Nasilje među djecom i vezane teme

[Nica]

moja, plaha, bajica je popušila šamar od kolegice iz razreda, odmah drugi dan škole
kasnije sam imala priliku čuti da je mala kolegica poznata još iz vrtića kao divlja i neobuzdana
sad me zanima da li će se sve svesti na kažnjavanje (jer je kaznu dobila od učiteljice, i poruku roditeljima) bez da se itko zapita zbog čega je dijete takvo i kako mu se može pomoći

Uopće ne želim umanjiti nepravdu i bol koja je nanešena tvom djetetu, stoga te molim da ovo ne shvatiš tako. Ajmo reći da su više-manja sva djeca u prvom razredu zbunjena i nesigurna, nepoznat im je sistem, nepoznati su im ljudi, ne znaju što se točno od njih očekuje i što i kako bi oni sad trebali. Utoliko je donekle "normalno", zapravo bi točnije bilo očekivano, da ponekad poneko dijete ima neprimjerenu reakciju, ali one se nikako i nipošto ne smiju ignorirati.

Smatram da bi sva djeca u prvom razredu trebala raditi s dječjim psihologom, kroz igru i zabavu. Dva sata tjedno bi cijeli razred trebao imati grupnu "seansu" barem u početku, dok se ne naviknu, na kojoj bi ih se pitalo i slušalo, na kojoj bi oni "vodili glavnu riječ" u smislu da izražavaju želje i misli i da se to uvaži (onako i onoliko kako i koliko se može). Djeca bi čula drugu djecu, shvatili da nisu sami i da se i drugi osjećaju jednako prestrašeno i čudno i da je to sasvim u redu, da o tome mogu pričati.

[Pješčana]

šansa da škole nađu para za zapošljavanje psihologa koji bi puno radno vrijeme radio s klincima..zar vam zaista moram napisati postotak?

[xibalba]

Pa ionako svaka škola ima psihologa. Koji sjedi u uredu.
Pa što ne bi umjesto toga sjedio/la s djecom? Svaki bi razred jednom tjedno uz sat razrednika imao i sat s pdihologom pa bi možda bilo neke koristi od toga.

[Pješčana]

Pa ionako svaka škola ima psihologa. Koji sjedi u uredu.
Pa što ne bi umjesto toga sjedio/la s djecom? Svaki bi razred jednom tjedno uz sat razrednika imao i sat s pdihologom pa bi možda bilo neke koristi od toga.

ne vjerujem da ti ljudi samo sjede u uredima i niš ne rade .
što, tu su na vorumu?
jedna osoba koja radi na jednu cijelu školu, po meni,nije dovoljna za rad sa razredima, sa svakim učenikom ponaosob, sa nastavnicima, za prattit međurazrednu atmosferu, odnos između učenika, nastavnika, učenika i nastavnika etc.

[Nica]

šansa da škole nađu para za zapošljavanje psihologa koji bi puno radno vrijeme radio s klincima..zar vam zaista moram napisati postotak?

Investicija.

Psiholozi u školi mogli bi smanjiti potrebu za čuvarima u zatvorima. A u koga se isplati više investirati nego u djecu?

[Pješčana]

Investicija.

Psiholozi u školi mogli bi smanjiti potrebu za čuvarima u zatvorima. A u koga se isplati više investirati nego u djecu?

joj Nica, pa vidim ja taj logički lanac.
nažalost, ja ne držim državnu kesu u torbi.

