Zašto imate/želite djecu?

O djeci, brigama i radostima roditeljstva
User avatar
kukuriku
Posts: 2447
Joined: 20 Sep 2011, 17:27

Re: Zašto imate/želite djecu?

Post by kukuriku » 21 Oct 2011, 00:56

Da sam neku osobitu želju za djecom ili djetetom imala prije nego ih dobih, nisam.
A mislim da bi najtočnije bilo reći da djecu imam zato što ih mogu imati.
Šteta je ne iskoristiti tako fenomenalnu mogućnost.


Nek(v)arljiva.

User avatar
A.P.
Cactus
Posts: 1937
Joined: 17 Oct 2011, 18:34

Post by A.P. » 21 Oct 2011, 01:07

Želim imati jedno dijete jer je šteta da ne prenesem dio ovih gena nekome. :raspa:



User avatar
kukuriku
Posts: 2447
Joined: 20 Sep 2011, 17:27

Post by kukuriku » 21 Oct 2011, 01:19

A.P. » wrote:Želim imati jedno dijete jer je šteta da ne prenesem dio ovih gena nekome. :raspa:
Apsolutno.
Petero bi bilo još bolje, naravno, sa stanovišta prosljeđivanja superiornih gena, ali bolje išta nego ništa.


Nek(v)arljiva.

User avatar
Stitch
Experiment 626
Posts: 11317
Joined: 17 Sep 2011, 23:06

Post by Stitch » 21 Oct 2011, 01:24

Zašto petero? Nejasno se sjećam Mendela, ali nije li čovjek govorio o nekakvom zakonu nezavisnog nasljeđivanja, po kojem se sve svodi na slučajnost? :D


Potpisi su za budale.

User avatar
Lord Byron
Posts: 2972
Joined: 18 Sep 2011, 09:37

Post by Lord Byron » 21 Oct 2011, 09:15

Daleko najljepša rečenica koju sam čuo o roditeljstvu je odgovor na pitanje "A jel' bi ti mogla zamisliti život bez djece?" koje je jedna frendica postavila majci:

"Mogla bih si zamisliti život bez djece, ali ne mogu zamisliti život bez tebe i tvog brata".

Mislim da bi o toj razlici u glavi "prije i poslije tretmana" Tupelo imala mnogo toga za napisati (naravno, ne u smislu da nije željela dijete). Nerma smajlija, nije zajebancija: smrtno sam ozbiljan.



User avatar
Morticia
Posts: 10246
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

Post by Morticia » 21 Oct 2011, 09:18

O tome ti mogu i ja napisati plahte i plahte. :)
Nas dvije smo mnogo puta i putem pm-ova razgovarale o tome, jer smo bile u jako sličnoj situaciji.
Ali nema se tu što puno reći.
Barem ja nemam. Jer mi to uvijek djeluje kao nagovaranje one "druge strane".
Ono što sam ja osjetila i što osjećam i transformacija koju sam doživjela je moja, ne znači da bi svima bilo tako. :)


MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.

Almost Rosey
Posts: 2861
Joined: 18 Sep 2011, 15:31

Post by Almost Rosey » 21 Oct 2011, 14:10

Lord Byron » wrote:Daleko najljepša rečenica koju sam čuo o roditeljstvu je odgovor na pitanje "A jel' bi ti mogla zamisliti život bez djece?" koje je jedna frendica postavila majci:

"Mogla bih si zamisliti život bez djece, ali ne mogu zamisliti život bez tebe i tvog brata".

