Samostalno i odgovorno dijete

O djeci, brigama i radostima roditeljstva
User avatar
Lord Byron
Posts: 2972
Joined: 18 Sep 2011, 09:37

06 Nov 2011, 21:16

Éowyn » wrote: Zato se bojim da bih u slučaju da imam djecu jednog dana i da radim neke stvari umjesto njim možda njima slala poruku da su vredniji od mene i da njihovo slobodno vrijeme i njihov rad cijenim više nego li svoj.
Roditeljski odnos je nešto sasvim različito od svih drugih odnosa. Taj se odnos temelji na ljubavi koja nema puno veze s ostalim pojavnim oblicima ljubavi, i na različitosti partnera u tom odnosu: dijete je nemoćnije, dijete je ovisno o roditelju (nemoj me predoslovno hvatati za ove riječi).

Naravno da ćeš svoju djecu osjećati kao vrjednije od sebe, naravno da ćeš njihovo vrijeme i njihov rad smatrati vrjednijim od svog. Guess what? U tome viđenju ćeš uživati k'o mali praščić. :D

Ne misliš li da tvoja majka ustajanjem u 6 ne pokazuje da te smatra vrjednijom od sebe?

BTW, nisam te opisivao - bio bih iskreno iznenađen da si se prepoznala u tom opisu; upravo zato sam ti i nabrajao neke od jasnih naznaka razmaženosti.

Mislim da se kod tebe ne radi o razmaženosti, nego da razmaženošću proglašavaš svoj, iz nekog razloga uzgojen, osjećaj da u roditeljskom odnosu, a možda nametnut od nekoga pogrešnog i u nekim drugim odnosima, "ne vraćaš dobiveno u dovoljnoj mjeri ".

Svaki nastavak bi bio preosobna analiza i posve offtopic. :D


User avatar
Herp
Nikki Gauda
Posts: 2239
Joined: 18 Sep 2011, 22:42

06 Nov 2011, 22:41

Mene su odgajali, rekla bih, dosta umjereno.
Od malena sam imala određene zadatke, od pospremanja igračaka za sobom, kasnije pranja suđa poslije ručka, te, od srednje škole ako se dobro sjećam, peglanje i usisavanje jednog dijela kuće. Nije mi to nikad teško padalo, no moja mati mi je strašno zamjerala (a vjerujem da zamjera i dan danas :D) što bi mi uvijek morala reći "treba napraviti to i to", tvrdeći da se nikad nisam sama ponudila. Jebiga, jednostavno nisam imala (ili mi nije usadila, ne znam) taj neki osjećaj za nuđenje pomoći. :ne zna:

S druge strane, uzdržavali su me za vrijeme studija bespogovorno, nisu nikad očekivali da se zaposlim uz faks (ne bih baš ni mogla), pače, odgovarali su me od toga kad bih izrazila želju.

Sad kad se osvrnem na sve to, mislim da, što se tiče održavanja kuće i svega vezanog za to, da su mi usadili neke navike i naučili me dosta toga, ali, za razliku od moje mame, ja se nikad, ni pod kojim uvjetima, neću prihvatiti bilo kojeg kućanskog posla (tu ne računam jedino kuhanje, koje je potrebno za preživljavanje :D) ako imam bilo što da mi se u tom trenutku radije radi. Kava s frendicom, film, forum, bilo što ako iskrsne - posao može čekati, ajbok.
Srećom, karakterno sam vrlo pedantna, ne mogu egzistirati u neredu i prljavštini bilo koje vrste, pa sve to skupa po doma i nije tako strašno jer se redovito održava.

Sad sam se zaplela i više ni sama ne znam što sam htjela reći. :zvrko:
It's always darkest just before the dawn so stay awake with me, let's prove them wrong
Éowyn
Posts: 2430
Joined: 17 Oct 2011, 20:13

07 Nov 2011, 13:25

Moji su isto bili protiv toga da ljeti radim, ali me nisu mogli spriječiti :D

Meni moja mama isto zamjera što sama nikad ništa ne primijetim i što mi uvijek mora govoriti što da napravim. Nije meni problem pokositi travu, ali dok god nije metar visoka, meni vjerojatno neće biti jasno da je treba kositi.
Isto tako joj nije jasno kako meni čišćenje i slično nisu prioriteti kao njoj. Vjerojatno je ta generacija tako odgojena.