[baja]

[Uopće ne želim umanjiti nepravdu i bol koja je nanešena tvom djetetu, stoga te molim da ovo ne shvatiš tako. Ajmo reći da su više-manja sva djeca u prvom razredu zbunjena i nesigurna, nepoznat im je sistem, nepoznati su im ljudi, ne znaju što se točno od njih očekuje i što i kako bi oni sad trebali. Utoliko je donekle "normalno", zapravo bi točnije bilo očekivano, da ponekad poneko dijete ima neprimjerenu reakciju, ali one se nikako i nipošto ne smiju ignorirati.

naprotiv, slažem se
meni se, samo, upalio alarm na to da je klinka već poznata kao vražićak pa me zanima hoće li ta vragolanstva za reakciju imati jedino kaznu
jer, ako će tome biti tako, ona ima dobre šanse zastraniti
i da, sasvim se slažem da bi psiholozi trebali uistinu raditi, aktivno sudjelovati u životu učenika, a ne, opet, reagirati tek kad netko nekome razbije glavu
korist bi bila višestruka; osim što bi klincima bili pojašnjeni razni problemi koje susreću, psiholog bi imao priliku upoznati potencijalno opasne profile prije nego naprave štetu

A posebna bi mi kategorija bila teška krivična djela koja počine maloljetnici. U slučajevima kad skupina maoljetnika prebije nekoga nasmrt (Luku Ritza, onog klinca u Vinkovcima i sl.), ne bih kaznila samo djecu nego i roditelje.

slažem se
maloljetni delikventi gotovo u pravilu imaju nesređene obiteljske odnose

iako, klinci znaju biti vrlo lukavi i prepredeni -

[Lastan]

A posebna bi mi kategorija bila teška krivična djela koja počine maloljetnici. U slučajevima kad skupina maoljetnika prebije nekoga nasmrt (Luku Ritza, onog klinca u Vinkovcima i sl.), ne bih kaznila samo djecu nego i roditelje.

Apsolutno.

U mojem su kvartu klinci dočekivali prolaznike u pothodniku i premlaćivali ih. Iz obijesti.
Nije bilo starijega od 13 godina; od četrnaeste ih se može kazniti, i to su oni dobro znali (i priznali novinarki).
No ako se ne može kazniti klinca, može se kazniti roditelja; ako pas nekoga napadne, odgovara (i) vlasnik.

[Lord Byron]

Pa ionako svaka škola ima psihologa.

AFAIK, nema.

[schmokljan]

Mislim da je jako bitno naglasiti jednu činjenicu - djeca su dovoljno oštećena manjkavim, a često i potpuno pogrešnim roditeljskim odgojem.

Već oštećenu djecu slati kod psihologa, dakle ljudi koji ni na koji način nisu obrazovani da rade s oštećenim osobama - je krucijalna greška.

Ako malo pobliže promotrimo uočit ćemo da problemi nastavnika upravo proizlaze iz nedopustivog utjecaja ovih diplomiranih diletanata na odgoj i obrazovanje. Umjesto da djecu uče dužnostima - oni ih uče pravima. Kako pojma nemaju o psihologiji djece - psihologiziraju tamo gdje jednostavno treba zaključiti da je dijete - neodgojeno.

"Ima li moje dijete ADHD?", upitala je napirlitana majka psihijatricu.
"Ne, vaše dijete je jednostavno neodgojeno.", odgovorila je psihijatrica nakon dovoljno dugog proučavanja.
"Ali školska psihologinja je rekla..."
"Svašta govore školski psiholozi.", pokušala joj je objasniti psihijatrica.

A što se tiče težih maloljetnih prestupnika - zakonski goniti roditelje kao da su oni počinitelji. Brzo bi se smanjio broj kaznenih djela - to bi bio odgoj iz samoobrane, to jest nužde, ali bi bio nekakav odgoj.

[kukuriku]

Zapravo, ne znam čemu služe psiholozi, osim da im prvašići pri upisu u školu nabroje tri boje, kažu što je ispod, iznad i sa strane i nacrtaju kućicu.
Nikad nisam čula da je netko rekao da mu je psiholog pomogao. Niti netko od roditelja djece koju je netko istukao, niti od onih čija djeca tuku drugu djecu.
Mislim, ne tvrdim da ne služe ničemu, samo ne znam navesti niti jedan primjer koji bi potvrdio svrhu njihova "uredovanja" po školama.

