Trkeljanje.com

Košarka.
Sport mog djetinjstva i mladosti (čime ne želim reći da sam star ). Cibona u osamdesetima je tamo negdje u magli, Jugoplastika krajem istih ( ) u nešto boljem sjećanju, povijesni uspjesi naše reprezentacije, Dražen. Sve je to "tamo negdje", u dalekoj i nestvarnoj prošlosti.
Sve nakon EP 1995 se može okarakterizirati kao šamaranje davno umrlog i raspadnutog magarca. Ako ste skloni mazohizmu, bilo kopulativne, bilo poslovne, bilo općeživotne prirode, postajanje fanatičnim navijačem hrvatske košarkaške reprezentacije is the next best thing for you.
Europska košarka glavinja u nekom čudnovatom limbu već godinama, u kojima ni sama ne zna bi li piškila ili kakila, bila bliža NBA ili oldskul europskim standardima, bila profitabilna ili gubitaš u stilu jugoslovenskih industrijskih mastodonata. Nije nešto, ali zna imati dobrih momenata.

S treće strane, imamo NBA, tu sportsku verziju McDonaldsa, za koju znaš da je umjetna i prenapuhana, a opet se uloviš kako poskrivećki gutaš ogromne količine iste (x2). Kako stvari stoje, ove sezone neće biti zbog sveopće mahnitosti kako vlasnika, tako i igrača. A baš u trenutku kada je liga opet postala zanimljiva, sa klubovima i ljudima koje naprosto moraš mrziti. Nice.

Ako itko ovdje prisutan voli košarku, neka piše o njoj, o natjecanjima koja prati, o omiljenim igračima, manje omiljenim igračima itd. Ako takvih nema, razgovarati ću sam sa sobom i uživat ću u tome.

Aaaaaaaaaaaa, košarka.
Iz ove perspektive, skoro da se nestvarnim čine ti dani o kojima pišeš.
Pune dvorane, navijanje, uspjesi.
Košarka je i moja prva ljubaf, ali skoro zaboravljena. Nažalost.

Čak i mene - koji sam, kao što znamo, jako pametan i sve razumijem i znam - zbunjuje takva temeljita marginalizacija košarke. Mislim, ja sam shvatio da je sve otišlo kvragu onih godina kad je Njemačka, umjesto kante za napucavanje, postala velesila - ali, ni danas ne razumijem gdje su stvari krenule krivo.

Kakva-takva infrastruktura postoji, mislim da se radi o "jeftinijem" sportu od nogometa, definitivno je atraktivniji (dinamičniji, brži...) od nogometa, treba mu manja "kritična masa" gledatelja, klinci imaju mogućnost prodaje vani...

Nemoguće je da je pogrešna ekipa u HKS-u uspjela sve zeznuti. Mora biti nešto drugo.

Lord Byron » wrote:Čak i mene - koji sam, kao što znamo, jako pametan i sve razumijem i znam - zbunjuje takva temeljita marginalizacija košarke. Mislim, ja sam shvatio da je sve otišlo kvragu onih godina kad je Njemačka, umjesto kante za napucavanje, postala velesila - ali, ni danas ne razumijem gdje su stvari krenule krivo.

Kakva-takva infrastruktura postoji, mislim da se radi o "jeftinijem" sportu od nogometa, definitivno je atraktivniji (dinamičniji, brži...) od nogometa, treba mu manja "kritična masa" gledatelja, klinci imaju mogućnost prodaje vani...

Nemoguće je da je pogrešna ekipa u HKS-u uspjela sve zeznuti. Mora biti nešto drugo.

Ne znam. Nekako se ušlo u seriju neuspjeha, što nužno vodi tome da taj sport u klinčadije više nije toliko popularan, manje ih trenira, samim tim je manja baza iz koje mogu nastati novi Draženi i Kukoči, a čini mi se i da nešto sa stručnjacima nismo na ti.
Samo da se zalomi koji uspjeh, sve bi opet krenulo, kao što se dogodilo s rukometom nakon 2003. i zlatne medalje na svjetskom u Portugalu.

Ništa bez dječjeg sporta.

Slabo pratim u zadnjih par godina. Tu i tamo nešto škicnem, ali splasnula mi volja, uglavnom radi "njih", ne radi mene.
Za Jugoplastiku sam nekad disala. Moj prvi (navijački) šal ikad, bio je žuti. Ljubila sam parket pod tenisicama Kukoča, Rađe i Perasovića. Dobro, suza bijesa kanula je i kad je Sabonis pljunuo Dražena, a i više njih tužnih kad je poginuo. Al njega se moralo voljet.
I onda, kad je uslijedio pad, HTV se odlučio za prestanak prijenosa i po sistemu daleko od očiju-daleko i od srca, prestadoh se interesirat. Jedno vrijeme sam ponovo počela pratit radi Cedevite, najviše zato što mi se sviđalo to što neki mlad klub radi nešto dobro, entuzijazam me neki ponio.
Načelno mi se sviđa NLB liga (uz izuzetak pokrovitelja ) i mislim da bi uz malo veću medijsku pozornost mogla vratit staru slavu košarci u Hrvata.

