Roditeljstvo - između želja i mogućnosti

O djeci, brigama i radostima roditeljstva
User avatar
dimnjak
Posts: 2430
Joined: 17 Sep 2011, 23:24

29 Sep 2011, 13:04

Morticia » wrote:
Da, ali moram priznati da tu imam sličan problem kao Nica.
Ja stvarno ponekad mislim da će ona biti trajno oštećena ako s njom jedan dan ne slažem kocke. :facepalm:

Gdje mi je sad Tupelo, uvjerena sam da bi me ona razumjela?! :mama:
i ja sam. do njene trece svaki put, svaki dan. a bila sam 2,5 godine s njom doma. i dalje se pitala dajem li joj svoj maksimum i mogu li joj dati vise u datom trenu.
a onda sam malo gruntala i razmisljala i gledala koliko mi to cini stete. takvo razmisljanje.
doslovno sam bila na rubu zivaca i izgubila sebe. pa sam se skockala :D

mislim, i danas mi dodje griznja ako sam se zalaufala u nekom svom gustu, a mogla sam mozda s njom igrat se legicima. ili barbikama. al se zam nositi s tim emocijama. onda nisam.


mogu te prožvakati, al te moraju i ispljunuti
User avatar
Lord Byron
Posts: 2972
Joined: 18 Sep 2011, 09:37

29 Sep 2011, 13:04

..a unda » wrote:ako me se moze razumjet bez da puno objasnjavam, djeca trebaju biti svoja, bez obzira imaju li ona 5, 15 ili 35 godina. :zubo: :D
Može konkretan primjer? Primjer u kojem je 5, 10, 15-goišnje dijete "svoje".

Fakat ne razumijem na što misliš.
User avatar
jevgenija
Posts: 2606
Joined: 17 Sep 2011, 22:02
Location: Virtualni Vidovci

29 Sep 2011, 13:05

Lord Byron » wrote: Naravno da ne želim to reći. :)

Govorim o stanjima koja je opisala Morticia, kada pretresaš dan koji je prošao i samome sebi izgledaš kao ratni zločinac zbog svih silnih grešaka koje ti se čine užasne i nepopravljive - ili, možda, samo odmahneš rukom i kažeš "ah, jebiga, moglo je možda i bolje, ali koje mene šta pitao pa vidme štami fali".
Onaj post izgleda kao da si govorio o roditelju koji nađe opravdanje i razlog zašto je tako postupio.
Lord Byron wrote: Pravilo je vrlo jednostavno: užasna mater ćeš postati onog trenutka ako ikada preispitivanje tvojih roditeljskih postupaka pređe u pronalaženje opravdanja zašto su baš ti i takvi postupci bili nužni, normalni, neizbježni. :)

A ponekad je "preumoran sam bio" jednostavno opravdanje koje stoji. Nije da je postupak od toga dana poželjan, ali jebiga - taj dan bolje nije moglo :ne zna: zato pitam. Mislim da čak i roditelji ( :zubo: ) imaju pravo zaključiti da je nešto što su napravili silom prilika, a pogrešno je, ili bar nije korisno i dobro, jebiga - opravdano. Ne slažem se s idejom da odmah, instant u tom trenutku postanu loši roditelji. Bit će loši roditelji ako sebe i dijete stavljaju u ponovljenu situaciju kao mule bez glave. A to uglavnom čine oni koji nisu ni propitivali, a kamoli donosili zaključke i opravdanja za neki "slučaj".
You can only be young once. But you can always be immature. (dejzino MD <3)
User avatar
Morticia
Posts: 10250
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

29 Sep 2011, 13:07

Naravno da trebaju biti svoja.
Ali kad imaju 15 mjeseci njima svoje vrlo često znači- mama, ja sam svoja, a ti budi samo moja! :zubo:

Npr. buba meni dolazi kad ona želi, a kad je ja želim zagrliti, ako joj u tom trenutku nije po volji jednostavno ne odgurne. :zubo:
I meni je to normalno, nemam s time osobitih problema.

