Srpska književnost

Knjigom u glavu
User avatar
ali
Posts: 4904
Joined: 22 Sep 2011, 10:31

Re: Srpska književnost

Post by ali » 09 Dec 2011, 14:49

Tea Tree » wrote:Nisam se mogla ne sjetiti svoje srednje škole i Milana Oklopdžića - CA Blues. :cerek:
Pročitala sam je nekoliko puta, ali zadnji put prije dvadesetak godina i ne znam kako bih je doživjela danas. Tada je bilo jako impresivno.

Ima li koga da je čitao i sjeća se?
Mene si natjerala da je idem potražiti. Čitala sam je u ljeto '88. Sjećam se samo da mi je bila odlična ljetna literatura, nešto mi se sviđalo, ali nažalost ne sjećam se što točno :zubo:
Ne sjećam se zapravo apsolutno ničeg u vezi te knjige.
Sad sam je malo vrtila i pokušati ću je ponovo pročitati. Ne znam koliko ću imati koncentracije za čitanje na srpskom (potpuno sam se odvikla od tog jezika), a i nervira me to što su neka imena napisana fonetski, a neka izvorno :confused:



User avatar
nina williams
Posts: 2913
Joined: 13 Oct 2011, 18:01

Post by nina williams » 09 Dec 2011, 21:11

vrrrlet » wrote:Nemere ova tema proć' bez Ćopića i Basare.
Ne slažem se s ovim, al baš nikako...i ne mogu odšutit, pih ja... :zubo: puno je njih o čijoj bi se zemlji raspravljat dalo, al iz skoro svake Ćopićeve stranice vrišti Bosna. (Recimo s Kočićem je slična priča, na stranu stavljam čak i njegov politički angažman...jebote fakat nisam zadojena s nikakvom mržnjom, al imal ko iz BiH da je valjo, a da nije svojatan od Srbije?)
Ne kažem da on ne bi bio izvrsan i da je pisao o Srbiji, ali...nije to napravio-sam je izabrao o kojoj će zemlji pisati.
Daklem, Srbi su...a zemlja, mislim, glavati gospodine, da će biti Bosna. :zubo:
Aristocat wrote: Nego, racuna li se Gorski vijenac pod srpsku knjizevnost? :)
Hm, ne jednom čula sam priču kako je Marin Držić "najveći srpski renesansni pisac" (a đe baš njega nađoše, taj je valjda iz one povijesne enklave Srba-katoličkih svećenika :zubo: ), al ne baš i da Njegoša u Srbe meću...pa čoek je vladao drugom državom...


Vidim da niko niko ne spominje Nušića. Jel to zato što mislite da nije dobar il što komediografi nikad ne mogu bit na cijeni? Nadam se da nije ovaj drugi razlog u pitanju, prvi bih i dozvolila, al šteta bi bilo da je o drugom riječ. :zubo: (Dobro, moguće da se ne spominje i zato što nije čitan.)
On mi je sjajan, poznaje (svoj) narod iznimno dobro. Njegovo nepretenciozno, ali nepogrešivo, opisivanje malograđanštine i politike obara me s nogu. Gospojin koji je uspio i cinizam bez okusa jala podmetnut u svoja djela. Dobar za zabavu, dobar za introspekciju...iskreno, treba li od ikoga više tražiti?

Kao mala sam jako voljela čika-Jovu Zmaja.
Danas...Danilo Kiš, narafski, a kad ponekad uspijem zanemarit subjektivnost pregrist ću jezik i reć i da mi je Matija Bećković imao par dobrih poteza olovkom.



User avatar
Stitch
Experiment 626
Posts: 9960
Joined: 17 Sep 2011, 23:06
Contact:

Post by Stitch » 09 Dec 2011, 21:19

Nušić je genijalan, u pravu si. Ne sjeti se čovjek svega kad treba, naravno da ima još dobrih srpskih pisaca. Evo, sad kad o tome razmišljam, dodat ću još jednoga - Mihailovića i njegove Tikve. Predobar roman. :cerek:


Potpisi su za budale.

