Kad ljudi tuku djecu

O djeci, brigama i radostima roditeljstva
User avatar
kuki
Posts: 2907
Joined: 25 Sep 2011, 00:41

Kad ljudi tuku djecu

Post by kuki » 20 Nov 2011, 23:13

Kako mi se u životu povećao broj ljudi koje nisam upoznala na forumu i srela na kakvom topiku koji se dotiče udaranja djece, desi se tu i tamo da netko od njih u nekom trenutku izjavi "pih, šta ti misliš da ja njih ne tučem" uz dodatak komentara poput "a najgore mi je kad ga krenem udarit, a on vrišti kao da ću mu nešto napravit, baš me raspizdi". Ili "ne sviđa mi se ono Rodino "ne po guzi", nisam za iživljavanje ali red se mora znat, ne mora me voljet al me poštovat mora".



U slučaju broj jedan prosto nisam znala što bih rekla, u slučaju broj dva se radilo o mini mladunčetu koje još nije poraslo dovoljno da bi zaslužilo "e pa neš ti mene ne poštovat pizdatimaterinabalava" pljusku, pa sam pokušala razgovarati i dobila ovo o ljubavi i poštovanju i "da mene moja mama nije šamarala, ja je ne bih poštovala a divna je i bla truć".



Ono što me dovodi u dilemu je što zapravo s takvim ljudima? Da sam duša od žene sa živcima kojima se tanker može privezati uz obalu, nešto kao glora, možda bih pokušala odgojno djelovati i što je najbolje, možda bi mi to i uspjelo. Ali nisam dobra osoba kao glora, niti tako dobar trol, što me još više boli.



Tako da je sljedeće što sam se zapitala bilo je li legitimno eliminirati si takve ljude iz života. Konformistički dio mene je rekao "dođavola, kuki, nećeš moć ni mlijeko kupit tako". Jer se, eto, čini da ih je puno. Trenutno me spašava to što se većina ljudi oko mene nije razmnožila. Još. Ne pričam o nekoliko jako bliskih osoba, ali imam i one ne tako jako bliske ali ipak trenutno relativno redovno komuniciramo. Totalni rez bi me tu izbacio iz nekih aktivnosti koje su mi jako drage i u kojima uživam. :licemjerni šupak: Netotalni rez, ali prestanak bilo kakvih osobnijih interakcija (a krenulo je u tom smjeru ponegdje) je izvediv.



Kopka me to već neko vrijeme. S jedne strane, vidim da je to puno rasprostranjeniji oblik zla nego što sam mislila da je, i ljudi koji izgledaju sasvim normalno odjednom izađu s izjavama o batinama iz raja, ili razlikovanjem fizičkog nasilja i fizičkog kažnjavanja, ili potrebom za fizičkim kažnjavanjem, ili nečim sličnim.



S druge strane, bih li se rado družila s nekime tko doma šamara ženu jer je taj netko meni baš super i naš odnos mi odgovara, a odnosi kakve ima s drugim ljudima me se ne tiču i na to ne utječu? Pa ne bih.



S treće strane, prekidom ili zahlađenjem komunikacije gubim priliku ikad utjecati na njihovo mišljenje, razvije li se moja inner glora nekad dovoljno da to budem u stanju.



S četvrte strane, znam da mi je dužnost prijaviti to policiji.



S pete strane.. :zvrko:









Vjerojatno ću još neko vrijeme biti avoiding šupak koji izbjegava te ljude i druženja jer ne zna što bi.



U međuvremenu, molim hrpičicu kovanica od 2 centa. :prosjakinja:


ovaj psić je išao na tržnicu/ ovaj psić je ostao kući/ ovaj psić je pojeo kolač/ jer ga više nije mogao vući./ ovaj psić je pjevao vau vau vau vau/ cijelim putem kući!

User avatar
nina williams
Posts: 2925
Joined: 13 Oct 2011, 18:01

Post by nina williams » 20 Nov 2011, 23:44

Mislim se i mislim da li da pišem. :zubo:
Mrzim vidjet kad neko tuče dijete. A ja fakat malo stvari mrzim. Još jedan udarac po dupetu i mogu shvatit (teško, al mogu), al već drugi...Stisne se neki đavo u meni, najradije bih počela drečat na udarača. Pa kako jebemu...ono malo stvorenje, pa ne možeš, pa de mu reci 1000x ako treba, nemoj tuć tako silnički, ako moraš tuć znači da si negdje prije gadno omanuo...

