Može poezija?

Naši spisateljski pokušaji
Eks
Posts: 21733
Joined: 18 Sep 2011, 18:25

20 Dec 2011, 09:33

Čitala sam je. Više se i ne sjećam. U to sam je vrijeme i pisala. Prošla me volja za jednim i drugim. Poezija je krhka stvar, nikad nisam kužila kako je ljudi ne otrcaju javnim čitanjima, kako je uvijek iznova vrate sebi.


User avatar
foka
Posts: 65
Joined: 15 Nov 2011, 03:19

20 Dec 2011, 11:30

misliš čitanjima naglas?
When I die I will return to seek
The moments I did not live by the sea
User avatar
foka
Posts: 65
Joined: 15 Nov 2011, 03:19

20 Dec 2011, 11:36

zeleni zub » wrote:Čitam nesistematski, nekad tri dana za redom, a nekad ništa mjesec dva. I uvijek je to neka zbirka s police koju imam, onda tu ima hrpa nepoznatih autora, pa hrpa dosade, pa hrpa već ih znam napemt noćas bih mogao... Fali mi neka usmjerenost, onda bih možda i znala navest koje autore volim.
mislim da s problemom neusmjerenosti (iako to nije problem!) pomažu dobre antologije.
recimo, šoljanova antologija moderne lirike zapadnog kruga je super.
od stranih volim bloodaxeove.
When I die I will return to seek
The moments I did not live by the sea
Eks
Posts: 21733
Joined: 18 Sep 2011, 18:25

20 Dec 2011, 11:46

foka » wrote:misliš čitanjima naglas?
Pa da. Doduše, naglas možeš čitati i u sobi, zato rekoh javnim. :xne zna:
User avatar
foka
Posts: 65
Joined: 15 Nov 2011, 03:19

20 Dec 2011, 11:58

ex_anais » wrote:
Pa da. Doduše, naglas možeš čitati i u sobi, zato rekoh javnim. :xne zna:
nisam bila 100% sigurna da ne misliš i na ovakve neke oblike tihog, a javnog čitanja, zato pitah ''naglas?'' :xzubo:

ja ne volim javna čitanja, ali volim slušati snimke pjesnika dok čitaju (svoju) poeziju.
When I die I will return to seek
The moments I did not live by the sea
User avatar
Stitch
Head Honcho
Posts: 16389
Joined: 17 Sep 2011, 23:06
Has thanked: 42 times
Been thanked: 31 times
Gender:
Contact:

20 Dec 2011, 12:37

Zar postoji pjesnik koji zna čitati svoje stihove? :D

Majketi, kad se sjetim Tadijanovića... Uvijek mi je zvučio kao da mu je duša u nosu. Kao da će umrijeti nakon posljednje točke.
Potpisi su za budale.
User avatar
ElliQuinn
Felis nebulosa
Posts: 5424
Joined: 18 Sep 2011, 11:56
Location: Na raskršću, upravo krećem u svim smjerovima.

20 Dec 2011, 12:39

foka » wrote:
nisam bila 100% sigurna da ne misliš i na ovakve neke oblike tihog, a javnog čitanja, zato pitah ''naglas?'' :xzubo:

ja ne volim javna čitanja, ali volim slušati snimke pjesnika dok čitaju (svoju) poeziju.
Meni je ovo zadnje vrhunac egotripa.
Light up, as if you have a choice.

Pričuvni moderator.
User avatar
Stitch
Head Honcho
Posts: 16389
Joined: 17 Sep 2011, 23:06
Has thanked: 42 times
Been thanked: 31 times
Gender:
Contact:

20 Dec 2011, 12:42

Kažu da se Krleža uvijek žderao kad bi čuo recitiranje Balada. Njemu taj kajkavski nikako nije sjedao. Kazivao je da bi bolje zvučio uz književno naglašavanje. Valjda nije bio ono što je zamislio.

