Sudden Sid » wrote:
Evo, lucca mi je dala ideju za topic. O jadnim komparatistima i teoretičarima se nikad ne priča na forumu, ne znam ni hoće li ovdje uloviti nekog maha.
Volite li čitati teoriju? Mislite li da to ima smisla?
Ima li neki teoretičar kojeg bi istaknuli?
Osobno, meni je zanimljivo čitati dobru teoriju (dakle, većinom mi je dosadno
) jer nisam jedan od ljudi koji "ne žele uništiti magiju čitanja tako da pričaju o književnosti", dapače, volim pročitati tekst o određenom djelu. Pogotovo kad mi taj tekst ukaže na neke stvari kojih nisam ni bio svjestan ili koje mi se nije dalo primijetiti.
Zato bih istaknuo Rolanda Barthesa, francuskog teoretičara. Barthes je imao dvije faze: ovu hard core znanstvenu (strukturalizam) i ovu otkačeniju (poststrukturalizam). Meni su drage obje faze, a istaknuo bih knjižicu "Kritika i istina" gdje se obračunava sa starom kritikom i definira kritičara kao osobu koja pokušava "oživjeti", izvući nova značenja iz određenog teksta. Genijalna je i knjiga "Svjetla komora" u kojoj piše o fotografiji, ali bih je preporučio i ljudima koje fotografija ne zanima. Naravno, tu je i poznati tekst "Smrt autora" kojeg je dobro pročitati, ako ništa drugo, a ono zato da bi skužili što je Barthes točno rekao (jer se pojam "smrt autora", kao i svaki drugi filozofski pojam, do zla boga isprostituirao i mutirao u raznim tekstovima
)
Ovo je dobra tema, no nisam previše podkovan da bih o njoj u detalje razglabao. No, pokušat ću, uz ono nešto što sam pročitao.
1. teoretičari književnosti mi izgledaju kao ozboljni mislioci, skoro filozofi na području literature. Tu stavljam-među onima koje sam čitao- Mihaila Bahtina o Dostojevskom i Rabelaisu, Fryea o neizu stvari, eventualno, Curtiusa o europskom srednjovjekovlju i Auerbachovu "Mimezu". Ne znam kud bih stavio Lasićevu "Krležoloiju" od 5 knjiga, a i neka djela Žmegača su blizu-..ili ne.
2. zatim, tu su "profesori". Meni su to n.pr. Solar i Biti kod nas. Iako tu ima teorije, nema tu nešto puno izvornih ideja, nego više sistematizacija, "katehizacija" i sl. Tu mi spadaju i stariji autori koje su previodili u Yu, n.pr Wayne Booth: Retorika proze
3. poststrulturalisti, dekonstrukcionisti..Barthes, Derrida,..to mi djeluje nezanimljivo. Kao derivacija dogmi uzetih od Heideggera, pa nasilu gurani kulturni relativitzam. Ne vidim tu nješto spoznajno vrijedno što imaju npr. Bahtin ili Auerbach.
4. povjesničari, to je jasno
5. književna kririka koja ima dva vida. Jdno su eruditski pisci koji su zanimljivi za čitanje, pa kad i smatrao da su jednostrani i pretjerani (Harold Bloom u SAD), a i recenzenti- što se preklapa- kao Igor Mandić, koji je dosta slab kritik, ali nije loš u recenzijama i vrlo je subjektivan.
Ukratko- postoje dosta informirani ljudi koji se bave umovanjem o literaturi. To su Bahtin, Curtius itd. To su nastavljači estetike književnosti koji su izgradili svoje pojmovne aparate.
Oni u zadnjih 30 godina (Barthes,..) ne mogu reći, nisu me zanimali.
Postoji i kritika koja je dosta zanimljiva i obaviještena, ali nije teorija (Terry Eagleton u UK), a i mješavina esejista i nekakvih teoretičara.
Iako nisu nešto izgradili, kod nas su vrlo zanimljivi pisci Žmegač i Lasić, a profesorski smjer je Nemec- iako mi to izgleda dosta subjektivno. Sve je to subjektivno, i kod najboljih, jedino je zanimljivo ako prezentiraju nove ideje koje mogu vrijediti i biti plodnima.
