasmina, za djecu su najbolje pudle i kavaliri.
Što se odgoja tiče, pudle su san snova. Iznimno su pametne i zbilja je lagano raditi s njima.
Kavaliri su nešto teže odgojivi, ali radi se o iznimno blagoj i nježnoj pasmini pa neki velik odgoj i nije potreban.
Također, pudle se ne linjaju pa nema problema s gomilom dlaka po kući. No, mora ih se svaka 2 mjeseca voditi na šišanje.

Inače, gotovo sve pasmine mogu boraviti u kući, psu je mjesto uz čovjeka, a ne na dvorištu; pa ako nije nužno da bude zbilja malena pasmina, svakako razmisli o nabavci nekog od ovčara. Oni su savršeni za djecu i divni za rad.
Kod njih je potreban pojačan oprez kad se tvoje dijete igra s drugom djecom jer ovčari imaju ugrađen "čip" za zaštitu svoje obitelji pa se treba paziti da pogrešno ne protumače igru i reagiraju zaštitnički.

Hvala na savjetima...mislila sam da se pudla jako linja...
Vučjak mi je preveliki za kuću...razmišljam baš o malom psu..čak i čivava mi je opcija..
Imala sam 15.g. mačku u kući..izašla bi i na dvorište, ali joj je "baza" bila u kući...nekako nisam spremna imati drugu mačku...a nedostaje mi nešto..

Đurđica » wrote:Hvala na savjetima...mislila sam da se pudla jako linja...
Vučjak mi je preveliki za kuću...razmišljam baš o malom psu..čak i čivava mi je opcija..
Imala sam 15.g. mačku u kući..izašla bi i na dvorište, ali joj je "baza" bila u kući...nekako nisam spremna imati drugu mačku...a nedostaje mi nešto..

Mi smo imali male cucke, i kod prvog velikog sam se bojao kako će to funkcionirati, hoće li mu biti dovoljno mjesta, hoće li smetati i slično.

Sad imam krmaču od labradorice i to je toliko nevidljivo i divno stvorenje, puno bolje od malog psa. Lišena je histerije, ne možeš je slučajno nagaziti ili šutnuti, ne boji se sjena, a nje se svi boje iako je potpuno neagresivna. U stanu spava u fotelji, a kada hoće van samo ode u vrt. Obožavala je i šetati, ali sada više baš i ne može na duge šetnje, jako je stara.

Đurđica » wrote:Vučjak mi je preveliki za kuću...razmišljam baš o malom psu..čak i čivava mi je opcija..

Joj, čivava nikako nije pas za djecu.
Krhke su i lagano ih je ozlijediti, a nemaju ni neku specijalno milu narav i čvaknut će bez problema.
Iz istog razloga svakako zaobiđi i gotovo sve terijere.

Budući da razmišljaš o kupovini patuljka, jako jako jako jako jako pazi od koga ga kupuješ.
Patuljaste pasmine su iznimno popularne i poprilično skupe pa šverc i štanceraj cvjetaju k'o nikad prije.
Psa ni u ludilu ne kupuj preko oglasnika tipa Plavi ili Njuškalo jer tamo prodaju gotovo isključivo šverceri i štanceri.
Da, štene iz oglasnika je jeftinije, ali u konačnici će te veterinar koštati daleko više, a velike su šanse i da će ti pući srce od tuge, budući da velik broj takvih štenaca umre tijekom prvih par mjeseci života.

Obavezno nazovi HKS i raspitaj se o leglima i uzgajivačima. Kad se odlučiš za pasminu, slobodno mi se javi pa ću ti pomoći koliko mogu da nađeš dobro leglo.

vrrrlet » wrote:ali sada više baš i ne može na duge šetnje, jako je stara.

Koliko je stara?

To je najgora stvar kod imanja pasa. Žao mi je što nisu duljeg vijeka.
Onako, da nabaviš jednog psa za cijeli život.
Naravno, ja bih se ubila da ovu moju moram gledati do kraja života.

vrrrlet » wrote:
Mi smo imali male cucke, i kod prvog velikog sam se bojao kako će to funkcionirati, hoće li mu biti dovoljno mjesta, hoće li smetati i slično.