Uf, sad sam se sjetila vrste psihologa koja me daleko više živcira, a to su oni koji sjede po odjelima za ljudske resurse.
No, to ipak nije tema.

[Nica]

Ja se sjećam kad je jednom psiholog nešto poduzeo i to je moj sin bio u pitanju. Naime, imali su dijete s nekoliko poremećaja koje je ometalo nastavu i redovito je radio nered. Cijeli razred je kaskao s gradivom, dio nisu ni obradili, a nervoza je bila više nego očita. Taj dječak pati od Tourettea i ima ADHD, ali ne pije lijekove jer ga njegova majka smatra normalnim i zdravim unatoč dijagnozama liječnika.

Onaj dan kad je liječnica mom tada 12-godišnjem sinu propisala tablete protiv čira prestala sam biti altruist i rekla razrednici da moje dijete više neće ići s njim u razred te da ću ga premjestiti. Premjestili su tog dječaka, ali i dalje ne pije lijekove baš kao što ni dalje nema adekvatnu skrb.

Uglavnom, situacija je bila ta da je taj dječak mom sinu konstantno lupao u stolicu i on se nije mogao skoncentrirati, a to se ponavljalo iz dana u dan. Profesori mu nisu dozvoljavali da se premjesti iako ih je molio, a tog dječaka nisu mogli zaustaviti.

U jednom trenu mom sinu je prekipilo, uzeo je svoje stvari, rekao da on to ne može više trpiti i da neće te da ide doma. Pozvana je razrednica, ravnateljica, psihologica, te moja malenkost koja je eskivirala s posla da dođe po dijete.

U tom slučaju, moje dijete koje nikad nije sudjelovalo u tučama osim kao žrtva ili kad bi razdvajao drugu djecu, koji je bio odlikaš i imao uzorno vladanje, proglašeno je problemom. Školska psihologica mi je rekla, sjedeći u školi koja ima natpis "Ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje", da je normalno i sasvim u redu da se djeca tuku (jer je taj dječak redovito započinjao tučnjave), ali nije normalno da napuštaju učionicu za vrijeme sata, da se to neće tolerirati i ako ikad učini nešto slično, bit će angažirani policija i socijalna služba.

Ravnateljica koja je donijela tu odluku godinama je vikala po hodnicima kako joj je dosta i škole i djece i roditelja, kako joj svi idu na živce i neka je puste na miru do penzije. Srećom, otišla je.

[blaze]

nije sve u odgoju doma, jer se neka djeca jako različito ponašaju doma i u školi. pomalo mi je žao reći, ali za djecu u školi je najvažniji nastavnik - koji zna postaviti pravila, sebe nametnuti kao autoritet, i koji ne tolerira disciplinska vrludanja. tzv. nove pedagoške metode pokazale su se katastrofalne, što god tko mislio.

[Nica]

Ovaj dječak ima dijagnozu od više liječnika, ako na to misliš. I promijenio je više škola, razreda i nastavnika. U razred mog sina je došao iz druge škole.

[Pješčana]

http://danas.net.hr/crna-kronika/page/2 ... tml?pos=n0

evo, pedagoginja je reagirala.
pitanje je samo hoće li biti rezultata.

[schmokljan]

Nove pedagoške metode su se doista pokazale katastrofalne, zato što su genijalci mislili da se pogled na svijet može projicirati na odgoj djeteta. Ova, gotovo umobolna, postavka je rezultirala djecom koja nisu u stanju odrasti u cjelovito ljudsko biće.

Uopće ne želim sada ulaziti u to tko je kriv - 68-aši, feministička misao, liberalizam, itd. Poanta je sljedeća - debili su pomislili da se djeca trebaju odgajati kao da su ravnopravna s roditeljima.

