
Kako ono

Ah - da: ništa, ništa,... samo se hvalim sa svojom mazom... pardon, tićicom




(Powered by frubar.net)
Imam samo jednu. Ovu
Ne znam...Éowyn » wrote:SiroceSto joj je bilo?
Ništa punoTea Tree » wrote:Blesava, što kaže vet?
Hvala..Tea Tree » wrote:Dosadna sam k'o proljev s time, ali da nazoves ambulantu Buba?
Nedjelja je, nema tamo nikoga sada, ali kad se ukljuci sekretarica, dobit ces broj dezurnog veta. Ne kazem da su u Bubi svemoguci, ali se zbilja maksimalno potrude.
ex anais » wrote:
Ustvari je isto, što i nije tako strašno loše. Mislim, važno mi je da ne ide na gore, unatoč sada prisutnim simptomima. Ponekad pojede pokoju sjemenčicu, vodu uzme iz pojilice samo uz puuuno motiviranja i zabave...Ponekad se češka, uređuje perje, a ja mislim da su sve to relativno dobri znakovi.Éowyn » wrote:Kako je ticica?
Meni je isto bilo uzasno bolesnu macu buditi i prisilno je hraniti i davati joj vode, ali znala sam da je to dobro za nju.
Samo je puno mazi i pricaj joj i budi kraj nje. Meni se cini da zivotinjice osjete da ih se jako voli.
I pokusaj bar malo spavati, stvarno se sve cini nekako manje ruzno nakon sto se naspavas
Čini mi se da danas i mrvu manje žmiri... Mislim, žmiri ona i drijemka više manje stalno, ali ufuravam se da je to bar za nijansu manje nego jučer, i čini mi se da su joj danas oči malo otvorenije...Éowyn » wrote:Meni se to sto hoce jesti i piti, makar uz puno nagovaranja cini kao dobar znak.
I ciscenje perja isto.
Mrzi, ali oko toga ću se zamarati kad ozdraviNe mrzi te ticica![]()
ja sam mislila da ce moja maca mene zamrziti nakon svega sto sam joj priustila, ali cim me vidi da lezim na kaucu dotrci do mene i sklupca mi se pod ruku.
Uzela sam bolovanje i sad mi je lakše. Ne bih mogla raditi, misliti na bilo što drugo da znam da je kući sama... Ovako imam barem nekakav osjećaj kontrole nad situacijom..Znam da je ovo cekanje najgore. Drzi se
Aj, nagovorila si meMargarita » wrote:Imala sam par tigrica. Pravi bračni par, vikali su jedan na drugog, kljucali se, pa se ljubakali, pa opet svađali, pa mazili. Ženka je uvijek bila nekako smotana i bolešljiva. I priglupa. Mužjak ju je morao navoditi kako da se vrati u gajbicu. I činilo mi se da će je debelo nadživjeti. Njoj sam davala antibiotike i naparavala je sa zdjelicom tople vode i šopala nekim vitaminima. Na kraju se ona fino oporavila a njega sam jedno jutro samo našla uginulog na dnu gajbice.
Eh, ko zna na kakvom je tripu bio kad se zavukao. Tješi se da je možda sretan umro.BoDerek » wrote: Mislim, zašto bi se pobogu zavlačio u nešto tako preusko za njega?
Jer, mater se poslije sjetila, a nikad nije zavoljela tu ptičurinu, da ga je MOŽDA SLUČAJNO pošpricala s onim za mrave![]()
Ja sam imala dvije tigrice. Jednu mi je baka kupila kad sam bila u 2. razredu osnovne i, iako mi je bio šašav, iako mi je bio drag, nisam ga ni upola doživljavala kao što doživljavam nju. Drugu tigricu je moja sestra dovukla tkoznaodkud, i ona je bila figura u gajbi... Danas mi je užasno žao zbog toga, ali nisam ju, plašljivu i divlju, uopće doživljavala. Da li zato što sam ja bila dijete pa sam imala važnijeg posla (sad, kao, nemamBoDerek » wrote:Blesava, držim fige tićici.
Ja sam imala nekoliko tigrica.
A samo sam prvog Rikicu baš jako voljela.
Bio je pametan i poslušan ko pas...genijalno nešto.
Ostali mi se nisu uspjeli nešto uvuć pod kožu, moram priznat.
Ma izvući će se ona...Topik je dovoljno tugaljiv.