S druge strane, ja nemam djece i svako ko ih ima mi može reć da pričam o onomu o čem ne znam dovoljno.

E jebga. Ja se uzdam da ću tako mislit i kad ih budem imala.



Glo
Posts: 528
Joined: 19 Oct 2011, 08:52

Post by Glo » 21 Nov 2011, 00:00

kuki :cerek:

napisala plahtu, pa shvatila da sam nesuvisla, pa se promijenile okolnosti, pa sad tipkam jednom rukom... :o

u natuknicima samo sada - udaranje djece = poremećaj u ponašanju, a koji održava neki cijeli mehanizam. da bi se krenulo na proboljšanje potrebna je dobrovoljnost i želja za promjenom. motivirati ne možemo osobu koju ne poštujemo. motivacija mora biti jača od unutarnjih otpora i obrana.

ovo mi samo služi kao kostur za sutra ili kad već. :o



User avatar
blaze
Posts: 2368
Joined: 20 Sep 2011, 23:00

Post by blaze » 21 Nov 2011, 00:29

mene je mama išibala po goloj guzici kad se nisam pojavila doma nakon škole. tj. pojavila sam se navečer, a škola je završila u podne. išla sam u prvi osnovne

ps: nije mi trebala objašnjavati da se to ne radi, znala sam :zubo:


danas trkeljam! poklon uz jutarnji naklon

Glo
Posts: 528
Joined: 19 Oct 2011, 08:52

Post by Glo » 21 Nov 2011, 00:34

evo me opet :xzubo:

blaze, nije ti trebala objašnjavati da se ne smije tući djecu ili koje?

kuki, mnogo si me lijepo ishvalila, osjećam se počašćenom :o

štajaznam, pisala bih dalje, ali nekako mislim da bi bilo bolje kad malo odspavam :xzubo:



Nica
Posts: 2189
Joined: 21 Sep 2011, 10:19

Post by Nica » 21 Nov 2011, 00:35

:(

Ajoj. Beskrajno su mi tužne te priče. I osobno bolne jer me podsjete na moje vlastite greške dok pojma nisam imala koliko sam glupa i oštećena. S ljudima za koje sam ustanovila da ne vide ništa loše u fizičkom kažnjavanju djece sam nekako spontano zahlađivala odnose. Jednostavno mi nisu više toliko pasali, vidjela sam ih bistrije, drugačije sam gledala na njih i njihove poteze. Ali nitko od njih mi nije bio netko koga ne želim izgubiti tako da nikad nisam osjećala kao da sam zaista ostala bez nekog bliskog i dragog.

Puno je tu strana, najbolje je izabrati onu koju osjećamo kao najispravniju za nas. Tuđi postupci, i kad nas ne dodiruju izravno, mogu jako djelovati na nas, na našu percepciju kako njih i našeg odnosa s njima, tako i nas samih. Ponekad na neke možemo utjecati, ali ne ako oni to ne osjećaju u sebi.


Groupie :cerek:

Glo
Posts: 528
Joined: 19 Oct 2011, 08:52

Post by Glo » 21 Nov 2011, 00:45

Nica » wrote::(

I osobno bolne jer me podsjete na moje vlastite greške dok pojma nisam imala koliko sam glupa i oštećena.
možeš li nam reći kako si došla do uvida?



Nica
Posts: 2189
Joined: 21 Sep 2011, 10:19

Post by Nica » 21 Nov 2011, 01:02

Glo » wrote:
možeš li nam reći kako si došla do uvida?
Radila sam greške i osjećala da je to pogrešno. :ne zna: Nije mi nitko govorio, nije me nitko naučio, samo sam smatrala pogrešnim neke stvari koje sam činila. Stavljala sam se u poziciju druge strane i užasno se osjećala. Pa sam umjesto onog što sam kopirala počela koristiti mozak i razmišljati, a pritom sam pokušavala doći do neke biti jer mi doslovnost nije imala smisla. Recimo, nije bila stvar u tome što ja nisam smjela učiti engleski pa da sad tjeram djecu na engleski, već je problem u tome što nisam smjela baviti se nečim čime sam ja željela.