I da, normalan roditelj uglavnom prepoznaje potrebe svog djeteta i zna kad dijete nešto i što želi od njega.
ALI. ALI! :o
Što kad dijete u određenom trenutku nešto traži od tebe, a ti to jednostavno nisi u stanju ispuniti. Barem ne u onolikoj mjeri u kojoj ono od tebe očekuje.
E tu nastaje ta famozna krivnja. :D
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
User avatar
..a unda
Undaminator
Posts: 21246
Joined: 18 Sep 2011, 16:27

29 Sep 2011, 13:16

Lord Byron » wrote: Može konkretan primjer? Primjer u kojem je 5, 10, 15-goišnje dijete "svoje".

Fakat ne razumijem na što misliš.
pa, da imaju prava na svoje greske, na svoje ucenje, na svoj karakter..ukratko, da mogu biti slobodni.
strah nikome dobra nije donio.

a roditelji tu trebaju bit na neki nacin samo bekap da se ne guraju prsti u uticnicu za struju, a ne odgoj da je citav svijet jedna velika uticnica za struju.
uostalom, nemoguce je sve kontrolirati. ne mozemo sebe kontrolirati, a htjeli bi ili mislimo da mozemo djecu i to onda u frci radimo onako kako je najlakse, strahom, podmicivanjem i..ono najgore, ucjenama, koje cesto nazivamo, mozda i u najboljoj namjeri kao..motiviranost. :ne zna:

najprije se neke stvari trebaju rijesiti sa sobom da bi onda to prenijeli na djecu, pa ma o cemu se radilo. ako to nismo u stanju rijesiti sa sobom, kako mozemo onda pomoci djetetu da se nosi s tim, da se razvija slobodnije nego mi?
Last edited by ..a unda on 29 Sep 2011, 13:18, edited 1 time in total.
User avatar
jevgenija
Posts: 2606
Joined: 17 Sep 2011, 22:02
Location: Virtualni Vidovci

29 Sep 2011, 13:18

..a unda » wrote:ma, stalno mi se provlaci jedna misao dok cituckam ovo ovdje..

vjerojatno nije to lako, ali zasto mi se cini da roditelji i nemaju i ne zele imati povjerenja u rodjenu djecu? cini mi se da bi roditelji prije svega trebali na neki nacin biti tu kad ih djeca zatrebaju ili bi mozda trebali prepoznati tu potrebu bez puno drame.
ako me se moze razumjet bez da puno objasnjavam, djeca trebaju biti svoja, bez obzira imaju li ona 5, 15 ili 35 godina. :zubo: :D
Možda prepoznaju potrebe, ali im se te potrebe ne sviđaju? Odličan primjer za to su krasne maloljetničke trudnoće, naposlijetku - ili primijetiš i čekaš da prođe ta potreba koja je APSOLUTNO neprimjerena za TVOJE dijete, ili se praviš da je apsolutno ne primjećuješ - do te mjere da spucaš u nos medicinsku sestru u školi koja te obavijesti da je zlato tvoje dosta, ono... trudno :D

A ponekad tim potrebama jednostavno ne možeš udovoljiti iz objektivnih ili subjektivnih razloga. O tom i jest tema, više - manje. Sva sam se izgubila u iskapanju iz teoretiziranja :facepalm:
You can only be young once. But you can always be immature. (dejzino MD <3)
User avatar
..a unda
Undaminator
Posts: 21246
Joined: 18 Sep 2011, 16:27

29 Sep 2011, 13:19

jevgenija » wrote: A ponekad tim potrebama jednostavno ne možeš udovoljiti iz objektivnih ili subjektivnih razloga. O tom i jest tema, više - manje. Sva sam se izgubila u iskapanju iz teoretiziranja :facepalm:
..ok, bez obzira na kakva udovoljavanja se mislilo..pa sta. naravno da postoje brojna ogranicenja, razlozi, ali..zivot je to. :D
Last edited by ..a unda on 29 Sep 2011, 13:21, edited 1 time in total.
User avatar
Lord Byron
Posts: 2972
Joined: 18 Sep 2011, 09:37

29 Sep 2011, 13:20

..a unda » wrote: uostalom, nemoguce je sve kontrolirati...
Ne samo da ne možemo kontrolirati sve - "kontroliranje" je poprilično pogrešna riječ.
User avatar
baja
Posts: 4084
Joined: 19 Sep 2011, 11:09

