Kad ljudi tuku djecu

[kuki]

i ja sam htjela reći nešto slično kao klonka: ako stavite znak jednakosti između djeteta koje triput u životu dobije po guzici i djeteta koje stvarno tuku, ne samo da ne znate što je zlostavljanje, nego pridonosite sprdnji s tim

Tko je to napravio? Molim citate. Hvala.

[Pješčana]

Na primjer, koje protuargumente ignoriram i koje ekstremne primjere navodim?

Nisam.
Prilično sam sigurna da ću svoje dijete, prije ili kasnije, udariti po guzi ili ga pucnuti po prstićima.

Onda ga razumij bude li razumjelo trenutak nemoći budućeg partnera, nakon lošeg dana, mrva na kuhinjskom podu i presoljene juhe.

Čudno kako netko tko fizičko nasilje nad nemoćnim djetetom koje ne može poduzeti korake niti izabrati druge roditelje tako glatko preimenuje u puckanje po prstićima nema empatije za žene koje fizičko nasilje preimenuju u "loš dan ali on mene voli".

Imaš li razumijevanja barem za one koji ne razumiju da se odrasla osoba može iskontrolirati da ne udari odraslu osobu, ali se nikako ne može iskontrolirati i baš mora udariti po guzi i pucnuti po prstićima malo dijete?

Bljuje mi se od ovih eufemizama za fizičko nasilje. Je li sad i šamarčina "malo po obrazu"? Peckanje po prstima? Da te dečko zvizne po prstima jer mu, recimo, posežeš za mobitelom, bi li isto rekla da te malo po prstima ili bi rekla da te udario? Ako je fizičko nasilje tako dobro (daj se samo dogovori sa sobom je li to plansko ponašanje s ciljem dokazivanja tko je jači, tko kome može nanijeti fizičku bol i koga se sluša, objašnjavanja djetetu da je pećnica vruća, ako je već preglupo da shvati kad mu približiš ruku pećnici ili žrtvuješ ruku neke barbike, ili je postupak sirotog roditelja u afektu koji se ne može kontrolirati jer je jadan tako emocionalno krhak da ne može izdržati spremanje za vrtić bez da mu poleti ruka), kog vraga barataš eufemizmima? Zovi to lijepo fizičkim nasiljem.

A ne? Koliko ih udara svoju djecu?

Ili je čovjek nasilnik kad udari drugog odraslog čovjeka, a kad udari maleno dijete, onda nema veze.

Djeca se ionako od supruga razlikuju po tome što mogu uzvratiti udarac, mogu otići, naći si drugog roditelja, živjeti sama, sama se brinuti za sebe, pozvati policiju, i odlučiti da neće tolerirati nikakva daljnja gruba narušavanja svog fizičkog integriteta i pod cijenu prekida komunikacije zauvijek.

Ne znam zašto osuđuješ žene koje trpe nasilje. Bilo tko tko razumije da nesuperheroj ne može s bebom u pelenama riješiti situaciju na način koji ne uključuje fizičko nasilje, jer siroti zapadne u afekat i ne može si pomoći, svakako razumije da tog istog čovjeka preplave emocije i, jebiga, udari ženu, pa šta. A onda bi morao razumjeti i tu ženu kojoj je to normalno.

Jesam. Da ikad puknem toliko da vlastito dijete udarim, potražila bih stručnu pomoć da naučim hendlati vlastitu frustraciju i osjećaj nemoći (ne samo da ne tučem više svoju djecu, nego i jer bih njima zaista htjela da frustrirani i nemoćni znaju reagirati drugačije nego fizičkim nasiljem, i da imaju od koga naučiti kako), i tražila pomoć, savjet, od odgajateljica u vrtiću koje ih hendlaju mnogo više od dvoje a nikoga ne udaraju, recimo. Od dječjih psihologa. Od štajaznam.

ali, kako si navela, ti imaš dvoje djece, pa ovo sve pišeš iz iskustva

[dimnjak]

Pjescana, cemu ovaj moj citat, svrha? Ne kuzim, a ako zelis pojasnjenje ili odgovor trebas postaviti pitanje.

