Uh oh, fiskultura...
Da vidimo, ne bavim se ničim.
Dva-tri puta sam probala teretanu i ova grupna hopsanja. Teretana je bila dosadna, samo sam stajala tamo, sprave su stajale... a i glupo mi je izvoditi neku vježbati i brojati, odlutam unutar glave, ne znam gdje sam stala.
Skupna cupkanja su još gora. Na čelu trener s osmjehom od uva-do-uva, sav "nabrijan", svi plješću rukama, cikću, samo čekam da zapjevamo
Oh happy day.
Tako da od toga niš. Izvlači me što ionako hodam svaki dan po nekoliko kilometara, vikendom planina a može i nizina, važnija mi je vegetacija od nadmorske visine.
Ponekad bicikla, ponekad stolni tenis.
Jedino što sam konačno uspjela steći naviku svaki dan raditi čučnjeve. Čučanj je majka.