Sad imam krmaču od labradorice i to je toliko nevidljivo i divno stvorenje, puno bolje od malog psa. Lišena je histerije, ne možeš je slučajno nagaziti ili šutnuti, ne boji se sjena, a nje se svi boje iako je potpuno neagresivna. U stanu spava u fotelji, a kada hoće van samo ode u vrt. Obožavala je i šetati, ali sada više baš i ne može na duge šetnje, jako je stara.

Labradori su dusa od psa. Mali psi, po mom iskustvu su zivcani. Ono hodam s velikim lijepim zen-pesom kroz park i "napadaju" nas ti nedorasli nesto. Psi ajmo bit tolerantni pa ih tako zvati. A ona gleda sta je ovo zivcano dolje.

vrrrlet » wrote:
Mi smo imali male cucke, i kod prvog velikog sam se bojao kako će to funkcionirati, hoće li mu biti dovoljno mjesta, hoće li smetati i slično.

Sad imam krmaču od labradorice i to je toliko nevidljivo i divno stvorenje, puno bolje od malog psa. Lišena je histerije, ne možeš je slučajno nagaziti ili šutnuti, ne boji se sjena, a nje se svi boje iako je potpuno neagresivna. U stanu spava u fotelji, a kada hoće van samo ode u vrt. Obožavala je i šetati, ali sada više baš i ne može na duge šetnje, jako je stara.

Vrlet, takva je i moja bila, ogromna, svi su je se bojali a ona jadnica nije ni znala da ima zube i čemu oni služe...

Sada sam bez psa jer mislim da više nikad neću naći takvog psa kao što je bila ona

Nju sam uzela iz jedne uzgajivačnice ( Tupelo, ti ćeš znati, u Sesvetskom kraljevcu) gdje je sirotica bila šutnuta u neki box jer je kao dugodlaka bila izrod , sva blatnjava i isprepadana...



Bila je s nama 14 godina .

No da, zapravo sam htjela reći da se divno ponašala prema djeci i da u stanu za nju nismo ni znali.
Ona je imala svoje dvorište i vrt ali je više voljela biti s nama, negdje ispod stola ili kraj kreveta i nikada nikakvu štetu nije napravila!

ombia » wrote:Mali psi, po mom iskustvu su zivcani. Ono hodam s velikim lijepim zen-pesom kroz park i "napadaju" nas ti nedorasli nesto. Psi ajmo bit tolerantni pa ih tako zvati. A ona gleda sta je ovo zivcano dolje.

Mali psi nisu živčani, nego ih ljudi takvima čine radeći upravo ovo što si ti napravila - ne tretiraju ih kao pse, ne rade s njima, ne odgajaju ih i ne daju im priliku da budu psi.

Ja nemam sta tretirati ili napraviti i odgajati tudje pse. Ono, ne ticu me se. Dok nas ne padaju.
Sama si nikad ne bih nabavila malog psa, a uostalom ti sama za svog kazes da je zifcan. Pa jel to zato sto nisi radila sa svojim psom kako treba?
K tome posve je nemoguce da svi ti mali nabrijani, bas svi imaju kretene za vlasnike.

Tristana predivna pesica.

svi mali psi koje sam imala prilike upoznati, ponašali su se ko iz ombiinog posta.
što je u u biti tužno, jer ispada da vlasnici nijednog ne tretiraju kako treba.
frednica moje frendice ima pinča-najnadrkaniej stvorenje na svijetu. istina, ponašaju se ko da je debil, upornim ponavljanjem "nemoj" "stani", a stavljaju ga u sitaucije koje su njemu neugodne.
na primjer, svi skupa, znači nas puno ljudi, pinč i maca.
i sad, maca je malo veća od pinča, ovaj je lud, kevće, laje, reži, otima se, a vlasnica ga cijelo vrijeme pokušava držati na krilu.
mislim da je problem što ljudi male pasmine poistovjećuju s igračkama, zanemarujući karakteristike pasa

ombia » wrote:Sama si nikad ne bih nabavila malog psa, a uostalom ti sama za svog kazes da je zifcan. Pa jel to zato sto nisi radila sa svojim psom kako treba?

Upravo tako. Nisam radila s njom kako treba.
Zapravo, ja sam radila, ali mužu je ona prvi pas i dopustio joj je da mu po glavi hoda.
U odgoju pasa, baš kao i u bilo kojem drugom odgoju, najvažnija je dosljednost.
Ipak, uz sve naše propuste, na psećoj livadi od nekih 25 redovnih pasa, ona je najmanja, najluđa, ali i najposlušnija.

ombia » wrote:K tome posve je nemoguce da svi ti mali nabrijani, bas svi imaju kretene za vlasnike.

