Kad ljudi tuku djecu

[schmokljan]

Kakav je to svijet u kojem jedni imaju pravo udarati, a drugi nemaju pravo ni govoriti?

Tko je podijelio ta prava?

Gdje sam ja govorio o udaranju? A tko to nema pravo govoriti? O čemu ti govoriš, pobogu?

[dimnjak]

Tko se poziva na Rode u odgoju djece u startu se diskvalificira kao ozbiljan sugovornik.

Drugo - nemate pravo govoriti roditeljima kako da odgajaju svoju djecu, a pogotovo ih suditi.

Kraj priče.

Ja se necu pozvati ni na kakvu udrugu niti pohadjane seminare niti iscitane knjige ili radove, pozvat cu se na svoj unutarnji osjecaj, a ako to nije nekom dovoljno, na zakon.
Necu nikom govoriti kako da odgaja dijete, ali nasilje necu tolerirati.
Isto tako necu osudjivati nikoga jer svatko moze omanuti.
No zagovoravanje istog ili glorificiranje kao i odobravanje necu dopustati odnosno ako imam prikiku usprotivit cu se.

Nisam tu da bi prosvjetljivala ljude al ako oni mogu zagovarati krsenje ljudskih prava, a djeca jesu ljudi, mogu ih i ja braniti

[aisling]

Gdje sam ja govorio o udaranju? A tko to nema pravo govoriti? O čemu ti govoriš, pobogu?

Na temi naslova Kad ljudi tuku djecu napišeš da se nema pravo govoriti rodteljima kako da odgajaju djecu i onda mene pitaš tko nema pravo govoriti i gdje ti spominješ udaranje? Ako imaš što za reći, reci, ovako se pravit blesav stvarno nema smisla.

[Beau]

Djeca se rađaju savršena. Pustimo sad onaj dio "genetika, narav, kuracpalac" - rađaju se savršena i "resetirana". "Đubre od klinca" i "djecu-pizde" stvaraju upravo roditelji-pizde svojom glupošću, svojom roditeljskom lijenošću, you name it.

Kako i zašto klinci nastaju pizde je drugi par rukava. Čak i da djecu-pizde stvaraju roditelji-pizde, s čim se ne slažem niti malo, to i dalje ne mijenja na stvar. Pizde su stvorene i treba ih nekako hendlat. Ni ljudi ni djeca nisu savršeni i zašto neki od njih to uporno očekuju??

Kome i zašto ta "tučnjava" onda uopće služi, ako je potopuno neučinkovita?

Edit: primjenjujete li i zagovarate "tučnjavu" - kad je već tako dobra i preporučljiva - i u istovrsnim nesporazumima sa sebi ravnima? Potegnete li šakom konobara kad po treći put donese pogrešnu narudžbu? Šefa kad vam nabaci dvosmislenu "pošalicu"? Tetu šalterušu kad vas brutalno odjebe?

Ima li dijete pravo kad odraste (i doraste vam) na isti repertoar "komunikacije"?

Roditeljima služi, djeci u većini slučajeva (ako govorimo o 'po guzici') ne šteti.

Da mi konobar prolije sok tri puta u pola sata po meni i pritom mi se ceri u facu, da potegnula bih ga šakom

Mislim, Lord, ne možeš zamjerat ljudima što puknu i neprimjereno se ponašaju, djeca zbilja znaju izluuudit! Roditelji su za to krivi, nego tko, čovjek je takav: pun mana.

[schmokljan]

Na temi naslova Kad ljudi tuku djecu napišeš da se nema pravo govoriti rodteljima kako da odgajaju djecu i onda mene pitaš tko nema pravo govoriti i gdje ti spominješ udaranje? Ako imaš što za reći, reci, ovako se pravit blesav stvarno nema smisla.

Već sam više puta napisao, no ponovit ću. Roditeljima je dovoljno teško i bez toga da ih drugi vrijeđaju da kakvi su to roditelji. Roditelji koji vole svoju djecu će pribjeći tom kvaziudarcu, koji je tu da upozori, a ne da dijete zaboli, rijetko i kad su sve druge načine iscrpili.

Zvati takve roditelje nasilnicima, što se na ovoj temi čini, je, meni osobno, odvratno.

S druge strane - roditelji koji mlate svoju djecu - neće ni biti na ovoj temi niti ih boli džon što netko govori.

No, ono što mi najviše smeta na ovoj temi je određena ograničenost pogleda, tupost štoviše.