NBA sam prestala pratit nakon prvog lockouta (ebemti lete te godine, to je bilo u prošlom tisućljeću), valjda po istom sistemu ko i naše. Do tad sam bila prilično opsjednuta svim tamo, pobožno gledala utakmice do sitnih jutarnjih sati (da, postojala su vremena kad je HTV prenosio sport), mislila da je Jordan novi car svemira, nakon Jabbara i Magica, a Malone, Robinson i Ewing odmah ispod njih.

Sve u svemu-stagniram s košarkom.

Normalno da propada kad je dosadan. Malo baca na ono kad se dvije muhe love oko lustera.

Bilo je ono zlatno razdoblje hrvatske košarke kad je repka bila jača i to je davalo neki poseban naboj. Čak se i ja sjećam onog zakucavanja dream teamu u Barceloni kad smo jedini izjednačili protiv njih ili tako nešto a imao sam valjda 7 godina. Isto smo tako imali i ono razdoblje u rukometu kad sam volio pogledati. Sad bi rađe gledao drugu armensku nogometnu ligu.

daze » wrote:Normalno da propada kad je dosadan. Malo baca na ono kad se dvije muhe love oko lustera.
...
Sad bi rađe gledao drugu armensku nogometnu ligu.

Ovo mi je nevjerovatna izjava, loša košarka je uvijek zanimljivija od lošeg nogometa. Ako išta, ovaj sport je puno dinamičniji. No dobro, svak ima svoje veselje.

Mi smo vrlo zanimljiva nacija. Nema veze što nas nema ni 4ipo milijuna, moramo bit prvi u svim "bitnim" sportovima, al ne smatramo baš prevelikim neuspjehom ako ne osvojimo medalju u recimo ragbiju.
Mislim da problem naše košarke je prvenstveno nemar. Forsiraju se nogomet, tenis i rukomet. To je ono što se može vidjeti na tv-u i svakom klincu je automatski zanimljivije bavit se tim sportovima. Jedina djeca koji će danas trenirati košarku su ona koja su nenormalno viska ili čiji roditelji su idalje zaluđeni njom pa istu tu zaluđenost prenesu na svoje klince.

anako » wrote: Mi smo vrlo zanimljiva nacija. Nema veze što nas nema ni 4ipo milijuna, moramo bit prvi u svim "bitnim" sportovima, al ne smatramo baš prevelikim neuspjehom ako ne osvojimo medalju u recimo ragbiju.

Pa nije to ništa čudno niti jedinstveno "naše". To je stvar nasljeđa, u našem slučaju onog socijalističkog. Praktički cijeli bivši istočni blok jak je u istim sportovima. Negdje smo omanuli kod gimnastike i hokeja, ali više-manje svi smo dobri i svi volimo iste sportove.
Vidiš koliko je Aziji i Amerima trebalo da im se "primi" nogomet? Ista je to stvar ko i ragbi u Hrvata.

anako » wrote:
Ovo mi je nevjerovatna izjava, loša košarka je uvijek zanimljivija od lošeg nogometa. Ako išta, ovaj sport je puno dinamičniji. No dobro, svak ima svoje veselje.

Beauty is in the eye of the beholder. Meni je košarka dosadna baš zbog te dinamike, kao da gledam reprizu jedne te iste akcije 200 puta. I općenito ne volim sportove koje možeš kvanitificirati statistikom.

Pa i to stoji. Ako gledamo u globalu, većinu sportova ne volim. Neke zbog nerazumijevanja, neke zbog dosade. Atletika je kul jer kratko traje, u košarci te još izmaltretiraju onu zadnju minutu sa silnim prekidima. I onda kažu da je nogomet taktiziranje.

kukuriku » wrote:
Ne znam. Nekako se ušlo u seriju neuspjeha, što nužno vodi tome da taj sport u klinčadije više nije toliko popularan, manje ih trenira, samim tim je manja baza iz koje mogu nastati novi Draženi i Kukoči, a čini mi se i da nešto sa stručnjacima nismo na ti.
Samo da se zalomi koji uspjeh, sve bi opet krenulo, kao što se dogodilo s rukometom nakon 2003. i zlatne medalje na svjetskom u Portugalu.

Ništa bez dječjeg sporta.