Ja sam karakterno užasno neuredna. Ne bih, naravno, živjela u prljavštini, ali nered mi ni najmanje ne smeta.
Desire makes slaves out of kings.
User avatar
Margarita
Posts: 4076
Joined: 20 Sep 2011, 21:52

07 Nov 2011, 13:34

Éowyn » wrote: Isto tako joj nije jasno kako meni čišćenje i slično nisu prioriteti kao njoj. Vjerojatno je ta generacija tako odgojena.
Mojoj mami čišćenje nikad nije bilo prioritet. Znala je pisati na komadiću praznog stola u kuhinji zatrpanoj prljavim suđem. Kad bi napisala, sakrila bi papire pod otoman i onda prala. Jednom smo tata i ja našli pjesmu na stolu i mislili kako ju je zaboravila sakriti. Bila je baš dobra, mislim onako kako smo tata i ja dešifrirali mamin švrakopis. Poslije se ispostavilo da je to bio recept za kolač.
"Ili seri ili marš sa školjke!" - judolino.
User avatar
Lord Byron
Posts: 2972
Joined: 18 Sep 2011, 09:37

07 Nov 2011, 13:56

Éowyn » wrote:Moji su isto bili protiv toga da ljeti radim, ali me nisu mogli spriječiti :D
: razmažena :
Éowyn
Posts: 2430
Joined: 17 Oct 2011, 20:13

07 Nov 2011, 14:21

Pa već sam napisala da sam imala veliku potrebu za putovanjem. Imala sam i dečka dosta daleko i stalno sam išla kod njega, pa su moje potrebe za novcem bile jako velike, a roditelji su mi ionako dobar dio novaca davali.

Odluka da radim preko ljeta je bila vrlo razumna :durica:
Desire makes slaves out of kings.
User avatar
Lord Byron
Posts: 2972
Joined: 18 Sep 2011, 09:37

07 Nov 2011, 14:38

Éowyn » wrote: :durica:
Nisi ti baš shvatila moj smajli. :D

Pokušavam p(r)okazati tvoju navodnu i umišljenu razmaženost.
Éowyn
Posts: 2430
Joined: 17 Oct 2011, 20:13

07 Nov 2011, 14:43

Lord Byron » wrote:
Nisi ti baš shvatila moj smajli. :D

Pokušavam p(r)okazati tvoju navodnu i umišljenu razmaženost.
Pa nisam tak glupa, znam što si mislio. Malo sam nadrogirana jer idem kod zubara. Da li me činjenica da mi je zubar rekao da obavezno popijem koji Normabel prije nego što dođem čini razmaženom? Ispričavam se na pogreškama, ne vidim tipkovnicu najbolje.
Desire makes slaves out of kings.
User avatar
Lord Byron
Posts: 2972
Joined: 18 Sep 2011, 09:37

07 Nov 2011, 14:45

Éowyn » wrote: Pa nisam tak glupa, znam što si mislio.
(...)
Da li me činjenica da mi je zubar rekao da obavezno popijem koji Normabel prije nego što dođem čini razmaženom?
Ne znam ja koliko ti si glupa. :B

Ne čini te razmaženom. Čini razmaženim - njega :zubo:.
User avatar
prove
Posts: 162
Joined: 28 Oct 2011, 09:44

07 Nov 2011, 14:49

Margarita » wrote: Mojoj mami čišćenje nikad nije bilo prioritet. Znala je pisati na komadiću praznog stola u kuhinji zatrpanoj prljavim suđem. Kad bi napisala, sakrila bi papire pod otoman i onda prala. Jednom smo tata i ja našli pjesmu na stolu i mislili kako ju je zaboravila sakriti. Bila je baš dobra, mislim onako kako smo tata i ja dešifrirali mamin švrakopis. Poslije se ispostavilo da je to bio recept za kolač.
meni su ote pjesme najdraže :o
zapravo, još su mi draže neke konkretnije, al dobro sad.