Djecu se može psihički terorizirati a da ih se nikada niti ružno pogleda. Pričajmo o (lošem) odgoju, a ne izdvojiti jedan aspekt, usto rijedak, i onda na njemu temeljiti podjelu na dobre i loše roditelje. To nema smisla, a usto je vrlo indikativno, no o tome zasad neću.

[Lord Byron]

Kurac bi ga puknula. U sljedećoj sekundi bi skupljala zube po podu, i to jako dobro znaš. S djetetom je drugačije, jer to "radiš za njegovo dobro" - a zapravo je drugačije jer je fizički inferiorno i egzistencijalno ovisno o roditelju. Bljuv.

Kakve veze imaju "roditelji koji puknu" s roditeljima koji tuku djecu?

Nitko ne tvrdi da postoji nekakvo "savršeno roditeljstvo" u kojem roditelji nikad ne pogriješe, nikad nisu isprovocirani, nikad ne "puknu". "Pucanje" je jednokratna, ili barem rijetka pojava, izolirana u cijeoom postupku roditeljstva; "pucanja" se roditelj srami, izvlači iz njega pouke, raspravlja o njemu s djetetom.

Ali, intonacija i sadržaj (ne samo) tvog posta vrište opravdavanjem "tučnjave" kao roditeljevog neupitnog prava, koje čak i ako ne škodi djeci, onda barem koristi roditelju (bljuje mi se od roditelja koji izjavi da mu koristi "tučnjava"). Takvo opravdavanje, koje roditelju daje sigurnost i podlogu da ne čini ništa loše, samo razvija spiralu nasilja. Kad "jednom po guzi" ne bude dovoljno, koji će to roditelj shvatiti da je pizda pa neće posegnuti za pljuskom kao "next level" rješenjem?

[Beau]

[quote="Lord Byron »"][/quote]

Zato jer znam da takva nazovi tučnjava ne šteti. Ne ostavlja traume. U meni danas te 'tučnjave' više izazivaju smijeh, jel shvaćaš to? Zašto zanemaruješ osobna iskustva? Ili mi ne vjeruješ kad kažem da nemam trauma??

[dimnjak]

S druge strane - roditelji koji mlate svoju djecu - neće ni biti na ovoj temi niti ih boli džon što netko govori.

No, ono što mi najviše smeta na ovoj temi je određena ograničenost pogleda, tupost štoviše.

Djecu se može psihički terorizirati a da ih se nikada niti ružno pogleda. Pričajmo o (lošem) odgoju, a ne izdvojiti jedan aspekt, usto rijedak, i onda na njemu temeljiti podjelu na dobre i loše roditelje. To nema smisla, a usto je vrlo indikativno, no o tome zasad neću.

schmokljane, diskutiramo, bili oni na ovoj temi ili ne. mozda nas buduci potencijalni nasilnik samo cita pa osvjesti nesto u sebi, tko zna

s ovim zadnjim odlomkom se slazem, no tema je o fizickom ne o emocinalnom ili psihickom. zbog toga taj ograniceni pogled, jer je tema tako postavljena da se fokusira na samo jedan, a ne sve oblike.

necu reci los roditelj (iako za mene trebas stvarno otic u ekstreme da bi po meni i za mene bio los roditelj) vec cu reci da su ljudi losi kad rade nesto lose samo eto zato jer mogu.

vjerujem da u doba naseg odrastanja uz onu klimu nasi roditelji nisu znali za bolje. to ne znaci da bolje ne postoji.

[Lord Byron]

Zato jer znam da takva nazovi tučnjava ne šteti. Ne ostavlja traume. U meni danas te 'tučnjave' više izazivaju smijeh, jel shvaćaš to? Zašto zanemaruješ osobna iskustva? Ili mi ne vjeruješ kad kažem da nemam trauma??

Ne pada mi na pamet izjašnjavati se o (ne)postojanju tvojih trauma - ali, napisati da "nazovi tučnjava" (zanimljivo je kako ljudi uvijek, uvijek, uvijek posežu za jebenim eufemizmima) "ne šteti" je besmislica. Osim trauma na razini potrebe za terapijom, postoji cijeli niz drugim šteta koje takav odnos roditelja i djeteta proizvodi.

I nije bitno samo što u tebi takve tučnjave izazivaju danas. Međutim, naravno da ćeš mi sada detaljno pojasniti kako su i onda izazivale samo smijeh - jebi ga, ti si neka posebna u odnosu na običnu djecu kojima izazivaju strah, sram, osjećaj nemoći, nezaštićenosti, nevoljenosti i tako to.

