MmeTipfeler wrote: ↑10 Nov 2017, 20:32
Ha! Ovaj sam odgovor cijeloga života čekala. Sada znam zašto nikada nisam poželjela imati djecu. Život mi je i bez njih dovoljno zanimljiv.
ja ih nisam ni posebno želio ni posebno ne želio.
u nekom filozofskom smislu mi je bilo ok imati djecu.
kad se prvo rodilo nije mi bilo do skupljanja raje, kako se običava. no, hajd, da ne budem baš uvijek gorštak
okrenem par najbližih ljudi, kad ono nikog u gradu - zapravo super. provest vrijeme sam sa sobom u takvom nekom trenutku.. ne da se to opisati, splet emocija i misli.. religijsko iskustvo.
Iskreno, ja s djecom ne umijem komunicirati. Nikada nisam znala što bih s njima. Da, ono praktično - dati jesti, piti, staviti na spavanje, to je jednostavno, ali sve ostalo... Pa sam se suzdržala.
..
dođe valjda s vremenom. ni ja nisam znao šta bih s djetetom.
šta znači imati djecu ne možeš znati dok ih ne dobiješ. te neke predstave u vezi djece su kao nodensove u vezi seksa - zalud je pričat, plus svakome je doživljaj drugačiji, pa i nama samima se mijenja u vremenu i pod različitim okolnostima.
kako se priče o djeci redovno banaliziraju, primjerice kao u testu gore, onda mi lagano takav pristup počinje ići na kuki.. ono, te šale postaju besmislene.
da, zaista, djeca se smusaju pri jelu - isto kao i odrasli, da, zaista, djeca se ponekad unerede pred izlazak van - isto kao i odrasli kad u zadnji tren skuže da ipak moraju do wc-a, samo što se ne unerede..
pričati o djeci baš i ne volim.. baš zato što se priče svedu na kuknjavu ili šprdanje. ono, jao, moja milica neće ništa da jede.. a pri tome joj se kupuje smeće od hrane, redovito joj se prepušta izbor, itd. umjesto da se djetetu približi pojam zdrave hrane.
u tom kontekstu, starijoj kćeri sam pričao priču kako su nekada mornari na put obavezno nosili slatku vodu i kupus; sve drugo je bilo manje važno, jer ribu su mogli uloviti, ali bez povrća bi se razboljevali, a na moru ga nema... sad, kad se to ispriča na jedan zanimljiv način, zapitkujući usput i dijete o nekim stvarima, itd. onda se dobije to da dijete počinje malo drugačije gledati na ishranu.
danas, starija kći, od sveg povrća najviše voli kupus. ali jede i brokoli i svašta nešto a što druga djeca redovno zaobilaze.
od svega vezanog za djecu se može praviti drama ili šprdnja, a može se ići i drugim putem, pa da roditeljstvo bude sjajna stvar i da se djeci zaista šta vrijednoga pruži & ostavi.
drame bude, ali kad se drami o svemu, onda valja shvatit da nisu problem djeca, nego stariji na nivou djece, a koji ne bi baš da se suoče s tim. ..kao i obično.