O odgoju pasa

[Omega]

ne znam kako da psa odviknem od užasno histeričnog lajanja svaki put kad se oglasi zvono na vratima. pokušala sam strogošću, podmićivanjem, čak i s onim cezarevim metodama, ma nema šanse, pretvori se u monstruma kad začuje zvono. ok, znam, psi laju, ma ovo je pretjerano. plus, ne voli ljude. treba biti u nečijem društvu barem desetak puta da se privikne, tj. da prestane lajat.

[ombia]

ne znam kako da psa odviknem od užasno histeričnog lajanja svaki put kad se oglasi zvono na vratima. pokušala sam strogošću, podmićivanjem, čak i s onim cezarevim metodama, ma nema šanse, pretvori se u monstruma kad začuje zvono. ok, znam, psi laju, ma ovo je pretjerano. plus, ne voli ljude. treba biti u nečijem društvu barem desetak puta da se privikne, tj. da prestane lajat.

A koliko se ti socijaliziras kad si s njim? Ono uzmes ga kad ides na kavu, u setnju ides s frendicom, navikavas ga i polako produzujes vrijeme takvih druzenja, pocni sa 10-ak minuta.
Znaci pas je zabavljen setanjem i netko hoda s vama.

Ovo za lajanje, ne znam jel pali, ali prijateljica je davala uvijek keksic ako bi pesica preskocila lajanje na zvono, prst na usta (tvoja) i sshhhhsshhhhh i mora te gledati. Ak te ne gleda pravi se da te ne kuzi.
Lagano joj primis njusku pri tome. Da zna sto taj shhhhh znaci. I nakon toga odmah keksic. I tako jedno 50-ak puta.

Naravno to vjezbas s nekim tko dolje zvoni, dakle tko zna sto vjezbate i nece bas zasjesti na zvonce ko lud. Onda prvi put zvoni svega sekundu dvije i opet poslije produzava.
Za pocetak dakle pas mora "istrpiti" svega par sekundi zvonjavu.

Ak nemas nekog za vjezbu, onda ne znam, instaliraj si melodiju svog zvona na mobitel i zovi se sa fiksnog.

[Omega]

ma sve sam to isprobala. kad ga vodim u šetnju, na kave sa prijama ili sa sobom u posjete nekome, relativno je pristojan, osim šta se užasno boji ljudi. ne znam zašto, dobila sam ga kad je bio štene, ne znam da mu je netko naudio.

možda je jednostavno glupast.

[Pješčana]

Inače, gotovo sve pasmine mogu boraviti u kući, psu je mjesto uz čovjeka, a ne na dvorištu; pa ako nije nužno da bude zbilja malena pasmina, svakako razmisli o nabavci nekog od ovčara. Oni su savršeni za djecu i divni za rad.
Kod njih je potreban pojačan oprez kad se tvoje dijete igra s drugom djecom jer ovčari imaju ugrađen "čip" za zaštitu svoje obitelji pa se treba paziti da pogrešno ne protumače igru i reagiraju zaštitnički.

Tupelo, ja znam dosta ljudi koji ovo ne prakticiraju, svi iz ruralnih područja gdje jednostavno nije uobičajeno da životinje hodaju po kući. to uključuje i mačke.
ono što meni izaziva grč u želucu su žice, ne znam kako se to ispravno kaže, znači žica na visini par metara, a pas je lancem prikopčan na žicu, pa ima nešto metara prostora za kretanje. nijednog psa koji je u takvoj poziciji nisam vidjela da je sretan.
Frend mi je imao rođaka koji je malamuta tako držao, jer je bio "divlji" (pas, jel), i onda smo mi jednom prilikom došli u goste i pas nas je satro od sreće jer smo ga poveli u šumu. nije prestajao skakati na nas i u zrak i svašta nešto.
ono što želim pitati je, postoje li uopće neki zakoni koji bi malo modificirali zatvorske pristupe životinjama, jer ovo sa žicom ne pomaže nikome. Kako točno to može spriječiti lopove? Ne može.
Pas, koji bi trebao par kilometara proć svaki dan( govorim o dovoljno velikim psima da čuvaju kuću na žici), nadrkan je sputan. Vlasnici i susjedi slušaju cviljenje i lavež non stop.
I da, oni psi koje sam tako vidjele, su bez iznimke bili užasno nepovjerljivi i režali na sve, tako da mi je bilo neugodno proći kroz dvorište do kuće.

