Trkeljanje.com

Znam da u današnje vrijeme nije popularno zalagati se za brojnu obitelj, osim od strane katoličke crkve, no lako je njima govoriti kad ni djecu koju imaju ne priznaju.

No, moj stav o potrebi za barem petero djece nema veze s blesavom pričom o nerazbacivanju sjemena, niti s bilo kojom vrstom morala.

Djecu je, naime, potrebno imati zbog sebe.

Kad kucne zadnji čas većina nas ljudi, a pogotovo nas današnjih ljudi, teško da će moći otpjevati My Way, a da će moći gledati na svoj život kao na žrtvovanje za druge - nema govora. Svi mi više manje gledamo kako da se izvučemo, kako da sa što manje si priuštimo što više, kako da ušićarimo, kako da se uvalimo, za početak barem kod nekog u vikendicu na more, poslije na posao, onda, po mogućnosti, u odbore i tako dalje. Jednom riječju - bolje da nam ne sude po djelima.

I takvi drkavi, kakve nas je društvo stvorilo, jedva da uspijemo jedno dijete napraviti/podariti svijetu, a dva su već nevjerojatno žrtvovanje.

Kako smo duhovno tupi i, recimo to otvoreno, lijeni i nedojebani, upropastit ćemo i dijete. Sve ćemo svoje neuroze prenijeti na njega, usaditi hipohondriju i cinizam, kljukat ćemo ga antibioticima čim se zakašljuca, a na poslu nećemo prestati gnjaviti okolinu s pričom kako nam je dijete boležljivo. Uostoalom, kad pričate o djetetu na poslu samo najgorim od šefova može pasti na pamet da vam povjere neki ozbiljan zadatak. I tako će nam to jedno dijete biti dobar izgovor za daljnju lijenost i odustajanje od ozbiljnog rada.

No, ponavljam, prođu tih 50-60 godina eskiviranja života, dođe penzija i mala penzijica, a taj vaš jedinac/jedinka vas nekako ne vole. Vode svoj mali sebični život s jednako trulim im bračnim partnerom i sinom jedincem, uostalom odvratno razmaženim derletom koje baku ne dođe ni posjetiti, i vi shvaćate da nemate nikoga.

A to vam se ne bi desilo da ste naštancali petero djece. Jedno bi, priznajem, vjerojatno bilo idiot. Jedno bi pregazio tramvaj, ali to bi vam ostavilo tri zdrave jedinke, zdrave jer su, silom prilika, morali naučiti dijeliti i jer, pošto niste imali vremena svoju sjebanost fokusirati samo na jednoga, nisu razvili glupe neuroze. Osim toga - mnogo djece automatski razvija kompetitivni duh, još dok kao mali se budu klali po Mc'Donaldsu ko će kome čapiti krumpiriće u Happy Mealu, gdje ćete ih nedjeljom voditi na ručak, pošto vam se niti nedjeljnji ručak ne da raditi.

A te tri zdrave jedinke će vas i voljeti. Sjetit će se kao im je bilo lijepo i toplo u obiteljskom domu, a potisnut će činjenicu da im je bilo toplo jer ste im priuštili samo jednu dječju sobicu. Sve mane svog odrastanja pretvorit će u lijepa sjećanja. I skrbit će za vas u starosti, jer će biti dobri ljudi. I kad budete umirali netko će plakati za vama. A ništa više od smrti čovjek ne može niti poželljeti.

* Tema objavljena na bivšem forumu, ponovljena iz prosvjetiteljskih razloga

Jesi ti kojim slučajem jedinac?
:drmirza:

nedavno sam učestvovala u diskusiji kako odgajati djecu, i kako ćemo mi kao roditelji svašta nešto dopuštati jer znamo da nema smisla braniti, npr. farbanje kose, pirs, tetovaže i sl., no shvatili smo da to samo znači da će naša djeca reagirati na nešto potpuno deseto. znači, ti se pripremiš da ti dijete traži pirs i da mu dopustiš(jer je to bila tvoja bitka iz ranijih dana) a dijete zaključi da bi on bio katolik, a vi ste atesisti(karikiram).
ne mislim da svatko strašno griješi pri odgajanju. mislim da se većina ljudi snađe na putu do odrastanja, makar su polazišne točke i putanja često različiti.
što se tiče brige za roditelje, ne bi me trebalo čuditi, ne znam sve detalje, ali rastužilo me kad sam neki dan čula za osobu koju znam da ocu na pogreb nije otišao. jer si nisu bili dobri.

Molim te m.za da ne pokušavaš ovu temu upropastiti jefitnim dr. Phil forama. Dakle - tema je kako imati zdravu i brižnu djecu, a nudim i rješenje. Inače, da se razumijemo, biti jedinac je samo po sebi - dijagnoza.

ti polazis od pretpostavke da ce roditelj nuzno sjebati dijete i da ce, posljedicno tome, dijete sjebati roditelje.

po meni imas gresku u samom startu. jebiga.

Dragi dimnjače, jasno kao dan da zdravi roditelji imaju priličnu šansu odgojiti zdravo dijete. No, koliko je takvih?

Za sve druge - ovdje se nalazi rješenje.

schmokljan » wrote:Dragi dimnjače, jasno kao dan da zdravi roditelji imaju priličnu šansu odgojiti zdravo dijete. No, koliko je takvih?

Za sve druge - ovdje se nalazi rješenje.

pa ne znam, ali mislim da ih je vise no sto mislimo. zaista.
ja se svakim danom ugodno iznenadim.

s druge strane mislim da radjanjem petoro djece dolazimo do toga da roditelji uz svakodnevne obaveze nemaju vremena niti snage posvetiti imalo paznje svojoj djeci. pardon, dovoljno.

ili pak majku koja je provela 9 godina samo kao majka. trudnoca-porodiljni.
mislis da svaku zenu to zadovoljava i ispunjava? da u njoj to ne stvara nezadovoljstvo jer se ne moze ostvariti kao ista drugo osim majke (i mozebiti supruge).

i onda imas one majke koje krive djecu da su im "unistila" zivot. i djeca odrastaju s tim teretom. i spremaju starce u staracki dom s tim teretom.

schmokljan » wrote: Inače, da se razumijemo, biti jedinac je samo po sebi - dijagnoza.

Jedinac, dabome

Bilo bi dobro da Glo dođe na temu, ona mi se čini kompetentna govoriti baš o ovoj brojci.

Ja nisam pobornik bilo kakvih računica, jer nekima je i jedno previše, a neke ni deset neće učiniti svjesnima da su to živi ljudi, a ne sredstvo da bi se ONI osjećali bolje.

dimnjak » wrote:
s druge strane mislim da radjanjem petoro djece dolazimo do toga da roditelji uz svakodnevne obaveze nemaju vremena niti snage posvetiti imalo paznje svojoj djeci. pardon, dovoljno.

Možda sam skroz u krivu, ali nekako imam dojam da oni koji daju dovoljno pažnje da to daju bez obzira na broj djece. Istina je da čisto matematički ako se ima jedno dijete da se nešto više vremena posveti tom jednom djetetu, ali i djeca međusobno se isto paze pa onda tu dobe ono nešto ekstra. Nemam djece, nit zagovaram imanje puno djece nit imanje jednog, samo mi se čini da je taj broj manje bitan u priči o davanju i primanju pažnje. Problem je što uspoređujemo različite ljude kad gledamo one s jednim djetetom i one s više, a ne gledamo te iste ljude dok su imali tek jedno dijete, pa onda više njih.

ili pak majku koja je provela 9 godina samo kao majka. trudnoca-porodiljni.
mislis da svaku zenu to zadovoljava i ispunjava? da u njoj to ne stvara nezadovoljstvo jer se ne moze ostvariti kao ista drugo osim majke (i mozebiti supruge).

I da, ima žena koje će to vrijeme provest kao -samo majke/trudnoća/porodljni- i neće bit ispunjene, al pitanje je bi li bile ispunjene i da nisu rađale nego da su imale priliku živjeti drugačije.
A opet ima žena koje jesu rađale nekoliko godina za redom pa nisu za to vrijeme bile -samo majke/trudnoća/porodljni- nego su bile kompletne sretne žene.

