Kada u školu?

[Melody]

Imam takvo. Sa šest i pol sam ga pitala želi li u školu. Bio je zgrožen idejom. Sa sedam i pol je morao. Sad ima deset i još uvijek je užasnut.

Volim tvog malog
Bit će on ok

[Margarita]

Bit će on ok

Kad počnu učiti ono što ga zanima. Pitam ga što je bilo u školi. - Objašnjavao sam Marku pod odmorom kako radi benzinski motor. -A šta ste učili na satu? -Na satu? Pa ništa.
A budu svi poslije ok. Najstariji se na polugodištu prvog razreda odlučio ispisati iz škole. Rekao je da je to njemu sasvim dovoljno i da više ne ide.

[Herp]

Kad počnu učiti ono što ga zanima. Pitam ga što je bilo u školi. - Objašnjavao sam Marku pod odmorom kako radi benzinski motor. -A šta ste učili na satu? -Na satu? Pa ništa.
A budu svi poslije ok. Najstariji se na polugodištu prvog razreda odlučio ispisati iz škole. Rekao je da je to njemu sasvim dovoljno i da više ne ide.

Ja sam prvi dan nastave u prvom razredu ponosno umarširala u tako željenu školu, i kad smo se svi upoznavali s učiteljicom rekla "Ja sam Herp, meni je dosadno, ja ne moram biti ovdje jer sve znam".

Lijepo je neke ideje i stavove iz djetinjstva zadržati kroz cijeli život.

[dimnjak]

Lastane, ne jebem po tavanu. procitaj moj prvi post. A odgovor na njega sam dobila jos na prvoj stranici. Ovo sve nakon je dizkusije radi.

Da tvojim starcima nije sugerirano od strane strucnjaka da ides ranije u skolu, mislis da bi odluka bila na tebi?
Mislim da sam vec napisala sta mislim o neprimjerenim odlukama i to se nece promijeniti.
Jer ma kakav vunderkind dijete bilo ono s pet, sest ili sedam nije sposobno pojmiti sveobuhvatnost pitanja zelis li u skolu ove godine.

A da si citao moje postove s razumijevanjem :kolutam i ja ocima: ne bi napisao ni jednu recenicu svog zadnjeg posta jer u njemu seres kvake. Neopravdano. Hrpa gluposti koje nemaju veze s onim sto sam pisala.

[Lastan]

Da tvojim starcima nije sugerirano od strane strucnjaka da ides ranije u skolu, mislis da bi odluka bila na tebi?

Dobro, ženo, umiješ li ti čitati? Eno sam ti i u zadnjem postu, onome za koji kažeš da ga ne bih bio napisao da sam te čitao s razumijevanjem, pisao o okolnostima. Kod mene su bile onakve, kod tvojeg su djeteta… pa, već kakve jesu. U oba je slučaja jedna stvar ista: postavlja se pitanje “ove ili sljedeće godine?”.

Mislim da sam vec napisala sta mislim o neprimjerenim odlukama i to se nece promijeniti.
Jer ma kakav vunderkind dijete bilo ono s pet, sest ili sedam nije sposobno pojmiti sveobuhvatnost pitanja zelis li u skolu ove godine.

I što onda?

Misliš li da su idioti koji su ulazili u stambene kredite u švicarcima bili sposobni pojmiti sveobuhvatnost pitanja “hoćeš li kredit u švicarcima s promjenjivom kamatnom stopom na 30 godina”?
Jesu kurac. A prošli su i osnovnu i srednju školu, možda čak i fakultet, i nemaju šest nego dvadeset i šest godina.
Život se sastoji od odlukâ. Ako je dijete od šest godina preblesavo da shvati relevantne posljedice takve odluke, pa makar na razini “više ne idem u vrtić koji poznajem nego u nešto drugo” (a relevantnijeg podatka od toga zapravo i nema; to spada u prilagodbe kao što je selidba), odgojila si debila.

Jebala te sveobuhvatnost. Da te jebala.

Molim, gornje pičkaranje ne shvatiti kao izravno vrijeđanje već kao izraz moje frustracije jebenom sveobuhvatnošću.

[Lastan]

Nije ni čudo kad je pametniji od svoje učiteljice.

… što i nije neko postignuće.

Kad se sjetim učiteljica razredne nastave iz svoje osnovne… ajme. Sreća moja da sam poluautistično živio u nekom svojem svijetu i na nastavi sudjelovao onako usput; bio bih popizdio da sam svjesno pratio svih 17 ponavljanja svake pojedine činjenice.

[MadnessInMethod]

… što i nije neko postignuće.