Mislim da bi o toj razlici u glavi "prije i poslije tretmana" Tupelo imala mnogo toga za napisati (naravno, ne u smislu da nije željela dijete). Nerma smajlija, nije zajebancija: smrtno sam ozbiljan.
Mislim da je ovo najizgledniji scenarij za mene. Okej, imam dvajspet, tu sam gdje jesam, godina do diplome, veza za koju ne mogu reći ništa osim da je trenutno ono što i kako želim, bez pretenzija, bez kristalne kugle. Ja sam uvijek bila ta koja "nije dobra s djecom", koja "ne želi dijete", koja "će uvijek biti teta Rosey". I ne mogu reći da me trenutno peru ikakvi drugačiji fazoni.
E, ali.
Što "odraslija" postajem :zubo: to mi se više čini da želim (trenutno samo na razini ideje, no vjerujem da će se ta želja nekako "konkretizirati" kad si uredim život malo više po svom) jednog dana imati svoju obitelj. Mislim da će me to još više udariti kad jednog dana više ne bude mojih vlastitih roditelja. I sve sam svjesnija da ljudi dolaze i odlaze, partneri, ljubavnici, dečki, prijatelji... i sve jasnije znam da nikad nigdje nisam dobila takvu pažnju i potporu kao u svojoj primarnoj obitelji. Mislim da želim nekome biti obitelj i da netko meni bude obitelj. Vjerojatno se mnogi ne bi složili sa mnom, ali ja sam odgajana tako da je obitelj (konkretnije, roditeljska ljubav) nešto bezuvjetno, za razliku od partnerstva, koje danas jest, sutra nije.
Ne želim dijete zbog majčinstva; želim biti obitelj, imati krug ljudi u kojem ću moći iskusiti ekstreme emocija i stanja i koji će, svemu tome unatoč, opstati. A opet, mislim da ću uvijek imati takvo mnoštvo uloga u životu da, ako doista nikad ne "konkretiziram" u prostoru i vremenu tu ideju/želju da imam (rodim, posvojim) dijete, da ću jednako mirno živjeti i s takvom odlukom. Da još jednom naglasim, tako razmišljam @tm i priuštit ću si luksuz da za koju godinu promijenim stav. Trenutno znam da jednog dana želim svoj "čopor" :ne zna:

Jel ima ovo uopće smisla?


edit: a naravno, malo sam si narcis pa me baš zanima kako bi moje dijete ispalo :zubo:
Last edited by Almost Rosey on 21 Oct 2011, 14:29, edited 1 time in total.



User avatar
kukuriku
Posts: 2447
Joined: 20 Sep 2011, 17:27

Post by kukuriku » 21 Oct 2011, 14:13

Naravno da ima.
Obitelj. :cerek:


Nek(v)arljiva.

User avatar
baja
Posts: 4084
Joined: 19 Sep 2011, 11:09

Post by baja » 21 Oct 2011, 14:19

Silajn » wrote:... ali jedan od jačih razloga što bih voljela imati dijete nije toliko što će moje tijelo proizvesti biće, već što će proizvoditi hranu :lux: :lux:
pojednostavljeno, 'oćeš vel'ke sise? :D
Almost Rosey wrote:Jel ima ovo uopće smisla?
vrlo :cerek:



User avatar
Morticia
Posts: 10246
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

Post by Morticia » 21 Oct 2011, 14:28

Rosey, itekako ima. :cerek:
I što budeš "starija" (mrmlj, mrmlj) to će ti to postajati jasnije i smislenije. :)


MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.

User avatar
vrrrlet
Posts: 4029
Joined: 22 Sep 2011, 13:16

Post by vrrrlet » 21 Oct 2011, 14:34

I odmah djeca, a? Probaj prvo s pasiman. Manje pišaju i seru, ne piju i ne drogiraju se, ne moraš na roditeljske, možeš ih sterilizirati...


Svi sisavci su braća. Pogotovo rovke.

User avatar
Emericzy
Posts: 3980
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

Post by Emericzy » 21 Oct 2011, 16:22

vrrrlet » wrote:
I odmah djeca, a? Probaj prvo s pasiman. Manje pišaju i seru, ne piju i ne drogiraju se, ne moraš na roditeljske, možeš ih sterilizirati...
I obično ne odu od doma taman kad bi najradije da su s tobom. :)



User avatar
Emericzy
Posts: 3980
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

Post by Emericzy » 21 Oct 2011, 16:44

Mislim da bi se prije imanja djece svatko trebao zapitati ima li djecu da zadovolji neku svoju, vlastitu potrebu, ili ih hoće imati zato što je imati djecu samo po sebi dobra stvar.