Ne, nemaju svi, no oni histerični uglavnom imaju.
Ljudi su taman dovoljno glupi da mogu pomisliti da pas koji teži tri kile nije pas.
Nagledam se i naslušam takvih na dnevnoj bazi.

Pješčana » wrote:svi mali psi koje sam imala prilike upoznati, ponašali su se ko iz ombiinog posta.
što je u u biti tužno, jer ispada da vlasnici nijednog ne tretiraju kako treba.
frednica moje frendice ima pinča-najnadrkaniej stvorenje na svijetu. istina, ponašaju se ko da je debil, upornim ponavljanjem "nemoj" "stani", a stavljaju ga u sitaucije koje su njemu neugodne.
na primjer, svi skupa, znači nas puno ljudi, pinč i maca.
i sad, maca je malo veća od pinča, ovaj je lud, kevće, laje, reži, otima se, a vlasnica ga cijelo vrijeme pokušava držati na krilu.
mislim da je problem što ljudi male pasmine poistovjećuju s igračkama, zanemarujući karakteristike pasa

To. I to sto su neke pasmine zifcane. Zivjela sam s uzgajivacem terijera. Ono, nabrijani su. To nije pas koji bih zeljela sebi i famliji. Jer psi se karakterno puno razlikuju, usprkos radu sa njima.
Godinama volontiram po azilima gdje su uglavnom psi koji su hm, fali mi hrvatska rijec, osteceni. Po ponasanju, cesto i fizicki.
A divni psi.
I cak i sluzbeno "najkrvolocnije" pasmine nas nisu napadale.
Neke pasmine nisu za obitelji s malom djecom pa da se sto puta radi s njima. Ili neke su manje a neke vise pogodne za takve okoline.

Tupelo » wrote:

Koliko je stara?

12 godina. Bubaju je zglobovi. Teško im je s njom tolikom.

ombia » wrote:
Labradori su dusa od psa. Mali psi, po mom iskustvu su zivcani. Ono hodam s velikim lijepim zen-pesom kroz park i "napadaju" nas ti nedorasli nesto. Psi ajmo bit tolerantni pa ih tako zvati. A ona gleda sta je ovo zivcano dolje.

Takva je i moja. Ne primjećuje niže vrste.

Tristana » wrote:
Vrlet, takva je i moja bila, ogromna, svi su je se bojali a ona jadnica nije ni znala da ima zube i čemu oni služe...

Sada sam bez psa jer mislim da više nikad neću naći takvog psa kao što je bila ona

Nju sam uzela iz jedne uzgajivačnice ( Tupelo, ti ćeš znati, u Sesvetskom kraljevcu) gdje je sirotica bila šutnuta u neki box jer je kao dugodlaka bila izrod , sva blatnjava i isprepadana...



Bila je s nama 14 godina .

No da, zapravo sam htjela reći da se divno ponašala prema djeci i da u stanu za nju nismo ni znali.
Ona je imala svoje dvorište i vrt ali je više voljela biti s nama, negdje ispod stola ili kraj kreveta i nikada nikakvu štetu nije napravila!

Nikada neće biti isti, ali će uvijek biti tvoj pas. Prije smo imali njenu mamu, i po puno toga su jako slične, ali su u nekim stvarima nebo i zemlja. Ne mogu reći koju sam volio više, obje sam obožavao.

Ma daj, pa nemreš da ti do kraja života ovako neko opet ne naheri glavu.

Ma daj, pa nemreš da ti do kraja života ovako neko opet ne naheri glavu.

awww

Zaboravih, imala sam labradoricu jako davno, mjesanku ali meni najljepsu, s njom se "radilo" jednako kao i s terijerima, ono potpuno isto. A karakter nebo i zemlja.
Sad bacam oko na oko mene na frajere s vrtom, pa prvo uselimo mice i ja a onda i neki ogroman pas odmah iza.

vrrrlet » wrote:12 godina. Bubaju je zglobovi. Teško im je s njom tolikom.

Kupi joj Caniviton i drži je na njemu.
Mojoj dobermanki je to silno pomoglo kad su je počeli mučiti zglobovi i kičma.

ombia » wrote:
awww

Zaboravih, imala sam labradoricu jako davno, mjesanku ali meni najljepsu, s njom se "radilo" jednako kao i s terijerima, ono potpuno isto. A karakter nebo i zemlja.
Sad bacam oko na oko mene na frajere s vrtom, pa prvo uselimo mice i ja a onda i neki ogroman pas odmah iza.