[Tupelo]

Zakon o dobrobiti životinja propisuje:
(1) Kretanje životinja ne smije se ograničavati na način koji životinjama nanosi nepotrebnu patnju, bol, ozljede ili strah.
(2) Životinje moraju imati na raspolaganju prostor koji je u skladu s njihovim fiziološkim i etološkim potrebama.
(3) Životinjama dnevno mora biti osigurano razdoblje tijekom kojega neće biti privezane radi mogućnosti kretanja u skladu s njihovim fiziološkim i etološkim potrebama. Privezane životinje moraju imati mogućnost kretanja te ne smiju biti izložene boli, patnji, ozljedama i strahu.

Ovo su zakonske odredbe koje gradovi razrađuju u podzakonskim propisima kojima se ond aprecizira dužina lanca i ostali detalji.
Nije problem u zakonima, problem je u njihovom (ne)provođenju i nevoljkosti ljudi da prijave prekršitelje.

I da, oni psi koje sam tako vidjele, su bez iznimke bili užasno nepovjerljivi i režali na sve, tako da mi je bilo neugodno proći kroz dvorište do kuće.

Pas je društveno biće i kontakt s čovjekom mu je nužan.
Psi koji provode život na lancu su nesretna i frustrirana bića i gotovo uvijek imaju problema sa socijalnim kontaktima.
Zamisli svoj život bez knjiga, izlazaka, glazbe, filmova, prijatelja, obitelji...tako izgleda život pasa na lancu.

[Pješčana]

pa, o tome se radi. oni te pse ne skrivaju, dakle, nitje to prekršaj počinjen u tajnosti. džaba zakoni ako se ne provode

što se tiče tih pasa, ne znam koliko bi bilo pametno najednom ih pustiti bez lanca. mogu li psi postati smireniji nakon godina maltretiranja?

[Tupelo]

pa, o tome se radi. oni te pse ne skrivaju, dakle, nitje to prekršaj počinjen u tajnosti. džaba zakoni ako se ne provode

što se tiče tih pasa, ne znam koliko bi bilo pametno najednom ih pustiti bez lanca. mogu li psi postati smireniji nakon godina maltretiranja?

Mogu, ako se s njima pravilno radi.
Naravno, suludo je očekivati da će neka kretenčina koja je do jučer psa držala iza kuće na pol metra lanca, odjednom postati inteligentno biće i pokušati pomoći tom psu.

Na žalost, naši azili su krcati, nemamo nikakve programe za rehabilitaciju i nemamo nikakve mehanizme terenskog nadzora i spašavanja takvih životinja (nešto nalik animal copsima s Animal Planeta) i ti psi su osuđeni svoj život provesti u potpunoj mizeriji, sve dok ne skončaju.
Nekima se posreći pa ih zaštitari izvuku iz toga i pomognu im da stanu na noge i nauče živjeti uz čovjeka. Pravilno socijalizirani, takvi psi mogu biti sjajni ljubimci.

[Aristocat]

Gledam to malo cudoviste kako se igra s junecom kosti.
Jednom sam mu prisla i pokusala je uzeti. Iskesio je one svoje male zube i rezao. Prvo tiho a onda sve glasnije. Zvijer. Prava pravcata zvijer od tri i po kile, koja se bori za opstanak.
Rekla sam mu : "Pa ludice jedna, a tko ti je dao kost, jeli? Sto se bojis, necu ti je uzeti!"
Ali, jok, nije mi vjerovao. Cak je i lajao na mene kad sam pruzila ruku praveci se da cu mu je oduzeti.
Ahh... slatkis i radost moja.
Takva njezna, mala zvijer.

[Tupelo]

Jednom sam mu prisla i pokusala je uzeti. Iskesio je one svoje male zube i rezao. Prvo tiho a onda sve glasnije.

Joj joj, ovo mu ne smiješ dopuštati. Nikada i nikako.
Ljudima je zabavno kad takve male šmrflje pizde k'o zvijeri iz pakla, ali pas ne smije režati na tebe ili ukućane. Nikada i ni iz kojeg razloga.
Ovakvo ponašanje će se razvijati i kasnije će prerasti u otvorenu agresiju koja će u konačnici rezultirati ugrizima. Koji vam se baš i neće dopasti. A radi kojih jako velik broj pasa bude eutanaziran.

Dodatno, jako je važno da psu uvijek možeš uzeti ono što ima u ustima - tako ćeš mu mnogo puta spasiti život. Kad ti na livadi pokupi nekakvu pizdariju s poda, ti mu je moraš moći oduzeti.
Također, ovakvo ponašanje kod pasa često urodi frustracijom i poremećajima u ponašanju jer je posljedica nedostatka hijerarhije i adekvatnog bavljenja s psom. Psi trebaju jasno određen položaj u vašoj obitelji/čoporu i jasno određena pravila.