Kad se sjetim učiteljica razredne nastave iz svoje osnovne… ajme. Sreća moja da sam poluautistično živio u nekom svojem svijetu i na nastavi sudjelovao onako usput; bio bih popizdio da sam svjesno pratio svih 17 ponavljanja svake pojedine činjenice.

khm, uz rizik da budem offtopična, moram stati u obranu digniteta struke.
nisu te učiteljice 17 puta ponavljale jednu činjenicu zato što su one glupe. ni zato da tebi dižu živac. ponavljale su ju toliko puta da ju normalna i prosječna djeca upamte.

[dimnjak]

Lastane i ja bi mogla pickarati, narocito od tvog predzadnjeg posta.

nastranu da nije isto subjektivno gledanje nekog s 30+ na nesto sto se dogodilo prije 25 godina. njemu. i pitanje upuceno roditeljima koji to prolaze objektivno. sada. ili prije x godina.
ovdje si se jedini ti javio i trubis da je dijete od 5 godina sposobno donjeti takvu odluku. samostalno. da je odluka iskljucivo na djetetu. meni je debilizam. nesposobno roditeljstvo.
drugi svi, pa i roditelji, tvrde da nije.

drugo, sam si napisao da su tvojim roditeljima u vrticu rekli da bi mogao ici rainje u skolu. znaci postojao je input. nije da su tvoji starci iz vedra neba rekli: sine hoces u skolu godinu prerano.
imali su oslonac od struke da si spreman.

no, nebitno. da se udaljimo od tebe i vratimo na "ma sta ona rekla i sta kaze zakon, nekao ona ne ide da ima produzeno djetinjstvo, dimnjacicin je moto".

ja svoje dijete poznam. puno vise nego itko drugi.
moje pitanje nije iz vedra neba niti zato sto je ona rodjena na samoj zakonskoj granici i da je rodjena 5 dana kasnije isla bi automatski godinu kasnije, a 5 dana i godina...uf, velika razlika.
moje pitanje nije niti zato sto ne uvazavam misljenje svog djeteta.
dapace, o svemu s njime razgovaram i ne donosim odluke bez konzultacije s njom, a kada moja odluka ko odrasle i zrele osobe, kao njenog roditelja, je suprotna njenoj zelji, pripremim ju na isto.

moje pitanje je bilo bas zbog toga jer poznam njeno ponasanje i vidim ga. vidim kako reagira i ponasa se u odredjenim situacijama.
kao sto vidim kako pise, cita, crta i reze skarama, vidim i kako reagira.
zbog toga je moje pitanje bilo NA STA SVE TREBA OBRATITI POZORNOST.
jedan lijepi odgovor sam dobila odmah na pocetku gdje je, ono sto je navedeno kao najbitnije, kod nje minus. upravo ono sto je mene brinulo.

sto se tice strucnjaka...u vrticu ima 3 objekta, 12 grupa, prosjecno 29 djece u njima. jedan psiholog. jedan pedagog, jedan logoped.
ako ja ne trazim procjenu, necu ju dobiti.
ista stvar je bila s logopedom, gdje sam trazenu procjenu dobila godinu dana nakon trazenja.

stoga, da bi dobila mogucnost da se posebno obrati paznja na spremnost mog djeteta, moram ju traziti. da bi ju trazila zeljela sam biti sigurna imam li temelja, odnostno, tome moj topic i pitanje u topicu: na sta obratiti paznju.

i da dalje, da nastavim biti u "pistoff" modeu, pristojno cu reci da su ocjene goli kurac od ovce za dijete koje je u krivo vrijeme krenulo u skolu i nije se adaptiralo.
neadaptirane djece bilo je i sa 5.0 i sa 2.0.
ono sto su imali zajednicko bilo je njihovo ponasanje. njihova emocionalna zrelost koja je stagnirala. ili gadno kasnila.
imala sam priliku ici u razred s deckom koji je krenuo godinu ranije. bas kao i ti Lastane. imala sam ga priliku pratiti do kraja srednje skole. i promatrati. i znas sta sam vidjela? (ne samo ja, da se u startu ogradim ) decko je tocno godinu dana kasnio u svemu. sve faze koje smo mi prolazili kao grupa, on se slepao i prolazio to godinu kasnije. kasnije su ga pucale pubertetske gluposti. godinu kasnije. fizicki je bio najmanje razvijen, tocno se u jednom trenu vidjelo da je dijete. kad su svi ostali decki iz razreda naglo..."skocili". decko je imao odlicne ocjene. decko bas i nije imao prijatelje. decko je svima bio "klinac". decko makar ima super diplomu i danas je malo..sjeban.
isti primjer imam i sa susjedom.
srecom, ti nisi takav primjer.