Univerzalnog recepta nema jer sve ovisi o ljudima koje gurnemo u taj blender. Meni je imanje djece da u starosti ne budem popišana i da mi ne bude dosadno ipak preslab razlog, iako se mogu složiti da u slučaju imanja više djece su šanse manje da budem upravo takva - popišana, ozlojađena i tužna stara baba.

slazem se da su ljudi razliciti. zato sam i napisala sta jesam, kao drugu stranu idilicne price o petoro djece.

i da, ja sam imala priliku promatrati odnos dok se imalo jedno dijete i dok se imalo vise djece.
koliko god zeljeli ne mogu dati koliko zele. jednostavno, iscrpi te i samim time ti i prag tolerancije pande i nervoza obgrli vase odnose.
a ti ne mozes biti dobar roditelj ako si umoran, ako si nervozan. koliko god ti to nije namjera, al to je ljudska priroda.

cast izuzecima. i uvijek cu napisat u svemu da ima iznimaka jer smo ipak previse razliciti da bi apsolutno svi bili u barem necemu isti.

i danas kada pricam s roditeljima, odnosno majkama, sve koje poznam kazu "imala bi ih sto samo da se radjaju s tri godine"

aisling » wrote: Možda sam skroz u krivu, ali nekako imam dojam da oni koji daju dovoljno pažnje da to daju bez obzira na broj djece. Istina je da čisto matematički ako se ima jedno dijete da se nešto više vremena posveti tom jednom djetetu, ali i djeca međusobno se isto paze pa onda tu dobe ono nešto ekstra. Nemam djece, nit zagovaram imanje puno djece nit imanje jednog, samo mi se čini da je taj broj manje bitan u priči o davanju i primanju pažnje.

slažem se
imam jedno i rado bi drugo zbog kćeri
da me ima s kim ogovarati

velika je razlika izmedju dvoje i petero.
pa i troje i petero

dimnjak » wrote:slazem se da su ljudi razliciti. zato sam i napisala sta jesam, kao drugu stranu idilicne price o petoro djece.

i da, ja sam imala priliku promatrati odnos dok se imalo jedno dijete i dok se imalo vise djece.
koliko god zeljeli ne mogu dati koliko zele. jednostavno, iscrpi te i samim time ti i prag tolerancije pande i nervoza obgrli vase odnose.
a ti ne mozes biti dobar roditelj ako si umoran, ako si nervozan. koliko god ti to nije namjera, al to je ljudska priroda.

cast izuzecima. i uvijek cu napisat u svemu da ima iznimaka jer smo ipak previse razliciti da bi apsolutno svi bili u barem necemu isti.

i danas kada pricam s roditeljima, odnosno majkama, sve koje poznam kazu "imala bi ih sto samo da se radjaju s tri godine"

Razumijem. Al ne mogu se oteti dojmu da se često zaboravi na neke druge stvari koje utječu na nedostatak energije, iscrpljenost, nervozu itd. S godinama osim broja djece povećava se i broj godina u nekom odnosu, a taj odnos bez obzira na djecu možće propadati i time iscrpljivati ljude. Ljudi s godinama imaju i sve više radnog staža i sve manje elana, poneki. Ljudi s godinama imaju sve više prebrođenih problema koje neki baš i ne prebrode najbolje. A na kraju za nervozu i iscrpljenost je najlakše reći da je razlika u tome što su prije 5 godina imali 2 djece manje, a zaboravi se da su imali možda drugačiji pristup prema poslu, odnos s partnerom, nešto deseto.

I naravno da ne mislim da je potpuno isto imati jedno ili petero. Ja nemam pojma ni kako je imati jedno pa mi ne pada na pamet nekoga uvjeravati da je to sve isto
Samo mislim da se često zaborave neki drugi utjecaji jer ne znam kako drugačije objasniti one koji i za više djece nađu dovoljno snage i osmjeha.

ne mislim ja da petoro djece utjece na sve nabrojano. mislim, malim dijelom utjece, al nije naglasak na njima niti je pisan zbog njih.
mislim da ono (da ne ponavljam tvoj post, sve sto si nabrojala) postoji u zivotu i da nije isto nosit se s takvim zivotom s jednim, dvoje, troje ili petero djece. i imat (zdrav, zadovoljavajuc i ispunjavajuc) odnos s jednim, dvoje, troje ili petero djece.
samo to

Nije isto, slažem se, različito je, al može bit i bolje i lošije, ovisno o ljudima koji imaju tu djecu, a i o djeci valjda

ono sto ocu reci zapravo, ako je netko sjeban roditelj i od jednog djeteta ce napraviti sjebano dijete, napravit ce i od pet.
onaj ko je dobar roditelj s jednim ima dobre sanse biti i sa pet, no ne mora nuzno tako i biti.

zato mi schmokljanova teorija ne drzi vodu

dimnjak » wrote:ono sto ocu reci zapravo, ako je netko sjeban roditelj i od jednog djeteta ce napraviti sjebano dijete, napravit ce i od pet.
onaj ko je dobar roditelj s jednim ima dobre sanse biti i sa pet, no ne mora nuzno tako i biti.

zato mi schmokljanova teorija ne drzi vodu

Pa teorija ne drži vodu uvijek i 100%, al zapravo ima iste temelje ko i tvoja - priča o šansama. Ko što ti kažeš da onaj koji je dobar roditelj jednom ima veće šanse da bude dobar roditelj i petorici (ali ne mora značiti i da bude, samo ima veće šanse), tako mislim da i on kaže da su veće šanse da nećeš bit popišana starica ako ćeš imat petero djece.

Ako sam vas oboje dobro shvatila, ako nisam jbg

aisling » wrote: Pa teorija ne drži vodu, al zapravo ima iste temelje ko i tvoja - priča o šansama. Ko što ti kažeš da onaj koji je dobar roditelj jednom ima veće šanse da bude dobar roditelj i petorici, tako mislim da i on kaže da su veće šanse da nećeš bit popišana starica ako ćeš imat petero djece.

Ako sam vas oboje dobro shvatila, ako nisam jbg

da ali ja mislim da je sansa za ovo drugo skoro nikakva.
jer ako si fulator onda si fulator. bilo s jednim, bilo s pet.
ovako ces imati petero djece koji ce te gledat kako si popisan.


iako, sama pomisao da imas djecu kao nekakav ulog u buducnost mi je, blago receno, gadljiva.

dimnjak » wrote:ono sto ocu reci zapravo, ako je netko sjeban roditelj i od jednog djeteta ce napraviti sjebano dijete, napravit ce i od pet.

samo što ovih pet, za razliko od jednog, imaju šansu međusobno liječiti sjebanost

Ako si kreten kreten si, imao jedno ili petero djece.
A kreteni rade nove kretene.
Sad ti odvagni što je bolje, da jedan kreten stvori jednog ili pet kretena.

baja » wrote: samo što ovih pet, za razliko od jednog, imaju šansu međusobno liječiti sjebanost

e to je druga prica

i oni ce pazit da im braca i seke ne budu popsani. to ne znaci da ce pazit da ne budu i roditelji

baja » wrote: samo što ovih pet, za razliko od jednog, imaju šansu međusobno liječiti sjebanost

Ili se klati nad majčinim grobom oko stana od 40 kvadrata.

dimnjak » wrote: iako, sama pomisao da imas djecu kao nekakav ulog u buducnost mi je, blago receno, gadljiva.

Pa to sam napisala već gore da meni to nije dobar razlog za imat djecu. Nekako već čujem one 'ja sam tebi osigurao krov nad glavom, platio sam ti školovanje, ti ćeš meni sad.....E neću, ne zato jer je netko imao takvu računicu i jer on misli da je to zaradio.' Samo razglabam o tome što se dešava kad se ta djeca već imaju, ne iz razloga staračke suhoće gaća, nego nekih drugih.

Morticia » wrote:A kreteni rade nove kretene.

Da li baš uvijek?

Nemaš ni jednu prijateljicu koju baš voliš, a da su joj roditelji kreteni recimo?