Učila sam slušati jer mene nitko nije slušao, učila sam osjećati svoju djecu jer mene nitko nije osjećao, ili sam ja barem tako mislila. Ali meni to nije bilo teško, jednom kad sam shvatila što činim počela sam se mijenjati. Zapravo, čak ne ni mijenjati nego dozvoljavati sebi da se izrazim, tretirati se kao vrijednu, a onda i učiniti isto za ljude oko sebe, za svoju djecu. Većina toga mi je bila jako lagana, ne da nisam trebala ulagati trud nego sam se opustila i samo bivala svoja i znala da je tako dobro. Ali s nekim stvarima još uvijek nisam na čistu, i dalje se uhvatim u greškama, i dalje sam svjesna kako se nekih stvari ne mogu osloboditi i vidim da to utječe i na njih.

Previše priče o meni. Offotpic sam.


Groupie :cerek:

User avatar
blaze
Posts: 2368
Joined: 20 Sep 2011, 23:00

Post by blaze » 21 Nov 2011, 01:07

Glo » wrote: blaze, nije ti trebala objašnjavati da se ne smije tući djecu ili koje?
provod mi je bio odličan, batine sam zaboravila. meni je više smetalo što mi mama nije dala da idem naokolo i što nisam smjela pozivati djecu doma

dala sam si oduška. išla sam s prijateljima kud me voda nosila, i po kućama i vani

u principu, mislila sam da me kažnjava zbog provoda. danas razumijem da se prepala. ali, i jedno i drugo objašnjenje može se mačku o rep, ne rješava problem

kazna koja mi je u djetinstvu najteže pala, bila je zabrana izlaska 3 mjeseca. lakše bi mi bilo da su me izlupali, ali starci mogu biti pravi sadisti kad skuže gdje te najviše boli. ta je kazna bila stvarno čudovišna. da je postojao plavi telefon, sigurno bih bila zvala :cerek:


danas trkeljam! poklon uz jutarnji naklon

Glo
Posts: 528
Joined: 19 Oct 2011, 08:52

Post by Glo » 21 Nov 2011, 01:09

Nica, tako si to prekrasno, jednostavno i autentično ispričala. :cerek:

Što se tiče grešaka i nekih naučenih stvari, mislim da one uvijek ostaju, samo je velika razlika kad ih možemo prepoznati i spriječiti, kontrolirati.

edit: blaze, kako si zaboravila batine kad i sad pričaš o njima? :xd: ali, shvaćam da su ti teže padale te druge kazne.



User avatar
blaze
Posts: 2368
Joined: 20 Sep 2011, 23:00

Post by blaze » 21 Nov 2011, 01:28

Glo » wrote:
edit: blaze, kako si zaboravila batine kad i sad pričaš o njima?
ne mogu si dočarati bol, kako ne razumiješ? smiješne su mi

pa valjda je svima jasno da roditelje prvo doživljavaš kao bogove, onda kao pale anđele, a tek potom kao obične ljude


danas trkeljam! poklon uz jutarnji naklon

User avatar
kuki
Posts: 2907
Joined: 25 Sep 2011, 00:41

Post by kuki » 21 Nov 2011, 01:31

blaze » wrote:mene je mama išibala po goloj guzici kad se nisam pojavila doma nakon škole
Ovo mi nikad neće ići u glavu. Što, tako je više ponižavajuće?


ovaj psić je išao na tržnicu/ ovaj psić je ostao kući/ ovaj psić je pojeo kolač/ jer ga više nije mogao vući./ ovaj psić je pjevao vau vau vau vau/ cijelim putem kući!

Glo
Posts: 528
Joined: 19 Oct 2011, 08:52

Post by Glo » 21 Nov 2011, 01:39

blaze » wrote: ne mogu si dočarati bol, kako ne razumiješ? smiješne su mi

pa valjda je svima jasno da roditelje prvo doživljavaš kao bogove, onda kao pale anđele, a tek potom kao obične ljude
ne razumijem :xne zna: kako si ne možeš dočarati bol, ako je uspoređuješ s boli uzrokovanom drugačijom vrstom kazne?



User avatar
Lord Byron
Posts: 2972
Joined: 18 Sep 2011, 09:37

Post by Lord Byron » 21 Nov 2011, 07:13

Ljudi koji tuku djecu su pizde.

Jednako kao i u slučaju nekih drugih razloga zbog kojih su neki drugi ljudi pizde na neke druge načine, nemam ni volje ni namjere istraživati nečije razloge da bude pizda; pogotovo nemam ni volje ni namjere imati nekakvog razumijevanja: sasvim mi je svejedno radi li se o elementarnoj gluposti, naslijeđenom modelu roditeljstva, strahu, nedostatku autoriteta, bilo čemu.