Da, razlozi za marginalizaciju košarke su svakako povezani sa rezultatima reprezentacije, a i klubova, koji od samostalnosti nisu ostvarili nijedan značajniji međunarodni uspjeh (Cedevitin FF nekog smiješnog kupa se ne može nazvati značajnim sa rezultatskog stajališta, ali ne poričem da ima pozitivan psihološki učinak u smislu razbijanja nekih mitova, barijera i tradicija). Isto tako, Draženova smrt je potpuno obezglavila reprezentaciju, koja je osvojila nekoliko medalja nakon te tragedije, ali to je bilo više na individualnu kvalitetu Kukoča, Rađe, Komazeca i ostalih koji su dosezali svoj igrački zenit u tom razdoblju, nego zbog nekog kvalitetnog i sustavnog rada.

Treneri u mlađim kategorijama su priča za sebe. Još mi u ušima odzvanjaju riječi mog prvog trenera koji mi je vizionarski predvidio da ću narasti do 210-215 cm, igrati centra, te "štaćetebi driblinzi kroz noge, iza leđa ovoono, to tribaju bekovi znat". Pogađate, nisam se vinuo do 215, a istovremeno sam ostao tehnički manjkav, te kao takav nisam baš imao idealne uvjete za hrvanje sa kojekakvim grdosijama. Ja, nažalost, nisam jedini takav slučaj, i to je problem loših trenera. A sad još da spominjem mito, taktiku podređenu jednom igraču koji "mora" napraviti karijeru i slične stvari, radije ne bih.

Za kraj, savez. Danko fakin (ne kao vrckavi mladić, već kao jebeni) Radić i njegovi sudački poltroni su svojim nebuloznim pravilnicima i propisima svojski pridonijeli zatiranju domaće klupske košarke, a samim tim i reprezentacije. Isto tako i Robert Jablan i njegova "menadžerska agencija", koji dejstvuje u talu sa Radićem. Nažalost, ovo zadnje je u domeni rekla-kazala, jer su ipak dovoljno pametni da ne ostavljaju jasne tragove, ali valjda će jednog dana doći i njima maca na vratanca.


@ Byron- Zašto je košarka u znatno podređenom položaju u odnosu na nogomet? IMHO, novci su najveći razlog. Stanje na tržištu je takvo da će jedan osrednji mafijaš poput Rena Sinovčića danas-sutra utopiti negdje u bijeli svijet jednog osrednjeg nogometaša poput Subašića za ne manje od 500k eura. Istovremeno, da bi iz jednog hrvatskog kluba prodao košarkaša za iste novce, dotični mora zabijati bar 25 koševa u prosjeku, imati desetak skokova i/ili 6-7 asistencija itd. A takve ćeš (čime se opet vraćamo na katastrofalnu školu košarke) proizvesti jednom u 5 godina.
Znajući te odnose, jasno je zašto su ulaganja u nogomet veća, a samim tim i sav popratni folklor.

Rukomet ima svoj labuđi pjev u periodičnim razmacima od 8-10 godina jer u tom razdoblju stasaju klinci koji su pod utjecajem ogromnih uspjeha reprezentacije/klubova počeli trenirati taj sport. I dok god košarka ne napravi takav boom, rukomet će biti ispred nje. Ne pomaže činjenica da se košarka igra manje-više u svakom kutku kugle zemaljske, dok se rukomet ozbiljno shvaća tek u pola Europe, sjevernoj Africi, Južnoj Koreji i Istočnom Timoru, te je samim tim i teže napraviti neki značajniji rezultat.

slafko » wrote:Dan danas mi živac zatitra kada čujem komentatora kako lamentira da je netko naš osvojio "srebro zlatnog sjaja". Čvrsto sam uvjeren kako je jedino takvo srebro osvojila repka u Barceloni '92. Protiv onih vanzemaljaca se jednostavno nije moglo bolje. Jako sam tužan kada vidim u što se hrvatska košarka pretvorila. Od prepoznatljivog branda do potpune sprdačine.

Potpis, upravo nakon OI u Barceloni i Dream Teama se ta sintagma počela silovati, neopravdano. Jer samo su oni bili potpuno nedodirljivi.

daze » wrote: I općenito ne volim sportove koje možeš kvanitificirati statistikom.

Nijedan sport ne možeš kvantificirati isključivo kroz suhoparne brojke, pa tako ni košarku. Ne možeš nigdje u statistici vidjeti podatak koliko dobro neki centar postavlja blokove za šutere, puno sitnih obrambenih reakcija u zatvaranju kod skoka itd. Isto tako, kada čovjek pogleda career statse Eltona branda, pomislio bi da se radi o TOP5 PF svih vremena, kadli ono...

Isto tako i nogomet, ne možeš ga gledati isključivo kroz dojam i puno sitnih detalja, moraš imati nekakav end product ( ).

Chiro » wrote: Isto tako i nogomet, ne možeš ga gledati isključivo kroz dojam i puno sitnih detalja, moraš imati nekakav end product ( ).

Dobra.

Cedevita je dobra ove sezone, no nisam očekivao da će se tako obrukati u Sankt Petersburgu.