toliko o tome, kako si napisao, "više ne idem u vrtić koji poznajem nego u nešto drugo" spremno odluciti - u suprotnom sam debil.
to svatko dijete moze odluciti. pa i ono s 3 godine.
kao sto moze samo odluciti da vise nece ici na neku sportsku aktivnost i da zna posljedice te odluke. sljedeci cetvrtak, te aktivnosti vise nema.

no ja ti govorim, kao i neki drugi roditelji ovdje koji su nedavno to prosli, da to nije slucaj i kod pitanja spremnosti odlaska u skolu. govorim ti na sta se sve obraca paznja u slucaju preranog odlaska. o sjebavanju zivota. a sama djeca nisu sposobna to odluciti. niti su za to spremna. niti bi morala biti.

i cini mi se da niti ti ne shvacas tu "sveobuhvatnost" pa ju toliko jebes.

[dimnjak]

i moram priznat da me lagano bunis...
jer, ma koliko neispavana bila, znam da nisam toliko senilna da me se voza lijevo-desno.

prvo napises: "Ne, nisu to učinili samo i isključivo na temelju moje želje. No moja je želja tu svejedno bila ključna."
a onda na moje da je u odluku tvojih starci bila ukljucena i odluka pedagoga i da je i to bio neki plus, neki, ajmo reci oslonac za ZA skolu odluku, ti mi vracas: "Odluka je na kraju bila isključivo moja. Da sam rekao da želim još jednu godinu provesti u vrtiću, bio bih je proveo u vrtiću."

pises da ja ne shvacam. a meni se cini a ti ne shvacas.

da meni svo strucno osoblje kaze: vase dijete je spremno i ove godine i sljedec ici u skolu. da ja to kao roditelj vidim, onda bi odluku prepustila njenoj zelji.
razlika je sto kod mene nema ni jednog niti drugog. i tu razliku ti uporno odbijas uociti. a jako je bitna.

[Margarita]

… što i nije neko postignuće.

Kad se sjetim učiteljica razredne nastave iz svoje osnovne… ajme. Sreća moja da sam poluautistično živio u nekom svojem svijetu i na nastavi sudjelovao onako usput; bio bih popizdio da sam svjesno pratio svih 17 ponavljanja svake pojedine činjenice.

E, da, sjetio si me. Poznaničin sin je ove jeseni krenuo u školu. Nakon dva tjedna nastave dobije ona poziv da dođe u školu. Klinac je rekao učiteljici da je retardirana. Majka istrpi ribanje u školi i doma pita malog zašto je to rekao. - Mama, učiteljica govori jaaako polaaako, i sve ponavlja po peeet puuuta, sigurno je bolesna.

[Lord Byron]

Majka je s pravom izribana. Dijete joj je pametno, ali neodgojeno.

[bliss]

Mama bi trebala malo poraditi na kućnom odgoju jer ga to dijete, ma koliko pametno bilo, nema.

[Margarita]

Prilikom razgovora za upis mog prvog djeteta i mene je pedagogica napala jer je moj mali rekao da je čuo da su u školi dosadni učitelji. Ostalu djecu sam naučila lagati.

[bliss]

Ne doživljavam to kao laganje. Ne možemo baš bubnuti svaku misao koja nam padne na pamet, jer su ponekad neprimjerene i nepristojne.

[Lord Byron]

Ostalu djecu sam naučila lagati.

Miješaš nepristojnost i laganje.

[Margarita]

Djeca su zrela za školu kad nauče ne govoriti ono što misle.

[MadnessInMethod]

da se to pravilo primjenjuje, znam ih koji s 40 još ne bi bili zreli za školu

mene samo zanima gdje je tvoj sin to čuo, jer morao je negdje i od nekoga čuti.

[bliss]

mene samo zanima gdje je tvoj sin to čuo, jer morao je negdje i od nekoga čuti.

Upravo to. Od koga je to dijete čulo da druge ljude naziva retardiranima?

[Margarita]

da se to pravilo primjenjuje, znam ih koji s 40 još ne bi bili zreli za školu

mene samo zanima gdje je tvoj sin to čuo, jer morao je negdje i od nekoga čuti.

Moja je pretpostavka da je to zaključio iz priča njegovog oca koji je isto išao u tu školu. Razvedeni smo pa mi se nije dalo istraživati.

[Lord Byron]

Djeca su zrela za školu kad nauče ne govoriti ono što misle.

Ti svima koje smatraš glupima to i kažeš?