[Pješčana]

Pjescana, cemu ovaj moj citat, svrha? Ne kuzim, a ako zelis pojasnjenje ili odgovor trebas postaviti pitanje.

ma tebe sam greškom pokupila, oprosti

[dimnjak]

Ok, np
:NIje sajko:

[blaze]

Tko je to napravio? Molim citate. Hvala.

ti. to radiš cijelo vrijeme, sistemski

[kuki]

To što netko planira tući svoje dijete nije protuargument.
Broj moje djece nije argument.
Ne vidim što je ekstremno u tome da kažem da netko tko se ne može iskontrolirati (jer Herp je udaranje djece objasnila afektom) kad se radi o djetetu teško da se može iskontrolirati kada se radi o partneru. I ako se može razumjeti da netko do te mjere izgubi kontrolu da udari dijete, može se razumjeti i da do te mjere izgubi kontrolu da udari partnera.

Over 90% of parents of toddlers spank or use other forms of corporal punishment. Although the rate declines each year from about age five, this study of a large national sample of U.S. adults found that almost half recalled having been corporally punished during their teen years. This high prevalence indicates a need to investigate the possibility that corporal punishment puts adolescents at increased risk of developing mental health and social relationship problems later in life. The analysis, which controlled for a number of possible confounding risk factors such as low socioeconomic status, found that children who experienced corporal punishment in adolescence had an increased risk later in life of depressive symptoms, suicidal thoughts, alcohol abuse, physical abuse of children, and wife beating.
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/7832020


There is considerable evidence that corporal punishment is associated with the subsequent aggression of children, and there is recent evidence that later in life this aggression includes physical assaults on spouses. Yet there has been no direct test of either modeling of cultural norms or other processes that could account for the link between corporal punishment and partner violence. Using data on 4,401 couples who participated in the National Family Violence Survey, this article reports such a test. The theoretical model specified three processes: social learning, depression, and truncated development of nonviolent conflict-resolution skills. Logistic regression was used to estimate separate models for men and women. The findings are consistent with the theoretical model. Because corporal punishment of adolescents occurs in over half of U.S. families, the findings suggest that elimination of this practice can reduce some of the psychological and social processes that increase the likelihood of future marital violence and perhaps other violence as well.
http://www.jstor.org/pss/353973



The most popular explanations for dating violence posit that it is learned in the family of origin. We specify several theoretical perspectives regarding the manner in which parental behavior might increase the probability that an adolescent will engage in dating violence. The theories were tested with panel data from a sample of 113 adolescent males. Structural equation modeling was employed to assess the extent to which various parental behaviors during early adolescence predict high school dating violence. Although frequent exposure to corporal punishment increased the risk of dating violence, this was not the case for interparental aggression.
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/7832020

[kuki]

ti. to radiš cijelo vrijeme, sistemski

Ovo je podla laž i vjerujem da si toga svjesna.

[Pješčana]

Zapravo, da: u postu kojim replyaš meni i u kojem napišeš rečenicu da se "svatko tko ikad udari dijete proglašava poremećenim", idem te "loviti na riječ" - na što bih te drugo trebao loviti?

Ti si počela s riječi - ja cijelo vrijeme pokušavam koristiti argumente.

Možda zato što quotaš mene, a nigdje ne napominješ da ne govoriš samo(o) meni?

I ja ću po trideseti put ponoviti: to što postoji teže/opasnije/pogubnije, ne daje nikakav legitimitet onome što je manje teško/opasno/pogubno. Pogotovo ne znači da to manje teško postaje neizostavno i nužno.

ispričavam se.
već sam malo ranije napisala, ali kvotati ću sama sebe:

kao prvo, na ozbiljnom smo pdfu, nikog ne podjebajem.
kao drugo, moj post je osvrt na ovu, na temu na politici o ženama i na treću temu (opet na Politici, mislim, koju je kuki otvorila), a sve povezuje (ne)slaganje oko stava odgojnih metoda djece.
ja ne mislim da su sva djeca dobra. ne mogu znati na što misliš kad pišeš prosječno dijete- jesam to ja, ili ti ili djeca naših kolega s foruma?

ako želiš, pokušati ću idući put napisati kad više nije replaj na tvoj post nego nastavak mojih misli

[Pješčana]

To što netko planira tući svoje dijete nije protuargument.
Broj moje djece nije argument.
Ne vidim što je ekstremno u tome da kažem da netko tko se ne može iskontrolirati (jer Herp je udaranje djece objasnila afektom) kad se radi o djetetu teško da se može iskontrolirati kada se radi o partneru. I ako se može razumjeti da netko do te mjere izgubi kontrolu da udari dijete, može se razumjeti i da do te mjere izgubi kontrolu da udari partnera.