Samo - ironično - takva tvoja posebnost i ekstenzivan osjećaj za šalu, čini tvoje iskustvo posve nereprezentativnim.

[dimnjak]

Zato jer znam da takva nazovi tučnjava ne šteti. Ne ostavlja traume. U meni danas te 'tučnjave' više izazivaju smijeh, jel shvaćaš to? Zašto zanemaruješ osobna iskustva? Ili mi ne vjeruješ kad kažem da nemam trauma??

nisu svi isti kao prvo

kao drugo, argument "i mene su tako odgajali, pa sta mi fali" (da se na bilo sta odnosi) ije argument vec nedostatak istog.
i na takav argument mogu samo reci: ne fali mi nista, no ko zna, mozda sam mogla biti savrsena for real

[Lord Byron]

s ovim zadnjim odlomkom se slazem

Postoji nekoliko klišeja koji se redovito potegnu u opravdavanju ovog ili onog oblika fizičkog kažnjavanja. Definitivni pobjednik je slavodobitno spominjanje psihičkog nasilja. Jebote, kao da su to jedine opcije u roditeljstvu, pa sad izvoli birati "bolju". Ili ćeš ga mlatiti, ili ćeš ga zlostavljati fizički. Ako nemaš akvarij, onda si peder.

Valjda se sad svatko kome se fizičko kažnjavanje djece gadi, mora k'o u Staljinovo vrijeme, izjasniti po pitanju psihičkog nasilja, što li. Pa evo: psihičko nasilje je jednako tako odvratno. Ali, to ni na koji način ne umanjuje odvratnost i nepotrebnost fizičkog nasilja.

[baja]

Valjda se sad svatko kome se fizičko kažnjavanje djece gadi, mora k'o u Staljinovo vrijeme, izjasniti po pitanju psihičkog nasilja, što li. Pa evo: psihičko nasilje je jednako tako odvratno. Ali, to ni na koji način ne umanjuje odvratnost i nepotrebnost fizičkog nasilja.

istina
ali, znakovito je da se o psihičkom zlostavljanju bitno manje priča, ili uopće ne priča, dočim je batinanje vrlo popularna tema pa ispada da je to jedini, ili najvjerodostojniji, pokazatelj dobrog ili lošeg roditeljstva

[Tupelo]

Byron je napisao sve što bih i sama rekla.

Ne razumijem potrebu za fizičkim kažnjavanjem djeteta.
Mislim da za njime posežu lijene, komotne i glupe osobe.
I pizde, kako je Byron rekao.

25 godina radim s psima. I uspjela sam i svoje i tuđe pse odgajati bez udaraca.
Ako bez udaraca možeš odgojiti stvorenje s kojim ne možeš razgovarati i koje ne razumije tvoj jezik niti ti razumiješ njegov, nejasno mi je kako bez udaraca ne bi mogao odgojiti dijete.

I ne, ne razumijem kad netko batine iz svog djetinjstva doslovce amnestira/ofarba humorom i toplinom kako bi, valjda, sebi osigruao alibi za neka buduća roditeljstva ili opravdao ponašanje svojih roditelja. Tužno mi je to.

Dodatno, od svih izraza na svijetu, najviše mi se gadi onaj "lupio ga po peleni"
Jebote, koji kukavičluk i koje licemjerstvo. Nađi muda pa barem priznaj da si lupio dijete, a ne pelenu.

[dimnjak]

istina
ali, znakovito je da se o psihičkom zlostavljanju bitno manje priča, ili uopće ne priča, dočim je batinanje vrlo popularna tema pa ispada da je to jedini, ili najvjerodostojniji, pokazatelj dobrog ili lošeg roditeljstva

mislim da je problem sto ga je puno teze definirati.
ovdje imas fizicki kontakt, tamo imas saroliku lepezu koju je tesko zgurati pod neku definiciju po kojoj bi cekirao svoje postupke.
jer i dan danas mnogi ne smatraju djecu ravnopravnim i jednakovrijednim ljudskim bicima vec nasim "produzetkom", pripatkom.

[schmokljan]

Postoji nekoliko klišeja koji se redovito potegnu u opravdavanju ovog ili onog oblika fizičkog kažnjavanja. Definitivni pobjednik je slavodobitno spominjanje psihičkog nasilja. Jebote, kao da su to jedine opcije u roditeljstvu, pa sad izvoli birati "bolju". Ili ćeš ga mlatiti, ili ćeš ga zlostavljati fizički. Ako nemaš akvarij, onda si peder.

