U jednom sasvim drugom smislu, ova rečenica je, zapravo, sasvim točna. Nema ni uspješnog ni sretnog roditeljstva bez poštivanja i/ili bez ljubavi.kuki » wrote: "ne moraš me voljet al me moraš poštovat"
Ali, postoje dva ogromna "ali".
Kao prvo, i ljubav i poštovanje moraju biti dvosmjerni. Ljubav prema djetetu (s kojom poštovanje jednostavno ide ruku pod ruku) je istinsko življenje činjenice da roditelj ni po čemu nije važniji od djeteta, da ni po čemu nije "ispred" djeteta (naravno da se i ovo može karikirati pa početi o odlučivanju o stambenom kreditu s 3-godišnjim djetetom, ali ne marim).
Imala je M. Rijavec negdje sjajan primjer ovog o čemu govorim: roditelji i dijete iziđu van. Otac kaže da mora na WC, majka mu odgovara "OK, pričekat ćemo te ovdje". Nakon toga, dijete kaže da mu se piški - i oba roditelja popizde "Šta, jesmo ti rekli da piškiš pred izlazak, kako si mogao, zašto nam to uvijek radiš, blablablablabla". E, u tom smislu roditelj ne smije biti "ispred" djeteta.
Drugi "ali" se sastoji u tome da ljubav, pa čak ni poštovanje, nisu djetetova obveza ni roditeljsko sveto pravo temeljeno na činjenici "dok si pod mojim krovom". Točno, dijete "mora" poštivati i voljeti roditelja - ali, to upravo znači da je roditeljska "obveza" i zadaća biti roditelj vrijedan poštivanja i vrijedan ljubavi.