29 Sep 2011, 13:21

jevgenija » wrote:
Eh, bajo... Ovo što sam boldala - to je to što stalno čitam. A ne poznajem nikoga tko je bio dosljedan kroz godinu, dvije, sedam.... Nekad se to jednostavno ne može. Nema snage, nema energije, nema para... Sjebeš sam sebe jer se odvojiš od sviju i nemaš se kako "nahraniti" pa tražiš svoj odraz u toj djeci, da navedem samo jedan primjer. Onda to više nije posvećivanje djetetu, nego zarobljavanje. Ne znam sad jesam dobro objasnila...
Zanimalo me to stalno hodanje po rubu i vaganje "sat ovdje ili sat ondje", "kuna ovdje ili kuna ondje", kava s prijom gdje ćeš se osjećat krivom što trošiš to vrijeme ili odlazak u blatnjavi park nadrkana i osjećat se krivom što ne možeš "potpuno posvetiti sebe i to vrijeme djetetu"...

Mislim da je ova tema zapravo neka vrsta izbacivanja frustracije zbog te gomile fraza i formula koje ljudi ponavljaju bez razumijevanja. Ne znam bolje objasnit :ne zna:
više sam mislila na dosljednost u iskrenosti nego na dosljednost u provođenju pravila
npr. - kokakola je na listi nepoželjnih namirnica, ne kupujemo je i ne konzumiramo doma ali to pravilo ponekad jednostavno pregazimo, u određenim okolnostima/tulumima uz iskreno objašnjenje da takvih dana zgriješe i tata i mama pa može i ona
jednako tako joj nastojim iskreno objasniti i svoju nadrkanost, iliti ludilo :D, svoju pogrešivost...
jedna od nadirljivijih epizoda iz našeg odnosa je kad sam joj se prvi put za nešto ispričala, otvoreno priznala da sam u krivu... ona je krenula plakati jer je bila "tužna od sreće"

moja najveća frustracija su situacije koje mi promaknu, koje u gužvi svakodnevnice nestanu... a dijete ih osjeti
User avatar
..a unda
Undaminator
Posts: 21246
Joined: 18 Sep 2011, 16:27

29 Sep 2011, 13:22

Lord Byron » wrote: Ne samo da ne možemo kontrolirati sve - "kontroliranje" je poprilično pogrešna riječ.
dobro..odgoj onda. :zubo: :D

ali, mislim da kontrola i nije bas toliko pogresna rijec. :raspa:
User avatar
blaze
Posts: 2370
Joined: 20 Sep 2011, 23:00

29 Sep 2011, 13:22

Morticia » wrote:Što kad dijete u određenom trenutku nešto traži od tebe, a ti to jednostavno nisi u stanju ispuniti. Barem ne u onolikoj mjeri u kojoj ono od tebe očekuje.
E tu nastaje ta famozna krivnja. :D
možeš li precizirati na što točno misliš, koju vrstu želje?
neke ja i ne želim ispuniti, ne da "nisam u stanju".
danas trkeljam! poklon uz jutarnji naklon
User avatar
Morticia
Posts: 10250
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

29 Sep 2011, 13:26

Ok, ponavljam, moja je mala i nema nekih nerazumnih i objesnih prohtjeva i želja.
Osim tih prokletih šaltera! :o :rofl:
Objasnila sam već, sam taj osjećaj da ponekad želim radije raditi nešto drugo umjesto biti s njom mi je dovoljno ispižđujuć. :ne zna:

Ali borim se protiv toga, ne dozvoljavam da me to "pojede". Samo kažem kako se ponekad osjećam.
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
User avatar
Tupelo
Posts: 2937
Joined: 21 Sep 2011, 09:41
Location: Where Is My Mind?

29 Sep 2011, 13:28

Morticia » wrote:Da, ali moram priznati da tu imam sličan problem kao Nica.
Ja stvarno ponekad mislim da će ona biti trajno oštećena ako s njom jedan dan ne slažem kocke. :facepalm:

Gdje mi je sad Tupelo, uvjerena sam da bi me ona razumjela?! :mama:

Nu me.
I razumijem te. :grli:

Evo, Punkerica leži u baby gymu i igra se s visuljcima.
I ja se osjećam krivo što sam sjela za komp umjesto da se igram s njom.
Nakon tri mjeseca konstantnog nanašanja, ona napokon polako silazi meni s ruku i umjesto olakšanja, hvata me osjećaj da joj ovako ne dajem dovoljno.