Ili obrnuto isto može, da znaš neke roditelje koji su divni ljudi, al su odgojili kretena. Ja se mogu domislit primjera.

Kreteni rade kretene? Hmm. Dakle - nema napretka. Vječito ponavljanje te jednog te istog. Evolucija te demantira. I koliko je puta bilo da je osoba, u inat roditeljima, napravila nešto od sebe?

A djeca kao ulog u budućnost? A što biste uložili u budućnost - dionice? Hoće li vas one voljeti?

Puno je ovdje predrasuda i moraliziranja, no petero djece je petero djece. Kapital!

Naravno da ne uvijek. Ali generalno da.
Pri tome mislim na one prave pravcate kretene, ne na roditelje koji griješe, ali zdravo vole svoju djecu.

Što se napretka tiče, pogledajte oko sebe, kretena je uistinu sve više.

Morticia » wrote:Naravno da ne uvijek. Ali generalno da.
Pri tome mislim na one prave pravcate kretene, ne na roditelje koji griješe, ali zdravo vole svoju djecu.

Što se napretka tiče, pogledajte oko sebe, kretena je uistinu sve više.

Ili su samo vidljiviji?

S kojim razdobljem uspoređujemo broj kretena?

Moguće je da su se jednostavno prestali skrivati obzirom da je danas postalo popularno biti kreten.
Što gori tim bolje.

Morticia » wrote:
Ili se klati nad majčinim grobom oko stana od 40 kvadrata.

ne znam gdje je to skupila al' bajici je ultimativna prijetnja, kad se naduri, da mi neće nositi cvijeće na grob
onda joj zapjevam Don't Send Me Flowers When I'm In The Graveyard 'cause I can't smell a thing

Po mom iskustvu, nesumnjivo je da prvo dijete pobere najgori odgoj. Generalno govoreći, jel.
Kod prvog djeteta roditelji nerijetko prekomjerno paničare, brinu, te ga ne puštaju da se osamostale. Drugom je djetetu već lakše, izrasta bezbrižnije i u manje osjetljivo biće. Međutim, kod drugog djeteta roditeljima je najgore ikad ukoliko je mala razlika. A govorim o malim razlikama jer je to nužno za petero djece .

E sad, treće djete je pičkin dim za odgojit. Majke treće djete odgoje lijevom nogom. Dijete izrasta u još sretnije od drugog. Četvrto i peto sve lakše od lakšeg.

Problem je što roditelji nakon pasije proživljene s dvoje male djece ne žele ni čuti za treće. Ne mogu ni zamisliti da to treće neće bit nikakva muka. A kamoli još dvoje nakon toga.

Dakle, petero djece je odlično za djecu samu - braće i sestara nikad dosta.

Za roditelje je petero djece dobro tek kasnije, pod starije dane.

Ovo je naravno sve pregeneralizirano. Ali tako nekako gledam na to.....

znam da jedinci uglavnom govore da im je bilo ok odrastati bez braće i sestara, ali mislim da ne imanjem njih gube bitan segment odrastanja/obitelji
jedna moja kolegica priča kako joj kćer za sad ne želi bracu ili seku, pa će vidjeti...a meni je čudno da joj odluka ovisi o dvogodišnjem djetetu

Pješčana » wrote:znam da jedinci uglavnom govore da im je bilo ok odrastati bez braće i sestara, ali mislim da ne imanjem njih gube bitan segment odrastanja/obitelji
jedna moja kolegica priča kako joj kćer za sad ne želi bracu ili seku, pa će vidjeti...a meni je čudno da joj odluka ovisi o dvogodišnjem djetetu

Vidiš ja poznajem jedince koji itekako osjećaju da su puno izgubili neimanjem braće.

Inače, meni su bratsko-sestrinski odnosi najzahvalniji od svih odnosa. Velika, velika vrijednost. Uvijek sam žalila što nemam i starijeg brata (osim starije sestre)

Meni je sestra izuzetno bitna, najbolji prijatelj i podrška.

Ali neću imati drugo dijete samo zato da bi mi mala imala brata ili sestru. Imat ću ga isključivo i samo ako i njega/nju poželimo na jednak način kako smo poželjeli bubu.

I meni je sestra broj jedan.

Paaaa, meni bi možda bio dovoljan razlog za drugo dijete s malom razlikom (do 2,3 godine).

BoDerek » wrote: E sad, treće djete je pičkin dim za odgojit. Majke treće djete odgoje lijevom nogom. Dijete izrasta u još sretnije od drugog. Četvrto i peto sve lakše od lakšeg.

Možda ako je razlika mala, ali ako su ti prvo dvoje već školarci, to treće ti dođe kao prvo, s tim da imaš još dvoje.

Problem je što roditelji nakon pasije proživljene s dvoje male djece ne žele ni čuti za treće. Ne mogu ni zamisliti da to treće neće bit nikakva muka. A kamoli još dvoje nakon toga.

Nije da nije muka, nego na veliku muku ni ne primjetiš još malo muke.

schmokljan » wrote:... no petero djece je petero djece. Kapital!

hm, ima nešto u ovome
da nema nas pet sokolova , kako nas zove, moja majka bi bila gladna zahvaljujući velebnoj mirovini

Dijete jednostavno treba roditeljsko vrijeme. Ovo se, naravno, može raščerečiti kao zagovaranje nadzora i ukidanje djetetove samostalnosti i blablabla - a nije.

Puno djece = manje posvećenog roditeljskog vremena "jedan na jedan". Neke se stvari naprosto ne mogu odraditi "grupno".

U vremenu u kojem roditelj jedva vidi i eventualno jedino dijete, u vremenu u kojem roditelj nerijetko jedva "prehrani" (ne doslovno, naravno) eventualno jedino dijete, jako mi je teško povjerovati u nužnu sliku "toplog obiteljskog doma" koju će peterodjecna djeca ponijeti sa sobom, a jedno- ili dvodjecna djeca neće.

Uostalom, roditelj koji "uzgaja" djecu da bi ga u starosti održavala na životu, bolje da nema djecu nego da lovu koju bi potrošio na njih oroči na banci za preplanule slaboodjevene bolničarke.

Petoro djece mi zvuči kao super ideja, časna riječ.
Naravno, previše sam lijena i komotna da bi ih imala.

I ne mislim da bi petoro djece bilo zakinuto za pažnju u odnosu na jedno.
Nisam čak ni sigurna koliko je ta toliko hvaljena pažnja dobra za djecu. U krajnjoj liniji, ako ih je petero, teško da ih možeš ignorirati. Već im sama brojnost osigurava pažnju.

Elem, hajte vi mladi, imajte djecu. Tri, četiri, pet..nema veze..budite bolji ljudi od nas.

kukuriku » wrote: Elem, hajte vi mladi, imajte djecu. Tri, četiri, pet..nema veze..budite bolji ljudi od nas.

Evo, sad ćemo

Ma kakvih pet, da i ostanem trudna s jednim jedva bih se za ime odlučila, ko bi još imenovao njh pet. Radije ću imat jedno pa mu se posvetiti dokle ide (al opet, i ja i potencijalni otac smo jedinci pa samim time malko pristrani ).

kukuriku » wrote: Nisam čak ni sigurna koliko je ta toliko hvaljena pažnja dobra za djecu.

Nisam govorio o pažnji, nego o komunikaciji.

Odnos roditelja i djeteta nije nešto čije se postojanje jednostavno podrazumijeva. To se itekako gradi, održava i tako to.

schmokljan » wrote: Puno je ovdje predrasuda i moraliziranja, no petero djece je petero djece. Kapital!

A bogme i radna snaga ode li nam civilizacija u neku stvar.

A bogme i gladna usta ode li nam civilizacija u neku stvar a nemamo komad zemlje na kojem bismo upregli tu radnu snagu.

Lord Byron » wrote:A bogme i gladna usta ode li nam civilizacija u neku stvar a nemamo komad zemlje na kojem bismo upregli tu radnu snagu.

