blaze » wrote:
odgojna metoda je i ne dopustiti divljaku da terorizira razred, zar nije? dijete se u školi uči funkcionirati u društvu. ako ne uvažava nikog oko sebe, odgojna funkcija škole je promašena
Spriječiti teroriziranje razreda nećeš tako da ga drilaš da reproducira tablicu množenja, već da ti shvatiš kako da mu to objasniš da ju shvati, ako ne ide 'standardnim metodama'.
Da bi imao pravo očekivati od djeteta/osobe da te uvažava - prvo trebaš ti uvažiti to dijete/osobu.
Osobno sam stava da neodgojeno dijete dok se nalazi u toj nepromjenjenoj okolini (obitelj) ne možeš preodgajati i time ukloniti sve one ružne stvari koje se temelje na nasilju, tj. podučiti dijete zašto to nije dobro. Dakle, da, mislim da postoje i 'izgubljeni slučajevi' po trenutačnom stanju u našem društvu i onome što vidim kako se problemi 'rješavaju'.
No, ne smatram da je svaki problem - nerješiv. Ima ih nerješivih trenutačno poznatim ili raspoloživim metodama, to da, no zbilja ne mislim da je baš sve nerješivo.
Samo, sustav - na čelu s roditeljima koji se BAVE svojom djecom, trenutačno - ne šljaka. Jer, ne bave se svi svojom djecom, ne bave se svi nastavnici svojim učenicima, svi pedagozi i psiholozi svojim učenicima i kolegama... Plivati tu - je teško.
No, dijete koje viče na satu, i efektivno ometa i nasilan je (jer na silu uzima prostor i vrijeme za sebe) - ne mora nužno biti nasilno dijete (koje je odgojeno da je premlatiti nekoga -super), već može samo tražiti pažnju, jer ju ne dobija tamo gdje bi trebao, pa kompenzira.
No, prije lamenta o našem obrazovnom sustavu i kako on vidi sudionike istog, jedna anegdota.. Nažalost, po mom sjećanju, jer ne mogu iskopati knjigu iz koje je to došlo (znam da je knjiga bila o nekoj temi iz psihologije, dakle, ne beletristika
)
Niži razredi škole ili čak vrtić, djeca svako malo imaju zadatak nešto crtati. Jedna klinka, stalno crta crnom bojicom.
Nakon nekog vremena, uzbunili se duhovi, ne sjećam se jesu li razgovarali samo s klinkom, ali mislim da jesu - pitanja poput - jesi dobro, kako se osjećaš, jel te nešto muči. Nezadovoljni odgovorima jer mala nije dala objašnjenje - odakle crna, zovu majku na razgovor, jer, stanje je zabrinjavajuće, a oni kao dobra ustanova žele pomoći djetetu ranim prepoznavanjem problema.
Ispituju majku pitanja o ponašanju male doma, te ovo te ono.
Žena ih zaustavi i pita - Dobro, o čemu se tu radi, zašto ste me zvali?
Zabrinut pedagog/psiholog (ne znam koji) kaže - Pa znate, vaše dijete stalno crta crnom bojicom, to nije dobar znak, a mi želimo pomoći. Što god smo ju pitali, stalno govori da je vesela i sretna, i tu nešto ne štima.
Mama - Jeste li NJU pitali, zašto crta crnom?
<Zbunjeni pogledi u publici>
Sad ne znam jesu li klinku doveli na razgovor ili je bila od početka (mislim da nije), no, uvode klinku.
Mama - Dušo, ajde mi reci, a zanima i ovu tetu ovdje, kako to da ti tako često crtaš crnom bojicom, zar nema i neke druge koja ti se sviđa?
Klinka - Ima, ali dok ja stignem do stola s bojicama, ostala djeca sve pograbe i meni ostane samo crna, pa crtam s njom..
<sad mislim da je slijedilo puno zbunjenih lica, ispričavanja i koječega, nebitno za priču>
Poanta priče: Nekad, uistinu, treba postaviti pravo pitanje, bez osude, predrasude, insinuacije ili nametanja svoje vizije.
Postoje djeca koja 'teroriziraju' razred jer ih nitko nije pitao što bi oni, ili zašto lupa Marku u stolac - a ispostavi se da dijete ima neki tik izazvan umorom, npr.
Umorno i razdražljivo dijete svakako reagira - to ne znači da treba spavati na satu, ali poslati ga van da ode po kredu u zbornicu - može biti ok predah. Ne OTJERATI ga van, već ga - zamoliti za pomoć, dati mu priliku da se osjeti korisno.