biraš uvjete kad ti je nešto argument , a kad nije. na pitanje imaš li djece odgovorila si da imaš. znači li to da to nije argument, ili za početak da nije ni istina?
ako ti ne vidiš što je extremno u tome da na herpinu rečenicu kako će jednom možda klopiti dijete povlačiš paralelu s mogućim fizičkim nasiljem u djetetovom kasnijem životu, onda bi možda trebala stati s ovime.
jer upravo ti izjednačuješ klopanje s batinanjem, kad ti se pokažu postovi tvrdiš da to nisu argumenti. kad ti se kaže da baš ti izjednačavaš, tvdiš da je to laž.

[Lord Byron]

ako želiš, pokušati ću idući put napisati kad više nije replaj na tvoj post nego nastavak mojih misli

Ne radi se o tome želim li ja to, nego o elementarnoj (ne)razumljivosti postova.

[kuki]

biraš uvjete kad ti je nešto argument , a kad nije. na pitanje imaš li djece odgovorila si da imaš. znači li to da to nije argument, ili za početak da nije ni istina?

Mislim da sam dovoljnih milijun puta napisala na forumu da nemam djece. Nisam rekla da imam djece kao argument, nego jer mi je pun kufer ljudi koji nemaju argumente, pa pitaju "imaš li djece". Eto, Perz ima. I ne tuče ih niti ih je tukla.
I Glora, petero.
I Nica.
I dimnjak.
I ponešto mojih RL ljudi s djecom. Nekima od njih su djeca odrasla u krasne ljude a da nijedno pec po prstima i nijednom po peleni nisu dobili jer se njihovim roditeljima to gadi. A nisu svi bili mirne bubice.

ako ti ne vidiš što je extremno u tome da na herpinu rečenicu kako će jednom možda klopiti dijete povlačiš paralelu s mogućim fizičkim nasiljem u djetetovom kasnijem životu

Vezu između fizičkog kažnjavanja u djetinjstvu (ne "jednom ću možda, Herp nije rekla "jednom ću možda", jednom ću možda ja, ako mi dijete izleti na cestu a ja ga klepim kad ga povučem natrag jer me svlada strah i šok) i fizičkog nasilja kasnije u životu ustanovili su pametniji od mene.

jer upravo ti izjednačuješ klopanje s batinanjem

Ne izjednačavam ga s batinanjem. Nisam sad guglala "physical abuse in childhood" nego "corporal punishment".

Ne izjednačavam ni šamar ženi s premlaćivanjem dok se sirota krvava ne onesvijesti, ali bih svakako ostavila nekoga tko mi da šamar i smatra da je to njegovo pravo i da dobro znam da on ne bi nikad da nisam prešla granicu.

Pa upravo se u ranom djetinjstvu slažu temelji za odnose kakve ćemo kasnije imati s drugim ljudima, uključujući partnere, ne razumijem zašto to ikoga čudi.

[Glo]

bok

baš ste dali lijepu sliku današnjih društvenih trendova. kako je već neko vrijeme vrijeme promjena, ljudi su zbunjeni novim informacijama i trendovima na području odgoja djece. često se krivo shvaćaju prava i obveze djeteta i roditelja. teško se mire s tim da djeca nisu njihovo vlasništvo i samo njihova briga, da drugi imaju prava zadirati u njihov način odgoja i stil života, a sve radi najboljeg interesa djeteta. često misle da najbolji interes djeteta nije i u njihovom najboljem interesu, da ide na uštrb njih. osim toga, često viđam ljude koji se boje djece. boje se i zdravog razuma i logičnog razmišljanja pa se za sve pokušavaju savjetovati na raznim stranama i tako kupe mnoštvo dezinformacija koje ih još više zbunjuju.

kad sam napisala da je udaranje djece poremećaj u ponašanju, mislila sam da je jasno i razumljivo da se odnosi na osobe koje to rade učestalo, opetovano, redovito, smatraju to metodom odgoja, načinom hendlanja djece... to ne znači isto tako da mislim da su te osobe zle, pokvarene, sadisti... već upravo to - da imaju poremećaj u ponašanju kojeg treba i koji se može ispraviti.