moja mama se satirala od posla. i onog za plaću i onog doma. radoholičarka, uglavnom. ta nije znala mirovat, ako nije imala nikakvog posla, izmislila bi ga. što je meni redovito išlo na živce jer sam htjela da bar ponekad ostavi jebeni digitron, kuhaču il krpu i ode sa mnom u šetnju, luna park, kino..
kod mene je to rezultiralo otporom prema pretjerivanju takve vrste, da, volim kad je čisto i uredno, ali ne u smislu krajnosti i pod bilo koju cijenu, a naročito ne pod cijenu dobre obiteljske atmosfere.
vlastite klince nastojim opteretit u skladu s njihovom dobi, a to znači da od, recimo, šestogodišnjaka očekujem da zna obrisat vlastito dupe, pospremit svoje igračke, odnijet tanjur gdje treba nakon što pojede, samostalno se odjenut i oprat zube i, općenito, prihvatljivo reagirat kad se od njega zatraži neka vrsta pomoći unutar te kategorije. mislim da ih je važno naučiti odgovornosti i samostalnosti, ali ne tako što će ih se prerano opteretit s raznim 'praktičnim znanjima koja dobro dođu'.
User avatar
Pješčana
Posts: 8262
Joined: 17 Sep 2011, 22:52
Location: Hrvaška
Contact:

07 Nov 2011, 20:37

prove » wrote:
moja mama se satirala od posla. i onog za plaću i onog doma. radoholičarka, uglavnom. ta nije znala mirovat, ako nije imala nikakvog posla, izmislila bi ga. što je meni redovito išlo na živce jer sam htjela da bar ponekad ostavi jebeni digitron, kuhaču il krpu i ode sa mnom u šetnju, luna park, kino..
kod mene je to rezultiralo otporom prema pretjerivanju takve vrste, da, volim kad je čisto i uredno, ali ne u smislu krajnosti i pod bilo koju cijenu, a naročito ne pod cijenu dobre obiteljske atmosfere.
slažem se. ja sam odrasla u okruženju gdje su žene radile i radile i onda još malo radile, i sve predstavljavale kao žrtvu koju svojevoljno pružaju i nitko im ne kaže hvala. prijedlozi da se odmori i ne napravi ništa nikad nisu prihvaćeni, jer ne može se sjediti dok prašina leži na parketu ili slično. i uvijek, uvijek se uspoređivalo tko od ženske djece radi slično(pohvalno) ili ne radi(za pokudu), što je rezultiralo tim da odjebem taj natječaj. za divno čudo, kad sam počela živjeti sama sve je sjelo na svoje mjesto, i bez uloge žrtve svejedno se da pospremiti i uživati u životu.
Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich.
User avatar
kuki
Posts: 2907
Joined: 25 Sep 2011, 00:41

08 Nov 2011, 02:09

Margarita » wrote:Prošli tjedan, jedan dan u 6 i 15 ustanem i uđem u kuhinju da pripremim doručak ovom klincu koji prvi kreće jer mu je najdalje škola, kad tamo, moja stara već peče lungiće i palačinke da 'dijete ne ide gladno' a moj strari se primio peglanja. Došli su ranom zorom s druge strane Zagreba da rade za mene iako, gle čuda, ja sve to znam i sama.
U svim slučajevima sličnog tipa koje sam ikad vidjela, to nažalost izgleda tako da se stari roditelji brinu za svoju odraslu djecu, a djecu-djecu i roditelji i njihovi roditelji tretiraju u određenoj mjeri kao smetnju na putu do potpune sreće odrasle djece. Odrasli roditelji se za svoju djecu brinu samo umjereno. Mamica i tatica to, koliko mogu, rade za njih. To ide od toga da novorođenče bar jednom tjedno spava kod bake i djeda da se kćerčica naspava, pa do toga da stara majka odrasloj kćeri kuha ručak za jednu osobu, iako ova ima djecu, koja onda ručaju što si za ručak pripreme. I rečenica (treći primjer) "dvorim kćer, dvorim zeta, dvorim bebu", uz uzdah majčinskog žrtvovanja i "a tako to ide, ćerce, vidjet ćeš kad se udaš". U najekstremnijim slučajevima, ide se to toga da nakon smrti majke njeni ili njegovi roditelji uzimaju djecu jer što će otac s malim djetetom ili djecom.

