I ti možeš naći nešto pozitivno što će te držati!

[Nenia Salonitana]

Nego, jel netko vidio Euklida? On se nije logirao već dosta dugo. Sad mi je odnednom palo na pamet.

bez brige, takve ni bog ni vrag neće dok baš nije krajnji čas.

[Nenia Salonitana]

Zar? Vidiš jasnije - i onda umreš. Žalibože tog uvida kojeg stekneš tada, zar ne? Koja je njegova funkcija, svrha, vrijednost? I za koga? Za umirućeg sigurno ne može biti, s obzirom da će uskoro prestati postojati, pa samim time i svi njegovi pred-smrtni uvidi, zar ne?




Ja samo pitam - koje koristi od te 'dobre slike o sebi' koju navodno stekneš tek pred umiranje. Koje koristi, i za koga točno.




Ili obrnuto. Rekoh ti već, iako možda postoji određena korelacija između načina života i načina umiranja, to definitivno nije 'sigurna' stvar. Nema garancije, niti nekakve 'kozmičke pravde'. Zapravo, kad malo bolje razmisliš, 'pravda' je nekako čudan koncept, zar ne? Zvuči k'o neka bezvezna ljudska projekcija kojekakvih želja, a ne nešto što actually egzistira u realnosti.

Zato i kažem da mi je iznimno čudno da se išta o životu zaključuje na temelju pitanja 'što ću misliti na samrti'. Boli me kurac što ću misliti na samrti, to ionako neću biti ja, nego neki ishlapjeli perverzni starac, recimo, koji će se sjećati da je nekad bio ja. (Mislim, ne mora biti, teoretski je moguće da umrem već sutra, nego čisto statistički govorim)

koristi od spoznaja umirućih mogu imati jedino oni pred kojima je još život i mogućnost da nešto promijene (ili barem misle da je i da još imaju tu mogućnost ).

[nodens]

koristi od spoznaja umirućih mogu imati jedino oni pred kojima je još život i mogućnost da nešto promijene (ili barem misle da je i da još imaju tu mogućnost ).

Dobro da si dodala ovo u zagradi.

Enivej, nisam baš uvjeren u te spoznaje. Sve te spoznaje se baziraju očigledno na partikularnim iskustvima tog jednog čovjeka. On samo MISLI da žali za ovim ili onim, no to ne znači da bi bio ne znam kako sretniji da je zbilja radio to za čime kao žali. Nego to može biti i nekakva iluzija.

Podsjeća me to malo na Vasu Ladačkog. Koji je cijeli život strašno žudio za konjima i vinogradima, i onda umro od žalosti što 'nije s onom koju voli'. A meni se nekako čini, da je ostao s tom koju voli, onda bi umro frustriran što nikad nije zadobio konje i vinograde. Ono tipa, ta lepa i sirota bi za 20 godina postala ružna baba i on bi onda mislio 'evo, za TO sam odustao od konja i vinograda'. Istina, takva pjesma doduše ne postoji jer nekako nije zgodno o tome pjevati, jel.

[Nenia Salonitana]

Pa ja ne bih rekao da je to 'tragično', nego bih rekao 'sva sreća'. Jer, ako čovjek nije svjestan da mu je loše, onda mu zapravo i nije TAKO loše, zar ne?

Aj probaj 'ne bit svjestan' da te boli zub, recimo? Kako to da nitko nikad nije tek na samrti 'shvatio' da je predugo trpio zubobolju?

E, zato što su to sve gluposti i izmišljotine, kao što rekoh - ljudi na samrti žale ZATO što će uskoro umrijeti, a ne ZATO što nisu živjeli ovako ili onako. No intuitivno znaju da je smrt neizbježna i sigurna, pa im se onda mozak bavi uzaludnom i bezveznom mentalnom igrom 'što je sve moglo biti'. Uglavnom ništa posebno nije ni moglo biti, u velikoj većini slučajeva.

a zašto bi netko žalio što će umrijeti ako mu je svejedno kako je živio i ako je živio toliko da živi i da to odradi?
ne bi li se onda trebao veseliti što je taj besmisao konačno pri kraju?

[nodens]

a zašto bi netko žalio što će umrijeti ako mu je svejedno kako je živio i ako je živio toliko da živi i da to odradi?
ne bi li se onda trebao veseliti što je taj besmisao konačno pri kraju?