da ljudi imaju više pravih informacija i interesa, uvidjeli bi kako je zapravo lako odgajati djecu, popustio bi taj grč nesigurnosti i straha, a povećalo se povjerenje u djecu i njih same, shvatili bi kako je fizičko kažnjavanje potpuno suvišno i štetno (za obje strane).

vjerujem da ljudi koji tuku djecu imaju krivu percepciju i iskrivljenu, mutnu sliku. mislim da im treba podrška okoline i stručnjaka, umjesto osude i odbacivanja. treba im integracija u društvo, treba im pokazati kako je lako i kako je ispravno. za one koje to ne žele, zadnju riječ ima zakon, i ostale institucije koje koriste svoje mjere i intervencije. smatram da će ubrzo i u praksi situacija ići na bolje, da će smanjiti polariteti, da će se doći do pravih informacija, da će se poboljšati i zaživjeti u praksi razne radionice i grupe potpore za roditelje.

baš radi ovog vremena i prostora u kojem živimo, ne bih tako olako osuđivala roditelje. da ti ljudi imaju prave infomacije, podršku, mehanizme, institucije koje ih uistinu podržavaju ne vjerujem da bi baš tukli djecu. osudila bih možda one koji imaju sve to, a opet radi zlobe i komocije se iživljavaju na djeci.

to je bilo ovako generalno i općenito.

[Glo]

sad ću malo plastičnije

još od kad sam bila balavica često sam ulazila u polemike s odraslima i svađala se s njima, uvjeravala ih kako je loše tući djecu i kako ja nikada neću udarati. često su znali s prezirom i patronizirajuće odmahnuti rukom, kao da su popili svu pamet svijeta jer imaju svoje, da budem vidjela kad rodim pokoje. kad sam rodila pokoje, onda su mi se znali diviti ili čuditi kako i koliko imam živaca, ili pripisivati sreću zvijezdama i horoskopu što mi podariše takvu djecu. danas me počesto pitaju za savjet (govorim ovako privatno, jel'te ) kad ne znaju više što bi s njima. redovno mi se javljaju u čudu kako je "upalilo" i kako nisu znali tako jednostavne stvari. a mogli su me komotno dosta stvari pitati i kad sam imala 16 godina. samo eto, ponos i predrasude su tu. to je ljudski, razumijem to.

edit: zaboravila sam, a još sam htjela reći, kako mi je bilo teško dok nisam dozorila da mogu poštovati i ljude koji tuku djecu, dok sam ih prezirala i mrzila, dok sam osjećala agresivne porive prema njima dok nisam shvatila da im ne treba vikati ne, nego pokazati im što, zašto i kako, tj. navesti ih da sami dođu do zaključaka i spoznaja (naravno, ovo se ne odnosi na sve ljude koji tuku djecu, do tog stadija još nisam došla ). nisam sigurna, ali mislim da se prvi put to prelomilo kod mene dok sam slušala uplakanog branitelja ptsp-evca, kako je postao agresivan prema svojoj djeci i teško se svladava.

[slafko]

pa da.
sta je tu cudno?

duznost svakog gradjana je prijaviti krsenje zakona zar ne?
gradjanska duznost prijavljivanja KD?

ni jedno dijete nije djubre, oprosti. ono se moze ponasati kao djubre, ali za to su iskljucivo krivi odrasli. stoga ti je krivo usmjerena ljutnja.

Kršenje zakona je klincu zaljepit šamar? Može link na taj zakon?


Nego, kada smo već na temi pretjeranih i kretenskih reakcija - http://www.jutarnji.hr/seksualno-zlosta ... tu/988701/.

[slafko]

osim toga, često viđam ljude koji se boje djece.

Kako se ne bi bojali djece kada se odjednom nakotila horda dušebrižnika koji nemaju pametnijeg posla nego u svemu prepoznaje kršenje prava djece? U pod moraš gledat kada prolaziš pored vrtića i školskih ustanova, a čak ni tada nisi siguran da netko neće prozvati pedofilom. Raditi svete krave od djece je štetno po njih same kao i za ostatak društva.

Umjesto da kradete bogu dane tražeći svaku moguću ispriku da nekoga uvaljate u sranje zbog, najčešće, imaginarnih prekršaja prema djeci, dajte si truda i - kada se već toliko brinete za djecu - odite ih nahranit i obrazovat. Eno u Africi ih svaki dan od gladi umru deseci tisuća. Ali ne, vas to ne jebe, jebe vas "dužnost prijave kaznenog djela ljepljenja odgojnog šamara maloljetnom kretenu kojega nitko nikada nije upoznao s granicama".