Tupelo wrote:
Kupi joj Caniviton i drži je na njemu.
Mojoj dobermanki je to silno pomoglo kad su je počeli mučiti zglobovi i kičma.

Hvala. Ima za kupiti samo kod njih ili ima i drugdje?

vrrrlet » wrote:Hvala. Ima za kupiti samo kod njih ili ima i drugdje?

Prije ga je bilo u Pet Centru, ne znam drže li ga još uvijek.
Ja sam ga kupovala kod veterinara.

Zbilja puno pomogne psu i super je što im se može davati skroz do kraja života.

Ima li ona displaziju?

Tupelo » wrote:
Prije ga je bilo u Pet Centru, ne znam drže li ga još uvijek.
Ja sam ga kupovala kod veterinara.

Zbilja puno pomogne psu i super je što im se može davati skroz do kraja života.

Ima li ona displaziju?

Ma ima sve živo sad. Inače je bila jako zdrav pas, nikakvih problema s njom, ali sad joj je otišao njuh, dobiva mrenu, sto i jedna staračka boljka... i ždere sve živo, naravno , ali je jedino moram siliti na jogurt, koji bi sada trebala više jesti, zbog kalcija.

Probati ću s Canivitonom, da je ne mučim s jogurtom. Mislim, ako ona nešto neće jesti, to joj onda zaista ne paše. Ona jebote jede čak i luk. I viski je voljela kao mala, ukrala na jednom tulumu, srećom je katastrofa spriječena na vrijeme. Vidio labrador da se ljudi potkivaju...

vrrrlet » wrote:Vidio labrador da se ljudi potkivaju...

Da, to je sjajno s labradorima. Mislim da su, uz dalmatinere, najproždrljvija pasmina.

Jogurte i mliječne proizvode mnogo pasa ne voli jesti tj. nakon što u štenećoj dobi odbace mliječni obrok, kasnije više s jogurtom ne želi ni u istoj sobi boraviti. Ova moja luđakinja čak ni kao štene nije htjela mliječne proizvode.
Zato je dobro cijeli život davati im nekakve vitamine. Ja dajem Pfizerov VMP i zbilja su dobre, a za kalcij joj možeš davati i Caninin čisti kalcij, a dobar je i Caninin Canhydrox Gag.

Super je što danas na tržištu postoji gomila preparata koji im olakšavaju starenje.

Tupelo » wrote:

Da, to je sjajno s labradorima. Mislim da su, uz dalmatinere, najproždrljvija pasmina.

Jogurte i mliječne proizvode mnogo pasa ne voli jesti tj. nakon što u štenećoj dobi odbace mliječni obrok, kasnije više s jogurtom ne želi ni u istoj sobi boraviti. Ova moja luđakinja čak ni kao štene nije htjela mliječne proizvode.
Zato je dobro cijeli život davati im nekakve vitamine. Ja dajem Pfizerov VMP i zbilja su dobre, a za kalcij joj možeš davati i Caninin čisti kalcij, a dobar je i Caninin Canhydrox Gag.

Super je što danas na tržištu postoji gomila preparata koji im olakšavaju starenje.

Ma zapravo ne volim te vitaminske tablete i pripravke, ona dobije povrća iz goveđe juhe i slično uz redovnu hranu i ubija se u tome. Pase i travu puno češće od drugih pasa.

Ali ovi zglobovi u zadnje vrijeme iziskuju pojačane mjere.

Tupelo,

Moj malisan ima sad 6 mjeseci, i poceo je mijenjati zube. Jede kuhanu hranu a granuliranu je skoro potpuno odbacio. Ponekad je to problem kad nema kuhanog ili kad nema tko da mu skuha.
Medjutim zabrinjava me sto nece jesti mlijecne prozvode. Nece ni jogurt ni sir (bilo mekani bilo tvrdi).

Ima li nesto sto bi mu mogla dati u zamjenu?

Kupi mu tablete kalcija (Canina ima dobre).
Nemoj ga forsati s mliječnim obrocima jer ih psi sami od sebe odbace u nekoj dobi (moja ih je odbacila već s tri mjeseca ). Tablete kalcija pokrit će sve njegove potrebe.