Jučer se odigralo 2. kolo Eurocupa, Cedevita je svladala Bayern Muenchen, a Cibona je izgubila od Hapoela. Jel ikog ovog zanima ili bezveze pišem?

Ono što, recimo, možemo, je prokomentirati transformaciju Zagreba iz žabe u princa. Dobro, početak sezone je bio nerealan, pretumbani roster bez glavnog igrača iz protekle dvije sezone, impresioniranost euroligom, nepovoljan ždrijeb domaćih utakmica EL (prve dvije PAO i CSKA)... u načelu može se reći da je onaj ogroman poraz od Bamberga vani nekako poljuljao samopouzdanje momčadi, te da su zbog toga (u kombinaciji sa nepovoljnim ždrijebom doma, jel ) sisali na doslovno svim frontovima. Sad je to Androić malo posložio, dodan je T.J. Ford koji će vanjskoj liniji (koja je na aparatima, osim Mule, on je umro preklani) doći kao kec na desetku, Heytvelt je proigrao. Kasun bi trebao skinuti nekih 7-8 kila, toplo mu preporučujem. Ostali su u skladu sa svojim mogućnostima. Još bi bilo dobro dodati nekog igrača koji bi mogao pokrivati pozicije 3 i 4, i ne bi bilo loše da bude neki fizički potentniji igrač. Ajde, nakon početne sramote, dobro to sad izgleda.

Večeras smo gledali Zagreb. Prve dvije četvrtine su bile jednostavno loša košarka, i jednih i drugih. Kad je Forda stavio u igru, dosta su dobili na brzini, Mulaomerović je prestao pokušavati probiti se kroz šumu nogu do koša.
Kombinacija Ford - Heytvelt dobila je utakmicu. Heytvelt je nakon sedam-osam promašaja na Fordove asistencije dao osam koševa zaredom, od toga sedam trica, ako se točno sjećam.

Džouk više nije trener Cibone

Bijelo i vrijeme da se i taj diletant makne.

Dižem.

(podsjetnik ftw)

Napisao bi nešto, ali nemam šta.

Nadoće.

Super mi je gledati naše na ovom prvenstvu jer očekujem kako će nas nakantat ko stigne s 30+ razlike.

A oni igraju (prema očekivanju) očajno i sve kao nešto pobjeđuju. Što s pola koša razlike što s cijelim košem (nikad mi nije bilo jasno ovo s pola koša al eto... ).

Evo danas dobili domaćine Zlovence u produžecima a kao htjeli smo izgubit al Janezi nisu htjeli uzet pobjedu. Npr. Tomić ima loptu par sekundi prije kraja i može lagano zakucati jer je sam pod košem a on visok 3 metra. Al on ipak pristojno pričeka faul i dobije 2 slobodna bacanja i treba pogodit samo jedno za sigurnu pobjedu. Kud će, šta će, promaši on oba...

Srećom pa su domaćini postupili kao pravi domaćini i ipak nam prepustili ove bodove

Eto, razvalismo mi jadne Čehe i odosmo u 2. krug.
Zadnji put smo razvalili nekog... ne sjećam se kad smo zadnji put razvalili nekog.

O festivalu promašenih slobodnjaka da ne govorim.
Naši su gađali nekih 50-ak % a Česi 25%. O slobodnim bacanjima je riječ, da ponovim.

Bolji postotak imaju čak i... zapravo svi imaju bolji postotak. Da dovedeš 2 pingvina i daš im loptu imali bi više od 25% ubačaja.

2. krug

Pobjedili Fince s 25 razlike. Iako smo 1. cetvrtinu otvorili sutom za tricu 0 od 8.

5. pobjeda u nizu.

Oli sam u paralelnom svemiru ili koji kua...

Euklid » wrote:2. krug

Pobjedili Fince s 25 razlike. Iako smo 1. cetvrtinu otvorili sutom za tricu 0 od 8.

5. pobjeda u nizu.

Oli sam u paralelnom svemiru ili koji kua...

Samo ih nemoj hvaliti. Čim se počnemo kurchiti razbiju nam jaja...u svim sportovima...

Vidis da ih ne hvalim.

Osim toga i dalje igramo dosta lose.

Promasujemo zicere, Repesa vadi iz igre svakoga ko poveze 3 suta u seriji. Valjda da mu razbije ritam.

Evo jucer, Rudez pogodi 2 trice i jedno zakucavanje a ovaj ga vadi iz igre.

Kad ga je ponovo vratio, prvo je fulao 2 suta prije nego je opet povezao 3 trice.

Ma ipak, gust mi ih je gledat jer ulazim svaki put s uvjerenjem da cemo dobit po tamburi...

Pobjedismo i Talijane i eto nas u 1/4 finalu

Iako i dalje igramo loše. Gotovo na granici očajno lošeg. Skoro smo upropastili +14 par minuta prije kraja.