Hroboatos
Posts: 559
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

Post by Hroboatos » 10 Dec 2011, 00:33

schmokljan » wrote:Hazarski rečnik je tipično prodavanje muda pod bubrege. Sadržaja nema. To je stilska vježba. I to zamorna. Nije čudo da je autor devedesetih krenuo krivudavim putevima četništva. Trebalo je tu prazninu nečim popuniti, a nacionalizam ne samo da popunjava nego i nadima.

Danilo Kiš je najveći srpski pisac, a njegova djela dokaz da Srbi mogu pisati vrhunsku miteleuropsku književnost.
Iako je autor yu-unitranih simpatija ,i bizarne evolucije (postao je sufi), nije loše da
ga se čuje:
http://www.thefreelibrary.com/Five+Yugo ... a062649864

For me, Kis at his most incisive, Selimovic at his most poetic, and Andric at his most exotic are very small alongside Krleza.



User avatar
Polina Belilowsky
Posts: 244
Joined: 07 Dec 2011, 22:46

Post by Polina Belilowsky » 10 Dec 2011, 03:35

Hroboatos » wrote:
Da, Srbi imaju tradiciju "vidi mene po belom svetu". U toj je biblioteci izašao i Stevan Pešić (Katmandu, ima narkomana i tako..).
Mika Oklop je bio OK, mislim da je otišao u SAD negdje 80-ih i nažalost prerano preminuo. Negdje sam pročitao da mu je tamo i sin, valjda je izdao očevu postumu.

Inače, to je djelo realno- fikcija, doslovno. Amerika obećana zemlja zanimacije, svega ima, ali ne onoga što je baš tamo itekako izrazito- krampanje i crnčenje. Mika je prikazao dosta relaksiranu hedonističku subkulturu kao normu.

A ona to- nije.
Mika Oklop? Pisac jedne knjige, nažalost.

Nije to samo u Srba, jednostavno nije imao daha za odmaći se malko od sebe.
Osim toga, droga. Ali droga kao ozbiljan problem, a ne nekakav dodatak kreativnosti.
Tanko.


Kad ugledah tu reč crnu u smeh tuga se obrnu zarad sviju starih dana što taj nick obeležiše. Mada dugo piso nisi dobrodošo ovde ti si na svaki topic Trkeljanja da ti opet nama svraćaš mani ovaj chat i kaži kada se na forum vraćaš. Reče Elvis - nikad više.

User avatar
jevgenija
Posts: 2606
Joined: 17 Sep 2011, 22:02
Location: Virtualni Vidovci

Post by jevgenija » 10 Dec 2011, 15:25

Vraćam se samo Stevanu Sremcu i gospodinu "rako sine ubio te bog da te ne ubije, kako možeš vikat dole vlada" Nušiću, ali vraćam im se pobožno, bar dvaput godišnje :cerek:


You can only be young once. But you can always be immature. (dejzino MD <3)

Hroboatos
Posts: 559
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

Post by Hroboatos » 14 Dec 2011, 19:57

Srbi vole svoje pisce i prave od njih gromade i proroke.
Naš stav je bliži zapadnom- ma što oni misle, to su ionako seronje i
umišljeni pizdunčići. :xzubo:



User avatar
schmokljan
Posts: 2410
Joined: 18 Sep 2011, 16:19
Location: www.mordor.hr

Post by schmokljan » 14 Dec 2011, 21:09

Ništa čudno, Srbi vole mistificirati. To je bolest, a na bolestima ne treba nikome zaviditi.



Hroboatos
Posts: 559
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

Post by Hroboatos » 14 Dec 2011, 22:32

Da malo Srbima kadim. Kad je od "ustaše", vrijedi više od Nobela.