Zato što nije bitno kako si živiO, nego kako živiŠ tog trenutka.

Tj. nekad je bitna i prošlost, no samo u slučajevima kad izravno ili neizravno utječe na sadašnjost. Npr. ako si nekad u prošlosti opljačkao banku, pa si zato sada u zatvoru, očito je da je takva 'prošlost' bitna. No, kad je čovjek na samrti, onda prošlost ni po kakvoj logici ne može biti 'bitna' jer će i sadašnjost vrlo brzo nestati, pa s njom i svaki možebitni utjecaj te prošlosti.

To se tebi DANAS čini da će prošlost biti bitna... u budućnosti ako me pratiš. Tj. iz tvoje sadašnje perspektive, ta 'prošlost' o kojoj govorimo, zapravo je tvoja budućnost. Pa nije nimalo čudno da ti je bitna, zar ne? No kad razmišljaš o prošlosti, probaj uočiti da je ona zaista irelevantna, osim rekoh - u onoj mjeri u kojoj izravno utječe (ili čak definira) sadašnjost.

[Nenia Salonitana]

Dobro da si dodala ovo u zagradi.

Enivej, nisam baš uvjeren u te spoznaje. Sve te spoznaje se baziraju očigledno na partikularnim iskustvima tog jednog čovjeka. On samo MISLI da žali za ovim ili onim, no to ne znači da bi bio ne znam kako sretniji da je zbilja radio to za čime kao žali. Nego to može biti i nekakva iluzija.

Podsjeća me to malo na Vasu Ladačkog. Koji je cijeli život strašno žudio za konjima i vinogradima, i onda umro od žalosti što 'nije s onom koju voli'. A meni se nekako čini, da je ostao s tom koju voli, onda bi umro frustriran što nikad nije zadobio konje i vinograde. Ono tipa, ta lepa i sirota bi za 20 godina postala ružna baba i on bi onda mislio 'evo, za TO sam odustao od konja i vinograda'. Istina, takva pjesma doduše ne postoji jer nekako nije zgodno o tome pjevati, jel.

[Nenia Salonitana]

Zato što nije bitno kako si živiO, nego kako živiŠ tog trenutka.

Tj. nekad je bitna i prošlost, no samo u slučajevima kad izravno ili neizravno utječe na sadašnjost. Npr. ako si nekad u prošlosti opljačkao banku, pa si zato sada u zatvoru, očito je da je takva 'prošlost' bitna. No, kad je čovjek na samrti, onda prošlost ni po kakvoj logici ne može biti 'bitna' jer će i sadašnjost vrlo brzo nestati, pa s njom i svaki možebitni utjecaj te prošlosti.

To se tebi DANAS čini da će prošlost biti bitna... u budućnosti ako me pratiš. Tj. iz tvoje sadašnje perspektive, ta 'prošlost' o kojoj govorimo, zapravo je tvoja budućnost. Pa nije nimalo čudno da ti je bitna, zar ne? No kad razmišljaš o prošlosti, probaj uočiti da je ona zaista irelevantna, osim rekoh - u onoj mjeri u kojoj izravno utječe (ili čak definira) sadašnjost.

a zašto bi uopće bilo bitno živjeti?

[nodens]

a zašto bi uopće bilo bitno živjeti?

Pa i nije mi 'bitno' nego je to primarni životinjski nagon, intuitivno se 'trudit' ostati na životu. Samo teški psihološki specifično ljudski poremećaji ili pak iznimno iščašene životne filozofije su kadre 'nadjačati' taj primarni impuls za nastavkom života. Obični armchair nihilizam kao kod mene, očito nije. Ako jednog dana postane, moram doduše unaprijed reći da te nažalost neću moći o tome obavijestiti, iz samorazumljivih razloga.

[Nenia Salonitana]

meni je smiješno ovo.
nagon za seksom je isto nagon. ljude mu se odupiru, nebitno iz kojih razloga, bilo to vjerskih ili nekih drugih. to je ok.
ali kad čovjek ne želi dozvoliti da mu nagon za životom upravlja životom , to nije ok.
spašavaju se samoubojice umjesto da se poštuje odluka, potom ih se prisilno šopa lijekovima i mijenja im se kemijska struktura mozga i karakter uz reprogramiranje tj. ispiranje mozga kako se oni zapravo nisu htjeli ubiti i kako je užasno što su pokušali, jer život je

sviđa mi se ovaj tvoj pojam- iščašene životne filozofije.
sjetim se bloga onog čovjeka koji se odlučio ubiti sa xy godinama i to je i napravio isto kao i dignitas organizacije, koja osim terminalno bolesnih ima i određen postotak zdravih osoba kojima je odobreno samoubojstvo, uz prethodno vještačenje gdje je dokazano nekoliko puta da su pri punoj svijesti i zdravom razumu to odlučili.