Roditeljstvo (ne nužno zajedničko) je čudesan lakmus i savršeno precizan marker: lakmus koji ubrzava utvrđivanje sličnosti/razlika među ljudima, i marker koji savršeno prikazuje pravo stanje stvari u nečijoj glavi i duši. Pizdasto roditeljstvo razobličit će svačiji (inače možda i sasvim uspješan) pokušaj odavanja dojma ugodne, zabavne ili kakve već ne osobe.

U mom iskustvu, redovito se ispostavljalo da su razlike u viđenju roditeljstva prije ili kasnije dovele do utvrđivanja generalnih razlika, toliko velikih da nema tog eventualnog slaganja u nekim "parcijalnim" sferama koje bi pokrpalo takvu nepodnošljivu različitost.

Onako, život je prekratak da bi ga čovjek proveo uz pizde.



User avatar
dimnjak
Posts: 2430
Joined: 17 Sep 2011, 23:24

Post by dimnjak » 21 Nov 2011, 08:34

svoj generalni stav sam napisala, u nekoliko postova, na onoj drugoj temi.

probala bi sada napisati odakle taj moj stav jer potjecem iz okruzenja gdje je sasvim normalno udariti dijete po prstima ili po guzi.

znam da sam ulozila puno energije, truda i recenica objasnjavajuci svima njima koji su neposredno ukljuceni u zivot, pa time i odgoj ili bivanje s mojim djetetom, i koliko mi je trebalo da preloim onaj "da, danas je sve zlostavljanje, djeci se nista ne moze, zato su takvi...."
ne radi se o zlostavljanju, radi se o katastrofalno losoj odgojnoj mjeri koja nista pozitivnog nije donjela. dugorocno. radi se o nemocnosti i slabosti odrasle osobe i o njenom neznanju.
radi se o napadu na djetetov integritet.

jedan period zivota bila sam aktivno ukljucena i u samu "kampanju" pokusavajuci pribliziti odraslima (da ne pisem buducim ili sadasnjim roditeljima, bakama i didama i da ne nabrajam sve skupine ljudi) koliko je "da po guzi" los da.

ne mogu reci da sam dobijala puno previse po guzi ili, kao starija, samara, ali kad sam postala svjesna sebe i okoline uvidjela sam totalnu nemoc osobe koja me u tom trenu udara. izgubljenost. i znam da sam ju ja dovela do tog stanja. nisam trebala. no nije ni ona trebala dovesti mene.
no odrasla sam u osobu koja inace ne podnosi nasilje i uvijek ce izabrat "zastupati" slabiju stranu.
u ovom slucaju, to su djeca.

nisam nikada udarila dijete, no jesam viknula.
znam da sam puno puta bila na rubu da ekspolodiram, narocito kada bi se poklopili neispavanost i nervoza, no uvijek sam se maknula.
no zato sam znala izderati se u trenutku ocaja. i znam da sam tada ja bila nemocna. da sam tada ja bila bad guy, znam da sam se iste sekunde osjecala lose i znala da sam losu stvar napravila. bilo je to jedno "nasljedje" jer se i doma lako ekspolodiralo i svake rasprave su nam bile zustre. i danas. ne daj boze da krenemo o politici :D
tu nisu ruzne rijeci, tu je ton i energija. los.

uglavnom, nakon takvog ekseca uvijek bi, kad bi se obje smirile, uzela malu u krilo i s njom pricala i ponavljala joj da to sto sam napravila nisam smjela, da nisam smjela vikati na nju, da to nije njena greska i krivica vec iskljucivo moja, da ju volim, samo sam ponekad ljuta i umorna i ucinim losu stvar. uz dodatak da se i ona smije osjecati u ljuto i tuzno i povrjedjeno (nakon sto bi raspravili kako se ona u tom trenu osjecala) i da je svaka emocija normalna i da ju moze i treba verbalizirati.
uzasno sam se bojala da joj ne ostane osjecaj krivice kojeg sam ja nosila pola zivota. ako ne i vise.

puno toga iz djetinjstva sam "osvjestila" tek kada sam postala roditelj.
shvatila sam da me se uvijek pokusavalo staviti u neki kalup i ne uvidjeti ko sam i sto sam ja. pa sam se bunila. pokusavala da me se vidi, onakva kakva sam. inatila se, samo da ne budem ono sto se od mene zeli da budem. da bi me se culo i vidjelo.
skuzila sam da je i negativna paznja paznja i ako postoji postoji jer nedostaje potrebne paznje. osjecaja da se dijete vidi. ne sta radi vec ono sto je.