To da samo umobolan čovjek može pomisliti da dijete u nekoj od faza je njemu ravnopravno - uopće nije sporno. Ali činjenica da je ovaj stav prevladao i da su ga ljudi počeli nekritički prihvaćati - govori o tome koliko rado ljudi žele da im drugi govore kako da postupaju.

Uglavnom - odgoj mora biti doista to. U odgoju postoji onaj koji odgaja i onaj koga se odgaja. Roditelj mora biti autoritet. Roditelj mora odgajati djelima, a ne (samo) riječima. Odgoj je, ako ćemo već baratati, uvjetno rečeno, političkim pojmovima, konzervativna rabota. Da bi vam dijete postalo promišljeni liberal i tolerantan čovjek - morate ga odgojati konzervativno. Inače će biti samo razmaženi divljak, bez obzira kojem ideološkom krugu navodno pripadalo.

A prijetnja zvanjem policije i socijalne službe - vrlo se lako neutralizira prijetnjom zvanja medija koji će školu prikazati kao mjesto u kojem se tolerira nasilje i šikanira bolje učenike. Uostalom - neka zovu. Možeš misliti što bi policija došla jer je dijete napustilo sat.

[blaze]

Ovaj dječak ima dijagnozu od više liječnika, ako na to misliš. I promijenio je više škola, razreda i nastavnika. U razred mog sina je došao iz druge škole.

ne mislim na to. u razredu moje male (2. osnovne) ima dječak koji uništava tuđi pribor, puzi ispod klupa i dira curama pikice. ja sam bič, ne zanima me što radi doma, lagano ne vjerujem da se tamo uopće ima prilike tako ponašati. u školi je od 8 do 4, i netko mu tamo ima dati do znanja da se ne može tako ponašati. ma ne dati do znanja, spriječiti. točka. je3ote, učiteljica "ne zna kako da se postavi". daj otkaz ako ne znaš

[Lord Byron]

To da samo umobolan čovjek može pomisliti da dijete u nekoj od faza je njemu ravnopravno - uopće nije sporno.

Nesklon sam raspravljati s nekim tko postavi tezu s kojom se ne slažem, i onda ju proglasi "nečim nespornim".

Meni, eto jest sporno : umobolan:. Djecu smatram ravnopravnima roditeljima. Ravnopravni su oni koji imaju jednaka prava - koje to konkretno pravo uskraćuješ djetetu, a odobravaš roditelju?

Naravno da iza te "moje ravnopravnosti" ne stoji anarhija niti nepostojanje granica.

[schmokljan]

Nesklon sam raspravljati s nekim tko postavi tezu s kojom se ne slažem, i onda ju proglasi "nečim nespornim".

Meni, eto jest sporno : umobolan:. Djecu smatram ravnopravnima roditeljima. Ravnopravni su oni koji imaju jednaka prava - koje to konkretno pravo uskraćuješ djetetu, a odobravaš roditelju?

Naravno da iza te "moje ravnopravnosti" ne stoji anarhija niti nepostojanje granica.

Ne može četverogodišnje dijete biti ravnopravno. Ono jedonstavno nije dovoljno razvijeno da bi bilo ravnopravno. To su osnove psihologije.

A konkretno - četverogodišnje dijete ne može donositi odluke kad će jesti, koji će vrtić pohađati, ili koliko će dnevno gledati crtića.

[kukuriku]

lMeni, eto jest sporno : umobolan:. Djecu smatram ravnopravnima roditeljima. Ravnopravni su oni koji imaju jednaka prava - koje to konkretno pravo uskraćuješ djetetu, a odobravaš roditelju?

Odlučivanja?

[Lord Byron]

Odlučivanja?

Klizav teren.

Kao što će (zapravo, kao što već jest ) netko moju tvrdnju o jednakim pravima izvrnuti u zagovaranje dječjeg prava da odlučuje kad će i što jesti, jednako tako ja mogu tvoje uskraćivanje dječjeg prava na odlučivanje proglasiti tretiranjem djeteta kao dresiranog čimpanze.