Dobar nastavnik se trudi vidjeti koje su potrebe djece, i neke probleme se uistinu jednostavno riješi, samo se treba osvijestiti - da 'molim te, ajde odi do tete u knjižnicu i zamoli ju da ti da literaturu u kojoj ćeš potražiti kako se točno radi ovaj pokus pa ćeš nam pokazati' - tim aktom dijete koje ima 'crve u dupetu' će - prošetati, biti korisno, nešto sam naučiti i pokazati drugima.
Predavanje je jedan od boljih oblika usvajanja gradiva. [1]
Zbog dobrog 'baratanja razredom' - treba pomalo biti sve - i psiholog, i liječnik, i roditelj, i trener, 'imati sluha' za ono što ih muči.
Jedna od stvari u rubrici 'što vam se sviđa na nastavi kod mene' koju mi je jedan klinac napisao (anonimno, ali imam hunch koji je) je: "Smijem imati loš dan i nitko me neće tlačiti da moram baš to sad raditi".
Da, pročitala sam da je dobro dati im do znanja da se smiju ne osjećati dobro, da smiju ne biti raspoloženi za rad - no, uvjet je bio - nemoj ometati druge.
Taj dečko - nije ometao, ali sam znala doći do njega i pitati jel mu mogu pomoći, što ga muči, pa bi rekao da nije spavao, ili da je umoran, ili da ima neki seminar i da je rastrojen - jednom sam ga poslala doma nek se ode naspavati, jednom sam mu objašnjavala što mu fali, jednom je rekao da bi samo odigrao igru, ali da nije za nastavu. I ok.
Jel bio smak svijeta? Nije.
Da li bi on bio bolji student, ili sretniji student da sam ja inzistirala da on baš sad mora raditi nabrajanja? Mislim da ne bi.
Nadoknadio je propušteno, a nije se osjećao loše. Da sam ga forsala, vjerojatno bi bio razdražljiv, i tko zna u kakve konflikte bi došli.
Da, smatram da je važno - pitati djecu - kako su, i poslušati ih što govore. Nekad malo pokazana empatija - pomogne da se čovjek/dijete sabere.
Nemoj ih pitati kako su, ako te ne zanima čuti odgovor. Pitanja reda radi - su pitanja koja te degradiraju kao osobu kad su ti upućena. Ako te zanima - pitaj. Ako te ne zanima - nemoj pitati. Pokazat ćeš više poštovanja, nego da pitaš i potpuno ignoriraš odgovor.
Dakle:
A - kako si?
B - nisam dobro
A - ja sam si danas kupila cipele
Je promašen scenarij.
Nažalost, vidjeh ga u praksi. Napravi to djetetu, i popišao si ga. Bolje je da ga ne diraš.
O obrazovnom sustavu... koji 'nema sluha'
Naš obrazovni sustav je prilagođen djeci koja imaju visoku matematičko-logičku inteligenciju (popularano zvano IQ), naš obrazovni sustav tek u povojima se odmiče od 'reproduciraj' i to - tek s onim profesorima kojima je stalo da djeca RAZUMIJU ZAŠTO. Mnogi profesori, osobno mislim da bi ih mogla navesti poimence i kroz osnovnu, srednju i fax - dođu, izdeklamiraju, očekuju istu stvar nazad i ocijene ti defakto - memoriju.
Na faxu, neki su obožavali taj ispit jer je bio 'hiperlagan'. Meni se gadio i imala sam žešćih problema i tražila motivacije, i maltene su me frendovi čokoladicama potkupljivali - da krenem to nekako učiti. Nisam odgovarala reprodukcijom, profesor je bio otvoreno zbunjen da koji mi je klinac i zašto ja ne znam sve te pojmove, ali sam uredno mahala rukicama i opisivala sličice kako komuniciraju dva kompa. Meni uistinu nije važno kako se zove svaka žvrlja, čak je neke sam rekao jer valjda on nije mogao inače pratiti
Dakle IQ.
Za funkcioniranje u zajednici je važan EQ, koji se sastoji od intrapersonalne i interpersonalne inteligencije - laički rečeno, način na koji hendlaš sebe, i način na koji hendlaš druge.