Gluposti radite.

[Morticia]

U tome i jest problem- nitko ga nikad nije naučio granicama.
I onda ga taj isti koji ga nije naučio granicama šamara.

Nije mi jasno kako ne vidiš koliko je to pogrešno.

[Glo]

Kršenje zakona je klincu zaljepit šamar? Može link na taj zakon?

c/p

Zabrana tjelesnog kažnjavanja
djece u Republici Hrvatskoj
Republika Hrvatska je stranka Konvencije o pravima djeteta te drugih
značajnih međunarodnih instrumenata na području zaštite prava djeteta.
U Republici Hrvatskoj stvoren je respektabilni zakonski okvir na području
zabrane tjelesnog kažnjavanja djece. Ustavnim odredbama propisano je da
“nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja…“ (čl. 23.), a
ustavno pravo na život bez nasilja razrađeno je posebnim propisima.

Hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo izrijekom zabranjuje tjelesno kažnjavanje
djece u obitelji. Odredbom Obiteljskog zakona koja je u primjeni od 1.
srpnja 1999. propisuje se: “Roditelji i ostali članovi obitelji ne smiju dijete
podvrgavati ponižavajućim postupcima, duševnom ni tjelesnom nasilju,
odnosno zlostavljanju.“ (članak 88.).

Obiteljski zakon također propisuje da je roditelj dužan štititi dijete od
ponižavajućih postupaka i tjelesnog kažnjavanja od strane drugih osoba.
Svatko je dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o kršenju djetetovih
prava, a posebice o svim oblicima tjelesnog ili duševnog nasilja, zlouporabe,
zanemarivanja ili nehajnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta.
U slučaju svake ovakve prijave centar za socijalnu skrb je dužan, odmah
po primitku obavijesti o tome, ispitati slučaj i poduzeti mjere za zaštitu
djetetovih prava. Ovim Zakonom je predviđen niz mjera koje nadležne
institucije (centri za socijalnu skrb, sudovi) mogu poduzeti u slučajevima
kada se utvrdi kršenje djetetovih prava.

Zabrana tjelesnog kažnjavanja djece u obitelji određena je i Zakonom o
zaštiti od nasilja u obitelji. Ovim Zakonom određuje se pojam nasilja u obitelji
kao prekršaj, a nasilje u obitelji definira se kao: svaka primjena fizičke sile
i psihičke prisile na integritet osobe; svako drugo postupanje jednog člana
obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku i
psihičku bol; prouzročenje osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede
dostojanstva; fizički napad bez obzira da li je nastupila tjelesna ozljeda ili
ne, verbalni napadi, vrijeđanja, psovanje, nazivanje pogrdnim nazivima i
drugi načini grubog uznemiravanja, spolno uznemiravanje; uhođenje i svi
drugi načini uznemiravanja; protupravna izolacija ili ograničavanje slobode
kretanja ili komuniciranja s trećim osobama; oštećenje ili uništenje imovine
ili pokušaj da se to učini.

U svrhu zaštite djece i maloljetnika Kazneni zakon inkriminira nasilje nad
djecom, člankom 213. “Zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne
osobe“ koje se opisuje kao čin kada: “…roditelj, posvojitelj, skrbnik ili
druga osoba grubo zanemaruje svoje dužnosti zbrinjavanja ili odgoja
djeteta ili maloljetne osobe“ te kada: “…roditelj, posvojitelj, skrbnik ili
druga osoba zlostavi dijete ili maloljetnu osobu, prisili je na rad koji ne
odgovara njezinoj životnoj dobi, ili na pretjerani rad, ili na prosjačenje, ili
je iz koristoljublja navodi na ponašanje koje je štetno za njezin razvitak ili
je općeopasnim radnjama ili na drugi način izloži pogibelji“. Člankom 215.
a ovoga Zakona kazneno djelo “Nasilničko ponašanje u obitelji“ opisuje se
kao čin kada: “…član obitelji nasiljem, zlostavljanjem ili osobito drskim
ponašanjem dovede drugog člana obitelji u ponižavajući položaj.“