Hrpa nerezonskih šuteva, Tomić ne zna zakucati iako je 3m visok, Ukić forsira tricu makar je ne bi pogodio ni da je bazen umjesto obruča, za kontranapad kao da nismo nikad ni čuli a kamoli vidjeli, masu lopti izgubimo zbog očajničkih pokušaja na isteku vremena...

Ha, dobro. Ako može i tako zašto ne?

Aj bas me zanima sta ce biti danas protiv Grka.
Prva utakmica koja nam nije 'presudna', gdje igraci mogu uci malo opustenije ruke.

Mada, bilo bi lijepo da dobijemo pa da budemo 1. u skupini i zatim uberemo Ukrajinu koja je ipak nesto slabija od ostale 3 ekipe iz druge skupine (Litva, Srbija, Francuska).

Ajmo, braćoooo...

aupišku...!!!

Živce san si iščupa.

Mozda i najbolja utakmica nasih do sada.
Izuzev taktickih gresaka u zavrsnici i regularnog dijela i produzetaka za koje je Repesa preuzeo odgovornost poslije utakmice te promasenih slobodnjaka u kljucnim momentima.

Iako komentatori cesto neopravdano seru protiv sudaca ovaj put su imali pravo.
Stvarno su natezali za Grke.
Samo 2 primjera:

1. slobodna bacanja u regularnom dijelu, nasi 7 a Grci 29!!! Pa jel to normalno???

2. tehnicka Bogdanovicu zbog usputnog prigovora sucu a kad je Spanoulis izvodio bijesne gliste i 3 minute se nije dao van s terena nakon 5. osobne - nikom nista.

U svakom slucaju jos jedna pobjeda u nizu i najlaksi protivnik u najvaznijoj utakmici, tj. cetvrt finalu. Samo da ne uprskamo priliku...

Nisu li oni Bijeli Hrvati?

Tak, ak' jesu, uopce nije frka tko ce pobijediti. Nasi svakako...

Daj nek neko banira ovog provokatora i spamera.

Ili jos bolje, neka ga pruna...

Hrvatska je u polufinalu!!!!!

Opet smo promasivali zicere ali bar smo zabijali trice i slobodnjake s velikim postotkom.
A Ukrajinci su prvi koji su nas nadskakali.

Konacno smo prelomili kletvu koju smo si sami zadali prije 18 godina kad smo pizdunski napustili postolje nakon prijema zadnje nam medalje.

Nadam se da ce kletva sutra puknuti do kraja...

Uh, jedva nadjosmo birtiju s telkom...

Poluvrijeme, gubimo 3 razlike sto je vrlo dobro. Skoro pa odlicno.

Sad kad im stisnemo obranu gotovi su.

Stvarno bi bilo lijepo vidjeti ove otpisane u finalu...

A sad nek igraci poslusaju u poluvremenu jednog iskusnog trenera...

ovo

Glupi Domenech.

Ne slusajte starog prdonju, oca mu jebem...

Ja sam namjerno usao u neku pjesnicku birtiju gdje nema telke...nemrem ja to. Sav se izneuroziram i ode moj mir...

Potopljeni

Sta je tu je. Cijeli turnir igramo lose ali su nam protivnici jos gori pa smo se provlacili.

Ako ufatimo broncu bit ce kao da smo zlato osvojili.

Nema predaje, momci...





A peder Domenech ce me jos cuti

Drvena medalja.

Razvalise nas Spanjolci.

Opet.

Dobro da nisam gledao.

Cim naidje ozbiljniji protivnik nas nema na parketu.

Ma prelosi smo cijeli turnir da bismo osvojili medalju. Pa jedva smo Gruziju pobjedili a takve smo nekad gazili sa zavezanim rukama.

S obzirom na sve, ovo je ipak veliki uspjeh.

Da smo bar u svemu 4. u Europi...

Dražen Petrović danas bi napunio 49 godina...

Dražen šalje Olajuwona u trafiku po šibice i zabija mu iza leđa.

(Olajuwon je 2x proglašen najboljim obrambenim igračem NBA lige, da ne bi bilo zabune)

Cibona - jucer 25. europski poraz ZA REDOM od tamo nekih Ceha.

Samo nek se oni i dalje oslanjaju na strance, daleko ce dogurati...

Štok i vjeverica

Hrvatsko finale u Beogradu

Posebno mi je drago zbog Cibone.

Tek kad su bankrotirali, odbacili su sve suvišne strance (samo je Blasingame ostao) i oslonili se na domaće mlade snage. Uspjeh je, naravno, bio neizbježan.

I dao Bog da nam Šarić ostane i dogodine: NBA Šarić: Ovo mi je najveća pobjeda u životu

Čudno je to kako smo u onom trulom socijalizmu imali klubove na vrhu Europe
a danas je Cibona europski autsajder dok je za Split pitanje hoće li uopće opstati.