Barem u Hrvatskoj ima šikare koje jedva čekaju da ih se pretvori u plodna polja.

kukuriku » wrote: Nisam čak ni sigurna koliko je ta toliko hvaljena pažnja dobra za djecu.

ona je djeci najbitnija. roditeljska paznja da ga se vidi kakav je i da ga se kao takvog prizna.
djaba sve ako se u tome zezne.
samo mnogi krivo interpretiraju tu rijec.

inace, treba se napraviti granica. ovdje se govori o odnosu roditelj-dijete-roditelj, zapravo prvi post o tome govori, no neki to razvlace na odnos dijete i ostatak svijeta. to su kruske i jabuke. koje imaju malu poveznicu, a to je da se radi o vocu.

m.za » wrote:Jesi ti kojim slučajem jedinac?
:drmirza:

I ja sam se dvoumio je li ovaj schmokljanov post plod duboke i iskrene autorefleksije, ili tek uvijena katolička propaganda. No, sasvim je moguće da je oboje.

Fino je to. 5 kikića. Da imade u Hrvata poslodavaca koji će te držat na 5 porodiljnih, da kvadrati nisu tako skupi, a franci tako ludi, da sedmeročlana obitelj može živjet od jedne plaće, da nam država imade više smisla za socijalna pitanja, da budućnost nije tako jebeno nesigurna...mislim da bi se to moglo i češće vidjet.

Naša praksa veli da finu teoriju moš okačit o čiviluk.

ili bolovanja za petero djece....

nina williams » wrote:Fino je to. 5 kikića. Da imade u Hrvata poslodavaca koji će te držat na 5 porodiljnih, da kvadrati nisu tako skupi, a franci tako ludi, da sedmeročlana obitelj može živjet od jedne plaće, da nam država imade više smisla za socijalna pitanja, da budućnost nije tako jebeno nesigurna...mislim da bi se to moglo i češće vidjet.

Naša praksa veli da finu teoriju moš okačit o čiviluk.

A to je istina, rijetko tko si to može priuštiti.

ne mogu se zamisliti s petero djece.
ali se mogu zamisliti s troje djece
nekako , u mojoj glavi, troje zvuči hendljivo.
petero nemam u koji auto strpat

aisling » wrote:

ovaj ćelavi bi trebao biti Tata u toj priči?
lijepog si mi našla za toliko kopulacije

a kakav bi trebao biti uz petero djece?

Pješčana » wrote: ovaj ćelavi bi trebao biti Tata u toj priči?
lijepog si mi našla za toliko kopulacije

Ne, to je djed. Zakon djed, btw

Slika je iz Little Miss Sunshine.

Pješčana » wrote: ovaj ćelavi bi trebao biti Tata u toj priči?
lijepog si mi našla za toliko kopulacije

Ćelavi je deda Little miss sunshine

Pješčana » wrote: ovaj ćelavi bi trebao biti Tata u toj priči?
lijepog si mi našla za toliko kopulacije

deda, zaboga. nisi gledala?

Tog tatu sam skoro cijeli film htjela zatuć btw

nemojte mi to raditi.
ionako već imam tekicu gdje upisujem knjige i filmove koje moram pogledati,a počela sam pisati otkad se ovaj forum porodio.
ne, nisam gledaj litlmizsanšajn

ajme

uopce nisam skuzila!

pjescana, pod obavezno

ima moj znanac dvije odrasle kćeri iz prvog braka (idu na faks), dvoje skroz male djece s drugom ženom, a i ona je u brak dovela dijete iz prvog. tako da žive s ukupno petero djece

imam i znanicu s četvero, dvojica velikih sinova, nakon dugo vremena dvije cure jedna za drugom. s istim supružnikom, pukla ih renesansa nakon desetak godina

tako da brojnija obitelj uopće ne mora značiti "djeca od uha do uha", jedno za drugim, nego i razne faze, novi partneri, ništa zacrtano

imamo i ovdje forumašicu s petero djece, koja je i pisala kako to izgleda. iako, ni kad sam dvaput preletjela šmokljanov post nije mi postalo jasnije o čemu to želi teoretizirati

blaze » wrote:
imamo i ovdje forumašicu s petero djece, koja je i pisala kako to izgleda.

nemamo.
koliko znam, nemamo

e pa imamo

gb ima 5?

ne znam tko je gb, ali ako ti znaš, onda je 2X5

Pješčana » wrote:ne mogu se zamisliti s petero djece.

Najgore je sparit čarape.

blaze » wrote:e pa imamo

ovak, ja sam dosad mislila da glore nema ođe.
ima, i samo da znate nije gb
nego glo

blaze » wrote:ima moj znanac dvije odrasle kćeri iz prvog braka (idu na faks), dvoje skroz male djece s drugom ženom, a i ona je u brak dovela dijete iz prvog. tako da žive s ukupno petero djece

Moja susjeda ima sestru blizanku i mlađeg brata i sestru - blizance. Sad su sve to odrasli ljudi, ali bilo im je (a i starcima) zabavno dok su bili mali

Pješčana » wrote: ovak, ja sam dosad mislila da glore nema ođe.
ima, i samo da znate nije gb
nego glo

ja ne govorim o njoj, nemam pojma tko je. zato i kažem da bi s njom bilo 2X5

ok, molim da se majke petoro djece sjate na ovaj topic

dimnjak » wrote:ok, molim da se majke petoro djece sjate na ovaj topic

pa evo, ova "moja" se javila
a đe je vaša glo?

blaze » wrote: pa evo, ova "moja" se javila
a đe je vaša glo?

a koja je ta druga? : znatiželjna:

misliš prva? čitaj pažljivije ovu stranicu

blaze » wrote:misliš prva? čitaj pažljivije ovu stranicu

dimnjak ima petero djece?

blaze » wrote:misliš prva? čitaj pažljivije ovu stranicu

Ona kojoj je teško sparit čarape?

i dimnjak i polimer?

pa za dimnjak mi se čini da ima jedno, koje doživljava kao 5

Black Sheep » wrote:
Ona kojoj je teško sparit čarape?

fala bogu da netko ovdje čita. sjedni, 5

a ona ćuti

a šta će?

baja » wrote: hm, ima nešto u ovome
da nema nas pet sokolova , kako nas zove, moja majka bi bila gladna zahvaljujući velebnoj mirovini

Eto. Dobri ljudi, vrijedni, brižni. Vole majku.

A ideja Lorda Byrona da s više djece ne bi ostalo dovoljno vremena za komunikaciju s istom tom djecom podrazumijeva da sa svakim djetetom komuniciramo odvojeno, a nije tako.

Oni koji pokušavaju pronaći neku prikrivenu agendu u ovoj temi neka se ostave ćorava posla. Moja jedina želja je da ljudi ne gube vrijeme na traženje smisla, kad isti leži na dohvat ruke i zove se prokreacija. :istinaiput:

blaze » wrote: fala bogu da netko ovdje čita. sjedni, 5

schmokljan » wrote: A ideja Lorda Byrona da s više djece ne bi ostalo dovoljno vremena za komunikaciju s istom tom djecom podrazumijeva da sa svakim djetetom komuniciramo odvojeno, a nije tako.

Naravno da jest tako i da treba biti tako.

Ne govorim o tome da je sva komunikacija s djecom "jedan na jedan" - ali, za pravi odnos s djetetom nužno je imati dovoljno vremena i samo za njega. To su onda sasvim drugačije situacije i sasvim drugačiji razgovori.

blaze » wrote:pa za dimnjak mi se čini da ima jedno, koje doživljava kao 5

samo ponekad, molit cu lijepo.
i ne jos dugo

prosla sam cijeli topic iznova u potrazi za sparenim carapama.

jedino mi je boderekica sumnjiva :tupavasamzadnjevrijeme:

schmokljan » wrote: Oni koji pokušavaju pronaći neku prikrivenu agendu u ovoj temi neka se ostave ćorava posla. Moja jedina želja je da ljudi ne gube vrijeme na traženje smisla, kad isti leži na dohvat ruke i zove se prokreacija. :istinaiput:

Ah, a onda imaš četiri para baka i djedova koji su svaki imali samo po jedno dijete pa razgrabe unučad, kao da tebi pomognu. A onda ti po noći bezveze lunjaš po sobama a nemaš koga pokrivati. Uočila sam i pravilo - kad dječje stopalo preraste mamino, više se ne daju maziti.

