A treće opcije nema pa moraš birati između dva zla?Maleficent » wrote:Psihičko maltretiranje je puno gore od šamara. Sustavno djetetu uništavaj samopoštovanje i samopouzdanje i totalno si ga onesposobio za život. Meni su voljeli za razbijenu čašu ili udarac glavom u prozor ili bilo kakvu takvu sitnicu ispaliti kako sam glupa i nesposobna, a danas se čude kako ne mogu završit faks. Imam frendice koje su zaključavali doma u sobu da uče i nisu im dali da se idu igrat u park da ih druga djeca ne bi pokvarila ili (ovoj jednoj) da sačuvaju čednost. One isto danas nisu skroz normalne.
Zašto se sve gleda tako crno bijelo, ili ovo ili ono, to mi baš nije jasno.
Ako ne udariš po prstima, onda psihički maltretiraš.
Ako ne maltretiraš psihički ni ne udaraš po prstima, onda imaš neodgojeno i razmaženo dijete.
Ljudi, a bome ni djeca, nisu baš kompjuterski programi koji funkcioniraju po if this then that naredbama. Malo je ipak složenije, bar se meni tako čini.
Nema strogog pravila kakav će netko ispasti ako mu se pristupi ovako ili onako, možete si samo povećati šanse da nešto ispadne dobro. Ima ljudi koji su trpili itekakva psihička i fizička maltretiranja i izrasli su u itekako sposobne ljude. Nitko neće radi njih tvrditi da psihičko i fizičko maltretiranje ne šteti i da nema veze ako eto nekog gaziš na ovaj ili onaj način. Može se svašta preživjeti, može se iz svakavih situacija izaći normalne glave. To svejedno ne znači da su te situacije dobre. Zato mi je čudno zašto se povlači argument i mene su lupili po turi i nije mi ništa. Super da ti nije ništa, blago tebi. Stvarno. Al kakve to veze ima s tim da je lupanje po turu dobro? Baš nikakve.
Ovo sad stvarno pričam sa sobom, sorry Maleficient