Na poslum u društvu, u tramvaju, govoriš ono što misliš o izgledu, odijevanju, frizuri, govoru, pameti, duhovitosti, svemu?

Takva "iskrenost" ni po čemu nije vrlina. To je elementarna samoživost, smatranje boljim od drugih i nepoštivanje tih drugih.

[Margarita]

Upravo to. Od koga je to dijete čulo da druge ljude naziva retardiranima?

Koje dijete? Moje nije nikome reklo da je retardiran. A nije ti problem čuti da se ljudi međusobno nazivaju i gorim epitetima od zaostalosti. Djeca slušaju, pamte i povezuju.

[bliss]

Koje dijete? Moje nije nikome reklo da je retardiran. A nije ti problem čuti da se ljudi međusobno nazivaju i gorim epitetima od zaostalosti. Djeca slušaju, pamte i povezuju.

Ajme, sorry, na tren sam pomiješala primjere
Naravno da djeca svašta čuju i pamte, ali na roditeljima je da ih nauče da nije pristojno dijeliti takve epitete, makar ih dijeli neka odrasla nekulturna osoba od koje su to pokupili.

[MadnessInMethod]

Moja je pretpostavka da je to zaključio iz priča njegovog oca koji je isto išao u tu školu. Razvedeni smo pa mi se nije dalo istraživati.

pitam samo - jer kao pripadnik izvjesnog zanimanja mlade dobijem kada roditelji blate učitelje i nastavnike svoje djece u pristustvu dva mala uha viška.

[Margarita]

Ti svima koje smatraš glupima to i kažeš?

Na poslum u društvu, u tramvaju, govoriš ono što misliš o izgledu, odijevanju, frizuri, govoru, pameti, duhovitosti, svemu?

Takva "iskrenost" ni po čemu nije vrlina. To je elementarna samoživost, smatranje boljim od drugih i nepoštivanje tih drugih.

Ja nikakvu iskrenost ne smatram vrlinom. Trudim se ne govoriti ono što ne mislim ako baš nisam prisiljena. A od onoga što mislim govorim vrlo malo. I davno sam išla u školu, ne trebaš me educirati. Imaš li i neko svoje mišljenje o polasku u školu (ili o bilo čemu) ili samo seciraš tuđa?

[Eks]

imala sam priliku ici u razred s deckom koji je krenuo godinu ranije. bas kao i ti Lastane. imala sam ga priliku pratiti do kraja srednje skole. i promatrati. i znas sta sam vidjela? (ne samo ja, da se u startu ogradim ) decko je tocno godinu dana kasnio u svemu. sve faze koje smo mi prolazili kao grupa, on se slepao i prolazio to godinu kasnije. kasnije su ga pucale pubertetske gluposti. godinu kasnije. fizicki je bio najmanje razvijen, tocno se u jednom trenu vidjelo da je dijete. kad su svi ostali decki iz razreda naglo..."skocili". decko je imao odlicne ocjene. decko bas i nije imao prijatelje. decko je svima bio "klinac". decko makar ima super diplomu i danas je malo..sjeban.
isti primjer imam i sa susjedom.
srecom, ti nisi takav primjer.

To je izoliran i čudan primjer. Vjerojatno bi taj dečko bio sjeban i da nije krenuo ranije u školu jer samo ranije kretanje u školu ne može sjebati dijete kojem ništa drugo u životu nije sjebano.
Ja sam krenula ranije, s šest godina i par mjeseci. Nisam ni u čemu kasnila, osim što je moj razred bio problematičan pa su s 12 počeli pušiti i piti, a ja tek s 14. S 14 sam bila u srednjoj gdje sam imala osjećaj da je oko mene hrpa klinaca kakve je cijeli moj bivši razred prerastao tamo negdje u šestom osnovne. Moj novi razred je kolektivno ušao u pubertet tek u trećem srednje. Meni je to tad bilo komično. Valjda to tako hoće u gimnazijama. Zapravo, ja sam se požurila odrasti, a iako sam uvijek bila najmlađa u društvu, to se nikad nije osjetilo.
Dakle, bila sam ispred njih što se tiče svih pubertetskih sranja. No, brzo sam se uozbiljila, nakon svega par mjeseci.
Što se tiče rasta, u osnovnoj sam bila četvrta, peta u vrsti, a razlike su bile u cm, dva , nisam odudarala.
Nisam se adaptirala, nikad, a ni danas nisam adaptirana, takva sam osoba. Ali to nije zato što sam krenula u školu s šest godina.

Samo kretanje u školu neće sjebati nesjebano dijete. Posve je svejedno.