Mislim da jako griješi onaj tko djecu ima da bi stvarao obitelj. Kako čovjek može znati da će dijete tu obitelj htjeti? Mnoga se djeca rano osamostaljuju i imaju dovoljno angažirane živote da im roditeljski dio obitelji počne igrati sekundarnu ulogu. Ako dijete imaš zbog topline obiteljskog društva, bit ćeš u tom slučaju razočaran. Mnogi su u tom slučaju sasvim nepotrebno kivni na djecu. Djeca imaju svoj život i on se ne mora poklapati s roditeljskim životom.

Djecu ne bi trebalo imati zbog sebe. Zapravo, nikoga ne bi trebalo imati zbog sebe. Ljudi nisu utilitarne stvari. Ljudi su čudo prirode, lijepi i vrijedni sami po sebi. Pogrešno ih je smatrati dijelom sebe, produžetkom sebe. I ne valja za njih imati svoje vlastite planove.



User avatar
Nikolajevna
Posts: 1034
Joined: 28 Sep 2011, 22:51

Post by Nikolajevna » 21 Oct 2011, 16:59

Emericzy » wrote:Mislim da bi se prije imanja djece svatko trebao zapitati ima li djecu da zadovolji neku svoju, vlastitu potrebu, ili ih hoće imati zato što je imati djecu samo po sebi dobra stvar.
I što si sad rekao, nisi rekao ništa. :zubo:


Mislim da ljudi imaju djecu zbog sebe i bok. To ne znači da im neće pružiti normalan život.



User avatar
vrrrlet
Posts: 4029
Joined: 22 Sep 2011, 13:16

Post by vrrrlet » 21 Oct 2011, 17:00

Emericzy » wrote: Djecu ne bi trebalo imati zbog sebe. Zapravo, nikoga ne bi trebalo imati zbog sebe. Ljudi nisu utilitarne stvari. Ljudi su čudo prirode, lijepi i vrijedni sami po sebi. Pogrešno ih je smatrati dijelom sebe, produžetkom sebe. I ne valja za njih imati svoje vlastite planove.
:confused: Dragi Emač, aj' se ti sa sobom prvo dogovori. Kažeš ovo boldano, a istovremeno tvrdiš da je Tuđman bio optimalan izbor devedesetih. :D


Svi sisavci su braća. Pogotovo rovke.

Almost Rosey
Posts: 2861
Joined: 18 Sep 2011, 15:31

Post by Almost Rosey » 21 Oct 2011, 17:05

Emericzy, ja nisam govorila o tome da bih nekoga držala kraj sebe dok ne dođe vrijeme da mi isključe aparate. Evo, da skratim - ako ikad budem imala djecu, to neće biti zato što sebe vidim kao majku (ženu, kraljicu), nego zato ću htjeti imati nekog "svog", makar se taj netko moj po osamostaljenju odselio u Uzbekistan. I ne znam za tebe, ali ja sam svjesna da obiteljski dom ne znači uvijek toplinu ni nježnost, ima tu svakakvih riječi, pogleda, zamjerki i svega onoga što se uspije skupit kad su si ljudi toliko intimni. A po meni ne postoji odnos intimniji od odnosa članova obitelji (valjda je moja greška što mi je perspektiva tako uska pa podrazumijevam kakvo-takvo mentalno zdravlje tih istih članova). I moguće je da sasvim griješim u tome, ali pripisujem to svom odgoju u jednoj upravo takvoj obitelji.

Također, mislim da se motivi za roditeljstvo ne svrstavaju u dobre i loše; svatko se nađe u nekom od njih, od altruističnih, preko instrumentalnih i fatalističkih, do narcističkih. Da, možemo nagađati o crtama ličnosti koje leže u podlozi svakog od motiva, te o tome koliko su iste korisne ili štetne po dobro roditeljstvo, ali biti dobar roditelj moguće je, rekla bih, i ako se dijete ima iz "pogrešnih" motiva :ne zna:

edit: ovo što Nikolajevna napisa :D
Last edited by Almost Rosey on 21 Oct 2011, 17:06, edited 1 time in total.