Šta'š, došo kapitalizam, razni kvazimenadžerčići, rekoše domaće ne valja i uvališe nam hrpu polovnih stranaca za masne pare odvevši vremenom klubove do bankrota.

Tako je valjda bolje...

Euklid » wrote:Štok i vjeverica

Hrvatsko finale u Beogradu

Posebno mi je drago zbog Cibone.

Tek kad su bankrotirali, odbacili su sve suvišne strance (samo je Blasingame ostao) i oslonili se na domaće mlade snage. Uspjeh je, naravno, bio neizbježan.

I dao Bog da nam Šarić ostane i dogodine: NBA Šarić: Ovo mi je najveća pobjeda u životu

Čudno je to kako smo u onom trulom socijalizmu imali klubove na vrhu Europe
a danas je Cibona europski autsajder dok je za Split pitanje hoće li uopće opstati.

Šta'š, došo kapitalizam, razni kvazimenadžerčići, rekoše domaće ne valja i uvališe nam hrpu polovnih stranaca za masne pare odvevši vremenom klubove do bankrota.

Tako je valjda bolje...

Naravno, sad je bolje, vidis da je ovo sad rvatsko finale

Hoce li se sad finale pribacit u zagreb

miky0 » wrote:
Naravno, sad je bolje, vidis da je ovo sad rvatsko finale

Hoce li se sad finale pribacit u zagreb

Eto, sad se moramo zadovoljit finalem regionalne lige i to slaviti kao povijesni uspjeh.

Da je ostao onaj sistem naši bi klubovi igrali finale Eurolige. Šta Eurolige?
Cijeli bi Final Four bili naši klubovi. Bilo je teže biti prvak Juge nego prvak Europe.

Jbt... ono... Cibona s Draženom prvak Europe a ispadne u polufinalu prvenstva Juge...

Euklid » wrote:
Eto, sad se moramo zadovoljit finalem regionalne lige i to slaviti kao povijesni uspjeh.

Da je ostao onaj sistem naši bi klubovi igrali finale Eurolige. Šta Eurolige?
Cijeli bi Final Four bili naši klubovi. Bilo je teže biti prvak Juge nego prvak Europe.

Jbt... ono... Cibona s Draženom prvak Europe a ispadne u polufinalu prvenstva Juge...

I ne samo u kosarci, iako je u njoj sav jugopotencijal vrhunsko prikazan sa cibonom, koja s pokojnim drazenom dize 3 eurokupa, moja jugoplastika pa nakon nje partizan uzima euronaslov, a jos i mocna Bosna...A nogomet? Jbt led, hajduk skoro ispa iz lige tamo krajem osamdesetih a u sastavu je ima broncane mega grace kao sto je boka, aljosa, jarnija i stimca...I rukomet....ma jednostavno, najmocnija drzava u srcu europe.

Heja, heja Cibosi...

Šarić: Mi smo banda! Pokazali smo da novci ne igraju na parketu

Gotovo da je blagodat što je Cibona bankrotirala pa su razmažene zvjezdice (Žižić) i strani plaćenici poput malih miševa napustili brod koji tone.

Cibona je ostala na domaćim dečkima i jednom ameru koji je ostao igrati besplatno čime je i on dokazao da je u sportu srce važnije od svih novaca ovog svijeta.

Ovaj put neću o Šariću jer o njemu se sada posvuda pišu hvalospjevi, nego o treneru Rimcu.

Učinio je nešto što već 20 godina nismo vidjeli na ovim prostorima. Pustio je dečke da se igraju.

Naša je košarka u vrijeme mrskog nam socijalizma dominirala Europom upravo iz razloga što nije bila ukalupljena ni u kakve sheme, uigrane akcije i taktičke zamisli.

Uvijek je to bila improvizacija, vic, igra i naravno vrhunska individualna kvaliteta nesputana trenerskim kvaziveličinama. Obrane protiv takve košarke naprosto nije bilo jer protivnik nikad nije znao odakle prijeti opasnost.

Onda smo odjednom rekli da to ne valja i počeli uvoziti košarkašku pamet izvana.
Ukalupljivanje talenta koji ne trpi nikakve kalupe.
Pretvaranje igre u nešto ozbiljno.
Sheme i obrasci koje su igrači morali učiti napamet...

I šta se desilo? Korak po korak nestali smo sa scene a naši talenti koji su i dalje u mlađim kategorijama osvajali trofeje jedan za drugim su propadali.

Citirao bih zato riječi Darija Šarića: "Igramo s vicem i to smo pokazali u ovoj utakmici. Treneri Golemac i Rimac su napravili fenomenalan posao - pustili su ovu momčad da igra. Rijetko koji trener može proći preko svog ega kao što je on prešao i pustio momčad da igra, da sama vuče i da on sa strane samo pomaže", rekao je Šarić nakon rušenja gradskog rivala usred Beograda.