A bio je donekle u pravu - taj je jezik rekonstrukcija. Nikad nije bio govorni, izvučen je iz rječnika.
Potpisi su za budale.
Eks
Posts: 21733
Joined: 18 Sep 2011, 18:25

20 Dec 2011, 12:42

foka » wrote:
nisam bila 100% sigurna da ne misliš i na ovakve neke oblike tihog, a javnog čitanja, zato pitah ''naglas?'' :xzubo:

ja ne volim javna čitanja, ali volim slušati snimke pjesnika dok čitaju (svoju) poeziju.
Ja ne znam čitati ničiju poeziju. I općenito mi je cijeli taj koncept preserans. Trebalo mi je neko vrijeme da ukapiram. :xd: Poezija je intimna stvar. :kava: Pa čak i neke vrste proze.

Aaa, misliš na net. Poše, što mi je danas. :brukica:
Ne, net je kul.
User avatar
foka
Posts: 65
Joined: 15 Nov 2011, 03:19

20 Dec 2011, 12:47

Hekatonhir » wrote:Zar postoji pjesnik koji zna čitati svoje stihove? :D

Majketi, kad se sjetim Tadijanovića... Uvijek mi je zvučio kao da mu je duša u nosu. Kao da će umrijeti nakon posljednje točke.
nije do toga da znaju, koliko do atmosferičnosti :xd:
jako volim slušati snimku eliotovog čitanja puste zemlje jer zvuči ko da čita iz groba. dakle, ko da čita iz duboke rupe u zemlje, a i ko da čita s drugog svijeta, jer je prastara snimka.

@ElliQuinn - zašto? zanima me.
svi koje ja slušam su mrtvi, čini mi se, pa ne doživljavam to tako.
ali možda trebam naglasiti da sam morbidna?
When I die I will return to seek
The moments I did not live by the sea
User avatar
foka
Posts: 65
Joined: 15 Nov 2011, 03:19

20 Dec 2011, 13:03

ex_anais » wrote:Ja ne znam čitati ničiju poeziju. I općenito mi je cijeli taj koncept preserans. Trebalo mi je neko vrijeme da ukapiram. :xd: Poezija je intimna stvar. :kava: Pa čak i neke vrste proze.
offt, podsjetilo me na ovaj tekst.

ont, ovo je jedina pjesma koju sam slušala na javnom čitanju i koja je na mene ostavila dojam zbog načina na koji je bila pročitana. odnosno, samo mi je taj put javno čitanje/slušanje poezije dobilo smisao. i nije me se više nikad tako dojmila ta pjesma kad sam je čitala doma.


ZLI DEMIJURG / branislav oblučar

pečem pekmez
i gledam let lastavica
rano je jutro u vrtu
mačke vrte repovima
a ja kuhačom
dok premještam se s noge na nogu
kraj rasturene peći
iza kuće
miješam i čitam:
odlična kombinacija
s tablom čokolade
pekmez se zgusne i potamni
kasnije
na kruhu je crn
svaki put kad raspirim vatru
masa proključa
i oblijeva me znoj
- to je 'žestina bića' – govorim si
jednim okom u Artaudovim
Pismima iz ludnice
a drugim u loncu
zelenom kao oko u đavla
što sliči paklenom kotlu
u kom se uz šljive gnjeca i
moja duša:
negdje sam pročitao kako je zlo
došlo na svijet sa slatkišima
ako je tako
od pekmeza sam
napravio princip
tri sam dana tresao i skupljao
a evo već treći stojim kraj ognja
i talim
sav ću ljepljivi svijet
pospremiti u teglice
i otpočinuti
sutra
When I die I will return to seek
The moments I did not live by the sea
Eks
Posts: 21733
Joined: 18 Sep 2011, 18:25

20 Dec 2011, 13:12

Hm, čudna pričica. Svatko ima neko svoje iskustvo.


