John le Carré (1931. - 2020.)

[Stitch]

Otišao je veliki, legendarni majstor špijunskih trilera John le Carré, o kojem je dobar tekst napisao prevoditelj Marko Fančović. Prenosim ga u cijelosti.

Karijeru mladog i perspektivnog špijuna Davida Cornwella naglo je prekinuta 1964. prije nego što je i počela, premda je završio obuku za terenskog agenta, jednim od najpoznatijih događaja Hladnog rata. Kad je Kim Philby prebjegao u Moskvu, na popisu agenata koji je odnio Sovjetima bilo je i Cornwellovo ime, te je on »provaljen« prije nego što je uopće poslan na teren, i bio je ograničen na uredske poslove u britanskim obavještajnim službama. Zbog svojeg rada za MI5 i MI6 romane, koje je započeo pisati u ranim šezdesetima, morao je, naravno objavljivati pod pseudonimom, a ime koje je odabrao postalo je slavno širom svijeta – John Le Carre.

Kao izvrstan poznavatelj obavještajnog posla kojeg je upoznao iznutra, pisao je iznimno realistične romane izvrsnih zapleta, prožete gorčinom i cinizmom.

Njegovi su tajni agenti pijuni koji nikad ne dođu do zadnjeg polja i postanu kraljice, već uvijek žrtvovani u gambitima koji najčešće ne donose nikakvu prednost, već održavaju status quo Hladnog rata, To je najvidljivije i njegovom trećem romanu »Špijun koji se sklonio u zavjetrinu«, prvom koji je postao bestseller i donio mu veliku popularnost. Bilo je to prvo njegovo djelo u kojem je njegov slavni junak George Smiley prikazan, u sporednoj ali ključnoj ulozi, u svom prirodnom okruženju obavještajnih intriga; prva dva romana bili su krimi-žanra i u njima je Smiley kao umirovljeni obavještajac rješavao slučajeve umorstva.

No, ono što je le Carrea učinilo popularnim i čitanim nije bilo samo vrhunsko poznavanje obavještajnog okruženja, već i književni talent – bio je sjajan pisac koji je majstorski smišljao zaplete i vodio radnju, i briljantan u stvaranju zanimljivih likova koji na stranicama knjige postaju pravi, živi ljudi s mnoštvom vrlina i mana, slabosti i jačih strana, i osvajaju publiku željnu dobrog štiva a ne jamesbondovskih pustolovina koje najčešće vrlo brzo prerastu u samoparodiju. Le Carre je bio zahvalan materijal za ekraniziranje, i brojni su filmovi i TV-serije po njegovim djelima bili rado gledani, a njegove su likove igrali najbolji glumci koje je film imao – od Richarda Burrtona i Aleca Guinnessa do Diane Keaton i Garyja Oldmana. Kaoliko je osebujan bio njegov smisao za humor, govori rečenica iz »Male bubnjarice«o glumačkoj rupi na ljetovanju koje jedan čovjek netremice promatra na plaži: »Nisu ga mogli skužiti – je li on nekakav pedofil, perverznjak, ili samo obični normalni seksualni manijak kao i sav ostali svijet.«

Kao čovjek koji se pomalo razumio u politiku, Le Carre je bio veliki protivnik Amerike politike u Iraku i Afganistanu, veliki zagovornik europskog jedinstva i protivnik Brexita, i od 2017, javno upozoravao na rastuće fašističke tendencije. Koliko se razumio u svjetske trendove, govori o činjenica da je u njegovom post hladnoratovskom romanu »Naša igra« radnja smještena u Čečeniji – a knjiga je izašla šest mjeseci prije nego što su tamo izbili prvi sukobi.

U ovom kratkom oproštaju od velikog pisca ne bi imalo smisla nabrajati naslove njegovih djela – oni koji su ga čitali već ih sve znaju, a oni koji će ga tek čitati.... Njih čeka ulazak u svijet tajnih službi onakve kakve jesu, kompliciranih obavještajnih operacija i napora da se raskrinkaju »krtice«, upoznavanje s briljantnim umom Georgea Smileya koji mu nije donio baš mnogo sreće u životu, i drugim likovima koje je samo jedna čovjek mogao napisati – David Cornwell alias John Le Carre, koji je 12. prosinca preminuo od posljedica upale pluća u devedesetoj godini. Kao što su se vestern-romani čitali stotinama godina nakon što je razdoblje Divljeg zapada prošlo. Tako će se i Le Carreovi špijunski romani čitati stotinama godina nakon što je završio Hladni rat, jer je on bio briljantan pisac. Pokoj mu duši i hvala mu na svim zapletima i likovima koji će nas još dugo osvajati.

https://www.zvono.eu/otisao-je-john-le- ... 2020---473

[nvnk]

Počivao u miru.

[Stitch]

Meni je on daleko najbolji pisac toga žanra. No može se gledati i šire, bez obzira na podjele. Roman Plemeniti đak spada u vrhunce književnosti, daleko je to od tzv. šund-literature. Po stilu blizak mu je povremeno bio također Britanac Len Deighton (trilogija Gem - Set - Meč), a po kvaliteti i uvjerljivosti opet zemljak mu Frederick Forsyth (Četvrti protokol, Operacija Šakal, Slučaj Odessa).