S djecom ćeš sjediti zajedno za stolom, igrati se zajedno u parku, čitati im navečer bajke (vrlo bitno - bajke, prave bajke, ne pseudobajke i ne priče s poukom, niti basne, barem ne do desete godine - jednom ću vam elaborirati zašto, sad mi samo vjerujte na riječ), voziti se zajedno na biciklima, voditi ih na izlete zajedno, zajedno ih učiti slovima, zajedno gledati priladne filmove i crtane filmove.... To vrijeme čini preko 90% ukupne komunikacije s djetetom.

Dakle, za pojedinačnu komunikaciju, imao čovjek dvoje ili petero djece, ostaje više nego dovoljno vremena.

schmokljan » wrote:jednom ću vam elaborirati zašto, sad mi samo vjerujte na riječ

shvatila sam. ti ovdje razgovaraš s mladim curama i lordom byronom

ako ja imam dijete od 7 godina i dijete od godinu dana kako mogu istovremeno bilo sto od navedenog, a da je prilagodjeno za oboje?

Margarita » wrote: Najgore je sparit čarape.

kako sam corava.
kako sam cooorava!

blaze » wrote: shvatila sam. ti ovdje razgovaraš s mladim curama i lordom byronom

Oprosti, želiš li objašnjenje, ili želiš reći da se pravim pametan pred ženama koje su već svoju djecu odgojile? I na prvo i na drugo imaš pravo.

schmokljan » wrote:S djecom ćeš sjediti zajedno za stolom, igrati se zajedno u parku, čitati im navečer bajke (vrlo bitno - bajke, prave bajke, ne pseudobajke i ne priče s poukom, niti basne, barem ne do desete godine - jednom ću vam elaborirati zašto, sad mi samo vjerujte na riječ), voziti se zajedno na biciklima, voditi ih na izlete zajedno, zajedno ih učiti slovima, zajedno gledati priladne filmove i crtane filmove.... To vrijeme čini preko 90% ukupne komunikacije s djetetom.

Dakle, za pojedinačnu komunikaciju, imao čovjek dvoje ili petero djece, ostaje više nego dovoljno vremena.

To jedino ako imas petorke. Možda.
Misliš da je petero djece uvijek raspoloženo za iste stvari? U isti tren? Jedno na drvetu gradi kućicu, drugo bi kakilo, treće čeka prijatelj pa da idu u kino, četvrto plače jer ne može naći omiljenu majicu, peto... jebote, gdje je peto???
Svih petero skupiš zajedno jedino za sprovode i vjenčanja

dimnjak » wrote:ako ja imam dijete od 7 godina i dijete od godinu dana kako mogu istovremeno bilo sto od navedenog, a da je prilagodjeno za oboje?

Ti imaš dvoje djece, u čemu je problem? Tim tempom kad dobiješ četvrto djete, prvo će već biti na faksu. Dakle, nikad više od troje za posvetiti pažnju.

Margarita » wrote: Uočila sam i pravilo - kad dječje stopalo preraste mamino, više se ne daju maziti.

ja sam uočila da curama stopala sporije rastu nego dečkima

dimnjak » wrote:ako ja imam dijete od 7 godina i dijete od godinu dana kako mogu istovremeno bilo sto od navedenog, a da je prilagodjeno za oboje?

Malog staviš u kolica, ti i veći obujete role i vozite malog oko Jaruna. Isprobano.

schmokljan » wrote:
Ti imaš dvoje djece, u čemu je problem?

govori o budućnosti. nitko ovdje nikog ne čita
osim crne ovce

blaze » wrote: ja sam uočila da curama stopala sporije rastu nego dečkima

Pa da, dulje se daju počešljati.

Black Sheep » wrote:
To jedino ako imas petorke. Možda.
Misliš da je petero djece uvijek raspoloženo za iste stvari? U isti tren? Jedno na drvetu gradi kućicu, drugo bi kakilo, treće čeka prijatelj pa da idu u kino, četvrto plače jer ne može naći omiljenu majicu, peto... jebote, gdje je peto???
Svih petero skupiš zajedno jedino za sprovode i vjenčanja

Naravno - dakle petorke su još manji problem jer dok dođe peto - prvo već počinje zarađivati. Još jedan argument u korist petero djece. Mislim da smo ih skupili sasvim dovoljno. Može lock?

schmokljan » wrote:
Ti imaš dvoje djece, u čemu je problem? Tim tempom kad dobiješ četvrto djete, prvo će već biti na faksu. Dakle, nikad više od troje za posvetiti pažnju.

to je bilo retoricko pitanje. izmedju mozes ugurati njih troje.

Margarita wrote: Malog staviš u kolica, ti i veći obujete role i vozite malog oko Jaruna. Isprobano.

to je dobra ideja i ok je ako ti dijete nije u fazi propuzavanja ili prohodavanja i ne zeli biti u kolicima vec i on jurcat, a ovaj stariji nije u fazi tek ucenja rolanja.

blaze » wrote: Ti imaš dvoje djece, u čemu je problem?
govori o budućnosti. nitko ovdje nikog ne čita
osim crne ovce

Kaj sam dobila prvi kompliment?

dimnjak » wrote:ako ja imam dijete od 7 godina i dijete od godinu dana kako mogu istovremeno bilo sto od navedenog, a da je prilagodjeno za oboje?

sve se dade prilagoditi dok ti starije dijete ne uđe u pubertet
onda nastaje kaos. počne mlađem objašnjavati da ne postoji djed mraz
i sl.

schmokljan » wrote:
Naravno - dakle petorke su još manji problem jer dok dođe peto - prvo već počinje zarađivati. Još jedan argument u korist petero djece. Mislim da smo ih skupili sasvim dovoljno. Može lock?

ne znam jel do mene, 11h navecer ili sto god, al ne mogu shvatiti sta si htio reci.
dok dodje peto prvom je izmjeren apgar

dimnjak » wrote: to je bilo retoricko pitanje. izmedju mozes ugurati njih troje.


to je dobra ideja i ok je ako ti dijete nije u fazi propuzavanja ili prohodavanja i ne zeli biti u kolicima vec i on jurcat, a ovaj stariji nije u fazi tek ucenja rolanja.

Baš zato. U kolicima ni jedno ne želi biti ako se ne klimataju i ne voze zavojito i ne drndaju i ne zajure pa naglo stanu, a ovaj koji tek uči rolati će se primiti za njih i upravo tako ih gurati.

Margarita » wrote: Baš zato. U kolicima ni jedno ne želi biti ako se ne klimataju i ne voze zavojito i ne drndaju i ne zajure pa naglo stanu, a ovaj koji tek uči rolati će se primiti za njih i upravo tako ih gurati.

Margarita wrote: Baš zato. U kolicima ni jedno ne želi biti ako se ne klimataju i ne voze zavojito i ne drndaju i ne zajure pa naglo stanu, a ovaj koji tek uči rolati će se primiti za njih i upravo tako ih gurati.

ne znam...moja od kad je propuzala nije vise htjela u kolica. a nije da nisam s njom rolala. i pridrzavala se za ta ista kolica. lunapark zivi
al kazu, nece grom u koprive dva puta

blaze » wrote: sve se dade prilagoditi dok ti starije dijete ne uđe u pubertet
onda nastaje kaos. počne mlađem objašnjavati da ne postoji djed mraz
i sl.

a u k...
znala sam da sam zakasnila....

schmokljan » wrote:
A te tri zdrave jedinke će vas i voljeti. Sjetit će se kao im je bilo lijepo i toplo u obiteljskom domu, a potisnut će činjenicu da im je bilo toplo jer ste im priuštili samo jednu dječju sobicu. Sve mane svog odrastanja pretvorit će u lijepa sjećanja. I skrbit će za vas u starosti, jer će biti dobri ljudi. I kad budete umirali netko će plakati za vama. A ništa više od smrti čovjek ne može niti poželljeti.