User avatar
Emericzy
Posts: 3980
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

Post by Emericzy » 21 Oct 2011, 17:44

vrrrlet » wrote::confused: Dragi Emač, aj' se ti sa sobom prvo dogovori. Kažeš ovo boldano, a istovremeno tvrdiš da je Tuđman bio optimalan izbor devedesetih. :D
Ne. Rekao sam da je bio najmanje loš. U Hrvata nikad ništa u političkoj povijesti nije bilo optimalno. Mislim da uz Argentince (čija je povijest puno kraća) držimo svjetski rekord u političkoj zajebatosti.



User avatar
Emericzy
Posts: 3980
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

Post by Emericzy » 21 Oct 2011, 17:47

Nikolajevna » wrote:
I što si sad rekao, nisi rekao ništa. :zubo:


Mislim da ljudi imaju djecu zbog sebe i bok. To ne znači da im neće pružiti normalan život.
Joj, Nikolajevna, daj razmisli. Raditi dobro samo zato što je dobro, a nikako zato jer ćemo se mi zbog toga dobro osjećati, osnova je kršćanskog morala. Otpisati stup oko kojeg je sazdan kršćanski moral kao "nisi rekao ništa"... kaj da kažem na to? Sjedni, dva.



User avatar
Emericzy
Posts: 3980
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

Post by Emericzy » 21 Oct 2011, 17:52

Almost Rosey » wrote:Emericzy, ja nisam govorila o tome da bih nekoga držala kraj sebe dok ne dođe vrijeme da mi isključe aparate. Evo, da skratim - ako ikad budem imala djecu, to neće biti zato što sebe vidim kao majku (ženu, kraljicu), nego zato ću htjeti imati nekog "svog", makar se taj netko moj po osamostaljenju odselio u Uzbekistan. I ne znam za tebe, ali ja sam svjesna da obiteljski dom ne znači uvijek toplinu ni nježnost, ima tu svakakvih riječi, pogleda, zamjerki i svega onoga što se uspije skupit kad su si ljudi toliko intimni. A po meni ne postoji odnos intimniji od odnosa članova obitelji (valjda je moja greška što mi je perspektiva tako uska pa podrazumijevam kakvo-takvo mentalno zdravlje tih istih članova). I moguće je da sasvim griješim u tome, ali pripisujem to svom odgoju u jednoj upravo takvoj obitelji.
OK, tako objašnjeno mi je prihvatljivo.
Također, mislim da se motivi za roditeljstvo ne svrstavaju u dobre i loše; svatko se nađe u nekom od njih, od altruističnih, preko instrumentalnih i fatalističkih, do narcističkih. Da, možemo nagađati o crtama ličnosti koje leže u podlozi svakog od motiva, te o tome koliko su iste korisne ili štetne po dobro roditeljstvo, ali biti dobar roditelj moguće je, rekla bih, i ako se dijete ima iz "pogrešnih" motiva :ne zna:

edit: ovo što Nikolajevna napisa :D
Moguće je biti dobar roditelj i iz pogrešnih motiva. To ne znači da pogrešne motive trebamo prihvatiti kao da su OK. Nisu. I često nemaju baš dobre posljedice.



User avatar
kukuriku
Posts: 2447
Joined: 20 Sep 2011, 17:27

Post by kukuriku » 21 Oct 2011, 17:55

Ja i dalje tvrdim da ljudi uglavnom imaju djecu zato što mogu. Ko i ja.
I ne vidim što tome fali.
Kao da je razlog zašto ćemo ih imati ili zašto ih imamo bitan.
Bitno je dite volit i napravit od diteta čovika.
Da se ispravin, pomoć ditetu da izraste u čovika.


Nek(v)arljiva.

User avatar
Emericzy
Posts: 3980
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

Post by Emericzy » 21 Oct 2011, 18:06

kukuriku » wrote:Ja i dalje tvrdim da ljudi uglavnom imaju djecu zato što mogu. Ko i ja.
I ne vidim što tome fali.
Kao da je razlog zašto ćemo ih imati ili zašto ih imamo bitan.
Bitno je dite volit i napravit od diteta čovika.
Da se ispravin, pomoć ditetu da izraste u čovika.
Slažem se. Nema ništa ljepše.