Naravno, po 100-ti puta- ne čitam više beletristiku i pišem po sjećanju. Nu, objekltivno- naša je književnost 19. st. za današnji ukus teško probavljiva i praktički nečitljiva, dok su Srbi od nas bolji u tom "veku".

Da vidimo.

Mi- Mažuranić, Vraz, Šenoa, Kovačić, Vidrić, Harambašić, Gjalski, Kumičić,...- najbolji kao Šenoa ostavljaju jedino dojam vatrometa jezika. Inače, ti nagomilani aoristi i prezenti s vikanjem, skakanjem, ...nepostojanje perfekta, u poeziji otrcano nazdravičartsvo- naša je književnost 19. st. više kao pripremanje terena.

Srbi- imaju djela koja čovjek može čitati. Đura Jakšić, Zmaj Jova, Laza Kostić, Laza lazarević, Milovan Glišić,...- to je čitko, ima emocija u poeziji, a proza je pitka i čitka, ne ide na živce kao naša s histeriziranjem.

Eto, da ih pohvalim.



User avatar
Stitch
Experiment 626
Posts: 9960
Joined: 17 Sep 2011, 23:06
Contact:

Post by Stitch » 15 Dec 2011, 12:11

Hroboatos » wrote:Nu, objekltivno- naša je književnost 19. st. za današnji ukus teško probavljiva i praktički nečitljiva, dok su Srbi od nas bolji u tom "veku".
Glupost. Što je "neprobavljivo" u Kovačiću? U Novaku? U Kranjčeviću? U Leskovaru i Gjalskom? Doista misliš da je tvrdnja kako je Glišić bolji od njih "objektivna"? Ono, smiješno. Vara te sjećanje, ali ne za metar nego za kilometar. Sremac i Stanković, to da. Ali ostatak je bijedan.

I odakle ti tvrdnja o "histeriziranju"? Registratura, Stipančići, brojne Novakove novele - sve to naginje objektivnosti. Pa 19. je stoljeće i realizam, pobogu, a ne samo romantizam i pisanje budnica. Neke stranice koje su tada napisane uopće ne zaostaju za Tolstojem, Balzacom ili Dickensom. Čak i "moji" Kozarci, koje smatram literarno neukima, imaju sjajnih zapažanja.

Pretjera ga, brate, doista. Stvarno me razočara kad vidim površnost i paušalnost nekog intelektualca. Imaš pravo na vlastiti ukus, ali onda nemoj navoditi samo fenomene koji ti odgovaraju da potvrdiš tezu, uzmi u obzir sve.


Potpisi su za budale.

Hroboatos
Posts: 559
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

Post by Hroboatos » 15 Dec 2011, 23:32

Hekatonhir » wrote:
Glupost. Što je "neprobavljivo" u Kovačiću? U Novaku? U Kranjčeviću? U Leskovaru i Gjalskom? Doista misliš da je tvrdnja kako je Glišić bolji od njih "objektivna"? Ono, smiješno. Vara te sjećanje, ali ne za metar nego za kilometar. Sremac i Stanković, to da. Ali ostatak je bijedan.

I odakle ti tvrdnja o "histeriziranju"? Registratura, Stipančići, brojne Novakove novele - sve to naginje objektivnosti. Pa 19. je stoljeće i realizam, pobogu, a ne samo romantizam i pisanje budnica. Neke stranice koje su tada napisane uopće ne zaostaju za Tolstojem, Balzacom ili Dickensom. Čak i "moji" Kozarci, koje smatram literarno neukima, imaju sjajnih zapažanja.