Nema to puno veze s brojem djece. To više ima veze s tim hoćeš li baciti sve svoje slike bivših dečkiju/cura.
Primjerice, imamo ženu koja se uda, rodi i baci slike bivših dečkiju. Općenito se odrekne onog dijela života koji nije vezan uz tu djecu. I ne nalazi se više sa starim društvom i u svakom je trenutku na raspolaganju svojoj djeci. A djeca, već tinejdžeri, dođu doma iz vana u neko doba a ona im, hop, u jedan ujutro radi palačinke. I oni je ne doživljavaju osim kao majku a jedva i tako. Zaposle se, ožene a ona od svoje mirovine pomaže otplaćivati njihov novi auto. I sjedi doma sama dok su na ljetovanju jer ona nema ni za tramvaj do Jaruna. Ali ona je sretna zbog njih iako je rijetko zovu; zove ona njih i uglavnom se ispričava. Kad umre, uzmu joj jeftiniji spomenik jer nisu navikli trošiti na nju.

Nevjerojatno je koliko mojih poznanika u tridesetim godinama, pristojnih financija, dopušta da ih roditelji (u mirovini) novčano potpomažu.

Nikolajevna, ti si opisala sasvim drugačijeg roditelja od mog roditelja iz naslovnog posta. Tvoj je otirač svojoj djeci, moj je jedan osrednji roditelj.

Nikolajevna taj scenarij je stvarno užas
Ja se stvarno nadam da normalni roditelji mogu odgojiti normalnu djecu.

Nikolajevna » wrote:
Nevjerojatno je koliko mojih poznanika u tridesetim godinama, pristojnih financija, dopušta da ih roditelji (u mirovini) novčano potpomažu.

koliko?
misliš li pod tim isključivo primjer kakav si navela, ili i opciju da roditelj potpomaže 30godišnje dijete jer djeci ti prihodi nisu dovoljni( alimentacija ili nešto slično)?

schmokljan » wrote:Dakle, za pojedinačnu komunikaciju, imao čovjek dvoje ili petero djece, ostaje više nego dovoljno vremena.

Tebi je "Moje pjesme, moji snovi" omiljeni film? Tvoji opisi idiličnog mnogodjecnog života zvuče upravo tako.

A ništa, nabaci jedno pet komada pa nam dođi ispričati kako je .

Nikolajevna » wrote:
Nema to puno veze s brojem djece. To više ima veze s tim hoćeš li baciti sve svoje slike bivših dečkiju/cura.
Primjerice, imamo ženu koja se uda, rodi i baci slike bivših dečkiju. Općenito se odrekne onog dijela života koji nije vezan uz tu djecu. I ne nalazi se više sa starim društvom i u svakom je trenutku na raspolaganju svojoj djeci. A djeca, već tinejdžeri, dođu doma iz vana u neko doba a ona im, hop, u jedan ujutro radi palačinke. I oni je ne doživljavaju osim kao majku a jedva i tako. Zaposle se, ožene a ona od svoje mirovine pomaže otplaćivati njihov novi auto. I sjedi doma sama dok su na ljetovanju jer ona nema ni za tramvaj do Jaruna. Ali ona je sretna zbog njih iako je rijetko zovu; zove ona njih i uglavnom se ispričava. Kad umre, uzmu joj jeftiniji spomenik jer nisu navikli trošiti na nju.

Nevjerojatno je koliko mojih poznanika u tridesetim godinama, pristojnih financija, dopušta da ih roditelji (u mirovini) novčano potpomažu.

za te "žrtve" redovito postoji i druga strana medalje. a oni koji nemaju djecu često ne kuže da "raspoloživost" nije stvar izbora

Lord Byron » wrote: Naravno da jest tako i da treba biti tako.

Ne govorim o tome da je sva komunikacija s djecom "jedan na jedan" - ali, za pravi odnos s djetetom nužno je imati dovoljno vremena i samo za njega. To su onda sasvim drugačije situacije i sasvim drugačiji razgovori.

Šta bi točno roditelji trebali raditi s djecom na samo, a da je učinkovitije nego da je i pokoji brat s njima? Zamjerke koje nalaziš kod petero djece, u istoj mjeri postoje i kod dvoje djece s malom razlikom. Evo moj primjer: sestra i ja godinu dana razlike, vrijeme s roditeljima na samo, ako ga je opće i bilo, nam je bilo dosadno.

BoDerek » wrote:

Razgovarati.

Pritom "razgovaranje" ne znači "sad ćemo nas dvoje sjest za stol pa ću ti ja objasniti Smisao i Bitak". Razgovara se u svim onim situacijama koje je i schmokljan naveo (bicikliranje i svaštanešto) - samo, za te je razgovore potrebno da se dijete osjeća kao "ja", a ne (uvijek) kao dio nekakvoga "mi".

Ako su tebi razgovori s roditeljima bili beskrajno dosadni, to samo znači da tvoji roditelji nisu htjeli/znali/mogli razgovarati onako kako ja mislim da bi trebalo.

Nisu mi roditelji bili dosadni, ok možda i jesu , nego mi je sa sestrom bilo puno zabavnije.
Ali dobro, pretpostavljam da ima djece gdje je izražena ljubomora i koja su željna roditelja samo za sebe. Svejedno, mislim da se sve to može srediti.

Ali točno sam znao, mogao sam kuvertirati Lordov komentar - "Po mojim kriterijima, tvoji roditelji nisu znali razgovarati."

Ajde Lorde, pametan si čovjek, priznaj da se i dok se biciklira, i dok ste svi zajedno, može s djetetom razgovarati kao s pojedincem, a ne kao s dijelom kolektiva. Slažeš li se?

Ljudi, svaka obitelj ima neki svoj ritam, svoju dinamiku.
Ne postoji garancija za išta.

Ali činjenica je da je u današnje vrijeme uistinu teško živjeti u gradu, biti zaposlen roditelj i posvetiti se djeci onoliko koliko ona zaslužuju i koliko bi trebalo.
I kad imaš jedno, kamoli petero.
Ok, kompenzirat će se taj nedostatak roditeljskog vremena ljubavlju i privrženošću s braćom i sestrama.
Ali nije isto imati petero djece na selu, u kući s dvorištem ili u kutiji šibica od 65 kvadrata, na 17. katu nebodera u radničkom naselju.
Nije isto.
I teško je. I roditeljima i djeci.
A vi slobodno i dalje pjevajte borbene.

schmokljan » wrote: A ideja Lorda Byrona da s više djece ne bi ostalo dovoljno vremena za komunikaciju s istom tom djecom podrazumijeva da sa svakim djetetom komuniciramo odvojeno, a nije tako.

ne znam kako bi naše djetinjstvo izgledalo da mama nije bila doma i da li bi mi/nam pofalilo komunikacije
meni, vjerojatno, i ne bi jer sam uglavnom bila u svom svijetu

djeca ne dolaze na svijet kao standardizirani paketići i ne trebaju svi jednaku pažnju, a angažiran roditelj će osjetiti kad je kome potrebno više brige
k tomu, bratsko/sestrinski odnosi (a neki su ih, ovdje, dojmljivo opisali) nisu manje bitni od odnosa s roditeljima; ne u smislu da stariji preuzimaju ulogu roditelja nego da su mlađima često draži sugovornici jer su im njihova odrađena iskustva i svjetonazor puno bliži nego roditeljski

Morticia wrote:Ljudi, svaka obitelj ima neki svoj ritam, svoju dinamiku.
Ne postoji garancija za išta

.
tak' je
ne postoji obrazac ili recept primjenjiv na sve obitelji

baja » wrote: ne znam kako bi naše djetinjstvo izgledalo da mama nije bila doma i da li bi mi/nam pofalilo komunikacije
meni, vjerojatno, i ne bi jer sam uglavnom bila u svom svijetu

djeca ne dolaze na svijet kao standardizirani paketići i ne trebaju svi jednaku pažnju, a angažiran roditelj će osjetiti kad je kome potrebno više brige
k tomu, bratsko/sestrinski odnosi (a neki su ih, ovdje, dojmljivo opisali) nisu manje bitni od odnosa s roditeljima; ne u smislu da stariji preuzimaju ulogu roditelja nego da su mlađima često draži sugovornici jer su im njihova odrađena iskustva i svjetonazor puno bliži nego roditeljski

Koja si ti bila po redu đetić?? Ajme kako zavidim vama iz brojne obitelji
A tek blizancima ijuuuu.