Povukao bih jednu paralelu i s gospodarstvom.
Dok smo radili na vic, improvizaciju, snalažljivost, urođenu inteligenciju... držali smo glavu iznad vode.
Otkad smo preuzeli europske manire gdje sve mora biti strogo propisano, normirano, zateftereno u stotinama aktova i zapisnika jednostavno smo se raspali.
Naš čoek će radije 8 sati kopati kanale po snijegu i kiši nego jedan sat ispunjavati beskrajne europeidne formulare. A mi smo ljude s ''gradilišta'' premjestili u ''kancelarije''...

Apel bivših trenera i igrača povodom gašenja legendarnog košarkaškog kluba Split

U trulom socijalizmu trostruki prvaci Europe i službeno najbolji europski klub prošlog stoljeća.

U blagorodnom kapitalizmu klub pred gašenjem.

Šta'š... glavno da je danas sve puno bolje...

Euklid » wrote:Apel bivših trenera i igrača povodom gašenja legendarnog košarkaškog kluba Split

U trulom socijalizmu trostruki prvaci Europe i službeno najbolji europski klub prošlog stoljeća.

U blagorodnom kapitalizmu klub pred gašenjem.

Šta'š... glavno da je danas sve puno bolje...

Znas da sam ja trenira kosarku u jugoplastici? Imao sam zavidan uspjeh, iz 2 pokusaja sam pogodio jedanput. Na treningu. I trener me je zagrlio i rekao da postoje i drugi sportovi

Tragedija je na sta je spa splitski sport opcenito...vaterpolisti, jadran i posk europski prvaci, mornar len pobjednik, balun, mali balun, veslaci, a tenis (aj dobro, to je individualni pa se jos i moze drzat),...ali dobro je sad, sad smo svjetski prvaci u piciginu

Ubiše Cibonu. Ili se samoubila niz Tuškanac...? Uglavnom, grad Zagreb je utopljenika nagazio bez milosti. Kapitalizam, štaš? Nema ni Mamića, štaš?
Objava o likvidaciji usred nogometne histerije...a štaš, pametno, zločesto...
Banditić i njegovi...govnari.
Dam se kladit da nemaju pojma odakle ime klubu kojeg žele nazvati LOKOMOTIVA...čuj, Lokomotiva...LOKOMOTIV GT...treba to sve na Jakuševac odvesti par dana za redom - na doručak, ručak i večeru.
Baš smrdi cijela ta klika s kupljenim diplomama...

pomažnjavali su im sve nekretnine koje su bile u Ciboninom vlasništvu i onda vritnjak

glavno da za Mamićevu prćiju špina uvijek curi...

mogao bih sad još dve, tri na temu socijalizam vs. kapitalizam ali nema potrebe... sve je jasno...

Baš me zanima kako će rasti košarkaška euforija...

karambol wrote:Baš me zanima kako će rasti košarkaška euforija...

Ma ko je uopce normalan i moga upast u euforiju sporta kojeg su nam srbi drzali kad njih nema, nema ni ozbiljne kosarke

Ali zato ima euforije na US Openu

španci..

Čestitke komšijama, želim im proboj u finale.

Oni se još uvijek koliko toliko igraju košarke... improviziraju, istrčavaju kontre i polukontre, brze napade, pogađaju nemoguće šuteve, uspješno odigravaju nerezonske poteze... jednom riječju raznovrsni su.

Ne bi trebali imat problema s francuzićima u polufinalu.

Kakva košarka

Ako niste gledali a imate priliku odvrtiti program nazad, pogledajte bar zadnju četvrtinu...

Francuzi protiv Litve, Srbija u finalu protiv SAD-a. Očekivano.

Tekmu nisam gledao, zaboravih na to.

Komšije su prve 3 četvrtine rastavljali Francuze na proste faktore a unda su Batum i društvo počeli pogađat šta god su htjeli. Između ostalog, 9 trica samo u zadnjoj četvrtini

Bilo je napeto do zadnje sekunde...

Ajmo napravit jedan mali test znanja...S koliko ce razlike komsije izgubit?

Ja mislim manje od 20

Danas bi Dražen napunio 50...

50 životnih lekcija Dražena

A ovo je za Dražena izjavio trenutno najbolji košarkaš na svijetu:

najbolji svih vremena

Da...Dražen...

Ante Toni Zizic, mladji brat poznatijeg Andrije Zizica, zapamtite ovo ime.

Jucer sam ga gledao 3. put i sve sam sigurniji da je rijec o ekstra klasi.
Mali ima tek 17 godina a medju vodecim je centrima u 1. ligi. Sut mu je preko 70% u sezoni. Brz, okretan, pregled igre... na 2,10 visine. Na trenutke mi se cinilo da je Radja na terenu.
Nadam se da ga treneri nece upropastit kao mnoge talente prije njega...