User avatar
Margarita
Posts: 4060
Joined: 20 Sep 2011, 21:52

Post by Margarita » 21 Oct 2011, 23:58

Emericzy » wrote:Mislim da bi se prije imanja djece svatko trebao zapitati ima li djecu da zadovolji neku svoju, vlastitu potrebu, ili ih hoće imati zato što je imati djecu samo po sebi dobra stvar.
Djecu ne bi trebalo imati zbog sebe. Zapravo, nikoga ne bi trebalo imati zbog sebe. Ljudi nisu utilitarne stvari. Ljudi su čudo prirode, lijepi i vrijedni sami po sebi. Pogrešno ih je smatrati dijelom sebe, produžetkom sebe. I ne valja za njih imati svoje vlastite planove.
Tih čuda prirode ima sedam milijardi, što je tu samo po sebi tako dobra stvar napraviti još par više ili manje? Rađaš ih iz vlastite potrebe, želje, podvrgavaš organizam velikom naporu, dovodiš ga u životnu opasnost (a trudnoća i porod to i jesu) ne radi neke tek tako općenite dobre stvari. Ni zato da povećaš broj glasača omiljene stranke. I jasno da jesu produžetak tebe, produžetak tvojih gena. Geni su sebični. A u tako dramatičnu fiziološku i emocionalnu avanturu se upuštaš iz potrebe iz nagona da stvaraš i štitiš život a ne jer ti je bilo dosadno pa si eto, htio napraviti neko dobro djelo.


"Ili seri ili marš sa školjke!" - judolino.

User avatar
Emericzy
Posts: 3980
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

Post by Emericzy » 22 Oct 2011, 09:47

Margarita » wrote: Tih čuda prirode ima sedam milijardi, što je tu samo po sebi tako dobra stvar napraviti još par više ili manje? Rađaš ih iz vlastite potrebe, želje, podvrgavaš organizam velikom naporu, dovodiš ga u životnu opasnost (a trudnoća i porod to i jesu) ne radi neke tek tako općenite dobre stvari. Ni zato da povećaš broj glasača omiljene stranke. I jasno da jesu produžetak tebe, produžetak tvojih gena. Geni su sebični. A u tako dramatičnu fiziološku i emocionalnu avanturu se upuštaš iz potrebe iz nagona da stvaraš i štitiš život a ne jer ti je bilo dosadno pa si eto, htio napraviti neko dobro djelo.
Ovo boldano je ključno. Znam ja da ti shvaćaš, ali puno ih ima koji ne shvaćaju. Da, dijete jest produžetak tvojih gena. Problem počinje ako ga gledaš kao na produžetak sebe. A ono nije. Ono je samostalno umjetničko djelo. Jedno od sedam milijardi.

Na tebi je da nastojiš da bude vrijedan dodatak tom broju, a ne tek dodatno opterećenje. E, onda ćeš učiniti i dobro dijelo, a ne tek zadovoljiti instinkt.



User avatar
emanca
Posts: 33
Joined: 13 Nov 2011, 10:32

Post by emanca » 14 Nov 2011, 10:26

zašto bi imanje djeteta trebalo biti dobro djelo?
prema kome?

ja sam upravo sad trudna i da me netko pita zašto, ne znam što bih odgovorila :misli:

pogotovo mi je nejasno kad ljudi bez djece kažu da su djeca jedini smisao :misli:

htjela sam ostati trudna, ali se zajeb dogodio jer sam ostala trudna onak', odmah, iz prve

i onda sam bila u šoku neko vrijeme . sad me pustio šok, ali i dalje nemam odgovor na pitanje zašto želim dijete

samo znam da je jedva čekam da dođe za par tjedana


vremena su teška, ali moderna

nera
Posts: 8
Joined: 11 Nov 2011, 20:23

Post by nera » 15 Nov 2011, 20:59

dvoje djece,oboje planirani...
kod prvog je bila silna želja biti majka,imati dijete(ne igračku)

drugo(igračka),jer se ovo prvo prestalo maziti i to mi je falilo :D