[nodens]

meni je smiješno ovo.
nagon za seksom je isto nagon. ljude mu se odupiru, nebitno iz kojih razloga, bilo to vjerskih ili nekih drugih. to je ok.
ali kad čovjek ne želi dozvoliti da mu nagon za životom upravlja životom , to nije ok.

Sad si dotakla samo vrh sante leda...

Prvo me zanima, zašto je jedno ok, a drugo nije ok? Kako uopće znaš što je 'ok'? Ili čisto hoćeš reć da je takav tvoj 'dojam'? Svejedno, nije li interesantno odakle raznim ljudima različite ideje glede pitanja što je 'ok' a što nije.

Kad sam se prvi put pitao 'zašto je nešto ok, a nešto nije', dobio sam intenzivnu želju saznati odakle mi uopće te ideje... i bilo kome drugom, zapravo.

spašavaju se samoubojice umjesto da se poštuje odluka, potom ih se prisilno šopa lijekovima i mijenja im se kemijska struktura mozga i karakter uz reprogramiranje tj. ispiranje mozga kako se oni zapravo nisu htjeli ubiti i kako je užasno što su pokušali, jer život je

A što ne bi otišla još jedan korak dalje? Evo, zašto bi se 'poštovala' nečija odluka? Što je tako sveto u tuđoj slobodi. Nikako mi to nije jasno, zašto se ta liberalna ideja toliko raširila. Mislim, donekle mi jest jasno - ljudi valjda žele i sami biti slobodni, pa onda im se čini da u skladu s time 'moraju' zagovarati i tuđu slobodu. No to naprosto nije točno LOL sasvim je realno moguće da jedna osoba ('ja') bude slobodna, a druga osoba ('ti') neslobodna. Nema u tome nikakvog kršenja fizikalnih zakona, a zapravo ni logičkih, jer pa mi već imamo instituciju oduzimanja slobode: zatvor. Ergo, očito je moguće da 'neki' ljudi imaju, a neki nemaju slobodu. Pitanje je samo na temelju čega ćemo graditi logičnost takve situacije, no činjenica i dalje ostaje da 'poštovanje slobode' nije nešto univerzalno, bezuvjetno. Samim time, naprosto nije točno da se ja moram 'boriti' za poštivanje tuđe slobode, samo zato što želim da drugi poštuju moju: sasvim je moguće da se brinem za poštivanje *svoje* slobode, a da me živo zaboli đon za tuđu slobodu. (Osim, recimo, slobodu onih ljudi koji su mi 'dragi' iz bilo kojeg razloga, recimo.)

Stoga, aj ti meni fino objasni: zašto misliš da bi se 'trebala' poštovati nečija odluka? Pogotovo u slučaju samoubojstva; pa ja bih bilo kojem samoubojici rekao 'ok, pa ubij se, tko te jebe'. Ne razumijem što ja tu imam 'poštovat', pa neću ga zavezat za krevet u pokušaju da ga spriječim da se ubije. Čak i da ga zavežeš za krevet, ni to nije foolproof; ljudi se mogu ubit na razne načine. Npr. pregrize si jezik i onda se uguši u krvi. Either way, ne vidim kakve to veze ima sa mnom i s mojim poštovanjem tuđe odluke.

sviđa mi se ovaj tvoj pojam- iščašene životne filozofije.

Pa da, imam iskustva s iščašenim životnim filozofijama, recimo to tako.

sjetim se bloga onog čovjeka koji se odlučio ubiti sa xy godinama i to je i napravio isto kao i dignitas organizacije, koja osim terminalno bolesnih ima i određen postotak zdravih osoba kojima je odobreno samoubojstvo, uz prethodno vještačenje gdje je dokazano nekoliko puta da su pri punoj svijesti i zdravom razumu to odlučili.