Morticia » wrote:Ljudi, svaka obitelj ima neki svoj ritam, svoju dinamiku.
Ne postoji garancija za išta.

Svako dijete ima svoj ritam. Teško da ćeš ih skupiti zajedno. Uvijek je neko u vrtiću, školi, treningu, vani s društvom, na izletu, na gitari, na tisuću strana. Jedno večera u 20, jedno u 23.30, dvoje tad ide van, jedno je već u krevetu. Nemaju vremena po cijele dane razgovarati s roditeljima. Kad su mali razgovaraš dok ga kupaš, dok ga ušuškavaš za spavanje, poslije kad ih razvoziš po treninzima, dok kupujete tenisice, ne idu svi u isto vrijeme svuda. Ovaj najmanji je znao tuliti dok je još bio u vrtiću a ovi veći po svojim obavezama :"Zašto sam ja uvijek saaaaaam!!??" Pa, kako si sam? Imaš tri brata i sestru? Ali njih nikad neeeeemaaaa!!

A koliko ih Schmokljane ti imaš? I jab' petero, od čega par usvojenih (da mi žena nije buhtla toliko dugo), ali nekako ne nalazim ženad s kojima bih htio provesti slijedećih trideset godina u projektu zvanom obitelj.

Inače, potpuno je jasno da je odgovornost sudbine ovih prostora u našim rukama (da ne rećen kurčevima), pri čemu mislim na visokoobrazovane neglasače HDZ-a s višestrukim interesima. Ako se taj soj ne rasplodi, neće ga imati tko čuvati kada bude star. Spomenimo se također da ne mogu računati na penzije veće od 1000 kuna, ako ih uopće i bude. S druge strane, ako i nema penzije, uvijek možeš pojesti djecu.

I da, da nijesam imao braću, koja su me objektivno dosta sjebala, bio bih još sjebaniji. Dvoje se može potuć'. Jedan se samo može sam lupati ciglom u glavu, jadničak.

BoDerek » wrote:
Koja si ti bila po redu đetić?? Ajme kako zavidim vama iz brojne obitelji
A tek blizancima ijuuuu.

ja sam srednji đetić
i dok sam kao đetić preferirala biti ostavljena na miru, danas ih uživam punim plućima
čak i kad se svadimo

a što se tiče blizanaca, priželjkivala sam ih roditi (svekrva ima sestru blizanku) ali sam odmah po izlasku iz rodilišta skužila da bi to bio dabl trabl

Ih, da sam ja muško i ja bi ih desetero.

Biti otac, neš ti obaveze

Hoće li mi sad Lord reći da mi je otac bio loš roditelj

baja » wrote: ja sam srednji đetić
i dok sam kao đetić preferirala biti ostavljena na miru, danas ih uživam punim plućima
čak i kad se svadimo

a što se tiče blizanaca, priželjkivala sam ih roditi (svekrva ima sestru blizanku) ali sam odmah po izlasku iz rodilišta skužila da bi to bio dabl trabl

Divno. Pogotovo ako si imala sve moguće varijante: stariji i mlađi brat, starija i mlađa sestra.

schmokljan » wrote:Slažeš li se?

Ne slažem se.

BoDerek » wrote: Biti otac, neš ti obaveze

Kao prvo, "obaveza" je pogrešna riječ. Kao drugo, odjeljivanje očevih od majčinih "obaveza" (pa su, kao, makčine veće i teže) je besmislica. I otac i majka se može biti na jako različite načine - od odrađivanja "nužnog minimuma" pa sve do stvarnog roditeljstva.

Hoće li mi sad Lord reći da mi je otac bio loš roditelj

Lorda tvoj otac (pa čak ni tvoja majka) ni najmanje ne zanimaju.

Margarita » wrote: Svako dijete ima svoj ritam. Teško da ćeš ih skupiti zajedno. Uvijek je neko u vrtiću, školi, treningu, vani s društvom, na izletu, na gitari, na tisuću strana. Jedno večera u 20, jedno u 23.30, dvoje tad ide van, jedno je već u krevetu. Nemaju vremena po cijele dane razgovarati s roditeljima. Kad su mali razgovaraš dok ga kupaš, dok ga ušuškavaš za spavanje, poslije kad ih razvoziš po treninzima, dok kupujete tenisice, ne idu svi u isto vrijeme svuda. Ovaj najmanji je znao tuliti dok je još bio u vrtiću a ovi veći po svojim obavezama :"Zašto sam ja uvijek saaaaaam!!??" Pa, kako si sam? Imaš tri brata i sestru? Ali njih nikad neeeeemaaaa!!

Pa da, jasno mi je, o tome sam nekako i govorila.
Ali i dalje ostaje činjenica da čovjek mora imati neke preduvjete za tako brojnu obitelj.
U svakom smislu, od spremnosti na fizički i emocionalni angažman do onog osnovnog materijalnog što za petero djece nije zanemarivo.
Nisu svi kapacitet za petero djece.
E sad, jesu li zbog toga nužno i sebična, zla gamad, ne znam.

Moj je post ( i prvi i drugi dio) u potpunosti bio provokacija. Dobronamjerna.

BoDerek » wrote:Nisu mi roditelji bili dosadni, ok možda i jesu , nego mi je sa sestrom bilo puno zabavnije.
Ali dobro, pretpostavljam da ima djece gdje je izražena ljubomora i koja su željna roditelja samo za sebe. Svejedno, mislim da se sve to može srediti.

To uopće nije pitanje ljubomore već svijesti samog sebe. Svako dijete je jedinka, posebno i drugačije, ne možeš ponekad ni o jednoj stvari s njih dvoje razgovarati na isti način. Također je ponekad lakše i bolje komunicirati jedan na jedan, bez da te sluša brat i/ili sestra.

A ponekad nam svima treba bliskost, zagrljaj, spoznaja da smo primjećeni i važni nekome tko je nama važan iako to generalno znamo. Kao kad ti kaže da te voli netko za koga znaš da te voli, bude ti lijepo i drago. I dijete treba svoj trenutak s roditeljima u kojem će ono doći do izražaja, u kojem će ono biti.

Morticia » wrote: E sad, jesu li zbog toga nužno i sebična, zla gamad, ne znam.

Niti su ljudi bez djece sebična gamad, niti su ljudi s pedesetoro djece nesebična gamad.

Povezivanje (ne)sebičnosti uz roditeljstvo bi značilo da je roditeljstvo nešto grozno što se, kao, mora - pa su onda oni koji taj teret odbijaju preuzeti na sebe sebične izdajice "naše stvari".

Nica » wrote:
To uopće nije pitanje ljubomore već svijesti samog sebe. Svako dijete je jedinka, posebno i drugačije, ne možeš ponekad ni o jednoj stvari s njih dvoje razgovarati na isti način. Također je ponekad lakše i bolje komunicirati jedan na jedan, bez da te sluša brat i/ili sestra.

A ponekad nam svima treba bliskost, zagrljaj, spoznaja da smo primjećeni i važni nekome tko je nama važan iako to generalno znamo. Kao kad ti kaže da te voli netko za koga znaš da te voli, bude ti lijepo i drago. I dijete treba svoj trenutak s roditeljima u kojem će ono doći do izražaja, u kojem će ono biti.

Nica, nisam ni mislila baš ljubomora. I dok sam ju pisala (riječ) učinila mi se neprikladna, ali mi je poslužila da najbrže okvirno opišem što htjedoh reći.

Naravno da postoje situacije koje traže jedan na jedan razgovor, i naravno da će toga biti. Margarita je to super ilustrirala. Ali ne u mjeri u kojoj mi se čini da je Lord govorio.