Pjesma mi nije ništa posebno.
No, primijetila sam da i najgora pjesma, a kamoli prosječna, može biti itekako dobro primljena ako je dobro pročitana.
User avatar
foka
Posts: 65
Joined: 15 Nov 2011, 03:19

20 Dec 2011, 13:17

da, izgleda da se upravo to dogodilo. mislim, nije mi pjesma loša uopće, ali nije mi ni napeta. ali toga dana je zvučala baš :cerek:
ključna riječ je zvučala.

i tak.
When I die I will return to seek
The moments I did not live by the sea
User avatar
foka
Posts: 65
Joined: 15 Nov 2011, 03:19

20 Dec 2011, 13:19

IN DEFENCE OF ADULTERY / julia copus

We don’t fall in love: it rises through us
the way that certain music does –
whether a symphony or ballad –
and it is sepia-coloured,
like spilt tea that inches up
the tiny tube-like gaps inside
a cube of sugar lying by a cup.
Yes, love’s like that: just when we least
needed or expected it
a part of us dips into it
by chance or mishap and it seeps
through our capillaries, it clings
inside the chambers of the heart.
We’re victims, we say: mere vessels,
drinking the vanilla scent
of this one’s skin, the lustre
of another’s eyes so skilfully
darkened with bistre. And whatever
damage might result we’re not
to blame for it: love is an autocrat
and won’t be disobeyed.
Sometimes we manage
to convince ourselves of that.
When I die I will return to seek
The moments I did not live by the sea
User avatar
Emericzy
Posts: 3983
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

20 Dec 2011, 21:36

Kasno je, a ne daš mi mira

Baš mi ne daš mira. A između nas
grad se sav prostire. Pa te ovako,
samo virtualno, u prekasni čas,
a trebala si već spavati lako.

Ne možeš ni sutra. A ja već davno
sto i pet problema. Zapne il' tebi
il' meni kad bismo najviše. Ravno
nije nikad bilo. Ma, to zajebi,

te priče, tko želi taj nađe način.
To priča budala kojoj je tata
sve probleme... Kad ćeš opet mi začin
bit uzbuđenju? Joj, želja me hvata...

Poletjet ću gradom da sad te svučem
da prste osjetim na željnom vrućem.
User avatar
Margarita
Posts: 4076
Joined: 20 Sep 2011, 21:52

20 Dec 2011, 22:11

Emericzy » wrote:Kasno je, a ne daš mi mira
:cerek: :cerek: :cerek:
E, baš tako.
"Ili seri ili marš sa školjke!" - judolino.
User avatar
Emericzy
Posts: 3983
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

20 Dec 2011, 22:19

foka » wrote:IN DEFENCE OF ADULTERY / julia copus

We don’t fall in love: it rises through us
the way that certain music does –
whether a symphony or ballad –
and it is sepia-coloured,
like spilt tea that inches up
the tiny tube-like gaps inside
a cube of sugar lying by a cup.
Yes, love’s like that: just when we least
needed or expected it
a part of us dips into it
by chance or mishap and it seeps
through our capillaries, it clings
inside the chambers of the heart.
We’re victims, we say: mere vessels,
drinking the vanilla scent
of this one’s skin, the lustre
of another’s eyes so skilfully
darkened with bistre. And whatever
damage might result we’re not
to blame for it: love is an autocrat
and won’t be disobeyed.
Sometimes we manage
to convince ourselves of that.
:) Jako, jako dobro. I točno.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

21 Dec 2011, 00:46

foka » wrote:IN DEFENCE OF ADULTERY / julia copus

We don’t fall in love: it rises through us
the way that certain music does –
whether a symphony or ballad –
and it is sepia-coloured,
like spilt tea that inches up
the tiny tube-like gaps inside
a cube of sugar lying by a cup.
Yes, love’s like that: just when we least
needed or expected it
a part of us dips into it
by chance or mishap and it seeps
through our capillaries, it clings
inside the chambers of the heart.
We’re victims, we say: mere vessels,
drinking the vanilla scent
of this one’s skin, the lustre
of another’s eyes so skilfully
darkened with bistre. And whatever
damage might result we’re not
to blame for it: love is an autocrat
and won’t be disobeyed.
Sometimes we manage
to convince ourselves of that.
Kao što bi kraljica majka rekla: nismo impresionirani.
Stara priča o tom kako Eros strjelicom-ping- i protiv volje pogodi
žertvu.

