Usporedba njekojih književnosti

Knjigom u glavu
Post Reply
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

Usporedba njekojih književnosti

Post by Hroboatos » 14 Dec 2011, 22:47

Čisto asocijativno, kopkajući po svojoj paleozičkoj memoriji, iz razdoblja dok sam još čitao, negdje nakon kambrijske eksplozije ....

Književnost engleskoga jezika nije ni kod nas, a ni u svijetu vrjednovana kako zavrjeđuje.
Netko bi mogao reći d aje to nebuloza i da je to svjetski jezik i prijevodi i ovo i ono i ...
No:

* i u nas, a i u kontinentalnoj Europi i svijetu, za velike i važne engleske pisce dobar dio ne haje i ne zna za njih, ili ih i ne čita, ili čita "pod muss". recimo- Milton, Wordsworth, Shelley, William Blake, George Eliot, Henry James (pišem o jeziku), pa i Melville i Hawthorne, Emerson (nje on filozof nego pisac), Yeats, Lawrence, ....
Prisutni su univerzalno Shakespeare, Dickens i Joyce, pa i Faulkner, iz raznih razloga.

To be cont...



Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

Post by Hroboatos » 15 Dec 2011, 23:15

Ukratko, kod literature engleskoga jezika vrijedi:

* dosta je rano formirana, i moderni engleski je već onaj
iz 1550, i u 16. st. sz Engkezi dali brdo vrijednih stvari, a
čak i manje vrijedne su impresivne po obujmu i invenciji (Sidney,
eventualno Walton i slični)

* njihova je književnost dosta "izolirana", dijelom i zbog kreativnosti, ali
i zbog nečeg u njihovom nacionalnom karakteru da za strance jedva mare.
Naravno da se to mijenjalo, no n.pr. u 18. st. Englezi glavne suparnike, Francuze, jedva
da su čitali ili hajali za njih; slično je s dobrim komadom 19. st., sve do kraja.
I Amerikanci su to pokupili, pa se sjećam kad sam čitao
o američkoj renesansi, glavni likovi (Dickinsonova, Emerson, Melville,..)
praktički nisu čitali ništa osim engleskog- Emerson jest klasike, ali u prijevodu.
U odnosu na anglofone, Nijemci, a posebno Rusi-pravi su međunarodnjaci i
autentični multikulturalisti.

* status svjetskih univerzalnih pisaca nema velik broj anglojezičnih, rekoh već.
ne mislim na popularne (Jack London, Conan Doyle), nego na klasike koje se čita.
Osima barda, tu su Dickens- iako za njega dvojim- vjerojatno Joyce kao eksperimentator
i Faulkner zbog Francuza i Latinosa, plus Whitman, te Orwell zbog spleta okolnosti. Dok je Byron, pojam, potpuno
nečitljiv, a Conrad ili Lawrence ili neki drugi nisu nekako uspjeli dosići status
općega klasika kojeg imaju, recimo, Kafka ili, na nižoj razini, Camus.



Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

Post by Hroboatos » 22 Dec 2011, 14:54

Francuski je pak korpus vjerojatno najutjecajniji u svijetu, iako
je u 20. st. -izim Prousta- posustao. Dugotrajnost pisanja na francuskom,
mnoštvo velikih i važnih autora- sve je to urodilo nizom univerzalnih klasika
koje se čita i dalje, bar u dijelovima. Francuski pisci koji su i svjetski, te čitani, ovi su:
Moliere, Voltaire, Rousseau, Hugo, Balzac, Flaubert, Baudelaire, Zola, Camus, ...
Dodaju li se tomu i autori možda značajniji, kao Villon, Rabelais, Montaigne, Rimbaud i Proust .... dobija se opus možda najznačajniji u europskim književnostima, a vjerojatno najutjecajniji.

U lirskoj poeziji Francuzi nemaju kontinuitet izvornih veličina kao Englezi, no
s nekoliko karakteristika:

* jaka renesansa i barok (Rabelais, Montaigne, Moliere,..), te klasicizam
kojim su podosta pridavili Europu (Racine, Boileau,..)

* utjecajni filozofski roman 18. st. (Voltaire, Diderot,..) i aforističari 17. i 18. st. (LaRochefoucauld, Chamfort,..)

* dominacija u romanu 19. st. do Rusa (Stendhal, Hugo, Balzac, Flaubert, Maupassant, ..)

* simbolizam i općenito inovativnost u poeziji koja je odredila modernost
(Baudelaire, Mallarme, Verlaine, Rimbaud, ...)

i najviše kontinuitet kulture koja stalno nešto drnda i propituje, učinili su
francusku književnost vjerojatno najutjecajnijom, sve do 20. st.



Post Reply