Lord Byron » wrote: Niti su ljudi bez djece sebična gamad, niti su ljudi s pedesetoro djece nesebična gamad.
Povezivanje (ne)sebičnosti uz roditeljstvo bi značilo da je roditeljstvo nešto grozno što se, kao, mora - pa su onda oni koji taj teret odbijaju preuzeti na sebe sebične izdajice "naše stvari".

E s ovim se slažem

Oni koji su pročitali uvodni post mogu primijetiti da zagovaram petero djece iz sebičnih razloga.

Koji bi bili nesebični razlozi za imat djecu?

Lord Byron » wrote:
Kao prvo, "obaveza" je pogrešna riječ. Kao drugo, odjeljivanje očevih od majčinih "obaveza" (pa su, kao, makčine veće i teže) je besmislica. I otac i majka se može biti na jako različite načine - od odrađivanja "nužnog minimuma" pa sve do stvarnog roditeljstva.
.

točno. moja baka i dida su imali sedmero djece, oko koje se dida brinuo. baka nikad nije pokazala potrebu biti s djecom, osim dok ih nije rodila, što je, nažalost, nužni minimum.
kako se to pokaže kroz živote te djece, to je druga priča

Nemoj mene pitati.

Okej. Ali, recimo, meni se petero djece čini izuzetno baš radi djece. Mislim da je to odlična metoda za odrast u zdravog čovjeka.

BoDerek » wrote: Naravno da postoje situacije koje traže jedan na jedan razgovor, i naravno da će toga biti.

Ali jako su bitni trenuci koji nisu ponukani potrebom, a kad se nema vremena nema ni tih trenutaka. To je ono kad se posve neplanirano priključiš šetnji do glazbene škole jer slučajno idete u istom smjeru u isto vrijeme pa iz obične male rečenice nastane nešto zbog čega se osjetite posebnijima jedno drugom. S djetetom se ne razgovara samo kad to situacija traži, a nekad i nije do razgovora već osjećaja koji se ima.

Navečer prije spavanja djeca su tako topla i potrebita, nekoliko minuta nasamo sa svakim može se pretvoriti u nešto divno i samo vaše. Svi mi trebamo nešto samo svoje.

I ja isto tako mislim Bo, štoviše znam, jer poznajem više ljudi iz takvih obitelji i bogme su kvalitetniji od prosjeka. Osjetno. I ne osjećaju da su ih roditelji zapostavljali, štaviše - rijetko su se osjećali usamljeno.

Nica » wrote:
...

Navečer prije spavanja djeca su tako topla i potrebita, nekoliko minuta nasamo sa svakim može se pretvoriti u nešto divno i samo vaše. Svi mi trebamo nešto samo svoje.

Koliko je 5 x 5 minuta?

Nica » wrote:
Ali jako su bitni trenuci koji nisu ponukani potrebom, a kad se nema vremena nema ni tih trenutaka. To je ono kad se posve neplanirano priključiš šetnji do glazbene škole jer slučajno idete u istom smjeru u isto vrijeme pa iz obične male rečenice nastane nešto zbog čega se osjetite posebnijima jedno drugom. S djetetom se ne razgovara samo kad to situacija traži, a nekad i nije do razgovora već osjećaja koji se ima.

Navečer prije spavanja djeca su tako topla i potrebita, nekoliko minuta nasamo sa svakim može se pretvoriti u nešto divno i samo vaše. Svi mi trebamo nešto samo svoje.

Da. Nemam djecu, pa nemam šta proturječit. Iako sam tetka par excellence
Samo da napomenem: nisam niti mislila da moji stavovi isključuju ovo što navodiš. Ja se samo jako loše izražavam

schmokljan » wrote:
Koliko je 5 x 5 minuta?

Pet minuta često nije samo pet. Dijete ima potrebu izraziti se i tek u tim mirnim tihim trenucima kad je nasamo s roditeljem osjeti da to i može, da će ga se zaista čuti i da je ovo njegovo vrijeme za nas. Tada tih pet minuta može prerasti u 10, 20 ili sat vremena.

Prvo si napisala "nekoliko minuta". Ne znam u kojem je to svijetu "nekoliko minuta" sat vremena?

No i dalje ne shvaćam želiš li reći da su djeca iz obitelji s više djece oštećena? Ako to ne želiš reći - ima li tvoj upis neku poantu? Nemoj se ljutiti, samo poušavam shvatiti što želiš reći.

schmokljan » wrote:Prvo si napisala "nekoliko minuta". Ne znam u kojem je to svijetu "nekoliko minuta" sat vremena?

Večernje ušuškavanje samo po sebi traje nekoliko minuta, ali ima dana kad to preraste u puno više, ne znam što nije jasno.

No i dalje ne shvaćam želiš li reći da su djeca iz obitelji s više djece oštećena?

Ne, želim reći da nije isto imati jedno, dvoje ili petero djece. Ne mislim da je istinito kako se skoro ni ne osjeti razlika i da nije bitno zahtjevnije s više djece.

schmokljan » wrote: Koliko je 5 x 5 minuta?

Kad već tako doslovno i usko shvaćaš onda moram: pet minuta nije dosta nikako.
Taman se dijete smiri, bude mu lijepo poželi ti nešto reći ili te pitati, a ti mu skoro pa možeš reći "oprosti, vrijeme ti je isteklo. Sljedeći!".

Black Sheep » wrote:
Kad već tako doslovno i usko shvaćaš onda moram: pet minuta nije dosta nikako.
Taman se dijete smiri, bude mu lijepo poželi ti nešto reći ili te pitati, a ti mu skoro pa možeš reći "oprosti, vrijeme ti je isteklo. Sljedeći!".

Meni se ovo vaše čini doslovno i usko! Da "Vrijeme ti je isteklo"

Sve te tekuće probleme koje nabrajate, sve je to "c'est la vie". Nitko ni ne zamišlja život ko iz knjige.
Takve se stvari rješavaju u hodu (ne, ne mislim ofrlje, nego mislim: kad dođe do problema smislit ću kako ga najbolje riješit). I nitko niti ne misli da je isto petero i dvoje. Onaj moj post gdje kažem da je to pičkin dim , well, to je isto rečeno tek tako da dočara lakoću u odnosu na prvo i drugo.

Ne smatram osobnom blamažom to što sam iz ovoga:

schmokljan » wrote: Koliko je 5 x 5 minuta?

Nica » wrote: Pet minuta često nije samo pet. Dijete ima potrebu izraziti se i tek u tim mirnim tihim trenucima kad je nasamo s roditeljem osjeti da to i može, da će ga se zaista čuti i da je ovo njegovo vrijeme za nas. Tada tih pet minuta može prerasti u 10, 20 ili sat vremena.

schmokljan wrote:Prvo si napisala "nekoliko minuta". Ne znam u kojem je to svijetu "nekoliko minuta" sat vremena?

zaključila da misliš doslovno na 5 (pet) minuta. Možda stari forumaši kuže tvoj način zajebancije pa "ispravno" pročitaju i bez niza prigodnih smileya, meni to nije uspjelo baš kao što ni tebi nije uspjelo "ispravno" pročitati "next, please!" opasku.

BoDerek » wrote: Meni se ovo vaše čini doslovno i usko! Da "Vrijeme ti je isteklo"

Jel bi bilo jasnije da napišem "oprosti, vrijeme ti je isteklo, sljedeći, molim! " ?

Btw, kaj ono vele za persiranje na forumu?

Nica » wrote: Navečer prije spavanja djeca su tako topla i potrebita, nekoliko minuta nasamo sa svakim može se pretvoriti u nešto divno i samo vaše. Svi mi trebamo nešto samo svoje.

Ovo je taaaaaaako istina. Večeras bi moj 13-godišnjak trkeljao sa mnom do ponoći da sam mu dopustila. Što nisam, jer sutra (ups, danas) ima nastavu u 7.10.
Ali kad sam zatvorila vrata njegove sobe po 7 put, jer me prethodnih 6 puta vratio s obrazloženjem o nevjerojatno važnoj stvari koju mi još ima za ispričati, pomislila sam kako je baš totalni zakon biti mama.
Da ih imam pet, pomišljala bih to 2,5 puta češće.