Za početak, počni ga hraniti iz ruke tj. drži mu zdjelicu dok jede. Prije nego mu daš hranu, obavezno ga posjedni i traži da čeka dok mu ne ponudiš zdjelicu (znači, ako se digne, ponovo ga posjedni) Kad mu odlučiš dati zdjelicu, pridržavaj je rukom. Povremeno ga pomazi po leđima. On mora biti naviknut na tebe i tvoju blizinu i ne smije reagirati na tebe.
Ako za vrijeme hranjenja zareži, daj komandu "ne" i digni zdjelicu. Ponovo ga posjedni, pohvali kad sjedne i ponovo mu ponudi zdjelicu. Svako režanje moraš prekidati s komandom "ne" i prekidanjem onoga što radite tj. hranjenja.

Također, ako krene ugristi (ovo je jako nepopularna metoda, ali ja je prakticiram za tri stvari: izletanje na cestu, žderanje s poda i napadanje obitelji. Mislim da je šteta od sve ove tri stvari daleko veća nego od same kazne), reci "ne", lagano ga primi za šiju i protresi.
Pazi, poanta ove kazne nije bol i psu ne smiješ nanositi bol. On samo mora doživjeti nelagodu i shvatiti da si veća/jača od njega.


Ovo je jako važna lekcija koju pas mora savladati.

[Aristocat]

Tupelo,

Nisam znala za ovo. Osim sto mi je bilo simpaticno, mislila sam da je to potpuno prirodno ponasenje kod p(a)sa, koje je uvjetovano instinktom cuvanja i nedjeljenja hrane. Jos uvijek ne mogu zamisliti da bi ugrizao pri pokusaju da mu 'otmem' hranu. On zna da mu tu hranu dajem. Mozda bi malo zario zube u znak upozorenja, ali nisam sigurna za ugriz. Ili se tjesim?

U jednome si u pravu. Nisam sigurna koliko se s tim psom 'radi'. Njega se jednostavno voli i s njim se zivi. Rad na njemu je zapravo zivljenje s njim. To ima svoje nedostatke i ima svoje prednosti.
Jedna stvar je cini se neizljeciva a to je lajanje kad ostane sam. To nije samo lajanje - to su krikovi.
Nadalje, ma koliko cvrsto da spava osjeti ako netko iz dnevnog boravka ode u wc i taj tren sjedi pred vratima i ceka. Ako netko izadje van uznemiren je. Hoda nervozno i cvili potiho.

Danas mu je 7 mjeseci. Imala sam griznju savjesti jer je sa 2 i po mjeseca odvojen od majke i pripisivala sam tu uznemirenost i privrzenost strahom koji je dozivio prilikom odvajanja i dolaska u novu sredinu. Sad vidim da lajanje ne prestaje ( pricali smo o agresivnosti ali ovo je sad vaznije jer su se susjedi poceli buniti). Ili je to odlika vrste? Sto napraviti? Osjecam se krivom.

[Tupelo]

Nisam znala za ovo. Osim sto mi je bilo simpaticno, mislila sam da je to potpuno prirodno ponasenje kod p(a)sa, koje je uvjetovano instinktom cuvanja i nedjeljenja hrane. Jos uvijek ne mogu zamisliti da bi ugrizao pri pokusaju da mu 'otmem' hranu. On zna da mu tu hranu dajem. Mozda bi malo zario zube u znak upozorenja, ali nisam sigurna za ugriz. Ili se tjesim?

Čuvanje hrane spada pod natjecateljsko socijalnu agresiju kod pasa i kao takvo spada pod nepoželjna ponašanja. Psi imaju gomilu nagona, ali mnoge od njih moramo moći kontrolirati kako bi suživot bio moguć.
Pas na tebe ne smije ni režati, a kamoli te gristi ili te pokušavati ugristi.
Pazi, kad mu režanje prođe pod normalno i dopušteno, on će ga veoma vjerojatno nadograđivati i razvijati sve do pune agresije tj. ugriza.
Pas prema ukućanima ne smije pokazivati agresiju. Nikada i nikako.
Također, psi kojima su takve stvari dopuštene, rijetko kad dožive duboku starost. U nekom momentu, jedan ugriz postane previše i vlasnici dignu ruke i odluče se za eutanaziju.
Tvoj mališa ima 7 mjeseci i sad je idealno vrijeme za rad.
Ako ne znaš kako raditi s njim, postoji gomila dobrih školica i svakako se upišite u neku od njih.