Pretjera ga, brate, doista. Stvarno me razočara kad vidim površnost i paušalnost nekog intelektualca. Imaš pravo na vlastiti ukus, ali onda nemoj navoditi samo fenomene koji ti odgovaraju da potvrdiš tezu, uzmi u obzir sve.
Govorim o 19. st. , a ne dugom 19. st. koje završava u simbolizmu i moderni.
Da razjasnimo:

a) da je njetko naš uspio napisati u 19. st. išta kao Tolstoj- to je smiješno da ne treba
o tom ni razglabati

b) naši su pisci do oko 1880-1890. puno učinili na jeziku, i skovali moderni hrvatski, više nego svi jezični savjetnici. Tu prijelaz sa zagrebačkoga pravopisa na Brozov ne mijenja ništa.
Također, u odnosu na Srbe suvrjemenike, oni su inteligencija- govore jezike, znaju svijet i sl., dok su Srbi provincijalni čobani (iako imaju svoju državu).

Nu, problem je s našima što im je diskurs takav da je teško probavljiv za moderni ukus. Njihove su pisanije beznadno zastarjelo, iako ponekad i Šenoa i Kovačić poluče nješto monumentalno što filigranska Srbadija ne može ni u snu. No što to vrijedi kad je čitanje naših, sada, tlaka.

Imamo na svemreži dosta romana Šenoe, Kovačića, Gjalskoga,..pa provjerimo.

http://dzs.ffzg.unizg.hr/html/

Pogledajmo Šenou i "Senjsku ruku":

http://hr.wikisource.org/wiki/%C4%8Cuva ... ske_ruke/V
Bilo je blizu Božića, vrijeme tmurno i burno. Oko osme ure večernje sjeđaše za dugačkim stolom refektorija u senjskom fratarskom samostanu vrlo živahno društvo. Braća izmoliv svoje obične molitve, bješe se već uklonila u svoje izbice, samo je otac Viktor, gvardijan samostana, čovjek jak, pun i visok, zaostao sa svojim gostima, odličnom senjskom gospodom. Sumorna svjetiljka sterala je slabo svjetlo svoje po kamenom podu dugačke dvorane, po čađavim slikama svetaca iz reda sv. Franje, po velikom bakrenom vrču nasred stola, po muževnim licima junačkih Senjana. U velikom kaminu od kamena plamsao je veseo plamen. Bijaše tu toplo i udobno, a gospoda su malo marila kako bura silovito bije u prozore, kako nemilo fijuče po dimnjacima. Čelo stola sjeđaše otac Viktor, čovjek crnih, pronicavih očiju, vrlo pametna lica. Do njega poredali se kapetan Danilo Barbo, knez Martin Posedarić, vojvode Đuro Daničić i Juriša Orlović, kastelan Vuk Hreljanović, vlastela i starješine Vuk Matijašević, Antun Mikulčić i Mihovil Radić, ljudi kršni i čestiti, a malo podalje, bliže kaminu, drijemao je prekrštenim na trbuhu rukama gradski notar. Otac gvardijan natakao je marljivo iz bakrenog vrča u čaše dalmatinsku rumenu kapljicu, a gosti gucajući razgovarahu vrlo živo, mašući silovito rukama.

- E bogami! kneže Martine! - protegnu se kapetan Barbo, klepećući lijevom rukom u džepu srebrnim novcima, a lupajući desnicom po stolu - baš si lijepo pogodio; dobit ćeš vrla zeta. Valjan si, Jure, valja ti glava, valja ti ruka. Gled'te, kako se je mladić zažario! Bog te vidio, čega se stidiš? Ta nijesi djevojka. Bog te živio, mladi junače! I tebe i tvoju mladu! - dignu kapetan čašu, i za njim svi gosti kličući: - U zdravlje, Jure!
Realno, ovo je truba kao Walter Scott ili Byron.

Pogledajmo malo nevelikoga pisca Glišića:

http://www.rastko.rs/knjizevnost/umetnicka/index.html
http://www.rastko.rs/knjizevnost/umetni ... c526669585
Šilo za ognjilo

Ćir Trpko ne prodaje više ni bozu ni kokice. To je nekad prodavao po ulicama beogradskim, kad je bio mali i kad se još nije zvao "ćir". Sad je ćir Trpko, ili kao što on kaže "sega" - veliki gosa; drži mehanu u selu K., pod Kosmajem, uz mehanu dućan, a uz to oboje ima dvesta ovaca, veliki čajir, a aparta što ima još njiva i drugih dobara.