Nije to- to.

Nu, realno, nema tu previše mudrovanja. Poezija je jako ovisna o jeziku, više
od proze, i čak i genijalni prepjevinisu dostatni. Ona je i teško ocjenjiva, i priznajem
da ne razumijem neke reputacije u tom polju. Dok je jasno zašto su Villon i Shakespeare veliki kao pjesnici (Villon, i u prijevodu, dosta jači), većina romantika je beznadna,
jednostavno apsurdna- uz iznimke kao Hoelderlin, možda i Novalis.
Kasnije, kad pomislim na 19. i 20. st., izranja nekoliko zapamtljivih pjesama-
koliko sam razabrao u izvorniku ili prijevodu- no, nema šanse u usporedbi s
prozom.

Konačno, uz brdo jezika, moramo se oslanati na prijevode, i tu nema alternative
(nije EU). Kad pomislim na poete koje sam čitao, u izvorniku ili prijevodu ili oboje, vidim
da nije velik broj ostavio jači dojam, a i to da nisam nešto jako oko njih listao.

Pindar- nerazumljiv, tu i tamo neki iskaz, inače strano
Safo- ništa, površne priče
Horacije- dobro, ali ne uistinu važno
Petrarca- konvencija, valjd apovijesno važan
Villon- uistinu velik pjesnik, jedan od najvećih
Shakespeare- od 150 soneta, možda 20-30 stvarno velika djela
Donne- nekoliko jako dobrih
Gongora- ne znam, impresivno u prijevodu
Goethe- stanovit broj mudrih i jakih, no veći dio stran (Mignon)
Hoelderlin- velik u mnogim pjesmama
Novalis- isto
Shelley- tu i tamo
Wordsworth- ima niz sjajnih pjesama, velik pjesnik
Coleridge- isto
Byron- apsurdan i smiješan, passe
Keats- prošao romantizam, pa i on
Puškin- za Ruse važan, za stranca kao ja- nerazumljiva reputacija
Ljermontov- isto
Hugo- nisam čitao, pokušao ali Hugo bijaše dosadan
Lamartine- bljutav
Baudelaire- moderan zbog svega, vjerojatno najutjecajniji 19. st., ali dosta zdošel
Whitman- uz niz šupljina, vrlo velik pjesnik
Mallarme- ne razumijem što on hoće
Yeats- poznate pjsme su mu nekako tričave. Nerazumljiva reputacija
Stefan George- ne znam što da kažem
Eliot- potpuno nerazumljiv, ne znam što hoće
Ahmatova- velika pjesnikinja
Valery- koliko sam mogao shvatiti, tu i tamo vrijedan
Pasternak- velik
Trakl- hja..ne znam
Rilke- nerazumljiv kao Eliot
Hart Crane- dobar, koliko sam vidio
Henri Michaux- nisam puno čitao, ali i ono malo, ostavlja dojam:
http://www.reelyredd.com/0605.michaux_ma_vie
Rene Char- puno čuo, malo čitao
Majakovski- dojmljiv, no pomalo odvratan
Jesenjin- ruska priča, kod nas precijenjen zbog odličnih prepjeva, ali svejedno dobar


Istočnjaci kao Iranci, Arapi, Kinezi, Japanci,..izvan su priče.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

21 Dec 2011, 01:20

Da ne ostane samo na priči- nekoliko koje su mi jake.

Goethe (zadnjim je stihovima njemačka komunistička
partija 1920-ih zaqvršavala sastanke):

Ein Kophtisches Lied

Geh! gehorche meinen Winken,
Nutze deine jungen Tage,
Lerne zeitig klüger sein:
Auf des Glückes großer Wage
Steht die Zunge selten ein;
Du mußt steigen oder sinken,
Du mußt herrschen und gewinnen,
Oder dienen und verlieren,
Leiden oder triumphieren,
Amboß oder Hammer sein.