Meni nije jasno kako uopće znamo za tog čovjeka koji se odlučio ubiti. Zar ne, jedini način da to znamo, jest da on to sam kaže. A zašto to govori? Što se naprosto nije ubio bez da obznani urbi et orbi da se velevažni on eto odlučio ubiti. Kog' briga? Kad se ja budem odlučio ubiti, nitko za to neće unaprijed znati.

[Tea Tree]

Zato što nije bitno kako si živiO, nego kako živiŠ tog trenutka.

Tj. nekad je bitna i prošlost, no samo u slučajevima kad izravno ili neizravno utječe na sadašnjost. Npr. ako si nekad u prošlosti opljačkao banku, pa si zato sada u zatvoru, očito je da je takva 'prošlost' bitna. No, kad je čovjek na samrti, onda prošlost ni po kakvoj logici ne može biti 'bitna' jer će i sadašnjost vrlo brzo nestati, pa s njom i svaki možebitni utjecaj te prošlosti.

To se tebi DANAS čini da će prošlost biti bitna... u budućnosti ako me pratiš. Tj. iz tvoje sadašnje perspektive, ta 'prošlost' o kojoj govorimo, zapravo je tvoja budućnost. Pa nije nimalo čudno da ti je bitna, zar ne? No kad razmišljaš o prošlosti, probaj uočiti da je ona zaista irelevantna, osim rekoh - u onoj mjeri u kojoj izravno utječe (ili čak definira) sadašnjost.

Najčešće i jest tako, zato je i bitna prošlost. Pa čovjek razmišlja što bi bilo da je nešto drukčije napravio u prošlosti i bi li mu u tom slučaju sadašnjost bila ugodnija.

A sadašnjost svaka brzo nestaje, bez obzira je li smrt blizu ili ne. U sadašnjosti ovo pišem, a čim kliknem submit to će postati prošlost.

[judolino]

A šta, mislila je na tebe? Lukavica.
Ma sve vas volim, šta ću s vama.

This girl must be Severin..., pardon, Jesus, she loves everyone...

[judolino]

Nego, jel netko vidio Euklida? On se nije logirao već dosta dugo. Sad mi je odnednom palo na pamet.

Čuo se ja maloprija s Čičom Glišom, živ je - a možda i (tjelesno) zdrav...

Pušite, Hobiti, ovo je Mordor...

Na sljedeći lep sprovod ipak se bute malo načekali, ne...

[judolino]

Majko mila, ovog Nosexa...
Pa uz ta tvoja baljezganja Sahara bi presušila, kamoli ne vesela pička radojebne cure...

Aj se ti ufati Nenije, tu ste negdje, možda se i kresnete pa da se odmorimo ko ljudi...

Jeba vas sex & smrt, kaj ste i vi oficirska deca ko onaj mlatimudan Đim Morison...

e jeste ga zakomplikovali...

[nodens]

Najčešće i jest tako, zato je i bitna prošlost. Pa čovjek razmišlja što bi bilo da je nešto drukčije napravio u prošlosti i bi li mu u tom slučaju sadašnjost bila ugodnija.

Hajd' sad malo razmisli. Zašto onda čovjek na samrti 'žali' za ičim? Kad - kakva god ta prošlost bila, nije da će to imat ikakvog utjecaja na 'budućnost', s obzirom da je ta budućnost nekako postala tanka. Mislim, ako je netko mogao podnijeti 80 godina muke, koji problem da podnese još tih 5 dana? I eto nirvane.

A sadašnjost svaka brzo nestaje, bez obzira je li smrt blizu ili ne. U sadašnjosti ovo pišem, a čim kliknem submit to će postati prošlost.

To je brz način za postat nihilist, inače. Blago judolinu, njegovo je kraljevstvo... err.. zemaljsko.

Majko mila, ovog Nosexa...
Pa uz ta tvoja baljezganja Sahara bi presušila, kamoli ne vesela pička radojebne cure...

Sahara je već suha.

Htio si reći 'Nil bi presušio'?

Aj se ti ufati Nenije, tu ste negdje, možda se i kresnete pa da se odmorimo ko ljudi...

Kak misliš da se 'odmorimo'? Tjera li te netko puškom na čitanje mojih postova? Ili njenih. Ljepota foruma je u tome što ga bilo kad možeš ugasiti; no shodno tome, ne možeš ni nekome reći da 'gnjavi', kao što možeš npr. u stvarnosti, kad netko brblja k'o navijen a ti, ne znam, gledaš TV ili tako nešto. Stoga, kad osjetiš da ti idem na živce, lagano se prihvatiš miša i klikneš na onaj crveni iksić.