Valjda se sad svatko kome se fizičko kažnjavanje djece gadi, mora k'o u Staljinovo vrijeme, izjasniti po pitanju psihičkog nasilja, što li. Pa evo: psihičko nasilje je jednako tako odvratno. Ali, to ni na koji način ne umanjuje odvratnost i nepotrebnost fizičkog nasilja.

Ti dakle impliciraš da ja opravdavam fizičko kažnjavanje. Ajde jednom budi čovjek i otvoreno napiši, a ne kao pizda, tvoj omiljeni mizogini pojam, stalno implicirati.

[Lord Byron]

ali, znakovito je da se o psihičkom zlostavljanju bitno manje priča, ili uopće ne priča

Ne bih širio priču i rješavao svemirske ni svjetske probleme.

Ali, neobično mi je da dođeš na forum i kažeš "o psihičkom zlostavljanju se manje priča". Ne misliš li da bi takvoj tvrdnji bitno povećalo vjerodostojnost kada bi postavila odgovarajuću temu, pa se eventualno pokazalo da je puno manje zanimljiva ljudima?

Ovako, ispada da ni sama ne pričaš o psihičkom zlostavljanju - bilo kakvo spominjanje psihičkog zlostavljanja u priči o fizičkom, može biti samo i jedino relativiziranje (ne kažem da ti je to bila namjera, kažem kako zvuči) - a ni u kom slučaju "pričanje o psihičkom zlostavljanju".

[baja]

mislim da je problem sto ga je puno teze definirati.
ovdje imas fizicki kontakt, tamo imas saroliku lepezu koju je tesko zgurati pod neku definiciju po kojoj bi cekirao svoje postupke.

pa, da
zato ga i smatram opasnijim
a i nerijetko će se dogoditi da oni koji etiketiraju fizičke zlostavljače svoju djecu drže u šaci emocionalnim ucjenama

jer i dan danas mnogi ne smatraju djecu ravnopravnim i jednakovrijednim ljudskim bicima vec nasim "produzetkom", pripatkom.

da, djeca iznenađujuće dobro reagiraju kad ih se doživljava i tretira kao osobe

[baja]

Ovako, ispada da ni sama ne pričaš o psihičkom zlostavljanju - bilo kakvo spominjanje psihičkog zlostavljanja u priči o fizičkom, može biti samo i jedino relativiziranje (ne kažem da ti je to bila namjera, kažem kako zvuči) - a ni u kom slučaju "pričanje o psihičkom zlostavljanju".

spominjem ga s nadom da će se tema proširiti jer ovakve, fizičke, teme imaju već standardiziran razvoj, od RiDa na ovamo, a koji se svodi na zgražanje i jednoobrazno etiketiranje

[Margarita]

Fizičku silu primjenjujem u interventnim situacijama. Kad se počupaju pa onako zajapurenima i škrgutavih zuba nikakve riječi ne dopiru do njih. Efikasnije ih razdvojim ako svakog na svoju stranu povučem za uho. A metode naknadne kazne ne kužim. Ne znam zašto bih ih klepnula za nešto što je prošlo, niti kaznila na bilo koji način. Mene nikad niko nije tukao (nisam se imala s kim potući) niti sam imala ikakve kazne. Ni ne poznajem instituciju kazne, nisam nikad zabranila izlazak, televiziju, igračku, tjerala u kut, a nisam ni imala potrebe. Dok mi djeca nisu u afektu sve im se može objasniti i o svemu dogovoriti.

[Lord Byron]

spominjem ga s nadom da će se tema proširiti...

Tema je "Kad ljudi tuku djecu". "Proširivanje" teme i na psihičko nasilje je kontraproduktivno u smislu davanja jednakog značenja psihičkom nasilju.

Nitko nikome ne brani artikulirati uvodni post i postaviti jednako mučnu i jednako važnu temu.

[Tupelo]

Ali, kako objašnjavaš neodgojenost tvog trenutnog psa? Previše je gledao televiziju?

Njezin neodgoj direktna je posljedica moje nepripremljenosti na pasminu (držala sam i radila isključivo s radnim pasminama i terijer mi je čista egzotika) i muževe sluđenosti njezinom pojavom.