Lijepo je znati da ima i drukčijih primjera. Meni su ovi u toj nekoj mojoj široj okolini tako užasno tužni.

Što se tiče samostalnosti, odgovornosti i doprinošenju funkcioniranju obiteljske zajednice, nisam to radila dovoljno jer je za zilijun stvari bilo brže da ih napravi netko odrastao (uz godine dvokratnog rada i slično, to je često bio jako jako važan faktor), i nekako se danas slažem s mamom oko toga da je to bio zajeb. :D Koji je kasnije otežao neke stvari i meni i njoj.

Mislim da je za djecu dobro da doprinose funkcioniranju zajednice u kojoj žive. Ne u mjeri koja im otima djetinjstvo, naravno. A i za roditelje. :D
ovaj psić je išao na tržnicu/ ovaj psić je ostao kući/ ovaj psić je pojeo kolač/ jer ga više nije mogao vući./ ovaj psić je pjevao vau vau vau vau/ cijelim putem kući!
User avatar
Margarita
Posts: 4076
Joined: 20 Sep 2011, 21:52

08 Nov 2011, 15:40

kuki » wrote: U svim slučajevima sličnog tipa koje sam ikad vidjela, to nažalost izgleda tako da se stari roditelji brinu za svoju odraslu djecu, a djecu-djecu i roditelji i njihovi roditelji tretiraju u određenoj mjeri kao smetnju na putu do potpune sreće odrasle djece.
Tu mi nema logike. Ako ti djeca predstavljaju sreću onda znaš da to predstavljaju i njima njihova. Jedine osobe za koju bi moji roditelji učinili više nego za mene su moja djeca.
"Ili seri ili marš sa školjke!" - judolino.
User avatar
kuki
Posts: 2907
Joined: 25 Sep 2011, 00:41

09 Nov 2011, 11:12

Margarita » wrote: Tu mi nema logike. Ako ti djeca predstavljaju sreću onda znaš da to predstavljaju i njima njihova. Jedine osobe za koju bi moji roditelji učinili više nego za mene su moja djeca.
I ta odrasla djeca svoju djecu tada doživljavaju kao još jednu stvar (da ne kažem problem? :D) za koju će se pobrinuti roditelji. Slatke male.. parazite, recimo.

I onda slatki mali paraziti imaju tantrum ili jedinicu iz kemije ili štajaznam, a bake i djedovi su duboko uzrujani što su njihova mala zlata (četrdesetogodišnja) uzrujana zbog toga, jer oni se brinu za svoja mala zlata i oni bi sve za njih napravili i mala zlata rijetko ulove priliku išta napraviti za sebe i malim zlatima rijetko padne na pamet da bi mogli nešto napraviti za svoju djecu.

Kategorija "imam pedeset, mama mi pegla, mužu pegla njegova, a moje dijete si pegla samo otkada je krenulo u srednju jer mu nisam ja služavka". Meni isto nije imalo smisla, očekivala bih da to izgleda kao "mama nešto radi za mene, ja ću za svoju djecu", ali čini se da ljudi za koje se sve radi ponekad ostanu na nivou vrtićkog djeteta. A to baš i nije neka sreća kad imaju svoje dijete. Pogotovo ako postanu samohrani roditelji, pa djecu daju roditeljima da se brinu za njih. Imam dva takva primjera u široj okolini u zadnjih 10-15 godina, i to mi je debelo previše tih primjera.
ovaj psić je išao na tržnicu/ ovaj psić je ostao kući/ ovaj psić je pojeo kolač/ jer ga više nije mogao vući./ ovaj psić je pjevao vau vau vau vau/ cijelim putem kući!
User avatar
harpy
Posts: 284
Joined: 19 Sep 2011, 09:24