prvi tjedan nakon sto smo dosli iz bolnice dosao je svekar u goste. skup sa svekrvom. i poceo price o nereagiranju na djetetov plac. da se nema sta skakati, da se dijete pusti da place xy minuta, ako ne prestane, da ga se vodi doktoru jer je bolesno :facepalm:.

ja sam bila "prva" mama od svih prijateljica i poznanica, od cijele rodbinske moje generacije, nisam imala blagog pojma o icemu. i dok je on meni pricao, mala se probudila i pocela plakati. on me primio za ruku i ponavljao o nereagiranju na plac. tih par sekundi, pola minute, ja sam umirala. u zivotu se nisam osjecala tako tesko, tuzno, mrtvo...nesto se u meni lomilo, drapalo, vristalo. istrgla sam ruku i uzela malu u narucje.
tog trena sjetila sam se svojih rijeci kad se mala rodila koje sam muzu rekla "kroz prozor": savrsena je.
i bila je. kao sto je svako dijete kad se rodi. prije nasih modifikacija i popravaka.
tog trena odlucila sam da jedino sto cu slusati je nju. i moj unutarnji filing.
onog trenutka kad osjetim u sebi da cinim nesto lose, znaci da to i cinim. kad posumnjam i kad se zapitam, znaci da sam na krivom putu.

nije se radilo o mojoj nemogucnosti uzimanja nje u narucje dok place jer sam na wcu, imam drugo dijete, oblacim se da bi mogla obuci nju...vec cista dresura: e nece biti kako ti kazes vec kako ja kazem "jer sam ti ja mama."

u zivotu nisam koristila frazu "zato jer tako ja kazem" ili "poslusaj me jer sam ti ja mama". osim u zajebanciji kad se smijemo i salimo i namjerno koristim tu frazu. uvijek je bilo tisucu zasto i tisucu zato objasnjenja. nikad jer ja tako kazem. ali naucila sam reci da JA nesto zelim ili ne zelim kao sto sam naucila nju.
bas kao sto ju nikad nisam opalila po guzi osim ako bi svirala bubnjeve po malim slatim guzovima popracen zvukovima poljubaca. smijesno je sto danas ona mene zajebava i veli kako sam ju tukla po guzi. i onda se nasmije i kaze nastavak "dok si me skakaljala."

sta sam htjela svime ovim reci...udarac boli. no ne fizicki, fizicku bol zaboravis. neke druge stvari ne zaboravis. neke ne osvjestis. udarac je pokusaj modificiranja zice kljestima jer se samo tako moze oblikovati onako kako nama pase. iako ta zica nije namjenjena da bude u takvom obliku. kljestima radimo male pukotine. na njima ce se kasnije stvoriti hrdja.

potrebno je puno truda i strpljenja. jebeno puno. i onako kako sada odem u sobu kad osjetim da me obuzima i preuzima ljutnja ili bijes, tako i onaj koji pozeli dici ruku treba otici u sobu i izlemati jastuk.

bas zato sto roditelje dozivljavamo kao bogove u trenutku kada nas tuku mi se pitamo sta ne valjamo. zasto nas ne vole. sta smo i gdje smo pogrijesili. i ucinit cemo sve da nas vole jer ih bezuvjetno volimo. da budemo sve sto oni zele, pa makar i na stetu onog da budemo sve sto zelimo jer na to imamo pravo. rodjenjem. svakim udarcem dijete gubi dio svog iskonskog ja. i sve je dalje od onog savrsenog djeteta kojeg smo u rodilistu drzali u narucju.

skuzajte :D nisam jos popila kavu :D
Last edited by dimnjak on 21 Nov 2011, 08:59, edited 1 time in total.


mogu te prožvakati, al te moraju i ispljunuti

User avatar
slafko
Posts: 622
Joined: 19 Oct 2011, 08:57

Post by slafko » 21 Nov 2011, 08:51

kuki » wrote:S četvrte strane, znam da mi je dužnost prijaviti to policiji.
Wait, what? Dužnost ti je prijaviti policiji kada kakvo đubre od klinca dobije šamar da se skulira? Ali baš ono - dužnost?!