Euklid » wrote:Ante Toni Zizic, mladji brat poznatijeg Andrije Zizica, zapamtite ovo ime.

Jucer sam ga gledao 3. put i sve sam sigurniji da je rijec o ekstra klasi.
Mali ima tek 17 godina a medju vodecim je centrima u 1. ligi. Sut mu je preko 70% u sezoni. Brz, okretan, pregled igre... na 2,10 visine. Na trenutke mi se cinilo da je Radja na terenu.
Nadam se da ga treneri nece upropastit kao mnoge talente prije njega...

Ako sa 17 ima 2,10, s 21 ce imat 4 ipo metra a za koga igra

Potpisao je za Cibonu ali je na kaljenju u Gorici.

Jučer 29 koševa uz 83% šuta iz igre + 11 skokova za 25 minuta igre

život leti kapetane...

ZAŠTO JE DRAŽEN BIO FENOMEN "Trening mora biti patnja, da bi igra bila užitak


Michael Jordan: Uživao sam igrati protiv Dražena

"Uživao sam igrati protiv Dražena. Uvijek je bio agresivan u našim dvobojima. Napadao me jednako žestoko kao što sam ja napadao njega. Imali smo nekoliko sjajnih borbi, ali na žalost bile su to kratke borbe. Bio je jedan od prvih Europljana koji su došli u Ameriku i uspjeli".

Reggie Miller: Samo jedan šuter je bolji od mene - Dražen

"Ja sam najbolji živući šuter, ali samo je jedan bolji od mene, a to je bio Dražen. Uvukao se pod kožu, a jedan od razloga jest taj što ga nisam ništa razumio dok je govorio. Ali i on je bio čovjek kojeg sam želio zadaviti. Nisam ga mogao podnijeti. No poštujem ga zbog svega što je napravio, boljeg šutera od njega nisam vidio".

Shaquille O’Neal: Šuter kakav se rijetko viđa

"Sjećam se kad sam igrao za Orlando, a on za New Jersey, bio je nezaustavljiv, nismo ga mogli spriječiti da zabije svoj prosjek. Bio je šuter kakav se rijetko viđa".

Clyde Drexler: Bio je prvi u dvorani, a zadnji bi iz nje izlazio

"Bio sam dobar prijatelj s Draženom. Mnogo smo razgovarali, volio je biti s prijateljima i volio je igrati košarku. Poštujem ga zbog ogromnog rada koji je uložio u sebe. Svaki dan je bio prvi u dvorani i zadnji koji bi iz nje izlazio".

LeBron James: Dražen je igrač kakvog NBA nije vidio

"Kad je Dražen igrao, bio sam klinac, ali stvarno sam ga volio gledati. Bio je sjajan šuter, igrač kakvog NBA nije vidio. Oduševljavao me svojim asistencijama, a to je dokaz da je itekako razumio igru. Bio je nešto novo, danas je možda normalno da strani igrači imaju glavne uloge u svojim momčadima, ali Dražen im je svima otvorio vrata".

Steve Nash: Imao je nevjerojatnu strast za igrom

"Dražen je bio jedan od najvećih europski igrača, šteta što više nije s nama. Imao je nevjerojatnu strast za igrom".

Gary Payton: NBA ne bi bila ista bez njega

"Dražen Petrović, kakav je to igrač bio! Najbolji Europljanin u NBA, definitivno. Naporno je trenirao kako bi se dokazao u SAD-u i otvorio je put svim europskim košarkašima. NBA ne bi bila ista bez njega"

Jason Kidd: U svlačionici Netsa još je njegov dres

"Legenda. Bio je jedan od prvih Europljana koji je došao u NBA ligu i bio je ogroman talent. Naporno je radio i stvarno uživao u košarci. U svlačionici Netsa još je njegov dres".

Phil Jackson: Mogao je postati najveći

"Poštovao je ostale igrače. Za sve europske igrače obrana je najveći problem, ali je Dražen ju je odlično savladao napornim radom. Zaista je volio ovaj sport, imao je neopisivu želju za pobjedom. Mogao je postati najveći".

Chuck Daly: Još pamtim njegov osmijeh, emocije i šut

"Nikada nisam trenirao nikoga tko je toliko radio na sebi. Riječima je teško opisati što je značio za Netse. Još pamtim njegov osmijeh, emocije koje je unosio u igru, želju za nadmetanjem, ali prije svega njegovog šuta. Nikad ga neću zaboraviti".

David Stern: Ponosan sam što sam ga upoznao

"Dražen Petrović bio je izniman mladić. Otvorio je put Europljanima ka NBA ligi. Sjećanja na Dražena su nam svima urezana u pamćenje. Njegov doprinos košarci je ogroman. Ponosan sam što sam ga upoznao"