Mehana mu je na zgodnom mestu, baš na drumu seoskom. Ko god prođe i potera ili, ponese što u Beograd da proda, mora proći pored ćir-Trpkove mehane i dućana. Ćir Trpko, naravno, ne propusti nikoga dok s njim što ne pazari. A umeo je tako vešto saletiti čoveka da ga se ne možeš otresti. Svaki dan kupi on ma šta, naravno, vrlo jeftino, a kantar mu je već tako zgodno ujdurisan da svakad odmeri kako hoće ćir Trpko; ako hoće oku - oku, dve - dve, litru - litru.

Jedno jutro poranio ćir Trpko, pa čeka pred mehanom hoće li naići kaka mušterija. Dok eto ti nekog Tiosava Negića, uprtio punu torbu voska, pa se uputio putem. Kad bi pored mehane, zovnu ga ćir Trpko, zanoseći se malo po cincarski.

- Gazda-Tiosave, što ti je to?

- Malo voska, ćir Trpko.

- 'A'de, more, da popijemo, 'ednu.

- Nemam kad, ćir Trpko.

- 'A'de, 'a'de, more! - saleti ga ćir Trpko, te svrati pred mehanu.

Iznese ćir Trpko dve čašice rakije na nekom šarenom služavniku, pa pruži Tiosavu i reče:

- Ama što sega imam rakija! Pred pašina majka će se ne stidi!

Tiosav iskapi čašicu, namršti se malo i učini:

- Ih! ala pali!

- Ne ti kaza', more! Ama ćir Trpko!... - reče i kucnu se prstom u čelo, takorse da pokaže kako je on to promućuran, a ispod oka pogleda na onu torbu voska.

Popi i ćir Trpko rakiju, pa onda upita:

- U Beograd ćeš nosiš to? - i pokaza rukom na vosak.

- 'Oću, ćir Trpko; čujem dobro prolazi, pa da se uzme koja para.

- Te lažu, more ne ti projde, živ mi gospod!

- Ama juče je čovek prodao po dvadeset i pet groša.

- Čovek? U Beograd reče?

- Usred Beograda na pijaci. Prodao je Vitomir vosak po dvadeset i pet groša.

- Za Vitomira ti meni reče?

- Jes', jes', Vitomir.

- Vosak za dvadeset i pet?

- Jes', za dvadeset i pet.

- Te laže, dženabet! Ne prodaš ni po petnaest.
Možda plitko, ali pitko.



User avatar
Stitch
Experiment 626
Posts: 9960
Joined: 17 Sep 2011, 23:06
Contact:

Post by Stitch » 16 Dec 2011, 00:27

A jesi li vidio onu temu o dječjoj književnosti, gdje su primjerice Perzefona, Zekoslava i neki drugi - morao bih provjeriti da vidim tko - opisivali koliko ih je dirnulo "Velegradsko podzemlje"? Modernu djecu? Pamtili su prizore, razgovarali o osjećajima, sjećali se imena likova... Što je to ako nije dokaz da Novaka ne možeš nazvati napornim i neprozirnim? Jest, nekima su smetali "Stipančići", ali tko kaže da moraš voljeti sve što je Novak napisao? :)

Hajde, onom si se "monumentalnošću" Kovačićevih i Šenoinih stranica malo izvukao, ali još te neću skinuti s ražnja; tebi je, izgleda, stupanj razumijevanja bitan kriterij pri određivanju vrijednosti nekog djela. Ako je tako, morat ću te razočarati - mnogo djece ne razumije Ivanu Brlić-Mažuranić. Ivanu kraljicu, kojoj se i Matoš poklonio. Ne znaju, recimo, da "klinčići" označavaju malene klinove. Meni banalno i nevjerojatno, ali tako je. Znači li to da je i Ivana "beznadno zastarjela"? A došla je kasnije, namjerno je zato spominjem.