:confused:


When I came to Spain and I saw people partying I thought to myself: What the fuck!?

User avatar
dimnjak
Posts: 2430
Joined: 17 Sep 2011, 23:24

Post by dimnjak » 21 Nov 2011, 09:01

slafko » wrote:
Wait, what? Dužnost ti je prijaviti policiji kada kakvo đubre od klinca dobije šamar da se skulira? Ali baš ono - dužnost?!

:confused:
pa da.
sta je tu cudno?

duznost svakog gradjana je prijaviti krsenje zakona zar ne?
gradjanska duznost prijavljivanja KD?

ni jedno dijete nije djubre, oprosti. ono se moze ponasati kao djubre, ali za to su iskljucivo krivi odrasli. stoga ti je krivo usmjerena ljutnja.


mogu te prožvakati, al te moraju i ispljunuti

User avatar
Beau
Posts: 7076
Joined: 28 Sep 2011, 10:43

Post by Beau » 21 Nov 2011, 09:23

Lord Byron » wrote:Ljudi koji tuku djecu su pizde.
Jednako kao i u slučaju nekih drugih razloga zbog kojih su neki drugi ljudi pizde na neke druge načine, nemam ni volje ni namjere istraživati nečije razloge da bude pizda; pogotovo nemam ni volje ni namjere imati nekakvog razumijevanja: sasvim mi je svejedno radi li se o elementarnoj gluposti, naslijeđenom modelu roditeljstva, strahu, nedostatku autoriteta, bilo čemu.
A kakve tek pizde djeca mogu biti, pfff. Imam osjećaj da neki ovdje ne kuže o kakvim se manipulativnim malim gadovima radi. Samo su eto precakani mali gadovi pa ponekad njihov teror podnosimo ovako :cerek: . Nekad, majke mi, mislim da klinci rade pizdarije samo da bi upravljali. Svime i svačime. K tome nisu ni pametni (kao odrasli), logika im ni po čemu ne odgovara našoj, pa kad to sve ubrojiš.....pićvajz i pol.

E sad, ne kažem da je usred neke takve njihove gadarije pametno pribjeć nekom blažem obliku tučnjave, ali svakako možemo očekivati da će ljudi bez pravog autoriteta, a takva je velika većina! na svu sreću :D, na neki način 'izgubit živce' pred očima svoje djece. Hoće li to biti vikanje, psovanje, vrištanje, plakanje ili lupanje po dupetu - po mom sudu, sasvim svejedno. Jer očekivati od većine ljudi da će u svakom momentu ostat pribrani, i ne bit izbačeni iz takta je naivno, neozbiljno i glupo.

Mater je mene i sestru tukla na dnevnoj bazi :D Šlapom :D. Nerijetko je to završavalo da se nas dvije na kraju upišamo od smijeha koji je to šou znao bit. Nekad smo naravne i plakale ko lude (od bijesna ne boli) i vikale na nju, a nekad je i ona zaplakala s nama.

Stari je bio školski primjer roditelja. Ma divota. I autoritet do neba. Nikad nas nije udario, nije ni trebao jer smo ga uvijek slušale. Ne znam objasnit zašto, valjda smo znale da uvijek misli ozbiljno.

Pošto smo s mamom provodile puno više vremena, idealizirale smo starog i kad bi nas ona tukla uvijek bi njoj u inat zazivale njega.

Ali, sad kad gledam, da moram izabrat samo jednu od te dvije metode po kojoj bi me se odgajalo, izabrala bih maminu. Puno je više slobode, i smijeha i svađe i BORBE što je meni jako važno. Ne da mi se zbog nekog 90% vremena ponašati po nekim pravilima koja su djeci, budimo iskreni, NEPRIMJERENA! Da se ne mogu pošteno ni posvađat pa kolko god stariji od mene bio. Osobno mi to ne paše, odbojno mi je, iako možda i nisam u pravu.

Tučnjava koje se dijete ne boji, i unatoč kojoj ponavlja iz dana u dan iste greške, nije nasilje, i ne ostavlja traume.

I da - dosljednosti u odgoju se ježim, nije uopće humana.



User avatar
schmokljan
Posts: 2410
Joined: 18 Sep 2011, 16:19
Location: www.mordor.hr

Post by schmokljan » 21 Nov 2011, 09:43

Tko se poziva na Rode u odgoju djece u startu se diskvalificira kao ozbiljan sugovornik.