Što se kuhanog tiče, napisala sam ti one recepte. Skuhaj veću količinu i zamrzni mu male obroke.
Ja sam tako kuhala za mjesec dana. Patuljaste pasmine su super za to. Hrana za mjesec dana ti zauzme pola police u zamrzivaču.

Tupelo » wrote:Nemoj ga forsati s mliječnim obrocima jer ih psi sami od sebe odbace u nekoj dobi (moja ih je odbacila već s tri mjeseca ).

Moja kuja ima četiri godine i ubila bi za jogurt i sir svake vrste, od svježeg od kumice pa do parmezana. Glavno da je mliječno.

Emericzy » wrote: Moja kuja ima četiri godine i ubila bi za jogurt i sir svake vrste, od svježeg od kumice pa do parmezana. Glavno da je mliječno.

Da, neki psi cijeli život vole mliječne proizvode. No, mnogi ih prestanu jesti još u štenećoj dobi.
Nama je samo naša ovčarka voljela mliječno cijeli život. Nije bila luda za njima, ali mogla ih je pojesti kad je trebalo.
Ostali su ga svi počeli odbijati u nekoj dobi, a ova trenutna beštija ih je ostavila najranije od svih. Imala je tek tri mjeseca i već je počela frktati nosom kad bi u zdjelici dobila jogurt.
Davala sam joj kalicj u tabletama, a to je zbilja veoma teško i zajebato turati u grlo štenetu veličine hrčka . Pa sam ga lomila na sitne komadiće. Davanje tablete nam je znalo trajati i po 10 minuta

Emericzy » wrote: Moja kuja ima četiri godine i ubila bi za jogurt i sir svake vrste, od svježeg od kumice pa do parmezana. Glavno da je mliječno.

Takva je bila i moja jazavčarka za jogurtom. I paštetom i onim smrdljivim grkljanima. Ništa drugo nije htjela jesti.

Tupelo wrote:
Da, neki psi cijeli život vole mliječne proizvode. No, mnogi ih prestanu jesti još u štenećoj dobi.
Nama je samo naša ovčarka voljela mliječno cijeli život. Nije bila luda za njima, ali mogla ih je pojesti kad je trebalo.
Ostali su ga svi počeli odbijati u nekoj dobi, a ova trenutna beštija ih je ostavila najranije od svih. Imala je tek tri mjeseca i već je počela frktati nosom kad bi u zdjelici dobila jogurt.
Davala sam joj kalicj u tabletama, a to je zbilja veoma teško i zajebato turati u grlo štenetu veličine hrčka . Pa sam ga lomila na sitne komadiće. Davanje tablete nam je znalo trajati i po 10 minuta

Sad me ovo davanje tablete sjetilo na slične stvari kod te jazavčarke. Čovjek s labradorom ponekad zaboravi kako je to nekompliciran pas. Ova đezavčarka je svaka dva sata imala neku novu iritantnu ideju. :ludo-u-glavu:

Strašno što sve ljudi mogu volit'. Pa to je kao da te muž tuče, a ti ostaješ u braku jer te on voli.

vrrrlet » wrote:Sad me ovo davanje tablete sjetilo na slične stvari kod te jazavčarke. Čovjek s labradorom ponekad zaboravi kako je to nekompliciran pas. Ova đezavčarka je svaka dva sata imala neku novu iritantnu ideju. :ludo-u-glavu:

Jazavčari
Kakvog si imao?
Kad smo nabavljali beštiju, troumila sam se između jorkija, jazavčara i pinča. Muž nije htio pinča jer ga je jedan uzrizao kad je bio klinac, jazavčar je otpao zbog lajavosti pa nam je preostao jorkić. Kao najmanje od tri zla. Mo'š si mislit.
Obožavam jazavčare i jednog dana ću ga svakako nabaviti. Crnog kratkodlakog.
Znam da su ludi k'o šibe i da su među najmunjenijim pasminama. Znam ih nekoliko i svi do jednoga vlasnike dovode do suza.
Na krstarici je dugo pisala jedna cura koja ima jazavčarku i plakala sam od cerekanja na njezine postove. Doslovce je silazila s pameti od pizdarija koje joj je njezina jazavčarka priređivala na dnevnoj bazi. Zabavno za čitati, ali njoj je zbilja bilo koma to hendlati na denvnoj bazi.

vrrrlet » wrote:Strašno što sve ljudi mogu volit'. Pa to je kao da te muž tuče, a ti ostaješ u braku jer te on voli.