Dakako, osim ako si baš raspoložen za živciranje, onda samo daj.

e jeste ga zakomplikovali...

Ja volim komplikacije.

[Tea Tree]

To je brz način za postat nihilist, inače.

Zašto?

Blago judolinu, njegovo je kraljevstvo... err.. zemaljsko.
Kak misliš da se 'odmorimo'? Tjera li te netko puškom na čitanje mojih postova? Ili njenih. Ljepota foruma je u tome što ga bilo kad možeš ugasiti; no shodno tome, ne možeš ni nekome reći da 'gnjavi', kao što možeš npr. u stvarnosti, kad netko brblja k'o navijen a ti, ne znam, gledaš TV ili tako nešto. Stoga, kad osjetiš da ti idem na živce, lagano se prihvatiš miša i klikneš na onaj crveni iksić.

Ljepota Judolinovih postova je dobra duša iza brutalne zajebancije.

[nodens]

Zašto?

Hm da, fakat, ne mora biti. Mislim, meni je bilo, no to ne znači da mora svakom...

Ljepota Judolinovih postova je dobra duša iza brutalne zajebancije.

Hmmm razumijem termin 'brutalna zajebancija' - no moram priznat da mi je koncept 'dobre duše' nekako nerazumljiv... što odlikuje 'dobru' vs npr. 'loše' ('zle') duše?

[Eks]

This girl must be Severin..., pardon, Jesus, she loves everyone...

Judolino, druže.

Čuo se ja maloprija s Čičom Glišom, živ je - a možda i (tjelesno) zdrav...

Pušite, Hobiti, ovo je Mordor...

Na sljedeći lep sprovod ipak se bute malo načekali, ne...

Ajde, neka, već sam se zabrinula.

[Nenia Salonitana]

Kad sam se prvi put pitao 'zašto je nešto ok, a nešto nije', dobio sam intenzivnu želju saznati odakle mi uopće te ideje... i bilo kome drugom, zapravo.

jesi pronašao Odgovor?

[Nenia Salonitana]

Majko mila, ovog Nosexa...
Pa uz ta tvoja baljezganja Sahara bi presušila, kamoli ne vesela pička radojebne cure...

Aj se ti ufati Nenije, tu ste negdje, možda se i kresnete pa da se odmorimo ko ljudi...

Jeba vas sex & smrt, kaj ste i vi oficirska deca ko onaj mlatimudan Đim Morison...

e jeste ga zakomplikovali...

e neće to ići ovako druže.
vidjela sam zbog kakvih si seksi izjava popušio tamo bodove i sjetila se da si mi obećao, dobro, ne neniji već... uglavnom, rekao si, a što je čovjek koji ne drži do svojih riječi i svojih obećanja. zapravo bolje je pitanje, tko je taj čovjek. znamo da ti nisi taj čovjek. ili možda jesi? : unda :

e, ako ja do 31.10 ove godine ne budem zadovolj(e)na, računaj da ću se pozvati na danu riječ.
sudeći po forumskom opusu i koliko ti je rado pička pod prstima dok tipkaš...

[nodens]

jesi pronašao Odgovor?

mnogo njih, ali nijedan Konačan (tm)

[Nenia Salonitana]

mnogo njih, ali nijedan Konačan (tm)

konačno il beskonačno, isti kurac!

[Nenia Salonitana]

slatke male ukrasne kutijice.



koje ću napuniti psećom kakicom s livade- jer mog govna nisu vrijedni- i ako bog da, jednog dana im odnijeti na grob.
njima, budali koja mi preporučila i pred neki simbol državnih institucija, jer previše ih je koji su zakazali i dozvoljavaju ovakvu prevaru i pljačku.

[Nenia Salonitana]

pomisao da punim vodene balone tom tekućinom i gađam neke ljude.


















imam frendicu koja kad je pod stresom dobije sraćku. kad bi bila voljna napuniti mi kanticu...

[Nenia Salonitana]

kad ću odlaziti s faksa, par profesor'ca bi mogle dobiti cvijeće ako budu u komisiji (dabog da bile alergične na pelud ) i ovakvu čestitku s posvetom.

[spoiler][/spoiler]

bitches