Za "Engleze":

You must either conquer and rule or serve and lose, suffer or triumph, be the anvil or the hammer.
User avatar
foka
Posts: 65
Joined: 15 Nov 2011, 03:19

21 Dec 2011, 01:28

moram priznati da me zabavio tvoj post. mislim, ovo rešetanje kroz pjesnike.
ja na to gledam potpuno drugačije. veličina i važnost potpuno su mi nebitne stavke.
kanon i politike kanonizacije otprilike su mi crno pod noktom. pa pogledaj, na tvom su popisu samo dvije pjesnikinje.

čitam poeziju zato da doživim neprepričljive stvari. pod time mislim sljedeće: ti iz ove pjesme copusove iščitavaš staru priču, a ja u njoj osjećam metafore. osjećam ih kao potpuno istinite/točne.
i kad idem čitati, ne radim to s ravnalom i metrom s ciljem da pjesmu ili pjesnika svedem na neku mjeru. više je to ko lov, ali obostrani, i onda nekad uloviš neku groznu istinu ili neku istinu od koje se osjećaš zadihano ko u zaljubljenosti, tj. one ulove tebe.

ali neću ja diletantski to objašnjavati kad emily dickinson kaže sve savršeno:

"If I read a book [and] it makes my whole body so cold no fire ever can warm me, I know that is poetry. If I feel physically as if the top of my head were taken off, I know that is poetry. These are the only ways I know of. Is there any other way?"

možda to zvuči kao mistificiranje, ali meni su tisuću puta mističnije riječi kao ''veličina'' i ''objektivan kriterij'' (što nisi napisao, ali implicira se nekako). ono, te me čak malo i plaše.
When I die I will return to seek
The moments I did not live by the sea
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

21 Dec 2011, 01:52

foka » wrote:moram priznati da me zabavio tvoj post. mislim, ovo rešetanje kroz pjesnike.
ja na to gledam potpuno drugačije. veličina i važnost potpuno su mi nebitne stavke.
kanon i politike kanonizacije otprilike su mi crno pod noktom. pa pogledaj, na tvom su popisu samo dvije pjesnikinje.

čitam poeziju zato da doživim neprepričljive stvari. pod time mislim sljedeće: ti iz ove pjesme copusove iščitavaš staru priču, a ja u njoj osjećam metafore. osjećam ih kao potpuno istinite/točne.
i kad idem čitati, ne radim to s ravnalom i metrom s ciljem da pjesmu ili pjesnika svedem na neku mjeru. više je to ko lov, ali obostrani, i onda nekad uloviš neku groznu istinu ili neku istinu od koje se osjećaš zadihano ko u zaljubljenosti, tj. one ulove tebe.

ali neću ja diletantski to objašnjavati kad emily dickinson kaže sve savršeno:

"If I read a book [and] it makes my whole body so cold no fire ever can warm me, I know that is poetry. If I feel physically as if the top of my head were taken off, I know that is poetry. These are the only ways I know of. Is there any other way?"

možda to zvuči kao mistificiranje, ali meni su tisuću puta mističnije riječi kao ''veličina'' i ''objektivan kriterij'' (što nisi napisao, ali implicira se nekako). ono, te me čak malo i plaše.
100 ljudi, 100 ćudi.
I ne radi se o mjeri ili kanonu, nego poezija je:

a) teško prevodiva, dakle za ljude koji ne znaju dobro
razne jezike, nešto dosta ograničeno (što proza nije)

b) nešto što nije obuhvatno i univerzalno kao velika proza, koja
ostavlja dublji dojam (osim gnomskih iskaza koji nisu poezija, nego
nešto kao objava).

I, ponekad prijevod može biti skoro pa i bolji od izvornika.
N.pr. za dio Swinbuneove pjesme:
http://www.bartleby.com/42/737.html

From too much love of living,
From hope and fear set free,
We thank with brief thanksgiving
Whatever gods may be
That no life lives for ever;
That dead men rise up never;
That even the weariest river
Winds somewhere safe to sea.