09 Nov 2011, 14:37

Odrasla sam uz mamu i baku koje su kuhale, prale, donosile mi doručak u krevet, peglale i sve ostalo.
Prvu kavu skuhala sam u 21. godini nakon užasnutog pogleda mog tadašnjeg dečka (sina jedinca) u stilu Isuse, ne znaš skuhat kavu?!
Sve je bilo, pusti mama/tata/ netko će. Nikad nisam sama otišla do doktora, zubara, podić neki dokument.
Budući da nisam tuljan, nije mi trebalo ni vremena ni živaca da naučim oprat kupaonu, skuhat jaje i uključit veš-mašinu. Ali, to pusti netko će koštalo me je drugih stvari u životu, npr. nekakvo samopouzdanje sam počela stjecat u srednjim dvadesetim, što smatram debelim minusom.
Moje dite ima svašta. Lijepu sobu, plejku i komp. Mater mu peče palačinke i sprema treću večeru u deset navečer, ako kaže da je gladan, ispitam ga gradivo iz njemu dosadnih predmeta prije testa jer nisam sigurna da li je učio ili gledao u knjigu. Zadaće nikad nisam pregledavala, ne petljam se u to osim ako sam pita nešto.
Otkad je prohodao i progovorio, učim ga da u vrtiću, dućanu, u gostima sam pita i traži što ga zanima.
ne zato što mi je to problem, nego hoću da se zna sam snaći.
Ne skakućem oko njega i ne donosim mu vodu zato što on leži i ne da mu se maknut guzicu.
Pokušavam ga naučiti da ne ostavlja papire, tanjure i ostalo unaokolo, zasad s promjenjivim uspjehom.
No, ne skupljam za njim, što ostavi na podu, mora se vratit i pokupit. Za sobom.
Morao je naučit vezat cipele prije škole, oblači se sam, sam bira garderobu, niš mu ja ne pripremam. Otvori prozor i ustanovi jel zima il vruće.
Nakon prvog razreda nema pripremanja knjiga, pribora za likovni, obleke za tjelesni, niš.
Neke određene zadatke koje kao mora po kući obavit nema.
Zna uključit veš-mašinu i koristit mikrovalku.
Zna napravit sendvič.
Zna gdje što u kući stoji.
Ne zato da ja ne moram ništa nego zato da ako mene sutra pogodi grom ili ako sam tjedan dana na putu, on bude sposoban snaći se.
Ne želim odgojit gotovana.
Iako je jedinac, najljepše, najpitomije i najpametnije dijete u svemiru :D
Ista mater.
User avatar
dimnjak
Posts: 2430
Joined: 17 Sep 2011, 23:24

09 Nov 2011, 14:47

lajkam herp :)

s tako nekim stavom i ja "odgajam".
narocito jer sam jos do nedavno imala: mama, ti pitaj hoce li se igrati samnom. iako sam od teta u vrticu cula da je samostalna i da se zna sama izboriti, zelim da to radi i kad ima mene za back up.
to je ono sto mi je neki kamen temeljac- da se osjeca sigurno i samostalno, da je svjesna svega sto moze i da se time ponosi, makar joj i ja oprala ponekad zube. bitno je da obje znamo da ona to zna i moze.
mogu te prožvakati, al te moraju i ispljunuti
User avatar
harpy
Posts: 284
Joined: 19 Sep 2011, 09:24

09 Nov 2011, 14:53

dimnjak » wrote:lajkam herp :)

s tako nekim stavom i ja "odgajam".
narocito jer sam jos do nedavno imala: mama, ti pitaj hoce li se igrati samnom. iako sam od teta u vrticu cula da je samostalna i da se zna sama izboriti, zelim da to radi i kad ima mene za back up.
to je ono sto mi je neki kamen temeljac- da se osjeca sigurno i samostalno, da je svjesna svega sto moze i da se time ponosi, makar joj i ja oprala ponekad zube. bitno je da obje znamo da ona to zna i moze.
Pa upravo to.
Ne mora sve sam. Ne mora sve uvijek.
Ali nek sve zna sam.
User avatar
dimnjak
Posts: 2430
Joined: 17 Sep 2011, 23:24