Nadam se da ću uspjeti naći balans jer ne bih željela postati mater koja guši.
...don't you know there ain't no devil that's just god when he's drunk
well this stuff will probably kill you let's do another line...
Tom Waits, Heartattack and Vine
User avatar
baja
Posts: 4084
Joined: 19 Sep 2011, 11:09

29 Sep 2011, 13:29

Morticia » wrote:ALI. ALI! :o
Što kad dijete u određenom trenutku nešto traži od tebe, a ti to jednostavno nisi u stanju ispuniti. Barem ne u onolikoj mjeri u kojoj ono od tebe očekuje.
E tu nastaje ta famozna krivnja. :D
ja onda lijepo zamolim da mi ne dodjeljuje kompleksne uloge (doktorice, balerine, farmera...) nego da bi ja radije bila stablo i samo se lagano njihala :D
User avatar
blaze
Posts: 2370
Joined: 20 Sep 2011, 23:00

29 Sep 2011, 13:32

jevgenija » wrote:
Možda prepoznaju potrebe, ali im se te potrebe ne sviđaju? Odličan primjer za to su krasne maloljetničke trudnoće
zašto je to odličan primjer? potreba za seksom nije želja za djetetom. slučajno ostaviš kondome u kupaonici
danas trkeljam! poklon uz jutarnji naklon
User avatar
Lord Byron
Posts: 2972
Joined: 18 Sep 2011, 09:37

29 Sep 2011, 13:32

Morticia » wrote:Objasnila sam već, sam taj osjećaj da ponekad želim radije raditi nešto drugo umjesto biti s njom mi je dovoljno ispižđujuć. :ne zna:
Nabij si dobrovoljni permaban na sve "roditeljske" forume. Ozbiljno.

To što je dijete (i treba biti) središte tvog svemira, ni po čemu ne znači da je svako željenje bavljenja nečim drugim teška zlomisao zbog koje trebaš klečati na kukuruzu.

Međutim, život će učiniti svoje, i to vrlo brzo: čeka te ona tugica kad skužiš da ona sve više želi raditi nešto drugo umjesto biti s tobom. :D To je još divota: to je samo stepenica ka konačnom stanju kad će joj postati nepodnošljivi bilo što raditi s tobom :E.

Ili ćete možda vi biti prijateljicer svojoj djeci :facepalm:

;B
User avatar
Morticia
Posts: 10250
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

29 Sep 2011, 13:32

Tupelo » wrote:

Nu me.
I razumijem te. :grli:

Evo, Punkerica leži u baby gymu i igra se s visuljcima.
I ja se osjećam krivo što sam sjela za komp umjesto da se igram s njom.
Nakon tri mjeseca konstantnog nanašanja, ona napokon polako silazi meni s ruku i umjesto olakšanja, hvata me osjećaj da joj ovako ne dajem dovoljno.

Nadam se da ću uspjeti naći balans jer ne bih željela postati mater koja guši.
Potpis.
baja wrote: ja onda lijepo zamolim da mi ne dodjeljuje kompleksne uloge (doktorice, balerine, farmera...) nego da bi ja radije bila stablo i samo se lagano njihala :D
A što kad ti baš nije dan ni za drvo?
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
User avatar
Morticia
Posts: 10250
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

29 Sep 2011, 13:34

Lord Byron » wrote: Nabij si dobrovoljni permaban na sve "roditeljske" forume. Ozbiljno.

To što je dijete (i treba biti) središte tvog svemira, ni po čemu ne znači da je svako željenje bavljenja nečim drugim teška zlomisao zbog koje trebaš klečati na kukuruzu.

Međutim, život će učiniti svoje, i to vrlo brzo: čeka te ona tugica kad skužiš da ona sve više želi raditi nešto drugo umjesto biti s tobom. :D To je još divota: to je samo stepenica ka konačnom stanju kad će joj postati nepodnošljivi bilo što raditi s tobom :E.