Pa da me ne voli ne bi me tukao.
To on samo pokazuje da mu je stalo :ŽuD deformacija:

Emericzy » wrote: Moja kuja ima četiri godine i ubila bi za jogurt i sir svake vrste, od svježeg od kumice pa do parmezana. Glavno da je mliječno.

nemam baš iskustava s psima al' i danas mi smiješna epizoda s pokojnom boksericom naših frendova
dakle, frenda je u jedenju bureka i jogurta omeo hitan poziv, izjurio je van
vraća se doma, a bokserica ga čeka u kutu gdje je odlazila po kazni: pa što ti je boksice, zaš' si tužna?
onda skuži bijeli krug oko njuške - dokrajčila je njegov doručak i sama otišla u kaznu

baja » wrote:onda skuži bijeli krug oko njuške - dokrajčila je njegov doručak i sama otišla u kaznu

Bokserica od moje najbolje frendice je pojela kilu kave u zrnu.
Dva dana je hiperventilirala po kući i trčala po stropovima.

Tupelo » wrote:
Dva dana je hiperventilirala po kući i trčala po stropovima.

pa tko ih ne bi volio

baja » wrote: pa tko ih ne bi volio

Ta bokserica je bila iznimno lud pas.
Bila je radna kuja i zbilja je bila sjajna na poligonu, ali svaku trunku poslušnosti zaboravljala je čim bi se maknuli s poligona.
Jednom je u šetnji toliko raspizdila frendičinog starog da ju je ostavio na nasipu i otišao doma (nije mu htjela doći dobra dva sata) Čovjek je puk'o, sjeo u auto i otišao kući. Našli su je dečki s KOSSP-a, a gdje je i ona radila, pa su mu je dopeljali doma.
Bježala im je i iz stana. Skačući kroz prozor ili s balkona (živjeli su na prvom katu, srećom). Nebrojeno puta su sa šniclom u rukama trčali za njom po cesti i molili je da se vrati doma. Ponekad i usred noći.
Isuse, kako je to bio divan pas. Nema ih više takvih.

baja » wrote: nemam baš iskustava s psima al' i danas mi smiješna epizoda s pokojnom boksericom naših frendova
dakle, frenda je u jedenju bureka i jogurta omeo hitan poziv, izjurio je van
vraća se doma, a bokserica ga čeka u kutu gdje je odlazila po kazni: pa što ti je boksice, zaš' si tužna?
onda skuži bijeli krug oko njuške - dokrajčila je njegov doručak i sama otišla u kaznu

Davanje tablete, u morseru samljeti tabletu u prah i pomjesati u mokru klopu. Nikad nije bilo problema.
Osim ako nemate milostivog macka, nikad ni jedan prije nije bio takav koji si da otvoriti njuskicu i staviti tabletu i proguta ju. On da, ona ne da, otkine ti glavu.

Tupelo » wrote:
Jazavčari
Kakvog si imao?

Dugodlaka je bila. Krasna. Obožavali smo ju. Ali čovjek shvati da ih ionak' sve obožavaš, ajmo onda obožavati nešto... praktičnije?

baja » wrote: nemam baš iskustava s psima al' i danas mi smiješna epizoda s pokojnom boksericom naših frendova
dakle, frenda je u jedenju bureka i jogurta omeo hitan poziv, izjurio je van
vraća se doma, a bokserica ga čeka u kutu gdje je odlazila po kazni: pa što ti je boksice, zaš' si tužna?
onda skuži bijeli krug oko njuške - dokrajčila je njegov doručak i sama otišla u kaznu

Moja se isto sama kažnjava. Preslatko.

Tupelo » wrote:

Ta bokserica je bila iznimno lud pas.
Bila je radna kuja i zbilja je bila sjajna na poligonu, ali svaku trunku poslušnosti zaboravljala je čim bi se maknuli s poligona.
Jednom je u šetnji toliko raspizdila frendičinog starog da ju je ostavio na nasipu i otišao doma (nije mu htjela doći dobra dva sata) Čovjek je puk'o, sjeo u auto i otišao kući. Našli su je dečki s KOSSP-a, a gdje je i ona radila, pa su mu je dopeljali doma.
Bježala im je i iz stana. Skačući kroz prozor ili s balkona (živjeli su na prvom katu, srećom). Nebrojeno puta su sa šniclom u rukama trčali za njom po cesti i molili je da se vrati doma. Ponekad i usred noći.
Isuse, kako je to bio divan pas. Nema ih više takvih.