Drugo - nemate pravo govoriti roditeljima kako da odgajaju svoju djecu, a pogotovo ih suditi.

Kraj priče.



User avatar
Vodena
Posts: 2100
Joined: 17 Sep 2011, 23:58

Post by Vodena » 21 Nov 2011, 09:47

Rekli bi stari ljudi:Ne češi se tam gdje te ne svrbi! :mudri:



User avatar
Lord Byron
Posts: 2972
Joined: 18 Sep 2011, 09:37

Post by Lord Byron » 21 Nov 2011, 09:50

slafko » wrote:đubre od klinca
BoDerek » wrote:A kakve tek pizde djeca mogu biti
Djeca se rađaju savršena. Pustimo sad onaj dio "genetika, narav, kuracpalac" - rađaju se savršena i "resetirana". "Đubre od klinca" i "djecu-pizde" stvaraju upravo roditelji-pizde svojom glupošću, svojom roditeljskom lijenošću, you name it.

Točno, jedna pljuska zamjenjuje tisuću riječi - ali, ta pljuska nije bolja od tisuću riječi. Dopuštati ili odobravati roditelju-pizdi da "saniraju štetu primjenom "metoda" zasnovanih na istom idiotskom konceptu koji je štetu i proizveo, jednostavno je odvratno.



User avatar
Lord Byron
Posts: 2972
Joined: 18 Sep 2011, 09:37

Post by Lord Byron » 21 Nov 2011, 09:51

BoDerek » wrote:Tučnjava koje se dijete ne boji, i unatoč kojoj ponavlja iz dana u dan iste greške, nije nasilje, i ne ostavlja traume.
Kome i zašto ta "tučnjava" onda uopće služi, ako je potopuno neučinkovita? :confused:

Edit: primjenjujete li i zagovarate "tučnjavu" - kad je već tako dobra i preporučljiva - i u istovrsnim nesporazumima sa sebi ravnima? Potegnete li šakom konobara kad po treći put donese pogrešnu narudžbu? Šefa kad vam nabaci dvosmislenu "pošalicu"? Tetu šalterušu kad vas brutalno odjebe?

Ima li dijete pravo kad odraste (i doraste vam) na isti repertoar "komunikacije"?
Last edited by Lord Byron on 21 Nov 2011, 09:56, edited 2 times in total.



User avatar
aisling
Posts: 3899
Joined: 18 Sep 2011, 00:37

Post by aisling » 21 Nov 2011, 09:52

schmokljan » wrote:Tko se poziva na Rode u odgoju djece u startu se diskvalificira kao ozbiljan sugovornik.

Drugo - nemate pravo govoriti roditeljima kako da odgajaju svoju djecu, a pogotovo ih suditi.

Kraj priče.
Kakav je to svijet u kojem jedni imaju pravo udarati, a drugi nemaju pravo ni govoriti?

Tko je podijelio ta prava?


Happy Easter!

User avatar
schmokljan
Posts: 2410
Joined: 18 Sep 2011, 16:19
Location: www.mordor.hr

Post by schmokljan » 21 Nov 2011, 09:57

Djeca se rađaju savršena? Ne, djeca se ne rađaju ni kao tabula rasa, a kamoli savršena. Nose u sebi težnju kao dobru i zlu, ka stvaranju i rastu, ali i destrukciji i autodestrukciji. Djeca se rađaju nerazvijena, tjelesno i psihički.

Nema tu govora o savršenstvu, tek o potencijalu.



User avatar
baja
Posts: 4084
Joined: 19 Sep 2011, 11:09

Post by baja » 21 Nov 2011, 09:58

Lord Byron » wrote:U mom iskustvu, redovito se ispostavljalo da su razlike u viđenju roditeljstva prije ili kasnije dovele do utvrđivanja generalnih razlika, toliko velikih da nema tog eventualnog slaganja u nekim "parcijalnim" sferama koje bi pokrpalo takvu nepodnošljivu različitost.
hvala što si mi uobličio misli :xd:
kuki wrote:S treće strane, prekidom ili zahlađenjem komunikacije gubim priliku ikad utjecati na njihovo mišljenje, razvije li se moja inner glora nekad dovoljno da to budem u stanju.
a zašto bi ti odgajala nekoga ako te taj ni ne pita za mišljenje?



iako batine smatram krajnje primitivnom i devijantnom komunikacijom, ili metodom odgoja, ipak se više grozim psihičkog terora