09 Nov 2011, 14:55

ajme sori...fakat ne znam kako je od misli lajkam harpy natipkano herp :ne zna:
boze :brukica:
mogu te prožvakati, al te moraju i ispljunuti
User avatar
harpy
Posts: 284
Joined: 19 Sep 2011, 09:24

09 Nov 2011, 15:14

dimnjak » wrote:ajme sori...fakat ne znam kako je od misli lajkam harpy natipkano herp :ne zna:
boze :brukica:
:durica:
Ashtaroth
Posts: 575
Joined: 19 Sep 2011, 22:07

09 Nov 2011, 21:34

Dok nisam odselila od roditelja, osim 'spremi sobu' kad bi ćale uletio i zaurlikao i pobacao stvari po podu pa nek sad ja čistim, ali barem su stolovi čisti, zapravo nije da sam nešto morala.
Htjela sam svašta, i mama je imala stav - kad ti bude trebalo, budeš naučila. No, zanimalo me, i gledala sam puno toga. Od onih sam koji ne moraju sve isprobati da bi prokljuvili kako nešto radi.
Ostavljali su me od prvog osnovne i samu doma jer su radili, naučili su me raditi s plinom, iako, valjda sam jednom probala (sjećam se da sam jednom na radijatoru grijala juhu :rofl:), odjeću sam uvijek dogovarala s mamom - što će mi peglati za naredne dane, uz prognozu i moje želje. Robu mi odavno ne kupuje kako ona misli, već me pita što mi se sviđa.

Ne mislim da je pogriješila s time što mi nije 'davala poslove'. Jer, zapravo u ovom što Lord piše, puno vidim sebe i svoje. Ja sam radila, i sad radim, samo to nije fizički/kućni posao. Od malih nogu sam, učila, čitala, visila na netu, išla na hrpu natjecanja. Moji, koji nisu akademski građani, su itekako poštivali i danas poštuju intelektualni rad i nisu nikad rekli 'ma što će ti knjiga'. Ocjene nisu bile problem, a za prvu jedinicu (povijest) sam dobila marte :rofl: Nije bilo povezano, ali pamtim to.



Kad sam se odselila u stan s dečkom, sa svojih 20, kad su njegovi strepili da što ćemo jesti i hoćemo li imati dosta para za pizze, zapravo su pali na dupe kad smo ih pozvali na ručak. OK, nisu bili slijedovi, ali bila je 'normalna hrana'. Obožavam kuhati, ne volim spremati, ne smeta mi određen tip smeća i totalno je fascinantno gledati do koje boje plijesan na kruhu u vrećeici može doći. Zelena, crna, bijela, rozo/crvenkasta, mnogi nisu ni znali dokle može :rofl:

Sjećam se da sam najviše pizdila na recepte 'od oka' :rofl:

Kad mi je nešto trebalo, pitalo se mame. 7 godina sam vodila kućanstvo, moj doprinos tome što nisam zarađivala, pa sam onda ja 'rintala'.
Uz net i probvanje sam znala još ja mamama dati savjet, koje sredstvo super čisti ovo ili ono.

Vratih se nazad. Majka me tetoši više nego ikad. S druge strane, uslijed tih godina i stvari koje su se izdogađale, osjećam da smo bliskije. Radim doma, i to što mi donese palačinke, da, itekako osjetim kao pažnju.

Iako sam ispočetka govorila da neka me ne dadilja, vidjela sam da ju je pogodilo, da joj je krivo, da ona to želi. Pa sam joj zahvalna da mogu doći doma i strovaliti se u krevet i probuditi se i pojesti nešto fino.

Mislim da bi majci i ćaletu srce prepuklo da kažem 'nemojte mi ništa raditi'. Njih to veseli, baš osjetim, da 'sudjeluju u mom životu' sad kad sam s njima, jer, znaju da ću opet otići, i samo je pitanje vremena. A sad smo ipak drugačiji, sad sam ja odrasla osoba koja je njihovo dijete, a ne 'samo' njihovo dijete.