Što je tu točno divno? Da sam se htio okružiti idiotima, otišao bih na utakmicu, a ne nabavio takvog psa.

Jedan od mojih avatara na 'onom' forumu, pred šest godina, bio je oštrodlaki jazavčar. Meni je to jedan od najdražih pasa u svemiru.

vrrrlet » wrote:Što je tu točno divno?

Ja volim takve pse.
Imala sam samo jednog "laganog" psa. Obožavala sam ju, ali više mi odgovaraju munjeni psi.
Volim kad s psom moram pregovarati oko nečega i volim onaj osjećaj kad se napokon uspijemo dogovoriti. Volim kad su blesavi i temperamentni i nabrijani.
Moja dobermanka je bila točno ono što je meni odgovaralo. Bila je luda k'o šiba, bila je savršena za rad, samostalna, duhovita i baš onako propisno pomaknuta.
Jedino mi nije pasalo što se jako voljela šorati i što je sav rad i odgoj u tim situacijama padao u vodu. Po svemu ostalome, ona je bila savršen pas za mene.

Tupelo » wrote:Kupi mu tablete kalcija (Canina ima dobre).
Nemoj ga forsati s mliječnim obrocima jer ih psi sami od sebe odbace u nekoj dobi (moja ih je odbacila već s tri mjeseca ). Tablete kalcija pokrit će sve njegove potrebe.

Kalcij prihvatio odlicno.

I samo da izvjestim. Najljepsi na svijetu ima malo vise od 6 mjeseci i poceo je dizati nogu kad piski.

Mislim da postaje muskarac.

frend mi je imao jazavčara, i kad je drugi frend prespavao kod njega, izvjestio je da jazavčar cijelu noć kaska po stanu, čuje se grebež njegovih noktića, i svaki put kad napravi puni krug dođe do ovog u gostima i pronjuška mu lice i noge. i onda opet u kaskanje cijelu noć
mislim da se vrsta zove brak jazavčar.
kad bi skužio da mu vlasnici idu na posao, stao bi pred vrata i branio im prolaz.

Aristocat » wrote:I samo da izvjestim. Najljepsi na svijetu ima malo vise od 6 mjeseci i poceo je dizati nogu kad piski.

Mislim da postaje muskarac.

Pokojni pas od mojih staraca je ponekad nogu tako naglo i jako dignuo nogu da bi se prevrnuo na leđa.
Poše, kako je to bila divna beštija.
Njega sam uzela iz Arke. Gore je došlo leglo u katastrofalnom stanju, a on je bio u najgorem. Uz to, bio je i nezamislivo ružan i plašljiv i šanse za udomljavanje su mu bile ravne nuli. Pa sam ga odlučila uzeti kako ne bi cijeli život proveo u azilu. On je trebao biti moj pas, no kad je došao do mojih i vidio moju baku, naša priča je završila, a baka je postala centar njegovog svijeta. Onako, obostrana ljubav na prvi pogled.
Izrastao je u najružnijeg psa koji je ovim dijelom svijeta hodao, bio je tvrdoglav k'o magare i zapanjujuće duhovit.
Genijalan genijalan pas.

Tupelo » wrote: Onako, obostrana ljubav na prvi pogled.
Izrastao je u najružnijeg psa koji je ovim dijelom svijeta hodao, bio je tvrdoglav k'o magare i zapanjujuće duhovit.
Genijalan genijalan pas.

Pješčana » wrote:frend mi je imao jazavčara, i kad je drugi frend prespavao kod njega, izvjestio je da jazavčar cijelu noć kaska po stanu, čuje se grebež njegovih noktića, i svaki put kad napravi puni krug dođe do ovog u gostima i pronjuška mu lice i noge. i onda opet u kaskanje cijelu noć
mislim da se vrsta zove brak jazavčar.
kad bi skužio da mu vlasnici idu na posao, stao bi pred vrata i branio im prolaz.

Privrzen pas. Macak i macka kad skuze da se spremam izaci, legnu u svoj krevetic i okrenu mi guzicu.
Svejedno ne izbjegnu poljupac u nos.