Dijete itekako ima pravo odlučivati, primjereno svojoj dobi. Odlučivanja o jedenju i crtićima smatram više roditeljskom odgovornošću, nego pravom.

[schmokljan]

O odgovornosti se ovdje i priča. Odgovornosti u odgoju i za odgoj. Koje su se neki roditelji odrekli u ime ravnopravnosti i partnerskog odnosa. Koji u početku uopće nije moguć i koji se razvija ovisno o kvaliteti odgajatelja. Ili, da pojasnim, da bismo jednoga dana imali dijete s kojim možemo ravnopravno razgovarati i ponašati se - tijekom razvoja tog djeteta moramo biti neosporan autoritet i roditelj-odgajatelj.

[kukuriku]

Klizav teren.

Kao što će (zapravo, kao što već jest ) netko moju tvrdnju o jednakim pravima izvrnuti u zagovaranje dječjeg prava da odlučuje kad će i što jesti, jednako tako ja mogu tvoje uskraćivanje dječjeg prava na odlučivanje proglasiti tretiranjem djeteta kao dresiranog čimpanze.

Dijete itekako ima pravo odlučivati, primjereno svojoj dobi. Odlučivanja o jedenju i crtićima smatram više roditeljskom odgovornošću, nego pravom.

Sad se bavimo semantikom. Isto kao što je tvoje pozivanje na "umobolnost" zapravo pitanje semantike, ili, da se seljačkije izrazim, cjepidlačenja.

Odnosno, mislim da je sasvim jasna napomena o neravnopravnosti djece. Čak i pred zakonom. Je li glasovanje na izborima pravo ili dužnost? Ti, pročitah drugdje, smatraš da je pravo. Ja mogu reći da je dužnost. Odgovornost. Shvaćaš, predmnijevam, što pokušavam reći.
Po meni sasvim je elementarna stvar da roditelj jednostavno ima prava koja dijete nema; a to je odlučivati o djetetovu najboljem interesu. Da, ima i isto takvu dužnost. Dijete nema pravo (jer nema kapacitet) odlučiti što je u njegovu najboljem interesu.
S druge strane, roditelj ima dužnost ( a ne pravo) pri odluci na najbolji i najprimjereniji način objasniti djetetu razloge svoje odluke, kao i pri odlučivanju uzeti u obzir i ono što dijete želi, odnosno, još bolje, dijete treba. Po njegovoj/njezinoj najboljoj procjeni.

[Lord Byron]

O odgovornosti se ovdje i priča. Odgovornosti u odgoju i za odgoj. Koje su se neki roditelji odrekli u ime ravnopravnosti i partnerskog odnosa.

Kamo lijepe sreće .

Ako bi trebalo odabrati jednu riječ kojom bi se opisao glavni problem sanašnje djece, glasam za "zapuštenost". Djeca su, jednostavno, zapuštena. Banalan primjer: obrati im se kao ljudima, popričaj s njima intonacijom i sadržajem kojom ne tepaš svom retrieveru - eto ih za tobom k'o začaratih.

Međutim, ne mislim da je krivac za to partnerski odnos. Odgoj temeljen na partnerskom odnosu, na ravnopravnosti djeteta, na suradnji s djetetom... traži vremena, traži truda - djeca su zapuštena zbog roditeljske lijenosti, češanja guzice, ispijanja piva i odlaska u kladiJonice.

Tu odmah leži i zamka za svako prizivanje nekih "naših generacija" koje su "znale red" i kao takve bile bolje odgajane: upravo te, navodno "bolje odgojene" generacije, su generacija roditelja koja svoj posao uopće ne odrađuje.

[blaze]

A konkretno - četverogodišnje dijete ne može donositi odluke kad će jesti, koji će vrtić pohađati, ili koliko će dnevno gledati crtića.

ma ne može ni starije. koliko odgovornosti, toliko odlučivanja