Re: Košarka, službeno raspravljalište ovih foruma
Posted: 28 Apr 2014, 19:14
Heja, heja Cibosi...
Šarić: Mi smo banda! Pokazali smo da novci ne igraju na parketu
Gotovo da je blagodat što je Cibona bankrotirala pa su razmažene zvjezdice (Žižić) i strani plaćenici poput malih miševa napustili brod koji tone.
Cibona je ostala na domaćim dečkima i jednom ameru koji je ostao igrati besplatno čime je i on dokazao da je u sportu srce važnije od svih novaca ovog svijeta.
Ovaj put neću o Šariću jer o njemu se sada posvuda pišu hvalospjevi, nego o treneru Rimcu.
Učinio je nešto što već 20 godina nismo vidjeli na ovim prostorima. Pustio je dečke da se igraju.
Naša je košarka u vrijeme mrskog nam socijalizma dominirala Europom upravo iz razloga što nije bila ukalupljena ni u kakve sheme, uigrane akcije i taktičke zamisli.
Uvijek je to bila improvizacija, vic, igra i naravno vrhunska individualna kvaliteta nesputana trenerskim kvaziveličinama. Obrane protiv takve košarke naprosto nije bilo jer protivnik nikad nije znao odakle prijeti opasnost.
Onda smo odjednom rekli da to ne valja i počeli uvoziti košarkašku pamet izvana.
Ukalupljivanje talenta koji ne trpi nikakve kalupe.
Pretvaranje igre u nešto ozbiljno.
Sheme i obrasci koje su igrači morali učiti napamet...
I šta se desilo? Korak po korak nestali smo sa scene a naši talenti koji su i dalje u mlađim kategorijama osvajali trofeje jedan za drugim su propadali.
Citirao bih zato riječi Darija Šarića: "Igramo s vicem i to smo pokazali u ovoj utakmici. Treneri Golemac i Rimac su napravili fenomenalan posao - pustili su ovu momčad da igra. Rijetko koji trener može proći preko svog ega kao što je on prešao i pustio momčad da igra, da sama vuče i da on sa strane samo pomaže", rekao je Šarić nakon rušenja gradskog rivala usred Beograda.
Povukao bih jednu paralelu i s gospodarstvom.
Dok smo radili na vic, improvizaciju, snalažljivost, urođenu inteligenciju... držali smo glavu iznad vode.
Otkad smo preuzeli europske manire gdje sve mora biti strogo propisano, normirano, zateftereno u stotinama aktova i zapisnika jednostavno smo se raspali.
Naš čoek će radije 8 sati kopati kanale po snijegu i kiši nego jedan sat ispunjavati beskrajne europeidne formulare. A mi smo ljude s ''gradilišta'' premjestili u ''kancelarije''...
Šarić: Mi smo banda! Pokazali smo da novci ne igraju na parketu
Gotovo da je blagodat što je Cibona bankrotirala pa su razmažene zvjezdice (Žižić) i strani plaćenici poput malih miševa napustili brod koji tone.
Cibona je ostala na domaćim dečkima i jednom ameru koji je ostao igrati besplatno čime je i on dokazao da je u sportu srce važnije od svih novaca ovog svijeta.
Ovaj put neću o Šariću jer o njemu se sada posvuda pišu hvalospjevi, nego o treneru Rimcu.
Učinio je nešto što već 20 godina nismo vidjeli na ovim prostorima. Pustio je dečke da se igraju.
Naša je košarka u vrijeme mrskog nam socijalizma dominirala Europom upravo iz razloga što nije bila ukalupljena ni u kakve sheme, uigrane akcije i taktičke zamisli.
Uvijek je to bila improvizacija, vic, igra i naravno vrhunska individualna kvaliteta nesputana trenerskim kvaziveličinama. Obrane protiv takve košarke naprosto nije bilo jer protivnik nikad nije znao odakle prijeti opasnost.
Onda smo odjednom rekli da to ne valja i počeli uvoziti košarkašku pamet izvana.
Ukalupljivanje talenta koji ne trpi nikakve kalupe.
Pretvaranje igre u nešto ozbiljno.
Sheme i obrasci koje su igrači morali učiti napamet...
I šta se desilo? Korak po korak nestali smo sa scene a naši talenti koji su i dalje u mlađim kategorijama osvajali trofeje jedan za drugim su propadali.
Citirao bih zato riječi Darija Šarića: "Igramo s vicem i to smo pokazali u ovoj utakmici. Treneri Golemac i Rimac su napravili fenomenalan posao - pustili su ovu momčad da igra. Rijetko koji trener može proći preko svog ega kao što je on prešao i pustio momčad da igra, da sama vuče i da on sa strane samo pomaže", rekao je Šarić nakon rušenja gradskog rivala usred Beograda.
Povukao bih jednu paralelu i s gospodarstvom.
Dok smo radili na vic, improvizaciju, snalažljivost, urođenu inteligenciju... držali smo glavu iznad vode.
Otkad smo preuzeli europske manire gdje sve mora biti strogo propisano, normirano, zateftereno u stotinama aktova i zapisnika jednostavno smo se raspali.
Naš čoek će radije 8 sati kopati kanale po snijegu i kiši nego jedan sat ispunjavati beskrajne europeidne formulare. A mi smo ljude s ''gradilišta'' premjestili u ''kancelarije''...