Neki naš prijevod:

Kad nas ljubav spram života prođe;
Kad slobodni smo od nade i straha;
Hvalit ćemo boga, koji god da dođe,
Smjernom zahvalnicom kratkoga daha

Što nijedan život vječno ne traje;
Što mrtvaci uskrsnuti neće;
A najumornija rijeka što je;
Negdje u more sigurno skreće.
User avatar
Emericzy
Posts: 3983
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

21 Dec 2011, 07:52

foka » wrote:moram priznati da me zabavio tvoj post. mislim, ovo rešetanje kroz pjesnike.

-----

čitam poeziju zato da doživim neprepričljive stvari. pod time mislim sljedeće: ti iz ove pjesme copusove iščitavaš staru priču, a ja u njoj osjećam metafore. osjećam ih kao potpuno istinite/točne.
i kad idem čitati, ne radim to s ravnalom i metrom s ciljem da pjesmu ili pjesnika svedem na neku mjeru. više je to ko lov, ali obostrani, i onda nekad uloviš neku groznu istinu ili neku istinu od koje se osjećaš zadihano ko u zaljubljenosti, tj. one ulove tebe.

ali neću ja diletantski to objašnjavati kad emily dickinson kaže sve savršeno:

"If I read a book [and] it makes my whole body so cold no fire ever can warm me, I know that is poetry. If I feel physically as if the top of my head were taken off, I know that is poetry. These are the only ways I know of. Is there any other way?"

možda to zvuči kao mistificiranje, ali meni su tisuću puta mističnije riječi kao ''veličina'' i ''objektivan kriterij'' (što nisi napisao, ali implicira se nekako). ono, te me čak malo i plaše.
Zanimljivo da Hroboatos, koliko sam uspio vidjeti, na sličan (ili bar slično iracionalan) način doživljava religiju.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

21 Dec 2011, 12:45

Emericzy » wrote: Zanimljivo da Hroboatos, koliko sam uspio vidjeti, na sličan (ili bar slično iracionalan) način doživljava religiju.
Po običaju- promašio si ceo fudbal.

Svaki se snažan doživljaj da, u njekoj mjeri, verbalizirati
i razjasniti. Nu, to ne znači da teba trošiti kilometarske kolone
na tričarije.

Poezija (lirska) imala je uspone i padove, no opći je
njeki konsenzus da najveća djela u zadnjih 200 godina pripadaju prozi.
Nema poeta koji bi bio ranga Tolstoja, Dostojevskog, Prousta, Musila,
Faulknera, Kafke, Conrada, Brocha, Joycea, ...

Glede religije, tu je i površno-solidna wiki posve solidna:

http://en.wikipedia.org/wiki/Psychology_of_religion
http://en.wikipedia.org/wiki/Transpersonal_psychology
User avatar
Emericzy
Posts: 3983
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

21 Dec 2011, 13:00

Hroboatos » wrote:
Po običaju- promašio si ceo fudbal.

Svaki se snažan doživljaj da, u njekoj mjeri, verbalizirati
i razjasniti. Nu, to ne znači da teba trošiti kilometarske kolone
na tričarije.

Poezija (lirska) imala je uspone i padove, no opći je
njeki konsenzus da najveća djela u zadnjih 200 godina pripadaju prozi.
Nema poeta koji bi bio ranga Tolstoja, Dostojevskog, Prousta, Musila,
Faulknera, Kafke, Conrada, Brocha, Joycea, ...

Glede religije, tu je i površno-solidna wiki posve solidna:

http://en.wikipedia.org/wiki/Psychology_of_religion
http://en.wikipedia.org/wiki/Transpersonal_psychology
Od navedenih stričeka jedino me Kafka stvarno impresionirao, a on većma nije pisao plahte nego pripovjetkice. I u njima je bio najbolji. Romani su mu (po meni) nepotrebno razvikani.

zanima me samo na koji način uspoređuješ poeziju i prozu. kao da uspoređuješ vrganje i tripice.
User avatar
Polina Belilowsky
Posts: 304
Joined: 07 Dec 2011, 22:46

21 Dec 2011, 13:10

Hroboatos » wrote:
Kao što bi kraljica majka rekla: nismo impresionirani.
Stara priča o tom kako Eros strjelicom-ping- i protiv volje pogodi
žertvu.