Pitam jer mi nisi jasan, ne provociram te.


Potpisi su za budale.

User avatar
Zekoslawa
Posts: 15740
Joined: 18 Sep 2011, 20:01

Post by Zekoslawa » 16 Dec 2011, 00:45

Bojim se da to nisam bila ja. Mene je ubio Cankar, možda na to misliš? :D No da, kad već spominješ, i "Velegradsko podzemlje" isto tako. Ali i "Stipančiće" mnogo volem. Čitala sam ih jedno 5-6 puta. :zubo:


Trchegliamo italiano:

..se il kompiuterr fose acezo, trkeljeljerebe.. (by ..a unda)
La rulja/ruglia deve ci credere :mudri: (by Ingr...Ecsaccia)
Karl Jozef će na to..., a Majti pak...

Noge duge, oči pune tuge; uvek sama ili s devojkama...

User avatar
Stitch
Experiment 626
Posts: 9960
Joined: 17 Sep 2011, 23:06
Contact:

Post by Stitch » 16 Dec 2011, 00:49

Cankar? Onda je to bio netko drugi. Ali neka si ti meni tu, važan si argument. :D


Potpisi su za budale.

Hroboatos
Posts: 559
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

Post by Hroboatos » 16 Dec 2011, 02:26

Hekatonhir » wrote:A jesi li vidio onu temu o dječjoj književnosti, gdje su primjerice Perzefona, Zekoslava i neki drugi - morao bih provjeriti da vidim tko - opisivali koliko ih je dirnulo "Velegradsko podzemlje"? Modernu djecu? Pamtili su prizore, razgovarali o osjećajima, sjećali se imena likova... Što je to ako nije dokaz da Novaka ne možeš nazvati napornim i neprozirnim? Jest, nekima su smetali "Stipančići", ali tko kaže da moraš voljeti sve što je Novak napisao? :)

Hajde, onom si se "monumentalnošću" Kovačićevih i Šenoinih stranica malo izvukao, ali još te neću skinuti s ražnja; tebi je, izgleda, stupanj razumijevanja bitan kriterij pri određivanju vrijednosti nekog djela. Ako je tako, morat ću te razočarati - mnogo djece ne razumije Ivanu Brlić-Mažuranić. Ivanu kraljicu, kojoj se i Matoš poklonio. Ne znaju, recimo, da "klinčići" označavaju malene klinove. Meni banalno i nevjerojatno, ali tako je. Znači li to da je i Ivana "beznadno zastarjela"? A došla je kasnije, namjerno je zato spominjem.

Pitam jer mi nisi jasan, ne provociram te.
O čemu to uopće pišeš ? Meni je to nerazumljivo, kakva djeca ?

Kažem da je naša književnost, prozna- romani i pripovijetke- do moderne i simbolizma
nečitljiva i nezanimljiva, jednostavno neprobavljiva. Ona je stilski ustrojena tako da
golema količina aorista i imperfekata, te groteskni iskazi koji bi trebali sugerirati povišenu dinamiku ispadaju apsurdno i upravo bizarno.

Dao sam popis na kojem je hrpa romana Šenoe, Kumičića, Kovačića i ostalih,
i meni je to sve - zastarjelo i praktički nečitko. Srbe ne marim, samo kažem da se pisci
kao Lazarević, Glišić ili Domanović daju čitati jer nemaju- generalno- taj hiperemocionalni patos i retoriku koja djeluje pomalo komično.

