Zekoslawa » wrote:
Nisam sigurna koliko će se naći interesa za ovu temu, ali ajmo vidjeti...
Uvodni citat izdvojila sam s druge teme (Hrobiju u škrabicu za autorska prava), one o teoretičarima književnosti i komparatistima, jer me ovo boldano sjeti jedne prijašnje Hrobijeve opaske o izostanku kriterija za kanonizaciju u književnosti, a onda i izjave Slobodana Prosperova Novaka kako su neki od ovih spomenutih autora - dosadni. I on im je to rekao, kaže Slobo.
U istoj toj prilici reče tako S. P. N. još nešto. Naime, riječ je bila upravo o procesu pisanja povijesti književnosti i kanonizaciji. Pa tako S. P. N. bez grižnje savjesti ispriča kako je neke autore u svojim povijestima književnosti "zaboravio" iz ovih ili onih sasvim trivijalnih razloga. Ili pak spomene kako je godinama imao na polici jedan primjerak Šurminove Povijesti književnosti, ali eto, nije mu bila osobito zanimljiva zbog neprivlačne naslovnice. Nedavno ju je pak našao u nešto očuvanijem i privlačnijem obliku pa se rodio interes za nju.
Pa eto, ajmo pokušati reći koju i o tome.
Nema tu nekih razumnih kriterija. Kod Engleza je Milton bio bog do
1920-ih i T.S.Eliota i Leavisa, pa je tavorio kojih 40-50 godina, a sada
se diže kao gromada uz Shakespearea i ostale.
SPN je dobar čitatelj, i zaljubljen u hrv. književnost- ja jesam Hrvat, ali mi
je najveći dio hrv. književnosti nezanimljiv i bez njeke vrijednosti- a to je pohvalno,
što bi Krleža rekao.
Koliko sam čitao našu književnost-ne previše- njeke od mojih impresija
bile bi:
* dosta je naših novijih- to znači nakon 2. svj.rata- autora
nekako podcijenjeno. Rekao bih Šegedin, Jozo Laušić, možda Ivan Kušan,..
Neki su pisci poput Zvonimira Remete teško ocjenjivi jer su se afirmirali u doba NDH,
a poslije ih se nije lako dobijalo u ruke. Mile Budak je gadovski proganjan zbog uloge u NDH,
no on nije velik pisac, i osobno mislim da je dosta zastario.
Za potisnute Milana Begovića i još neke- ne znam što da kažem.
* svoje sam nezadovoljstvo hrvatskim pisanijama izrazio više puta,
i to najviše diletantizmom i "failure of nerve". Šoljan, Kušan, Novak, ..
ti su ljudi zapravo- moj je stav profućkali talente na trice. Ladanov "genius"
nije profućkan, no on je po vokaciji ipak prevoditelj. Da je napisao još 5 knjiga
eseja poput "Ta kritika", bio bi nesporno naš najbolji pisac 2 poli 20. st.
No, literaturu nam uništiše površni zajebanti kao Majdak, Majetić i ostali
jebivjetri - Jergović im je sličan po tom što je jebivjetar i diletant, dok
pravih eruditskih pisaca mi nemamo- sada.
Glede pak kanonskoga statusa šire, priznajem da mi je niz autora
dosta teško shvatljiv- nisam sam. N.pr. Oskar Davičo je napisao niz odličnih pjesama,
roman "Pesma" je isto vrlo dobar, no brdo romana mu je boza- "Beton i svici"
(sumnjam da je itko za to i čuo). Za Selimovića držim da je precijenjen, a poezija
Vaska Pope je tako, tako...
Izvan ex-Yu, debelo su precijenjeni i meni uglavnom nevažni pisci kao:
Kundera
Nabokov
Pynchon
Sabato
Fuentes
....
Kanon je ono što ostane živo kad prođe dosta vremena. Mislim da
je to jedini pravi sudac.