evo, podižem topic jer je jedini na hobijima na kojem imam nešto za reći, a baš sam naumila reći nešto.
mislim da je počelo sa slatkim okusom kruškovca i mlijeka. taj specifični narančasti rukavac mog života nije dugo trajao, a završio je burno.
voljela sam votku, nosila bih deci u torbi pa je ulijevala poskrivečki u sok u bircu. prijatelji su me gledali s tugom, a neprijatelji trijumfalno. nismo, naime, više bili tinejdžeri.
nemam, doduše, ni nekih neprijatelja, samo bolje zvuči rečenica.
šampanjac smo prijateljica i ja kupovale jeftini, svaka po bocu. to se pokazalo idealnom mjerom i mnoga se veličanstvena noć zbila pod okriljem mjehurića.
dok sam dobivala stipendiju, živjela sam u raskoši. brijala sam na koktele i držala lijep bar u frižideru i ormarićima. bilo je tu svega, od cointreaua do tequile, od grenadine do sirupa od ljubičica.
<- sjeta
sjećam se da sam 2008. voljela gin. sjećam se jer sam te godine izumila džimunadu, taj nektar od limuna, džina i meda, i prezentirala je na jednom rođendanu, na kojem sam, posljedično, demonstrirala prijatelju da mu mogu staviti nogu na rame te, posljedičnije, strgala prst uslijed pada.
od 2010. ponajviše volim viski. doduše, ne svaki. jack daniel's mi je, recimo, preplošan, škotski viskiji su mi preživčani. držim se jamesona koji je gladak i elegantan i samo klizi (s ledom).
to je bio otprilike-kronološki pregled najbitnijih aktera.
u stvari i u stvarnosti (posebno ovoj siromašnoj) pijem sve.
sve osim piva.
pivo je moj kriptonit ili moja ahilova peta. pivo je dosadno.
mogu piti samo zabavna piva, npr. voćna ili čokoladna.
od toga što, važnije je kako.
uglavnom s veseljem i strastveno, a često nekontrolirano i neumjereno.
najšarmantnija sam pripita.