U jednome si u pravu. Nisam sigurna koliko se s tim psom 'radi'. Njega se jednostavno voli i s njim se zivi. Rad na njemu je zapravo zivljenje s njim.

Rad treba biti sastavni dio života s psom. Osim aktivnog rada, zapravo cijela vaša interakcija se sastoji od neke vrste odgajanja. U početku intenzivnije, a kasnije tek onako usput da se zabavite.
Psi su sretni kad se s njima (ispravno) radi. I kad dobivaju zadatke i kad se susreću s novim situacijama i kad uče nove stvari i kad dobivaju potvrdu svojih ponašanja.

Jedna stvar je cini se neizljeciva a to je lajanje kad ostane sam. To nije samo lajanje - to su krikovi.

Probaj ovako:
Ostavi ga u stanu i izađite van u hodnik. Stani dovoljno daleko od stana da te ne može osjetiti da si u hodniku, a da ipak možeš čuti psa u stanu.
On će lajati i cviliti i sve što ide uz to.
E, sad...čekaj da se umori tj. čekaj da napravi pauzu i za vrijeme te pauze se vrati u stan. Kad uđeš u stan, on će vjerojatno mahnito krenuti s veseljem i ostalim dernekom. Tada ne reagiraj tj. ignoriraj ga. Skini cipele, jaknu, sjedni na krevet i uopće ne obraćaj pažnju na njega sve dok se skroz ne smiri.
Kad se smiri, pozdravi ga, pohvali i daj mu nagradicu.

Znači poanta je da se u stan vraćaš kad ne laje/cvili kako bi svoju tišinu povezao s vašim povratkom.
Također, poanta je da od dolazaka ne radiš spektakl nego da prođu posve smireno i s tvoje i s njegove strane. Zato ga moraš ignorirati dok je nabrijan i posvetiti mu se tek kad izađe iz nabrijanosti.
Tako ga učiš da dolasci i odlasci nisu ništa posebno i da ne treba dramiti oko njih.

Naravno, isto vrijedi i za odlaske. Nemoj se "opraštati" s njim, ljubiti ga, govoriti mu da se uskoro vraćaš i da bude hrabar i vaki i naki. Jednostavno otiđi van iz stana bez ikakve drame.

[blackcoffee]

Kako odviknuti psa od lajanja na ljude sa šeširom?
Za nekog ko poznaje pse to nije strašno, ali običan prolaznik se isprepada. Probali smo s nizom poznanika sa šeširom, grdili smo je na licu mesta kad to uradi i za kaznu vraćali kući, ali jednostavno ne uspeva, svaki sledeći šeširdžija je meta. Ona je niska i šešir na vrhu glave doživljava kao pretnju, kao da je neko zamahnuo na nju...

[Tupelo]

Kako odviknuti psa od lajanja na ljude sa šeširom?
Za nekog ko poznaje pse to nije strašno, ali običan prolaznik se isprepada. Probali smo s nizom poznanika sa šeširom, grdili smo je na licu mesta kad to uradi i za kaznu vraćali kući, ali jednostavno ne uspeva, svaki sledeći šeširdžija je meta. Ona je niska i šešir na vrhu glave doživljava kao pretnju, kao da je neko zamahnuo na nju...

Probaj pozitivno poticanje.
Nemoj ga kažnjavati zato što laje, već ga nagrađuj kad ne laje.

Zamoli nekog poznanika da stavi šešir. Psa stavi na lajnu i neka mu ovaj priđe.
Kad pas počne lajati, daj mu komandu "ne" i natjeraj ga da sjedne. Poznanik neka ostane u vidokrugu, a kad pas zamukne, daj mu nagradicu i pohvali ga.
Ponavljaj do iznemoglosti. Moglo bi upaliti.


Također, vidjela sam da je u pitanju njemački lovni terijer.
Primi moju najiskreniju sućut.

[vrrrlet]

Gledam to malo cudoviste kako se igra s junecom kosti.
Jednom sam mu prisla i pokusala je uzeti. Iskesio je one svoje male zube i rezao. Prvo tiho a onda sve glasnije. Zvijer. Prava pravcata zvijer od tri i po kile, koja se bori za opstanak.
Rekla sam mu : "Pa ludice jedna, a tko ti je dao kost, jeli? Sto se bojis, necu ti je uzeti!"
Ali, jok, nije mi vjerovao. Cak je i lajao na mene kad sam pruzila ruku praveci se da cu mu je oduzeti.
Ahh... slatkis i radost moja.
Takva njezna, mala zvijer.

