Nisam u toku. To što nisam u toku je super - jer ne slijedim tokove. Ima stvari koji su 'in', koje su 'must have', koje su 'kvlt'. I koje ja nisam taknula
Iz jednostavnog razloga - nemam potrebu.
Tako do sad nisam pogledala Titanica, jer fama o DiCapriu mi još nije izbila iz glave povodom tog filma, to su valjda na svakom kutu curice tulile
Pogledala sam dokumentarac, utažila znatiželju.
U Inceptionu mi je odličan. Hoću reći - nije do njega
Cohelo (ako se tako piše) po sličnom obrascu - nije došao na red. Kako vrijeme odmiče, vjerojatno ni neće.
No, u nabrajanjima ste me podsjetili na dvije. Koje bi kao, mogla zavoljeti da ih sad pročitam (tvrde generacije), no onomad mi se zgadilo preseravanje oh kako su to super knjige
Mali princ
Galeb Johnatan Livingston
Još uvijek nemam potrebu čitati ih opet, iako su me neki za Malog princa jako uvjeravali. Nekako, svoje vrijeme ipak raspoređujem kako MENI puhne, a ne kako netko smatra da bih mogla vidjeti/čuti/naučiti nešto korisno.
Imam dojam da dotične dvije knjige završe u osnovnoj zato da bi profači mogli svršavati kako su oni spoznali bitak. I kako bi oni koji oponašaju to svršavanje postali omiljeni učenici. Jer, oni koji su se tako glasali - nisu se glasali dok profa nije krenula sa 'savršenom knjigom', a kao, pročitali su ju.
Profa i ja smo se ne podnosile od mog prvog osnovne, pa par knjiga vamo-tamo zbilja nije radio razliku. Ali me tad strašno iritiralo, do te mjere da je iritacija ostala i danas.
Dobila sam za rođendan neku knjigu, (edit: išla sam kopati), Herman Hesse, Stepski vuk. Knjiga je dana uz poruku o tome kako je super, kako te promijeni, kako ovo, kako ono. Ne znam hoće li ikad doći na red. Osoba koja mi ju je dala mi je iskreno bila naporna sa svojim izričajem o promišljanju nad knjigom. Moje opaske da mene to ne zanima - su valjda bile trigger da ona će sad meni dati to pa ću ja vidjeti (svoga boga, valjda
)
No, to je ista osoba koja itekako zna da ne volim rezano cvijeće - pa mi je MORALA pokloniti ružu. Da, ozbiljno rekla je 'morala sam'.
Neke knjige mi jel, imaju kontekst. Dok me s jedne strane može inspirirati kad mi jedna osoba priča o knjizi, tako mi može ogaditi knjigu - kad druga osoba priča. Naime, ako je ovu drugu toliko oduševilo, a znam koliko se razlikujemo, to mi je tek motiv da knjigu ni ne uzmem. Možda dok ne naiđe netko sa sasvim drugim pristupom i na drugi način prezentira knjigu, i to netko s kim mogu uspješno diskutirati - tek onda mi preporuka ima težinu.
Hence, ne obazirem se na kritičare. Nisu mi dovoljno bliski. U konačnici stvar svodim na to sviđa li mi se ili ne, meni osobno, a motiv za uhvatiti se nečega - dolazi od osobe kojoj ponešto znam ukus i imam neki orijentir temeljen na prethodnom iskustvu.
I izjasnio se da čita Hemingwaya. I njegova braća nogometaši također.