Valja reći da to nije neka sramota, da kulturne tradicije "velikih" naroda imaju na čemu graditi, te da netko tko je čitao razne zapadne pisanije može procijeniti što je što. Ne trebaju usporedbe s najvećima i najjačima. Pisci kao Meredith za nas su stratosfera- namjerno njega spominjem jer nije baš po modernom ukusu, a slično je s drugima koji se rjeđe spominju, ali su istinske veličine: velikani kao Gončarov, Richard jefferies (The Story of My Heart), Zola, Whitman,... izvan su našega dosega.

Istina, u nekim sam stvarima subjektivan- Balzac, Dickens, pa i razni drugi, čine mi s e teže dostupni i ne baš zanimljivi. No, oni su inmal isreću dase nadovezuju na postojeću tradiciju, dok smo mi kaskali i tek s Matošem izašli iz provincije.

Tko bi od Hrvata u 19. st. mpgao napisati ovako nešto, što je napisao Frederic Myers o susretu s George Eliot ?
Sjećam se kako sam, u Cambridgeu, jednoć šetao s njom u Fellows' Garden u Trinityju, uvečer kišnoga svibnja; a ona je, potaknuta i protiv svoje volje i uzimajući kao predmet govora tri riječi tako često rabljene kao nadahnuće i bojni poklič ljudi- riječi Bog, Besmrtnost, Dužnost- proglasila, strahotnom ozbiljnošću, kako je nezamislivo prvo, nevjerojatno drugo, a pak neotklonjivo i apsolutno treće. Nikada, valjda, nije strožije bila naglašena suverenost impersonalnoga i nenagrađujućega Zakona. Slušao sam, i noć je pala; njezino ozbiljno i veličajno lice okrenulo se prema meni kao Sibilino u nujnoj tmini; bijaše to kao da je povukla izvan moga dosega, jedan po jedan, dva svitka obećanja i ostavila me samo s jednim, ulijevajućim strahopoštovanje i opterećenim usudom. Stajasmo neko vrijeme, a kad smo se konačno rastali među stupolikim krugom šumskoga drveća, nadsvođenim posljednjim sumrakom neba bez zvijezda- ostadoh zureći, kao Tit u Jeruzalemu, u ispražnjena sjedišta i prazne dvorane; u svetište bez Nazočnosti da ga posveti i usamljeno nebo koje je napustio Bog.

Frederic Myers: George Eliot, studeni 1881, prilikom spisateljičina posjeta Cambridgeu 1873.
Mi smo se tek u 20. st. odlijepili, i napravili velike stvari. Tu poglavito mislim na Krležu i Ujevića, koji su bolji od svjetskih veličina. I prije sam rekao da je Krleža bolji od Conrada, Faulknera, a vjerojatno i Manna, a Ujević od Yeatsa, Eliota i Rilkea.

No, što je tu je.



User avatar
judolino
Swine Who Must Be Obeyed
Posts: 6082
Joined: 25 Sep 2011, 09:03

Post by judolino » 16 Dec 2011, 11:20

Samo dve reči: Dušan Kovačević.
Bog.



User avatar
Stitch
Experiment 626
Posts: 9960
Joined: 17 Sep 2011, 23:06
Contact:

Post by Stitch » 16 Dec 2011, 11:29

Hroboatos » wrote:
O čemu to uopće pišeš ? Meni je to nerazumljivo, kakva djeca ?
Vrlo jednostavno: ako klinci uživaju u nečemu što odrasli - ti, konkretno - proglašavaju zastarjelim, nerazumljivim, neprobavljivim, grotesknim, o kakvoj je onda zastarjelosti, nerazumljivosti, neprobavljivosti, grotesknosti... uopće riječ?


Potpisi su za budale.

Hroboatos
Posts: 559
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

Post by Hroboatos » 16 Dec 2011, 16:44

Hekatonhir » wrote:
Vrlo jednostavno: ako klinci uživaju u nečemu što odrasli - ti, konkretno - proglašavaju zastarjelim, nerazumljivim, neprobavljivim, grotesknim, o kakvoj je onda zastarjelosti, nerazumljivosti, neprobavljivosti, grotesknosti... uopće riječ?
Književnost je za odrasle, o njoj govorim, ne o nekakvim Pinokijima i sl.

