Zarazno je tvoje veselje.
Idem spat dok me drzi.
Moj je mali Pićo tijekom noći pao s prečke i čekao me do jutra da ga pokupim s dna gajbe... a onda mi krepucnuo u rukama.Tea Tree » wrote:
Ja sam s mačkom bila skoro dva mjeseca svaki dan kod veterinara i kroz cijelo to razdoblje je išla sa mnom na posao. Inače je plašljiva i dok bi bila na poslu sa mnom znala je po cijeli dan ne izlaziti iz svoje torbe u kojoj sam je nosila. Od straha.
Sad kad je sve gotovo nemoguće mi je privržena. Bila je i prije, ali sad se baš zalijepila za mene, stalno mi hoće biti u krilu i koliko god puta je pomaknem, uporno se vraća.
Pitam se kuže li stvarno da su bili bolesni i da smo pomogli, maltretiranju unatoč.
judolino » wrote: Moj je mali Pićo tijekom noći pao s prečke i čekao me do jutra da ga pokupim s dna gajbe... a onda mi krepucnuo u rukama.
Baš kao da je čekao da se oprosti sa mnom pa da može mirne duše u vječna lovišta...
Ojebemujudolino » wrote: Moj je mali Pićo tijekom noći pao s prečke i čekao me do jutra da ga pokupim s dna gajbe... a onda mi krepucnuo u rukama.
Baš kao da je čekao da se oprosti sa mnom pa da može mirne duše u vječna lovišta...
Promatrajući mačke i pse s kojima živim ili sam živjela - rekla bih da kuže. Ne bih bila toliko sigurna samo iz odnosa čovjek-životinja, jer tu sebi i svojim dojmovima začinjenim emocijama ne mogu sasvim vjerovati, nego iz njihovih međusobnih odnosa: definitivno pokazuju suosjećanje i pažnju prema slabijem (ili bolesnom) članu čopora i poslije su rekovalescenti privrženiji paziteljima. Doživjela sam da odrasli mačak doslovno nosi meni u krilo bolesnu lutalicu, da slabašnu malu mačkicu okruže i griju svojim tijelima, Siri (pasetina, prilično distancirana prema mačkadi inače) k sebi pušta i nježna je samo prema onima koji trebaju pomoć. Kasnije, kad se oporave, maze se više onima koji su ih pazili.Tea Tree » wrote:
Ja sam s mačkom bila skoro dva mjeseca svaki dan kod veterinara i kroz cijelo to razdoblje je išla sa mnom na posao. Inače je plašljiva i dok bi bila na poslu sa mnom znala je po cijeli dan ne izlaziti iz svoje torbe u kojoj sam je nosila. Od straha.
Sad kad je sve gotovo nemoguće mi je privržena. Bila je i prije, ali sad se baš zalijepila za mene, stalno mi hoće biti u krilu i koliko god puta je pomaknem, uporno se vraća.
Pitam se kuže li stvarno da su bili bolesni i da smo pomogli, maltretiranju unatoč.
Jako se nadam da si u pravu, ima smisla to što kažeš.Silajn » wrote: Prije mislim da jednostavno povezuju "ja loše > Tea Tree blizu > ja dobro", a tablete, injekcije i slično se izgube u toj analogiji.