Tipična početnička greška.

Također, ako krene ugristi (ovo je jako nepopularna metoda, ali ja je prakticiram za tri stvari: izletanje na cestu, žderanje s poda i napadanje obitelji. Mislim da je šteta od sve ove tri stvari daleko veća nego od same kazne), reci "ne", lagano ga primi za šiju i protresi.
Pazi, poanta ove kazne nije bol i psu ne smiješ nanositi bol. On samo mora doživjeti nelagodu i shvatiti da si veća/jača od njega.


Ovo je jako važna lekcija koju pas mora savladati.

Da. Moji psi to mogu napraviti samo jednom. Ne, ne ubijem ih , nego se nacerim, oborim đubre na pod i držim ga dok se ne preda, pola sata ako treba. Ako to ne učinim dok su male, kada narastu bi me mogle pojesti.


Dakle, početnička greška je tolerirati debilno ponašanje jer je "slatko". Drugu početničku grešku si napravila s izborom psa. Nikada više živčano malo pseto neće u moju kuću.

Također, vidjela sam da je u pitanju njemački lovni terijer.
Primi moju najiskreniju sućut.

[Tupelo]

Također, ako krene ugristi (ovo je jako nepopularna metoda, ali ja je prakticiram za tri stvari: izletanje na cestu, žderanje s poda i napadanje obitelji. Mislim da je šteta od sve ove tri stvari daleko veća nego od same kazne), reci "ne", lagano ga primi za šiju i protresi.
Pazi, poanta ove kazne nije bol i psu ne smiješ nanositi bol. On samo mora doživjeti nelagodu i shvatiti da si veća/jača od njega.

Roling je metoda koju primjenjujem i smatram dobrom za agresiju prema vlasniku/ukućanima.
Naravno, trebaš to odraditi smireno i bezbolno. Poanta nije bol, već submisija.

Na žalost, ova metoda se danas smatra okrutnom i pod utjecajem raznih kliker-sjednimo-popijmo-čaj-i-porazgovarajmo-o-tome trendova, novi val psetara će te satrati ako je kome preporučiš ili izjaviš da to radiš.
Na onom forumu sam se do krvi pobila preko nekoliko puta oko toga. Na kraju sam odustala od pisanja o tome.
Jer se sada polazi od pozitivnog poticanja čak i za to. Pa doslovce psu koji reži na tebe, trebaš dati keks kad prestane režati. Ne zajebavam se.
U zadnjih par godina se poprilično povećao broj pasa eutanaziranih zbog ljudske nemogućnosti da ih hendlaju pa na kraju popizde i zaključe da im nije gušt živjeti s psom koji ih grize.
A ovi idioti koji uporno savjetuju keksić metodu to odbijaju shvatiti.
Gotovo svi psi koji se s nama šeću na našoj psećoj livadi su barem jednom ugrizli svoje vlasnike. Neki to čine doslovce na dnevnoj bazi.
A da ne kažem da im vlasnici ne mogu oteti smeće iz usta ili ih smiriti kad se pošoraju.
Meni je tih pasa iskreno žao.

Jedan francuzić, koji vlasnicu redovno grize, je prije par godina dobio od vlasnice za šiju zbog toga. Ženi je valjda pukao film, a ovaj ju je dva puta maznuo onako do kosti, krv je liptala okolo.
Ekipa s livade ju je ekskomunicirala radi toga.

[Morticia]

Ovo me neodoljvio podsjetilo na odgoj djece danas.

[vrrrlet]

Pa mama pas isto neposlušno štene primi za šiju i protrese. To ne boli, a djeluje. Ja ću riknut', okrutno je položiti psa na pod i držati ga. Umro bih od srama da psa moram učiti keksima. On me treba slušati jer me ljubi, a ne jer će dobiti keks.

Ovo me neodoljvio podsjetilo na odgoj djece danas.

Pa da, sad je kao zločin zavezati malu za radijator. A još je i proljeće došlo, više nisu ni vreli.

[Tupelo]

Pa mama pas isto neposlušno štene primi za šiju i protrese. To ne boli, a djeluje. Ja ću riknut', okrutno je položiti psa na pod i držati ga. Umro bih od srama da psa moram učiti keksima. On me treba slušati jer me ljubi, a ne jer će dobiti keks.