I unatoč svemu, a ona je zbilja pas koji te može natjerati da iz cipela iskočiš, nikada je nismo udarili.
Naučila sam je ono najosnovnije, a što joj može spasiti život (zaustavljanje na cesti, submisivan prilaz nepoznatim psima, neujedanje ukućana, dolaženje na poziv. Žderanje s poda nismo savladali),
Odgajam je kako znam i umijem. U principu, puno pregovaramo i stalno nešto novo pokušavamo, no batine jednostavno niti ne pomišljam uvesti.
Čak i kad bih znala da će je batine dovesti u red (a uglavnom ih dovedu ) i učiniti ugodnijom za suživot, ne bih za njima posegnula.
Ne želim lomiti psa. Nitko me nije tjerao da ga nabavim, niti sam ga nabavila da bih ga lomila.

Isto je i s djecom.
Moja je dužnost da nađem odgojnu metodu koja je najbezbolnija/najugodnija za psa/dijete, a ne koja je meni najlakša i najbrža.

[Stitch]

Djecu ne treba tući. Ne treba ih ni podcjenjivati, s njima treba razgovarati kao sa sebi ravnima. Objašnjavanje zašto je nešto dobro a zašto nije roditelju će sigurno uzeti petput više vremena - ali kad dijete shvati nešto do čega je došlo razgovorom i uvjeravanjem, to je daleko trajnija pouka nego da je do toga došlo batinama. Batine rađaju strah, i to je jedini motiv. A razgovor rađa spoznaju koja ostaje usađena u njemu kao nešto do čega je samo došlo, što je iskusilo. I u tome je sva mudrost (i sva težina) odgoja.

[baja]

Tema je "Kad ljudi tuku djecu". "Proširivanje" teme ...

tema je već proširena, po standardiziranom obrascu kojeg sam već spomenula
jer, ovo je pitanje uvodnog posta:

Ono što me dovodi u dilemu je što zapravo s takvim ljudima?

[dimnjak]

spomenulo se da su djeca manipulatori i svasta nesto. dosta toga i ruzno
no istina je da djeca ispituju i testiraju granice. stalno. opetovano. od rodjenja do smrti.
to je njihov "posao". nas posao je da te granice jasno odredimo. nase granice. i ne dopustamo prelazenje. nasih granica. dosljedno.
tako ih ucimo da svi oko nas imaju granice i da ih trebamo postovati te da i oni tokom zivota znaju postaviti sebi granice i zauzet se da se one ne krse.

naknadno kaznjavanje, bilo kakvog tipa, ne razumijem.
dijete se "izgubilo" u ducanu i onda ga roditelj namlati tako da zapamti za sljedeci put da se ne izgubi jer ne zna sta je mama prozivjela dok ga je trazila. koji paradoks, jel tako?
isto tako niti naknadno oduzimanje privilegija.
ok ako je uslijedilo upozorenje poput, spremi se za krevet inace ce biti prekasno za gledanje crtica. dijete ne ferma. ne smatram kaznom izvrsavanje neceg na sto se upozoravalo.

kazna u trenutku size odnosno najava da ako se ne prestane da ce uslijediti mogu razumijeti ali samo kao mjera za iznimne situacije. ucestala gubi svoju svrhu.

jednom sam joj oduzela pravo gledanja TVa na 5 dana.

u vecini slucajeva samo spominjanje moguceg joj privuce paznju.

ako je u afektu nista ne pali. osim micanja iz situacije i zagrljaja kao sredstvo smirivanja. kod nje samo odmicanje i izolacija da izbaci sve iz sebe ima kontra ucinak.
nakon smirivanja slijedi razgovor i dogovor.

tak je kod nas. nastalo pokusajima i osluskivanjem. prilagodjeno njoj.

[rh4ps0dy]

Dok roditelj udari dijete u afektu, to je znak njegove nemoći. Ne podržavam, ali vjerujem da se svakome može dogoditi.

Dok roditelji udari dijete proračunato i s namjerom da ga "odgoji", to je znak njegove nesposobnosti, a počesto i nestabilnosti .

Za sebe ne mogu garantirati da mi se neće dogoditi ovo prvo, ali znam da nikad ne bih udarila slabašno dijete. Za tinejdžera ne mogu garantirati, pogotovo ako bi mi namjerno i bahato dizao živac, al i to je jako malo vjerojatno. Djeca su divna, ali u procesu odrastanja mogu roditeljima opako podići tlak, to je potpuno jasno. Razumijem da svaki roditelj barem jednom u životu poželi zadaviti vlastito dijete od muke, ali je papak ako ne stisne zube i podigne ruku na nekoga tko mu je uzor i zaštita.