Prije nego odem na spavanje - napokon, napokon! - da priupitam: je li to obiteljska proslava? Kod nas je redovito bilo tako: prvo se hvalilo jelo, onda su se razmjenjivali recepti - a znaš, ja to radim ovako! - pa bi zatim na red došao nogomet i, dakako, politika. Moja se baba krstila i lijevom i desnom i vikala: "Bože, pomozi, Bože, oprosti im", a ujak šaptao tako da ga svi čuju, ono što se zove "kazališni šapat": "Živio Marx i Engels!"
Poslije bismo se složili da nam nikada nije bilo tako lijepo i dobro. Do sljedeće prilike.