Kako bi se osigurala zaštita svih članova obitelji, Vlada Republike Hrvatske
je usvojila niz strateških dokumenata, kao što su Nacionalni plan aktivnosti
za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine, Program aktivnosti za
sprječavanje nasilja među djecom i mladima, Protokol o postupanju u slučaju
nasilja među djecom i mladima, Nacionalna strategija zaštite od nasilja u
obitelji za razdoblje od 2008. do 2010. godine te Protokol o postupanju u
slučaju nasilja u obitelji. Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske
solidarnosti je tiskalo i Adresar svih ustanova, organizacija i ostalih institucija
koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu žrtvama nasilja u obitelji, koji sadrži
adrese i brojeve telefona organizacija i institucija u Republici Hrvatskoj
kojima se žrtve nasilja, u slučaju potrebe, mogu obratiti.

http://www.coe.int/t/dg3/children/pdf/QACroatian.pdf

[Tupelo]

Maglovito se sjećam jednog predavanja na faksu koje se bavilo novim Obiteljskim zakonom i sudskom praksom, a u kojoj se i dalje prakticira nigdje točno definirano "pravo roditelja da odgaja svoje dijete".

Ukratko i veoma maglovito , odredbe članka 88. Obiteljskog zakona su taman dovoljno šture da sudovima ostavljaju prostor za interpretaciju tog članka i, zapravo, ostavlja njima na volju da prosude je li šamar "ponižavajući postupak/tjelesno nasilje" ili se radi o odgojnoj mjeri na koju svaki roditelj ima pravo.

Inače, vjerujem da zakoni trebaju biti posljednji mehanizmi, a da se svijest roditelja o odgojnim metodama treba rješavati informiranjem.
Nije dovoljno da čovjek zna da je šamaranje djece zabranjeno. U njegova četiri zida će masu tih šamara proći u tišini.
Potrebno je da shvati zašto je takvo šamaranje pogrešno i da osjeti tu pogrešnost, da shvati što takvi postupci čine djetetu i kako se ono zbog njih osjeća.

[Glo]

da, zato bih dodala ovo još (iz iste slikovnice od maločas )

c/p
Načelo izjednačene zaštite djece i odraslih od fizičkog zlostavljanja,
uključujući i zlostavljanje u obitelji, ne znači da svi slučajevi
tjelesnog kažnjavanja djece od strane roditelja, koji iziđu na
vidjelo, nužno moraju voditi kaznenom progonu roditelja. Načelom
de minimis — prema kojem se zakon ne bavi trivijalnim pitanjima
— osigurava se da lakši prekršaji među odraslim osobama dolaze pred
sud samo u iznimnim okolnostima; isto će važiti i za lakše prekršaje
vezane uz djecu. Države trebaju razviti djelotvorno izvješćivanje i
savjetodavne mehanizme. Iako je potrebno ispitati sva izvješća o
nasilju nad djecom na odgovarajući način te osigurati zaštitu djece
od ozbiljnih ozljeda, cilj je spriječiti roditelje u korištenju nasilnih ili
drugih okrutnih ili ponižavajućih oblika kažnjavanja kroz intervencije
koje imaju narav potpore i odgoja, a ne kazne.

Ovisan položaj djece i jedinstvena intimnost obiteljskih odnosa
zahtijevaju vrlo pozorno donošenje odluka o kaznenom progonu
roditelja ili o formalnom interveniranju u obitelji na druge
načine. U većini slučajeva kazneni progon roditelja ne mora nužno
predstavljati najbolji interes djece. Stav Odbora je da se kazneni
progon i druge formalne intervencije (primjerice, da se dijete skloni
ili da se počinitelja udalji) trebaju primjenjivati kada se smatra
da je to potrebno kako bi se dijete zaštitilo od ozbiljne ozljede te
ako je to u najboljem interesu djeteta. U skladu s dobi i zrelosti
određenog djeteta, potrebno je pridati primjereni značaj njegovom
mišljenju.

[vrrrlet]

Pošto vidim da su ljudi gluplji od pasa, a bogami i većine ostalih sisavaca, čemu nije iznimka ni ova tema, umjesto velikih filozofija, čitanja članaka zakona u kojima je potpuno nejasno definirano zlostavljanje, zagledajmo se u kolijevku majke psa dok othranjuje mlade.