Za UČENJE bilo čega u životu potreban je ples svih naših sposobnosti - navedoh tek tek 3, od 7 inteligencija, koje je popisao Gardner. Detaljiziranjem se dolazi i do 20tak podjela, no zadržava se svijest o ovih 6-7 glavnih (6 ako imamo EQ)
Popis inteligencija, sa opisom, te kratkim crticama kakvi su ljudi koji određenu inteligenciju imaju visoko razvijenu nalazi se na dnu [2], da pojasnim o čemu pričam.
Svi imamo ponešto od svake, no, rijetki su oni koji su u svemu visoko razvijeni.
Škola kakvu danas poznajemo, se temelji, zapravo, na jednoj. IQ.
Život se temelji na svim.
Postoje, rekla bih, osobne inicijative i 'feeling' nastavnika/predavača da tu i tamo, koliko mu plan i program da, se nečemu posveti na više načina, kako bi 'pokrio' sve slušatelje. Nekad ni sam ne znaš kako bi prezentirao neku cjelinu nego na način na koji si ju dobio - IQ-based.
Imali smo vrlo zafrknut zadatak - objasniti fotosintezu - na SVE načine, tj. na način da klinac koji je jači u jednom području - to prokljuvi. Izvukla sam papirić s matematičko logičkom. Da sam izvukla nešto drugo, iskreno, pojma ne bih imala što napraviti. No, ekipa se zapravo, jako dobro snašla. Ne znam jesu li papirići bili namješteni
No, nije mi palo na pamet da se fotosintezu može pojasniti - pjevajući, skačući po prostoriji i opisujući osjećaje, pokazujući hrpu sličica iz prirode, objašnjavajući kroz igrokaz sunca i biljke kome što treba... Fascinantno, a dok ti netko ne ukaže na to - nemaš ideju.
Svatko od nas kao individua ima različit omjer ovih inteligencija, i ovisno o tom omjeru, nešto nam ide bolje, nešto lošije. Neke stvari ćemo savladati tek kad nađemo 'svoj način' za shvatiti to, jer onaj IQ-based nam ne odgovara.
I djeca su individue.
[1]
Kojim tipom učenja najbolje usvajamo gradivo, što najdulje 'ostaje'?
Može se vidjeti da 'real thing' ili podučavanje o istom - najbolje usvajamo gradivo.
Samo pokorno slušajući/gledajući - ono što nam ostane, je slabašno.
Naš obrazovni sustav je u pravilu - pasivan.
Aktivno je samo na papiru, te u glavama rijetkih pojedinaca.
Provedba je izuzetno teška - jer MI smo učili pasivno, i jako teško je napraviti dobro predavanje, koje će ih motivirati da rade aktivno, jer 'nama nitko to nije pokazao' i nemamo baš pravi osjećaj za to.
Da, postoje pojedinci koji sami kopaju, ali sustav kao takav - po onome što vidim, samo priča o aktivnosti, no ne motivira djelatnike da to provode i vlada stav da im se to ne isplati (djelatnicima). Uistinu, ne isplati se, ako ti nije stalo kako će netko nešto naučiti.
Obzirom da sustavu nije stalo do tebe kao osobe (djelatnik), potpuno je razumljivo da djelatniku nije stalo do unapređenja sustava. Začarani krug.
Pitanje kojeg si možemo postaviti - koliko možemo ostati u skladu s planom i programom, a postići najbolje usvajanje.
Naravno, i to kako najbolje usvajamo, treba uzeti sa zrnom soli - jer, inteligencija u kojoj smo najjači, može dovesti do malo drugačijih 'dobrih metoda' za nas.
Npr. osoba/dijete koje ima socijalnu fobiju - jako teško će usvojiti nešto predavanjem/objašnjavanjem drugima, jer je pod iznimnim stresom, ako išta uspije i istumačiti.
[2]
Opis inteligencija po Gardneru.
Ako nekog zanima, mogu iskopati/rekonstruirati testić/anketu gdje možeš sam vidjeti gdje ti bolje/lošije 'plivaš'.
- IQ - matematičko-logička/logičko-matematička
Ljudi s visoko razvijenom logičko-matematičkom inteligencijom dobro uočavaju zakonitosti i uzročno posljedične veze – poput znanstvenika. Također dobro barataju brojevima, količinama i operacijama – poput matematičara.