Nije to- to.

Nu, realno, nema tu previše mudrovanja. Poezija je jako ovisna o jeziku, više
od proze, i čak i genijalni prepjevinisu dostatni. Ona je i teško ocjenjiva, i priznajem
da ne razumijem neke reputacije u tom polju. Dok je jasno zašto su Villon i Shakespeare veliki kao pjesnici (Villon, i u prijevodu, dosta jači), većina romantika je beznadna,
jednostavno apsurdna- uz iznimke kao Hoelderlin, možda i Novalis.
Kasnije, kad pomislim na 19. i 20. st., izranja nekoliko zapamtljivih pjesama-
koliko sam razabrao u izvorniku ili prijevodu- no, nema šanse u usporedbi s
prozom.

Konačno, uz brdo jezika, moramo se oslanati na prijevode, i tu nema alternative
(nije EU). Kad pomislim na poete koje sam čitao, u izvorniku ili prijevodu ili oboje, vidim
da nije velik broj ostavio jači dojam, a i to da nisam nešto jako oko njih listao.

Pindar- nerazumljiv, tu i tamo neki iskaz, inače strano
Safo- ništa, površne priče
Horacije- dobro, ali ne uistinu važno
Petrarca- konvencija, valjd apovijesno važan
Villon- uistinu velik pjesnik, jedan od najvećih
Shakespeare- od 150 soneta, možda 20-30 stvarno velika djela
Donne- nekoliko jako dobrih
Gongora- ne znam, impresivno u prijevodu
Goethe- stanovit broj mudrih i jakih, no veći dio stran (Mignon)
Hoelderlin- velik u mnogim pjesmama
Novalis- isto
Shelley- tu i tamo
Wordsworth- ima niz sjajnih pjesama, velik pjesnik
Coleridge- isto
Byron- apsurdan i smiješan, passe
Keats- prošao romantizam, pa i on
Puškin- za Ruse važan, za stranca kao ja- nerazumljiva reputacija
Ljermontov- isto
Hugo- nisam čitao, pokušao ali Hugo bijaše dosadan
Lamartine- bljutav
Baudelaire- moderan zbog svega, vjerojatno najutjecajniji 19. st., ali dosta zdošel
Whitman- uz niz šupljina, vrlo velik pjesnik
Mallarme- ne razumijem što on hoće
Yeats- poznate pjsme su mu nekako tričave. Nerazumljiva reputacija
Stefan George- ne znam što da kažem
Eliot- potpuno nerazumljiv, ne znam što hoće
Ahmatova- velika pjesnikinja
Valery- koliko sam mogao shvatiti, tu i tamo vrijedan
Pasternak- velik
Trakl- hja..ne znam
Rilke- nerazumljiv kao Eliot
Hart Crane- dobar, koliko sam vidio
Henri Michaux- nisam puno čitao, ali i ono malo, ostavlja dojam:
http://www.reelyredd.com/0605.michaux_ma_vie
Rene Char- puno čuo, malo čitao
Majakovski- dojmljiv, no pomalo odvratan
Jesenjin- ruska priča, kod nas precijenjen zbog odličnih prepjeva, ali svejedno dobar


Istočnjaci kao Iranci, Arapi, Kinezi, Japanci,..izvan su priče.
Boldirano me pogodilo u samo dno mojeg osjećajnog bića. Što ne znaš?
Kad ugledah tu reč crnu u smeh tuga se obrnu zarad sviju starih dana što taj nick obeležiše. Mada dugo piso nisi dobrodošo ovde ti si na svaki topic Trkeljanja da ti opet nama svraćaš mani ovaj chat i kaži kada se na forum vraćaš. Reče Elvis - nikad više.
Post Reply