Ili ćete možda vi biti prijateljicer svojoj djeci :facepalm:

;B
:mama: :mama: :mama:

Uostalom, ja ne posjećujem ikakve roditeljske forume. :durica:
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
User avatar
Lord Byron
Posts: 2972
Joined: 18 Sep 2011, 09:37

29 Sep 2011, 13:35

Morticia » wrote:A što kad ti baš nije dan ni za drvo?
Onda joj kažeš da te boli glava. :)

Kad ti "nije dan za drvo", onda glumiš drvo iako ti nije takav dan.

Kad imaš ozbiljnih i neuklonjivih zapreka za biti drvo (to je puno snažnija, pa onda i puno rjeđa situcija od "nije mi dan" situacije), onda joj objasniš zašto i kako ne možeš biti drvo taj dan, i obećaš drvljenje prvom prigodom.

Da. zastupam tezu da se uime djeteta ponekad treba raditi mnogo toga do čega nam baš i nije.
User avatar
jevgenija
Posts: 2606
Joined: 17 Sep 2011, 22:02
Location: Virtualni Vidovci

29 Sep 2011, 13:36

blaze » wrote: zašto je to odličan primjer? potreba za seksom nije želja za djetetom. slučajno ostaviš kondome u kupaonici
to je odličan primjer neprepoznavanja djetetove potrebe koje u konačnici dovodi do ozbiljnih posljedica. Da je roditelj prepoznao tu potrebu, tek bi onda ostavio kondome u kupaonici. Da ju je doista i razumio, ne bi ih trebao ostavljati slučajno, nego bi ih mogao dati djetetu, uz objašnjenje.
You can only be young once. But you can always be immature. (dejzino MD <3)
User avatar
Lord Byron
Posts: 2972
Joined: 18 Sep 2011, 09:37

29 Sep 2011, 13:37

Morticia » wrote:Uostalom, ja ne posjećujem ikakve roditeljske forume. :durica:
Onda si prirodni talent za izmišljanje "sve su druge majke super, samo sam ja propali slučaj" pizdarija.

Shvati, trčiš maraton. Imaš još milijun uzbrdica i svačegnečeg. Kud ste se navalile ubijati i flagelirati oko nepostojećih ili benignih problema.
User avatar
Morticia
Posts: 10250
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

29 Sep 2011, 13:37

Pa normalno da se treba.

I vjerujem da je lakše kasnije, kad barem malo poodrastu i u stanju su svoje želje i jasno verbalizirati.
Ovako se uglavnom samo nadaš da si pogodio što im je potrebno.
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
User avatar
Lord Byron
Posts: 2972
Joined: 18 Sep 2011, 09:37

29 Sep 2011, 13:38

Morticia » wrote:Ovako se uglavnom samo nadaš da si pogodio što im je potrebno.
Da, i? Nekad pogodiš, nekad se zajebeš - big deal.

Sve dok svaku potrebu ne proglasiš, ne znam, žeđu, pa ju tankaš napitcima, dobro je. :)
User avatar
blaze
Posts: 2370
Joined: 20 Sep 2011, 23:00

29 Sep 2011, 13:39

Morticia » wrote: Objasnila sam već, sam taj osjećaj da ponekad želim radije raditi nešto drugo umjesto biti s njom mi je dovoljno ispižđujuć. :ne zna:
to je normalno, ali mislim da tu nema previše pomoći. tješi se, djeca brzo rastu, doći će potreba za prijateljima, vršnjacima i za odmakom
danas trkeljam! poklon uz jutarnji naklon
User avatar
Morticia
Posts: 10250
Joined: 17 Sep 2011, 21:36

29 Sep 2011, 13:42

Ma ljudi, pa ne sjedim ja svaki dan u kupatilu i plačem jer sam grozna. :rofl: :rofl:

Rekla sam, mi poprilično dobro funkcioniramo, za sad. :)

Al' eto, kažem kako se ponekad osjećam. I svjesna sam da je to normalno i da će se s vremenom svi ti osjećaji modificirati.
Čak sam sigurna da će me jednom uspjeti uistinu naljutiti. :tuzni: :rofl:
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
Post Reply