- voliš: raditi eksperimente, otkrivati stvari, rješavati matematičke probleme, postavljati pitanja, istraživati zakonitosti i odnose
- dobro ti ide: matematika, zaključivanje, rješavanje problema
- najbolje učiš: praveći kategorije, klasifikacije, radeći s apstraktnim pojmovima i odnosima
- EQ - postojanje i život u društvu
socijalna - interpersonalna
Ljudi s razvijenom socijalna inteligencijom dobro razumiju druge, cijene njihove različite osobine. U njihovom društvu svi se osjećaju opušteno i ugodno. Naravno da je ova inteligencija svakom čovjeku od koristi, ali je posebno važna profesorima, liječnicima, prodavačim, političarima i sličnim profesijama.
- voliš: imati puno prijatelja, razgovarati s ljudima, biti član grupe
- dobro ti ide: razumijevanje drugih, vođenje, organiziranje, komuniciranje, ublažavanje konflikata
- najbolje učiš: razgovaranjem s drugima, uspoređivanjem, suradnjom, postavljanjem pitanja drugima
osobna - intrapersonalna
Ljudi s razvijenom osobnom inteligencijom dobro razumiju sami sebe, znaju tko su, što mogu učiniti, što žele učiniti, što trebaju izbjegavati a čemu trebaju stremiti. Drugim riječim, oni znaju što mogu učiniti, što ne mogu i kad i gdje trebaju tražiti pomoć. Drugi za njih obično kažu da su se pomirili sami sa sobom ili da se dobro osjećaju u svojoj koži.
- voliš: raditi sam i baviti se svojim vlastitim interesima
- dobro ti ide: razumijevanje samog sebe, usmjeravanje na svoje osjećaje i snove, slijeđenje svojih instikata, ostvarivanje svojih interesa i ciljeva i originalnost
- najbolje učiš: radeći sam, radeći individualne projekte, svojim vlastitim tempom, u svom vlastitom prostoru
- verbalna
Verbalno inteligentni ljudi znaju dobro izraziti riječima ono što misle i razumjeti druge kad govore. Ovu vrstu inteligencije dobro razvijenu obično imaju pjesnici, pisci, govornici, odvjetnici i svi oni koji rade poslove u kojima je izražavanje riječima bitno.
- voliš: čitati, pisati, pričati priče, rješavati križaljke
- dobro ti ide: pamćenje imena, mjesta, datuma i različitih drugih nebitnih detalja
- najbolje učiš: riječima (slušanjem, govorenjem, čitanjem)
- prostorna
Ljudi s visoko razvijenom prostornom inteligencijom sposobni su vanjski prostor predstaviti u svom unutarnjem umu, kao što to čine pilot ili mornar s velikim prostorom, a šahist ili skulptor s ograničenim prostorom. Ako ste prostorno inteligentni i usmjereni prema umjetnosti vjerojatnije je da ćete postati slikar, kipar ili arhitekt prije nego glazbenik ili pisac. A ako ste orijentirani prema znanosti vjerojatno će vas zanimati stvari poput anatomije ili topologije.
- voliš: crtati, graditi i kreirati stvari (primjerice od Lego kocaka), sanjariti, gledati slike, gledati filmove, igrati se sa strojevima
- dobro ti ide: zamišljanje stvari, osjećanje promjena, labirinti/slagalice, čitanje mapa i karata
- najbolje učiš: vizualiziranjem, sanjarenjem, maštanjem, radeći bojama/slikama
- glazbena
Ljudi s razvijenom glazbenom inteligencijom misle kroz glazbu, čuju i prepoznaju glazbene obrasce, pamte ih a ponekad ih mogu i mijenjati. Ovi ljudi ne samo da lako pamte glazbu, oni je jednostavno ne mogu izbaciti iz glave. Stalno je prisutna i stalno je uočavaju.
- voliš: pjevati, pjevušiti, slušati glazbu, svirati
- dobro ti ide: pamćenje melodija, prepoznavanje tonova, uočavanje ritma, čuješ stvari koje drugima promaknu
- najbolje učiš: kroz ritam, melodiju i glazbu
- tjelesno-kinestetička
Ljudi s razvijenom tjelesnom inteligencijom u stanju su koristiti čitavo svoje tijelo i pojedine njegove dijelove – ruke, prste, noge – da bi riješili problem ili napravili nešto. Tipični primjeri su sportaši, plesači i glumci.
- voliš: kretati se, dodirivati, koristiti govor tijela
- dobro ti ide: tjelesne aktivnosti (sport, ples, gluma) i ručne vještine (šivanje, drvorez i sl.)
- najbolje učiš: dodirivanjem, kretanjem, radom u prostoru, procesiranjem znanja kroz tjelesne senzacije