Majka pas je svjesna da je njeno čeljade nerazvijena tijela i mozga, čak do te mjere da se sposobno samoubit' u tili čas. Zato ih nadzire, i kada čine pizdarije, uhvati ih njuškom za vrat i vrati na mjesto. Ako je potrebno, blago ih protrese, a ovi negoduju, a osjetljivije jedinke zaciče kao da ih kolju.

U majke psa nema ljutnje. Nema agresije prema bebama. Samo dosljedno primanje za vrat i vraćanje na mjesto.

Pošto ljudska đeca nemaju njuške i vratove prikladne za prenošenje, moramo sami smisliti načine urazumljivanja čeljadeta koje gura žicu u utičnicu da bi postalo božićna jelka.

Mlaćenje djece nije opcija, to se više manje svi slažemo. Šamar je donedavno bio općeprihvaćena metoda, popularna ćuška. Osobno preferiram imobiliziranje, bitno je manje invazivno, dok je poniženje puno veće, kao i nemoć djeteta, a i zorno shvaća zašto je imobilizirano - mora još puno jesti da bi se oslobodilo tijela od 80 kila. I završiti fakultet. Ili još bolje, završiti člansku iskaznicu.

Tu je još plejada psihičkog maltretiranja koje je legalno, tako da šamar zaista nije potreban, ako čovjek ima vremena. Naravno da će tehnomenadžeri u manjku slobodnog vremena primjeniti brže i modernije metode poput kabela ili elektrošokera, jer je vrijeme novac, a novac je najbitniji u životu, jer bez novca nema ni djece u ovom našem svijetu prepunom samoživih materijalističkih govana.

[Glo]

jasno je definirano, ali nije važno sad, važno je što kaže tata pas, i koliku platu ima, radi li prekovremene i jel' probisvjet. ima li mama pas fejs i na fejsu slike iz veceja, nebil privukla druge džukele.

i djecu se ne može do neke dobi urazumit kako ne bi dirali domestose, užarene pegle i utičnice, možeš im dati kosku da nju glodaju ili ih zgrabiti za šiju i premjestiti na drugo mjesto gjde nema utičnica i otrovnog cvijeća. zato se dječica rađaju kratka i mala, ne znaju ni hodati i svašta još ne znaju niti mogu, da bi ih roditelji lakše prenosili ili ograničili. srećom se tako sitni i mogu zavući u svaku mišju rupu.



i, psihičko maltretiranje nije legalno

[vrrrlet]

jasno je definirano, ali nije važno sad, važno je što kaže tata pas, i koliku platu ima, radi li prekovremene i jel' probisvjet. ima li mama pas fejs i na fejsu slike iz veceja, nebil privukla druge džukele.

i djecu se ne može do neke dobi urazumit kako ne bi dirali domestose, užarene pegle i utičnice, možeš im dati kosku da nju glodaju ili ih zgrabiti za šiju i premjestiti na drugo mjesto gjde nema utičnica i otrovnog cvijeća. zato se dječica rađaju kratka i mala, ne znaju ni hodati i svašta još ne znaju niti mogu, da bi ih roditelji lakše prenosili ili ograničili. srećom se tako sitni i mogu zavući u svaku mišju rupu.



i, psihičko maltretiranje nije legalno

Nije jasno definirano. Da li je šamar ozbiljna ozljeda? Možda je šamarčina ozbiljna ozljeda, ali šamar?

Psihičko maltretiranje je legalno, većina čak smatra i poželjno, djeca naveliko gledaju televiziju. A i inače ih svime i svačime ucjenjuju.

Mene su čak tjerali u školu. Iako sam već bio jučer.

[schmokljan]

Kad čujem ovo u najboljem interesu djeteta dođe mi muka. Ljudi koji nisu bili u stanju niti prevesti krilaticu s engleskog u duhu vlastitog jezika - propisuju zakone. Osveta diletanata, kao što rekoh.

[Maleficent]

Psihičko maltretiranje je puno gore od šamara. Sustavno djetetu uništavaj samopoštovanje i samopouzdanje i totalno si ga onesposobio za život. Meni su voljeli za razbijenu čašu ili udarac glavom u prozor ili bilo kakvu takvu sitnicu ispaliti kako sam glupa i nesposobna, a danas se čude kako ne mogu završit faks. Imam frendice koje su zaključavali doma u sobu da uče i nisu im dali da se idu igrat u park da ih druga djeca ne bi pokvarila ili (ovoj jednoj) da sačuvaju čednost. One isto danas nisu skroz normalne.