klonka » wrote:
Pa i je. Ako država kaže da je
većina djece spremna za školu između 6 i 7, onda je to to, spremni ili nespremni, upisuju se u toj dobi i amen.
Ja na to tako nikad ne bih gledala. Slazem se da
vecina djece te dobi fakat jest spremna, a sto je s onima koji nisu? Treba ih se gurnuti u sustav i nek se sami snalaze i bore za svoje mjesto pod suncem, a samo godina dana (koja nije bas puno u zivotu i nitko je se nece sjecati vec nakon prvog polugodista) bi im tako puno znacila?
Neka djeca za ekipom iz razreda kaskaju godinama, a samo zato jer netko nije na vrijeme uocio njihovu drugacijost, zaigranost nego rekao "kako drugi, tako ces i ti".
Može se tebi činiti previše razigranom i rastresenom, ali i druga djeca su takva, to su te godine.
Jedno je kad je dijete tipicno zaigrani 6.godisnjak, koji je bas kao i svi ostali, a drugo kad po emocionalno-socijalnom razvoju vec tada kasni. tad im je bolje dati godinu dana, nego ih prerano gurnuti u nesto na sto nisu spremni.
To cesto znaci jadno i nesretno dijete, jadne roditelje koji, kad jednom dijete krene u skolu, ne znaju
kako ga dobiti na suradnju i kako mu pribliziti nastavne sadrzaje, pa to znaci frustracije i vikanje, sate i sate sjedenja za stolom...i u konacnici losu djetetovu sliku o sebi.
A cemu? Ne kaze se slucajno "bolje prvi u selu, nego zadnji i gradu".
Pazi, ima djece koja naprosto nisu bogznakako bistra i njima ni 3 godine odgode nece popraviti neke buduce ocjene, ali ako ce godina dana nesto promijeniti, ako ce u to vrijeme dijete dobiti
zrelost (koja mu za skolu itekako treba), onda je to - bingo.
U svakom slucaju, najgore je sve 6,5 godisnjake tretirati jedanko, jer naprosto
nisu jednaki.
Mislim da ti je bitnije obratiti pažnju na ono što u jednakoj, ako ne i u većoj mjeri čini školu su školski kolege. Ako je daš sa šest i pol, bit će s vršnjacima. Od nekih će biti starija pola godine, od nekih pola godine mlađa, to ti je sve tu negdje. Daš li je sa sedam i pol, od nekiih svojih kolega bit će starija i godinu i po dana, a to je velika razlika. I jako se osjeti.
Mislim da to nije tocno, jer bi se to onda jako osjetilo i kod sretnika rođenih od 1. travnja na dalje.
Moja je rođena u svibnju i jedna je od starije djece u razredu, ali
to joj samo po sebi nije ni prednost ni mana. Djeci je to jednostavno nebitno jer ne biraju prijatelje po datumu rođenja nego po slicnosti karaktera, sklonostima, svacemnecem.