Dakle, po mom sudu, srbi imaju čitkiji romantizam i realizam. No, u modernoj i avangardi pali su debelo iza nas- uz njeke iznimke. U doba dok Bora Stanković piše roman tipa 19. st., Polić Kamov raspisuje modernistički tekst (doduše, neobjavljen).

S te strane Rakić, Pandurević, rani Crnjanski (dobar), Dučić, Rastko Petrović,.., s ove Matoš, Ujević, Krleža, Donadini, Cesarec, pa i Nazor, Šimić, rani Andrić, ...

Oko 1900. vaga je prevagnula na zapad.



User avatar
Stitch
Experiment 626
Posts: 9960
Joined: 17 Sep 2011, 23:06
Contact:

Post by Stitch » 17 Dec 2011, 12:33

Opet me ne razumiješ, ali nema veze. Spomenuta zbirka "Iz velegradskog podzemlja" ni po čemu se ne može izjednačiti s Pinokijem.


Potpisi su za budale.

Hroboatos
Posts: 559
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

Post by Hroboatos » 22 Dec 2011, 13:34




Svizac PhD

Post by Svizac PhD » 09 Mar 2012, 23:02

schmokljan » wrote: Danilo Kiš je najveći srpski pisac, a njegova djela dokaz da Srbi mogu pisati vrhunsku miteleuropsku književnost.
Ispravka. Miloš Crnjanski je najveći srpski pisac. Danilo Kiš je 'jedan' od najvećih jugoslavenskih pisaca. Danilo Kiš nije Srbin već Židov. Da, ta literatura je na tragu Kafke i Borhesa; ali ne u smislu "stilske vježbe" već što je prožima onaj sveobuhvatni židovski arhetip stradanja, umiranja i bezizlazne crnohumorne slike svijeta kakvu nam, recimo, u svojim filmovima nudi i Kubrick.



Hroboatos
Posts: 559
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

Post by Hroboatos » 16 Sep 2012, 19:00

Nakon dosta vrjemena malo prošetah srpskim umnim prostorom.
Bog te tvoj- Srbi po starom. Te ovaj je đenije, pa ne znaš koji je Milisav a koji
Milosav, pa sve je to belosvecki đenijalno.....
Biti pisac kod Srba, to ti je kao da si mali bog.

Milisav- šta da čovek kaže ...

http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/ ... ti.lt.html

Milosav (iz 10 vekova):
http://riznicasrpska.net/knjizevnost/in ... opic=307.0

Pročitah te pjesme i ništa mi nije jasno, napose
ta šljiva. Što on hoće, Bog te pita ...



User avatar
judolino
Swine Who Must Be Obeyed
Posts: 6082
Joined: 25 Sep 2011, 09:03

Post by judolino » 17 Sep 2012, 08:17

U, al ga Srbende kenjaju...
Pardon, gromade i proroci!
Baš zbog takvog umišljanja veličine ne mogu provariti Jergovića i Lovrenovića, da ne spominjem onoga klauna Aralicu.



Hroboatos
Posts: 559
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

Post by Hroboatos » 17 Sep 2012, 16:07

judolino » wrote:U, al ga Srbende kenjaju...
Pardon, gromade i proroci!
Baš zbog takvog umišljanja veličine ne mogu provariti Jergovića i Lovrenovića, da ne spominjem onoga klauna Aralicu.
Kakve veze oni imaju sa Srbima ?



User avatar
judolino
Swine Who Must Be Obeyed
Posts: 6082
Joined: 25 Sep 2011, 09:03

Post by judolino » 20 Sep 2012, 16:49

Hroboatos » wrote:
Kakve veze oni imaju sa Srbima ?
Pa isti su ko i oni.



Post Reply