No, mislim da je jedna od najvećih stvari zbog kojih ih cijenim, ne to što rintaju za mene, nego to što dopuštaju da budem različita, ma koliko god se znali posvađati oko koječega u žaru borbe, zapravo, od malih nogu, tretiraju me kao ravnopravnu osobu, sa kojom se mogu i ne slagati, ali će se onda probati objasniti, a ako se tvrdoglavim - pustiti me da napravim po svom pa mi onda reći zašto nije bilo dobro, ili naučiti nešto novo od mene ako je ispalo dobro.

Vrlo su bile rijetke scene kad se uistinu inzistiralo da nešto moram. I to je obično otac radio. Poput famoznog spremanja. Kad mi je jednom iščupao komp iz struje, tu smo se posvađali i više nije taknuo moje stvari (tad bijah na nekih 18tak). Ili ono 'moraš probati'.

Ne moram, ali nekad volim.
Ne spremam, osim kad se meni sprema.

Da su bili drugačiji, vjerujem da bi me na ovaj ili onaj način žešće psihički sjebali. Mislim da, uz sve greške koje postoje, načelo je bilo dobro. Sviđa mi se što je ispalo, sviđa mi se odnos koji imamo. Koji se temelji na poštovanju, a ne na autoritetu rođenjem.

Stvari koje smatram greškama nastojim ne prenositi na druge odnose, i nastojim iz tuđih odnosa čupati ono dobro. Ako jednog dana budem imala dijete, voljela bih da mi sve osve stvari ostanu negdje u mozgu i da ih uspijem poprimjenjivati.



I opet se vraćam na Lordovo, mislim da nekad treba vjerovati ljudima na riječ. Ako ja za sebe znam što mi odgovara, što me ispunjava, što me veseli... tko sam ja da kažem da bolje znam od vlastite majke što nju veseli?

Da, reći će i 'ne mogu' i 'ne stignem' i 'budem za tjedan dana'. Zato znam da ono što radi, radi jer to želi, a ne jer misli da mora. I ja se nadam da osjeća moju vječnu zahvalnost, jer, opet, ja ne mogu znati što ona osjeća, jer ja nisam ona.

Obzirom na to što radim za ljude koje volim, i da mi zbilja nije teško ništa, ma koliko god krepana, a roditeljska ljubav je još suludija razina - da, uistinu vjerujem da roditelje ispunjava raditi za svoju djecu.

Ne kažem da nema sluškinja odnosa, ali ne pričam o tome. Pričam o onim roditeljima koji kažu da to vole. Da, vjerujem im.

I 'razmažena' osoba za sebe neće nikad reći da je 'razmažena', jer nije u stanju kritički vidjeti tako nešto.
Ja sam puno puta znala zapitati se jesam li razmažena, jer sam dobijala svašta kad sam rekla da ja to bi. No, zaključila sam da sam ja rijetko govorila želje, i da su moji ispunjavali one koje su mogli, jer ono, kad dijete ne želi puno, zbilja ti je veselje ispuniti to :mig:
Tako da, rekla bih da jesam mažena, ali nisam razmažena. Itekako znam što znači 'nemam', dapače, ja nisam nikad tražila nešto, ja sam i još uvijek pitam 'jel ima novaca, jel mogu dobiti to nešto'.

Razmaženo je pod navodnicima jer ono, spomenuh negdje da iskrivljujemo pojam. Zanemarivanje prekriveno materjialnim kompenzacijama je ono što zovemo razmaženo.
To nisam nikad bila. I nadam se da neću ni postati.

Raz-maziti, o da, to jesam i to planiram biti, puno mažena :cerek:


Ovaj post valjda mogu nazvati 'oda mojim roditeljima' koji sad negdje valjda već ćore :rofl:
User avatar
Herp
Nikki Gauda
Posts: 2239
Joined: 18 Sep 2011, 22:42

13 Nov 2011, 18:32

dimnjak » wrote:ajme sori...fakat ne znam kako je od misli lajkam harpy natipkano herp :ne zna:
boze :brukica:
:gaah:

:D
It's always darkest just before the dawn so stay awake with me, let's prove them wrong
Post Reply