Argument novovalaša je da psi ne mogu razumjeti čovjeka kad im to napravi jer ne pričamo istim jezikom i da ih jako zbunjuje kad se pokušamo ponašati kao oni.

Ovo me neodoljvio podsjetilo na odgoj djece danas.

Ae.

Zavladao je trend neodgajanja.
Ljudi se boje biti roditelji svojoj djeci i vlasnici svojim psima.
Sirota djeca i siroti psi.

[Bios]

Ae.

Najbolji su mi oni koji razgovaraju sa psima. Znaš, to ti se ne smije, oko mamičino, buci bu. I slične pizdarije.

Je, koristila sam tu nepopularnu metodu sa svoja dva psa i djeluje. S prvim psom (mješanac kokera i jazavčara) nisam jer sam bila dijete i nije bilo na meni da ga odgajam. I bio je nemoguć.

[klonka]

Ovo me neodoljvio podsjetilo na odgoj djece danas.

I mene.

[blackcoffee]

Probaj pozitivno poticanje.
Nemoj ga kažnjavati zato što laje, već ga nagrađuj kad ne laje.

Zamoli nekog poznanika da stavi šešir. Psa stavi na lajnu i neka mu ovaj priđe.
Kad pas počne lajati, daj mu komandu "ne" i natjeraj ga da sjedne. Poznanik neka ostane u vidokrugu, a kad pas zamukne, daj mu nagradicu i pohvali ga.
Ponavljaj do iznemoglosti. Moglo bi upaliti.


Također, vidjela sam da je u pitanju njemački lovni terijer.
Primi moju najiskreniju sućut.

Za terijere, a posebno za nemačke lovne važi ono - lavlje srce, pileći mozak. Ali NLT je pametan.
Mi smo sve to radili s prijateljima i poznanicima, ali ona ih prepoznaje i posle prvog arlauka poslušno sasluša grdnju, smiri se i čeka pohvalu i nagradu.
Jedino da dovedem s posla nekog sasvim nepoznatog, a to je teško izvodljivo.

Napala je nekog tipa, Šiptara izgledom i naglaskom, koji je nosio veliku torbu na ramenu. Ali on je ladno spustio torbu i pozvao je da se pomaze i prišla mu je. Tip gaji NLT i zna sve o njima, ali to ne mogu očekivati od običnog prolaznika. Jedan starac nas je gađao kamenjem...

Ae.

Najbolji su mi oni koji razgovaraju sa psima. Znaš, to ti se ne smije, oko mamičino, buci bu. I slične pizdarije.

Nije tako. S psima se može razgovarati bez tepanja i kreveljenja. Imali smo veliku šnaucerku kad sam bila dete i to je odlično funkcionisalo, ali moji su je tako vaspitali. To je rasa koja se lako vaspitava, kao i labradori.
NLT su najgori (a i foksterijeri).

[Bios]

Psi reagiraju na ton i stav ne na puno riječi. A buci bu ton ne ide uz zabranu, naredbu, nešto.

[blackcoffee]

Psi reagiraju na ton i stav ne na puno riječi.

Ovo je sigurno tačno.
Ne znam, jer starci su je vaspitali, ja je samo pamtim takvu. Nikakvih naredbi nije bilo. Ona ide s nama, vidi neke starce, nakstreši se i počne da reži. Keva je ne uhvati na povodac nego kaže onako kolokvijalnim tonom, ljubavi, to je par staraca pri kraju života, zadnje što im treba je da se na njih ustremi velika crna psina. I to je bilo dovoljno.

[kuki]

[Psycho Kitty]

...
Jer se sada polazi od pozitivnog poticanja čak i za to. Pa doslovce psu koji reži na tebe, trebaš dati keks kad prestane režati. Ne zajebavam se.

To s pozitivnim poticanjima je čisto pretjerivanje i preseravanje. Ne može se psa pozitivno poticati na doslovno sve, cijele dane. Da, ok, pali kod nekih stvari. Ali kako će upaliti kada pas jednom u godinu dana spazi nešto, strgne se s lajne i pojuri na cestu? Što mu nakon toga treba uvaljivati keks svaka tri metra hodanja po stazi?

Imala sam prilike vidjeti kako rade pobornici te metode, i nisu im psi ništa odgojeniji od pasa odgojenih nekim drugim metodama, a njihovo učenje sa cukanjem lajne da ih pas doživi i u svrhu 'korekcije'do te mjere da pas padne s nogu mi je onak...malo kontradiktorno sa svim ostalim što zagovaraju.